Naziv projekta

Jačanje konkurentnosti izdavačke kuće Harfa

Šifra projekta: NPOO.C1.1.1.R6-I1.04-V2.0263

Kratki opis projekta

Projekt “Jačanje konkurentnosti izdavačke kuće Harfa” traje 15 mjeseci i usmjeren je na povećanje otpornosti poslovanja na promjenjivim uvjetima tržišta kroz digitalnu transformaciju i inovacije u distribucijskim kanalima. Cilj je ojačati tržišnu prisutnost i konkurentnost izdavačke kuće Harfa d.o.o. na lokalnoj i međunarodnoj razini te omogućiti potporu daljnjem kreativnom stvaralaštvu.

Glavne aktivnosti uključuju:

• Uvođenje novih procesa:
  • proizvodnja audio sadržaja i distribucija putem digitalnih platformi,
  • modernizacija distribucijskih kanala,
  • razvoj digitalnog marketinga i prilagodba novim tržišnim uvjetima.
• Ulaganja u imovinu: opremanje audio studija (profesionalna audio i računalna oprema, softver, akustička obrada).
• Usavršavanje djelatnika: stjecanje vještina u digitalnom marketingu, upravljanju sadržajem, pravima intelektualnog vlasništva, tehnologijama distribucije i digitalnoj transformaciji.

Projekt doprinosi ciljevima poziva kroz:

• prilagodbu zakonodavnom okviru i razvoju digitalnih kompetencija,
• poticanje kulturne i medijske raznolikosti kroz inovativne digitalne kanale,
• povećanje konkurentnosti i izvoznog potencijala optimizacijom procesa i korištenjem globalnih distribucijskih platformi.

Projekt modernizira poslovanje Harfe kroz digitalne inovacije, edukaciju zaposlenika i ulaganja u tehnologiju, čime se osigurava veća otpornost, konkurentnost i doprinos kulturnom i gospodarskom razvoju.

Ciljevi i očekivani rezultati projekta

Harfa d.o.o. u izazovnom tržišnom okruženju pokrenula je projekt ulaganja u imovinu i ljudske kapacitete radi diverzifikacije poslovanja i jačanja otpornosti. Projekt je osmišljen kao odgovor na ključne probleme:

• pad prihoda zbog zatvaranja fizičkih prodajnih mjesta,
• nedostatak digitalne infrastrukture i znanja za online poslovanje,
• ograničene kapacitete za e-knjige i audioknjige,
• potrebu za razvojem novih sadržaja poput podcasta,
• pritisak na ljudske resurse zbog nužnog usavršavanja u digitalnim vještinama,
• održavanje konkurentnosti u ubrzano mijenjajućoj izdavačkoj industriji.

Cilj projekta je diversificirati i modernizirati ponudu izdavačke kuće Harfa kroz nove poslovne procese, usavršavanje zaposlenika i uvođenje sveobuhvatne digitalne transformacije poslovanja kao preduvjeta za otpornije i konkurentnije poslovanje.

Očekivani rezultati uključuju:

• Povećanje dostupnosti i vidljivosti književnih i obrazovnih sadržaja kroz digitalne kanale.
• Rast broja korisnika/kupaca izdavačke kuće Harfa, posebno među mlađom populacijom.
• Jačanje kapaciteta izdavačke kuće za produkciju digitalnog sadržaja i digitalnu transformaciju.

Vrijednost ulaganja EU sredstava

Vrijednost ulaganja očituje se kroz: uvedena tri procesa s ciljem unaprjeđenja poslovanja Prijavitelja na jedinstvenom digitalnom tržištu; educirano tri zaposlenika za nove poslovne procese i digitalnu transformaciju; preduvjete za otvaranje novih radnih mjesta u budućnosti; preduvjete za doprinos kreativnoj i kulturnoj industriji na jedinstvenom digitalnom tržištu kao posljedica ulaganja u tvrtku i korištenje privatnog kapitala kao dodatka EU javnim sredstvima,

U ovaj je projekt vrijedno ulagati EU sredstva jer ga bez potpore ne bi bilo moguće provesti u obujmu, aktivnostima i planiranom vremenu.

