Djeca nas mogu puno toga naučiti i podsjetiti na ono što je u životu zaista važno.

Ponekad je u redu, pa čak i preporučljivo ponašati se kao dijete. Djeca često bolje od odraslih znaju kako učiti brzo i kako stvarati bolje odnose s drugima. 
 

1. Svaki je dan novi početak.
Nije li lijepo znati da je sutra novi dan u kojem nismo napravili još niti jednu grešku? – L. M. Montgomery

Sjećate se onog osjećaja kako se kraj svakog školskog dana činio kao potpuni završetak i vrijeme za počinjanje nečeg novog? Ljetni praznici činili su se pak kao cijeli život. Dok smo djeca, svaki dan čini nam se kao vječnost, a svaki novi dan znači nove mogućnosti za stvaranje novih prijateljstava, nove avanture, učenje novih stvari. Djeca ne nose "teret" iz jednog dana u sljedeći. Ona uvijek počinju ispočetka.
 

2. Budite hrabri.
Život se skuplja ili širi proporcionalno nečijoj hrabrosti – Anais Nin

Pjevajte naglas. Plešite kada vam se pleše. Dječji um ne poznaje granice jer nisu ograničena strahom od neuspjeha ili poniženja. Ona idu hrabro naprijed s nadom i ustrajnošću jer i ne znaju drugačije. Djeca nisu iskusila poraz i neuspjeh. Ona raširenih ruku prihvaćaju život i sve ono što im on pruža.

3. Smijte se svaki dan.
Dan bez smijeha je potraćen dan – Charlie Chaplin

Djeca imaju predivnu sposobnost pronaći veselje svugdje oko sebe. Pogledajte samo kakvo veselje djeca mogu pronaći u parku ili šoping-centru. Ona svugdje vide luckastost.

4. Čuvajte lijepa prijateljstva.
U slatkoći prijateljstva neka bude smijeha i dijeljenja užitaka. Jer u rosi malih stvari srce pronalazi svoja jutra i osvježenja – Khalil Gibran

U igri s prijateljima i stvaranju novih prijatelja djeca pronalaze istinsku sreću. Učlane se u nogometni klub, idu na rođendanske proslave, krenu u nove škole i tamo pronalaze nove prijatelje. Djeca se čvrsto drže pravila "što više, to bolje", a i odrasli bi također trebali. 

5. Probajte nove stvari.
Čovjek ne može otkriti nove oceane ako nema hrabrosti da izgubi pogled na obalu – Andre Gide

Djeca se ne boje isprobati sport koji nikad prije nisu igrala. Skakat će na trampolinu, zaroniti u more i spustiti se niz padinu u skijama čak i ako to nikada prije nisu radila.
Kada odrastemo, počnemo se bojati nepoznatog. Ostajemo u udobnosti vlastite zone komfora i rijetko iz nje izlazimo. Kada se upustimo u avanturu, ponovno se osjećamo živima i ponovno se budi naš duh.
 

6. Primjećujte male stvari.
Uživajte u malim stvarima jer jednog biste se dana mogli osvrnuti na prošlost i shvatiti da su to bile najbolje stvari – Robert Brault

Djeci neke jednostavne stvari koje mi odrasli uzimamo zdravo za gotovo mogu donijeti ogromnu sreću i veliko nadahnuće. Dijete će tako, primjerice, s najvećim veseljem promatrati ptičicu koja se igra i kako se na svojim malim tankim nožicama brzo kreće dok to radi.
Kada smo prestali primjećivati ta sićušna čuda kojima smo okruženi svaki dan? Koliko bi nam život mogao biti ljepši kada bismo ponovno mogli vidjeti ta čuda?

7. U redu je tražiti nečiju pomoć.

Kada ste dijete, čitav vaš život ovisi o roditeljskoj podršci i pomoći, odnosno o pomoći odraslih. Bez nje dijete ne može opstati. Kako odrastamo, tako počinjemo gubiti sposobnost da prihvaćamo tuđu pomoć kao nešto normalno.
To je pomalo tužno jer traženje pomoći zapravo nam može pomoći da se osjećamo sposobnijima, a osoba od koje tražimo pomoć može se zbog toga osjećati polaskano.

8. Ne znate sve.
Akumuliranjem formalnog obrazovanja i protjecanjem vremena često imamo osjećaj da imamo odgovor na sve. Međutim, potpuno smo u krivu. Čovjek nikada ne bi smio prestati biti znatiželjan i postavljati jednostavna pitanja, baš kao što to djeca rade.
Osim što nas znatiželja čini skromnima, ona ima bezbroj dobrobiti. Na primjer, učvršćuje vašu povezanost s drugim ljudima jer provodite vrijeme slušajući te poboljšava vašu učinkovitost na poslu jer uvijek želite učiti i biti još bolji. 

