+385 99 300 1174

prodaja@harfa.hr

Prodajna mjesta

Besplatna (za iznose iznad 35 eura) i brza dostava.

O Harfi

Prodajna mjesta

Besplatna (za iznose iznad 35 eura) i brza dostava.

24 srpnja, 2018

10 bitnih lekcija koje možemo naučiti od djece

10 bitnih lekcija koje možemo naučiti od djece

 

Djeca nas mogu puno toga naučiti i podsjetiti na ono što je u životu zaista važno.

Ponekad je u redu, pa čak i preporučljivo ponašati se kao dijete. Djeca često bolje od odraslih znaju kako učiti brzo i kako stvarati bolje odnose s drugima. 
 

1. Svaki je dan novi početak.
Nije li lijepo znati da je sutra novi dan u kojem nismo napravili još niti jednu grešku? – L. M. Montgomery

Sjećate se onog osjećaja kako se kraj svakog školskog dana činio kao potpuni završetak i vrijeme za počinjanje nečeg novog? Ljetni praznici činili su se pak kao cijeli život. Dok smo djeca, svaki dan čini nam se kao vječnost, a svaki novi dan znači nove mogućnosti za stvaranje novih prijateljstava, nove avanture, učenje novih stvari. Djeca ne nose "teret" iz jednog dana u sljedeći. Ona uvijek počinju ispočetka.
 

2. Budite hrabri.
Život se skuplja ili širi proporcionalno nečijoj hrabrosti – Anais Nin

Pjevajte naglas. Plešite kada vam se pleše. Dječji um ne poznaje granice jer nisu ograničena strahom od neuspjeha ili poniženja. Ona idu hrabro naprijed s nadom i ustrajnošću jer i ne znaju drugačije. Djeca nisu iskusila poraz i neuspjeh. Ona raširenih ruku prihvaćaju život i sve ono što im on pruža.

3. Smijte se svaki dan.
Dan bez smijeha je potraćen dan – Charlie Chaplin

Djeca imaju predivnu sposobnost pronaći veselje svugdje oko sebe. Pogledajte samo kakvo veselje djeca mogu pronaći u parku ili šoping-centru. Ona svugdje vide luckastost.

4. Čuvajte lijepa prijateljstva.
U slatkoći prijateljstva neka bude smijeha i dijeljenja užitaka. Jer u rosi malih stvari srce pronalazi svoja jutra i osvježenja – Khalil Gibran

U igri s prijateljima i stvaranju novih prijatelja djeca pronalaze istinsku sreću. Učlane se u nogometni klub, idu na rođendanske proslave, krenu u nove škole i tamo pronalaze nove prijatelje. Djeca se čvrsto drže pravila "što više, to bolje", a i odrasli bi također trebali. 

5. Probajte nove stvari.
Čovjek ne može otkriti nove oceane ako nema hrabrosti da izgubi pogled na obalu – Andre Gide

Djeca se ne boje isprobati sport koji nikad prije nisu igrala. Skakat će na trampolinu, zaroniti u more i spustiti se niz padinu u skijama čak i ako to nikada prije nisu radila.
Kada odrastemo, počnemo se bojati nepoznatog. Ostajemo u udobnosti vlastite zone komfora i rijetko iz nje izlazimo. Kada se upustimo u avanturu, ponovno se osjećamo živima i ponovno se budi naš duh.
 

6. Primjećujte male stvari.
Uživajte u malim stvarima jer jednog biste se dana mogli osvrnuti na prošlost i shvatiti da su to bile najbolje stvari – Robert Brault

Djeci neke jednostavne stvari koje mi odrasli uzimamo zdravo za gotovo mogu donijeti ogromnu sreću i veliko nadahnuće. Dijete će tako, primjerice, s najvećim veseljem promatrati ptičicu koja se igra i kako se na svojim malim tankim nožicama brzo kreće dok to radi.
Kada smo prestali primjećivati ta sićušna čuda kojima smo okruženi svaki dan? Koliko bi nam život mogao biti ljepši kada bismo ponovno mogli vidjeti ta čuda?

7. U redu je tražiti nečiju pomoć.

Kada ste dijete, čitav vaš život ovisi o roditeljskoj podršci i pomoći, odnosno o pomoći odraslih. Bez nje dijete ne može opstati. Kako odrastamo, tako počinjemo gubiti sposobnost da prihvaćamo tuđu pomoć kao nešto normalno.
To je pomalo tužno jer traženje pomoći zapravo nam može pomoći da se osjećamo sposobnijima, a osoba od koje tražimo pomoć može se zbog toga osjećati polaskano.

8. Ne znate sve.
Akumuliranjem formalnog obrazovanja i protjecanjem vremena često imamo osjećaj da imamo odgovor na sve. Međutim, potpuno smo u krivu. Čovjek nikada ne bi smio prestati biti znatiželjan i postavljati jednostavna pitanja, baš kao što to djeca rade.
Osim što nas znatiželja čini skromnima, ona ima bezbroj dobrobiti. Na primjer, učvršćuje vašu povezanost s drugim ljudima jer provodite vrijeme slušajući te poboljšava vašu učinkovitost na poslu jer uvijek želite učiti i biti još bolji. 