Ukupna vrijednost projekta i iznos koji sufinancira EU

• Ukupna vrijednost projekta iznosi 173.501,76 EUR
• Ukupna vrijednost projekta (prihvatljivi troškovi) iznosi 128.500,58 EUR
• Udio EU u financiranju projekta iznosi 109.225,49 EUR

Razdoblje provedbe projekta

02.12.2024. – 01.03.2026.

Kontakt za više informacija

• e-mail: prodaja@harfa.hr

Linkovi

• www.strukturnifondovi.hr
• https://fondovieu.gov.hr/eu-fondovi

Financira Europska unija – NextGenerationEU. Izneseni stavovi i mišljenja samo su autorova i ne odražavaju nužno službena stajališta Europske unije ili Europske komisije. Ni Europska unija ni Europska komisija ne mogu se smatrati odgovornima za njih.

OVDJE SE PRIJAVITE ZA EDUKACIJU

Zbog velikog interesa, u organizaciji izdavačke kuće Harfa, dr. Ranko Rajović, jedan od najvećih autoriteta na ovim prostorima kad govorimo o odgoju i obrazovanju, održat će praktičnu edukaciju pod nazivom "Kako igrom uspješno razvijati djetetov IQ" temeljenu na NTC sustavu učenja, inovativnom programu čiji je autor. Edukacija je namijenjena roditeljima, odgojiteljima, učiteljima i drugim stručnjacima koji se bave odgojem i obrazovanjem djece.
 

Dr. Ranko Rajović, inače doktor interne medicine, dugogodišnji je predsjednik Odbora za darovite međunarodne udruge Mensa i UNICEF-ov suradnik na projektu ranog poticanja intelektualnog razvoja djece te osnivač Mense Srbije i Odsjeka za darovite Nikola Tesla Centra. 

Edukacija će se održati u Splitu, 4. listopada 2017. u 17.30 sati u Sveučilišnoj knjižnici Split, Ruđera Boškovića 31.
 

Trajanje praktične edukacije je četiri školska sata, a redovna je cijena 320 kn. Ako uplatu izvršite u roku 48 sati od trenutka prijave, cijena praktične edukacije za Vas je 280,00 kn + POKLON NTC – Radna bilježnica.

Da biste sudjelovali na edukaciji, obavezna je prijava. Prijavnicu ispunite ovdje.

Podaci za uplatu su sljedeći: Harfa d.o.o., Rodrigina 4, Split, HR2823400091110478520 (PBZ), poziv na broj: 1310.

Potvrdu o sudjelovanju dobit ćete prilikom dolaska na edukaciju.

Program edukacije:

NTC-sustav učenja – igre koje oštećuju razvoj djeteta, a da toga nismo svjesni.

Uvod – funkcionalno znanje.

Razvoj mozga.

Koje aktivnosti oštećuju razvoj djeteta?

Je li rana stimulacija mučenje djeteta ili je potrebna?

Igre koje stimuliraju ukupni razvoj djeteta (NTC-tablica).

Reproduktivno učenje za mozak ne postoji

Zašto je reproduktivno učenje prošlost.

Kako mozak radi, reproduktivno ili asocijativno?

Zašto zaboravljamo lekcije koje smo dobro naučili?

Misaone klasifikacije, serijacije, asocijacije (NTC-tablica, II. dio)

Igra – skrivanje riječi u rečenici (I. razina)

Zašto mozak nauči lakše nešto sto nam ne treba, a ne ono što nam je ponekad važno?

Radionice, reproduktivno i asocijativno učenje

Nelogične priče, (I. razina)

NTC-sustavom podiže se intelektualni potencijal djece te se razvija brzina razmišljanja i zaključivanja – tzv. funkcionalno znanje.

Činjenica je da inteligencija ne ovisi samo o broju neurona, odnosno da nije uvjetovana samo genetskim potencijalom nego i vezama među neuronima, tzv. sinapsama. Razdoblje do sedme godine života najdragocjenije je za formiranje novih neuronskih veza (sinapsi). NTC – sustav učenja bavi se pitanjem kako stimulirati razvoj sinapsi, a time i ogromne dječje potencijale prije polaska u školu i u školi, a na njega će Dr. Ranko Rajović odgovoriti tijekom predavanja.