9. Postoji jedan cijeli svijet koji tek trebate otkriti.
Djeca su najznatiželjniji promatrači svega oko sebe. Otiđite u šetnju s djetetom i učinite isto s odraslom osobom i idite istom rutom. Iznenadit će vas koliko ćete drugačijih stvari primijetiti i objašnjavati kada šećete s djetetom. To je zato što s godinama postajemo nesvjesni prirode oko sebe.

10. Možete isprobati nova iskustva i prije nego što ste potpuno spremni.
Djeca ne čekaju da znanost potvrdi da su spremna maknuti pomoćne kotačiće na biciklu – ona ih samo maknu i vide što će se dogoditi. Unatoč tome što djeca kognitivno, razvojno niti fizički nisu spremna na većinu onoga što svijet može pružiti, djeca su majstori u tome da skaču u nepoznato. Ona se ne zamaraju preduvjetima za isprobavanje novih aktivnosti.

Djeca prvo kažu "da", a onda putem smišljaju što napraviti. To je strategija koju mi odrasli opsjednuti sigurnošću možemo slijediti. Djeca su najbolji dokaz da ne moramo uvijek biti potpuno spremni da bismo krenuli naprijed.

Preneseno sa Zadovoljna.hr

Priče imaju ključnu ulogu u razvoju djeteta. Knjige koje djeca čitaju i likovi koje upoznaju mogu postati poput prijatelja. Važno je da djeca shvate kako su knjige izvor informacija te da je vještina čitanja važna za budući život.

Čitanje također podiže razinu samopouzdanja, uči nositi se s osjećajima, jezikom i učenjem.
 

Razina samopouzdanja

Djeca koja dobro čitaju često imaju i veću razinu samopouzdanja. To će im koristiti u školi s obzirom na to da će se osjećati sposobnima potpuno sudjelovati u aktivnostima. Druga je strana priče o samopouzdanju znati točno koje je vaše mjesto pod suncem. U tom procesu priče mogu pomoći, pokazujući djeci živote različitih ljudi u različitim dijelovima svijeta.
 

Jezik i učenje

Priče su sjajan način za uvođenje novih riječi i ideja u djetetov jezik, počevši od slikovnica, preko složenijih priča, sve do romana u tinejdžerskoj dobi. Priče pomažu naučiti koncepte poput oblika, veličine, prostora, boje, dolje ili gore, unutra i van, brojeve i nazive predmeta. One uče djecu o svakodnevnim zadatcima, o pranju zubi, brizi o životinjama, čišćenju, pospremanju i pripremi hrane.

Priče su sjajne za poučavanje složenijih ideja poput važnosti dijeljenja, prolaznosti vremena, suosjećanja s drugima. Korisne su u objašnjavanju traumatičnih događaja poput razdvajanja obitelji ili žalovanja.

Fikcija temeljena na stvarnom životu može pomoći djeci s njihovim životnim iskustvom, kazuje im koliko je svijet raznolik i koliko su ljudi različiti.

Ono što je sjajno kod učenja kroz priče jest to što se proces događa prirodno. Nema poučavanja, oni jednostavno uče čitajući priču.
 

Opuštanje

Čitanje priče pomaže u opuštanju, primjerice pred spavanje. Omogućuje djeci da zaborave stresove i napore u danu te udovolje na trenutak svojoj mašti. Umirujuća predvidivost omiljene priče, ritmično ponavljanje u čitanju slikovnice, osjećaj sigurnosti zajedničkog čitanja, sve to pomaže djeci da se opuste.
 

Razvoj i mašta

Priče razvijaju maštu i uvode nove ideje u njihov svijet – ideje o fantastičnim svjetovima, drugim planetima, različitim razdobljima i zamišljenim likovima. Potiču djecu da shvate da mogu i trebaju zamisliti što god žele. Ljepota je priče u tome što može biti vrlo stvarna i nevjerojatno maštovita. Djeca mogu u jednome trenutku čitati o djeci koja žive u istoj situaciji kao i oni te o drugim vrstama, poput izvanzemaljaca.
 

Suočavanje s osjećajima

Kada djeca čitaju priče koje sadrže ljudske osjećaje, to im može pomoći da razumiju i prihvate vlastite. Pomaže im razumjeti da postoje druga djeca koja se isto osjećaju i da nisu sami. To ih opet uči da su osjećaji normalni i da ih treba izraziti. Promatrajući njihove reakcije na osjećaje likova iz priča daje nam saznanje o tome kako se dijete osjeća kad su u pitanju određene situacije i emocije. Način na koji dijete reagira na likove koji se osjećaju tužno ili ljutito pomoći će vam da razumijete kako razmišlja.

Kao što vidite, priče su važne zbog nekoliko razloga i imaju ključnu ulogu u odrastanju. Biti dio tog procesa piscima može donijeti osjećaj zadovoljstva jednako kao i ljubav prema pisanju.

Preneseno sa Školskog portala