9. Postoji jedan cijeli svijet koji tek trebate otkriti.
Djeca su najznatiželjniji promatrači svega oko sebe. Otiđite u šetnju s djetetom i učinite isto s odraslom osobom i idite istom rutom. Iznenadit će vas koliko ćete drugačijih stvari primijetiti i objašnjavati kada šećete s djetetom. To je zato što s godinama postajemo nesvjesni prirode oko sebe.

10. Možete isprobati nova iskustva i prije nego što ste potpuno spremni.
Djeca ne čekaju da znanost potvrdi da su spremna maknuti pomoćne kotačiće na biciklu – ona ih samo maknu i vide što će se dogoditi. Unatoč tome što djeca kognitivno, razvojno niti fizički nisu spremna na većinu onoga što svijet može pružiti, djeca su majstori u tome da skaču u nepoznato. Ona se ne zamaraju preduvjetima za isprobavanje novih aktivnosti.

Djeca prvo kažu "da", a onda putem smišljaju što napraviti. To je strategija koju mi odrasli opsjednuti sigurnošću možemo slijediti. Djeca su najbolji dokaz da ne moramo uvijek biti potpuno spremni da bismo krenuli naprijed.

 

Preneseno sa Zadovoljna.hr

Učenje kroz priču

Učenje kroz priču

 

Priče imaju ključnu ulogu u razvoju djeteta. Knjige koje djeca čitaju i likovi koje upoznaju mogu postati poput prijatelja. Važno je da djeca shvate kako su knjige izvor informacija te da je vještina čitanja važna za budući život.

Čitanje također podiže razinu samopouzdanja, uči nositi se s osjećajima, jezikom i učenjem.
 

Razina samopouzdanja

Djeca koja dobro čitaju često imaju i veću razinu samopouzdanja. To će im koristiti u školi s obzirom na to da će se osjećati sposobnima potpuno sudjelovati u aktivnostima. Druga je strana priče o samopouzdanju znati točno koje je vaše mjesto pod suncem. U tom procesu priče mogu pomoći, pokazujući djeci živote različitih ljudi u različitim dijelovima svijeta.
 

Jezik i učenje

Priče su sjajan način za uvođenje novih riječi i ideja u djetetov jezik, počevši od slikovnica, preko složenijih priča, sve do romana u tinejdžerskoj dobi. Priče pomažu naučiti koncepte poput oblika, veličine, prostora, boje, dolje ili gore, unutra i van, brojeve i nazive predmeta. One uče djecu o svakodnevnim zadatcima, o pranju zubi, brizi o životinjama, čišćenju, pospremanju i pripremi hrane.

Priče su sjajne za poučavanje složenijih ideja poput važnosti dijeljenja, prolaznosti vremena, suosjećanja s drugima. Korisne su u objašnjavanju traumatičnih događaja poput razdvajanja obitelji ili žalovanja.

Fikcija temeljena na stvarnom životu može pomoći djeci s njihovim životnim iskustvom, kazuje im koliko je svijet raznolik i koliko su ljudi različiti.

Ono što je sjajno kod učenja kroz priče jest to što se proces događa prirodno. Nema poučavanja, oni jednostavno uče čitajući priču.
 

Opuštanje

Čitanje priče pomaže u opuštanju, primjerice pred spavanje. Omogućuje djeci da zaborave stresove i napore u danu te udovolje na trenutak svojoj mašti. Umirujuća predvidivost omiljene priče, ritmično ponavljanje u čitanju slikovnice, osjećaj sigurnosti zajedničkog čitanja, sve to pomaže djeci da se opuste.
 

Razvoj i mašta

Priče razvijaju maštu i uvode nove ideje u njihov svijet – ideje o fantastičnim svjetovima, drugim planetima, različitim razdobljima i zamišljenim likovima. Potiču djecu da shvate da mogu i trebaju zamisliti što god žele. Ljepota je priče u tome što može biti vrlo stvarna i nevjerojatno maštovita. Djeca mogu u jednome trenutku čitati o djeci koja žive u istoj situaciji kao i oni te o drugim vrstama, poput izvanzemaljaca.
 

Suočavanje s osjećajima

Kada djeca čitaju priče koje sadrže ljudske osjećaje, to im može pomoći da razumiju i prihvate vlastite. Pomaže im razumjeti da postoje druga djeca koja se isto osjećaju i da nisu sami. To ih opet uči da su osjećaji normalni i da ih treba izraziti. Promatrajući njihove reakcije na osjećaje likova iz priča daje nam saznanje o tome kako se dijete osjeća kad su u pitanju određene situacije i emocije. Način na koji dijete reagira na likove koji se osjećaju tužno ili ljutito pomoći će vam da razumijete kako razmišlja.

Kao što vidite, priče su važne zbog nekoliko razloga i imaju ključnu ulogu u odrastanju. Biti dio tog procesa piscima može donijeti osjećaj zadovoljstva jednako kao i ljubav prema pisanju.