NTC-sustav učenja usmjeren je prema razvoju kognitivnih sposobnosti djece, a  temelji se na istraživanjima koja upozoravaju na to da mozak uspostavlja 75 % svih neuronskih veza (sinapsi) do sedme godine života, a od toga 50 % sinapsi nastane već do pete godine. Taj se argument čini dovoljno uvjerljivim da posvetimo veliku pozornost predškolskoj dobi, učinkovitosti učenja i korištenju dječjeg pamćenja. Ako tijekom formalnog osnovnoškolskog i srednjoškolskog obrazovanja radimo sa samo 25 % preostalih mogućnosti korištenja potencijala mozgovnog kapaciteta, tada je važno znati kako se razvija dijete do sedme godine života.

NTC-sustav učenja dr. Ranka Rajovića primjenjuje se na različite načine u 15 europskih zemalja. Sustav podrazumijeva učenje utemeljeno na teorijskim osnovama neurologije, neuropsihologije i drugih znanosti, posebno pedagoških – obiteljske pedagogije, didaktike i metodike za predškolski i osnovnoškolski uzrast. Taj sustav učenja predstavlja operacionalizaciju teorijskih spoznaja navedenih znanstvenih disciplina, što je dobar pokazatelj kako povezivati teoriju s obrazovnom praksom. Pritom je riječ o novom pristupu učenju u kojem dominira misaona aktivnost djeteta i njegov uspješan razvoj. Sustav je vrlo dobro i detaljno razrađen, primjenjiv u obitelji, predškolskim ustanovama i u razrednoj nastavi osnovne škole. Program nudi načine prepoznavanja darovite djece, njihove karakteristike i putove prema povećanju IQ-a, razvoja sposobnosti i stvaralačkog mišljenja. Naglašava se važnost obitelji i šire društvene zajednice (vrtići, škole, centri za darovite) u razvoju darovite djece. NTC-sustav učenja ozbiljno će poljuljati opravdanost tradicionalnog rada s djecom.

Za sva pitanja i nedoumice stojimo vam na raspolaganju na 098/30 55 34, kontakt osoba Irena Orlović.

Obitelj je važnost svakog čovjeka i trebala bi nam biti na prvome mjestu.

"Obitelj i prijatelji su skriveno blago. Potražite ih i uživajte u njihovom bogatstvu."

Obitelj je utočište u ovom surovom svijetu. Uz sve obaveze i strku u kojoj živimo, nerijetko zaboravljamo na svoje najbliže i na važnost obitelji. Obitelj je važnost svakog čovjeka i trebala bi nam biti na prvome mjestu. Ne čine je stvari, već topli i srdačni odnosi između roditelja i djece. Obitelj je temelj i, htjeli mi to ili ne, oni će uvijek biti dio nas jer od njih dolazimo. 

Pronađite vremena sve dane u godini kako biste provodili vrijeme sa svojim najmilijima. Ako ne živite s roditeljima, posjetite ih (ili nazovite) barem jednom tjedno. 

Postoje mnogi razlozi zašto bi i u odrasloj dobi trebali ostati bliski sa svojom obitelji. Obitelj je vrlo važna u našim životima, iako to često zaboravljamo zbog brojnih obaveza i zauzetosti koje suvremeni život donosi. Čak i ako ne živite u istom gradu, obitelj bi vam trebala biti važna. U nastavku vam navodimo nekoliko razloga zašto je važno ostati blizak s članovima svoje obitelji. 

Obitelj je zajednica koja će vam u svakom trenutku pružiti podršku, ljubav i iskrenost koje su vam potrebne. To su pojedinci koji uglavnom znaju sve o vama i koji su uz vas oduvijek, otkako ste došli na svijet. Svima je lijepo provoditi vrijeme s ljudima koje volimo i koji vole nas. Iako su razlozi zbog kojih biste trebali biti bliski sa svojom obitelji brojni i neograničeni, mi vas podsjećamo na nekoliko najvažnijih. 

1. Podrška

Htjeli vi to ili ne, obitelj predstavljaju ljudi koji su imali ili još uvijek imaju značajan utjecaj na vaš život, a vjerojatno i na odluke koje ste donosili. S njima ste proveli jedno određeno vrijeme, oni su vam pružali ljubav i toplinu koja vam je bila potrebna.  Iako možda više ne živite s roditeljima ili niste s njima u najboljim odnosima, duboko u sebi znate da uvijek možete na njih računati. Ako ostanete bez krova nad glavom, oni će vam uvijek pružati  utočište u koje se svakog trenutka možete vratiti. U najtežim trenucima oni će vam dati podršku koja vam je potrebna, budite zahvalni na tome.  Obitelj je svojevrsni 'sustav podrške' stvoren za najteže trenutke. Bilo da je riječ o financijskim poteškoćama, bolesti, razvodi ili nečem drugom, vaša će obitelj uvijek biti uz vas i pomoći vam da se oporavite.

2. Bezuvjetna ljubav

Uz primarne potrebne, koje se odnose na hranu, kuću, odjeću i sl., svaki čovjek ima i psihološke potrebe. Svakome je potrebna ljubav, osjećaj pripadnosti , pažnja i razumijevanje. Ipak, najvažnija od svega nabrojenog je bezuvjetna ljubav koju vam vaši roditelji pružaju od trenutka rođenja.
Otkako ste stigli na svijet vaši su vas roditelji voljeli i pružali vam svu ljubav ovoga svijeta. Iako vam se ponekad čini da se previše miješaju u vaš život ili da vas konstantno s nečim gnjave, to je zato što im je stalo do vas, jer vas vole. 

3. Brutalna iskrenost

Članovi vaše obitelji uvijek će prema vama biti iskreni, čak i kada to ne želite.  I budite zahvalni na tome. Iako ponekad ne želimo čuti istinu, ona je uvijek najbolji izbor. 

4. Uz vas su kada je najteže

Bez obzira na to kroz što prolazite, obitelj će u većini slučajeva biti uz vas, čak i kada je najteže. Unatoč razlikama koji postoje među vama, oni su ti koji vas neće napustiti ni u najgorim trenucima. Postoje trenuci u životu kada nam nitko neće moći ni znati pomoći, osim njih. To je jedan od najvažnijih razloga zbog kojih biste trebali ostati bliski sa svojom obitelji i zašto bi i oni vama uvijek trebali biti na prvome mjestu.

5. Temeljne vrijednosti i odgoj 

Vaši su vas roditelji odgojili i ugradili vam set morala i principa koji vam pomažu da preživite u današnjem surovom svijetu. Morate priznati da su oni djelomično zaslužnu za osobu kakva ste danas. 

6. Netko tko vam je pomogao da postanete osoba koja ste danas

Roditelji su vjerojatno financirali vaše obrazovanje i pružali vam potrebnu podršku i snagu, čak i kada ste željeli odustati. Oni su zasigurno bili uz vas i tjerali vas da idete dalje, da napredujete i ohrabrivali vas ostvarite uspjeh.  

7. Pružaju vam zaštitu

Osjećaj straha je prisutan u svakom pojedincu. Svima nam je stoga potrebna zaštita i osjećaj sigurnosti. To nam pomaže da lakše kročimo kroz život i daje nam snage za hrabre pothvate. Morate biti svjesni da će vam vaša obitelj uvijek pružiti sigurnost i zaštitu ako vam budu potrebne. Znate da će oni biti uz vas i boriti se s vama da postignete ono što želite. Te nam  stvari  pomažu da rastemo i sazremo te pronađemo svoje mjesto pod suncem.

8. Zajednička prošlost

S članovima svoje obitelji imate zajedničku prošlost i vezu kakvu nemate ni sa kim drugim. To ne možete izbrisati ili negirati. Upravo je zato obitelj nezamjenjiva i dragocjena i nipošto ju ne biste trebali zanemarivati. 