 

Preneseno sa Školskog portala

 

Karakter – naša najveća imovina

Karakter – naša najveća imovina

 

Karakter je način na koji se ponašamo prema onima koji ništa ne mogu učiniti za nas.

 

Jeste li primijetili da je ključna riječ kojom su na ljetošnjem Svjetskom prvenstvu u nogometu opisivani naši reprezentativci i izbornik bila: KARAKTER?
„Bilo je teško, ali smo pokazali karakter. Tri puta smo na ovom Svjetskom prvenstvu gubili, tri puta smo se vraćali i to pokazuje da smo prava ekipa, ono što nismo pokazivali u prijašnjem vremenu“, rekao je Ivan Perišić nakon utakmice koja je hrvatsku reprezentaciju dovela u finale. Jeste li primijetili da se prestankom nogometne groznice ugasila priča o karakteru?

Karakter je sklop izrazitih motivacijskih, emocionalnih, socijalnih, moralnih i spoznajnih obilježja po kojima se jedan čovjek razlikuje od svih drugih. Karakter se stječe, on je plod odgoja, učenja i osobnih odabira: gradimo ga donoseći odluke o svojim odnosima prema sebi, prema drugima i prema radu. Tim odlukama i njihovom dinamikom razvijamo se, strukturiramo kao osobe.

 

""
 

  • Početak izgradnje karaktera je razvijanje zdravoga suživota sa samim sobom, svojega samopoštovanja i vjere da možemo rasti i napredovati unatoč svim ograničenjima. 
  • Zdrav suživot sa sobom preduvjet je za ulaganje u odnose s drugima. Stvaranje zdravih okolinskih odnosa znači pružanje podrške drugima kad im je potrebna i prihvaćanje podrške i pomoći od drugih kad nam je potrebna.
  • U temelju odnosa prema radu je svijest o vlastitome doprinosu svome uspjehu i neuspjehu. Nezreli odnos prema radu očituje se u traženju isprika, dežurnoga krivca i izvrtanju činjenica.  Zdrav odnos prema radu znači preuzimanje odgovornosti za sve na što možemo utjecati.

 

Sami, dakle, odabiremo kakva ćemo osoba postati. Raspon je naših odabira omeđen manjkom i viškom vrlina. Stari su Grci temeljnim četirima vrlinama smatrali:

  • razboritost (lakoća uviđanja što činiti u raznim životnim situacijama)
  • hrabrost (lakoća svladavanja poteškoća kad želimo učiniti dobro ili se nositi s lošim).
  • pravednost (trajno raspoloženje da svakomu damo što mu pripada)
  • umjerenost (lakoća upravljanja vlastitim potrebama i željama te njihovo držanje u razumnim granicama).

Aristotel je vrlinu definirao kao točku između manjka i viška neke osobine, zlatnu sredinu između dviju krajnosti (manjka i viška vrline, na primjer: hrabrost je vrlina između kukavičluka i nesmotrenosti). I manjak i višak vrline smatrao je manama. 

Četiri temeljne vrline starih Grka vremenom su proširivane na razne načine. Jedan od mnogobrojnih danas aktualnih popisa vrlina je i ovaj:
 

""

 

U tome popisu:

  • razboritost se odnosi na vještinu kritičkoga mišljenja, sposobnost prosuđivanja, multiperspektivnost, kreativnost, znatiželju, ljubav prema učenju
  • hrabrost se odnosi na slobodu mišljenja, ustrajnost, zanos i časno ponašanje
  • velikodušnost se odnosi na čovječnost, ljubav, ljubaznost, emocionalnu i socijalnu inteligenciju
  • otvorenost se odnosi na otvorenost za učenje, duhovnost, zahvalnost, optimizam
  • pravednost se odnosi na vođenje, suradnju u timskome radu, poštenje u odnosima
  • umjerenost se odnosi na samokontrolu, praštanje i skromnost.

 Krajnji rezultat izgradnje karaktera je osobni integritet. Osobni integritet ogleda se u skladu onoga što govorimo i onoga što činimo i živimo, održavanju obećanja danih sebi i drugima, slobodi od potrebe za tuđim odobravanjem, suočavanju sa svojim ograničenjima, korištenju svojih potencijala da bismo postali ljudi kakvi želimo biti i da bismo pridonijeli stvaranju budućnosti kakvu želimo…

Želeći zaštititi zemlju od napada neprijatelja, kineski su carevi stoljećima gradili Veliki kineski zid, najveći obrambeni zid na svijetu, dug 8.851,8 kilometara, visok od 10 do 16 metara, širok 8 metara… Jedna od legenda kaže da je tijekom prvih stotinu godina nakon završetka zida neprijatelj čak triput provalio u Kinu. Neprijatelji nisu ušli preko zida jer je to bilo nemoguće. Nisu napravili proboj kroz zidine niti su ih zapalili. Učinili su nešto drugo: potkupili su vratare. Zauzeti gradnjom zida, carevi su zanemarili odgoj djece. Izgradili su zid, ali nisu u djeci izgradili karakter koji će se oduprijeti iskušenjima. 

 

Preneseno sa Školskog portala (tekst i grafike)