Zapamtite, za vaše ste roditelji vi bili i uvijek ćete ostati njihovo dijete i broj jedan. U prošlosti, kada ste bili dijete, oni su bili potrebni vama, a u budućnosti, kada ostare, vi ćete biti potrebni njima. Nemojte ih napustite i budite uz njih kada im budete potrebni, baš kao što su i oni oduvijek bili uz vas. 
 

Preuzeto sa zena.hr

Proces usađivanja doživotne ljubavi u djecu prema čitanju počinje s vama. Dok škole pomažu u razvijanju i jačanju vještine čitanja, ne možete očekivati da učitelji budu oduševljeni i zaneseni čitanjem. Kao i kod mnogih drugih stvari i ovdje roditelji imaju ključnu ulogu, a nikada nije prerano početi usvajati ove vještine.

Čak i male bebe imaju velike koristi ako im roditelji čitaju. Naravno, klinci preferiraju video igrice i ostale aktivnosti, ali sigurno ostaje dovoljno prostora u kojem će čitati. Najvažnija i najočitija korist i prednost čitanja je snalaženje u svijetu. Struka kaže kako se pripovijedanje i literatura direktno povezuju sa emotivnim razvojem djece.
 

Brojne su prednosti koje donosi ulijevanje ljubavi prema čitanju

• Proširenje vokabulara, jer djeca imaju priliku naučiti nove riječi
• Poboljšanje pisanja i razumijevanja
• Jačanje kritičkog razmišljanja, jer djeca uče kako rješavati problem
• Učenje strpljenju i discipline, jer čitanje ipak zahtijeva određeno vrijeme
• Povećanje uspjeha u školi, jer djeca koja čitaju, bolja su u školi
• Podizanje samopouzdanja i komunikacijskih vještina
• Poticanje aktivne mašte, jer kroz čitanje, djeca upoznaju različita mjesta, kulture i ljude
• Jačanje veze s roditeljima, jer čitanje više nije nešto što moraju činiti, nego aktivnost koja ih zbližava

1. Čitajte naglas i često

Nikada nije prerano djeci početi čitati naglas. Neka to postane dnevna rutina – čitanje 20 do 30 min dnevno svaki dan prije spavanja npr. To je jedan od najboljih načina za prenošenje vještina čitanja u mališanima, a istovremeno je i dobar temelj za usađivanje ljubavi prema čitanju. Čitanje naglas pomaže u povećanju poznavanja različitih riječi i poboljšava razumijevanje napisanog. Ove prednosti počinju već s prvim danom čitanja.

Kako dijete raste i počinje samo čitati, nastavite im i dalje čitati naglas, ali im dopustite da i oni čitaju vama. Čitajte zajedno, dogovorite se tko će čitati koja poglavlja i sl. Zastanite kada koristite neku novo naučenu riječ i pustite ih da ju oni pročitaju. Također, namjerno krivo izgovorite neku riječ, kako biste provjerili je li dijete uvidjelo pogrešku.
 

2. Potaknite rano zanimanje za čitanje

Mnogo toga možete učiniti kako biste odgojili dijete koje je zaljubljenik u čitanje. Čineći čitanje prioritetom, svakako će pomoći. Pobrinite se da knjige i ostali materijali za čitanje djetetu budu dostupni u svakom trenutku. Učlanite ga u gradsku knjižnicu što ranije. Organizirajte tjedne izlete u knjižnicu i dozvolite im da proučavaju redove i redove knjiga.

Stvorite i svoju malu kućnu knjižnicu, kako bi dijete uvijek imalo pristup različitim knjigama. Sjednite s djecom i porazgovarajte o štivu koje je pročitalo. Pitajte ih za radnju, glavne likove i sl. Ako dijete na prvu nije zainteresirano za čitanje, nemojte odustajati. S vremenom ćete pronaći knjige koje su mu zanimljive.
 

3. Učinite čitanje zabavnim i ugodnim

Kada dijete doživi čitanje zabavnim i ugodnim, velike su šanse da će i samo posegnuti za novom knjigom, bez nagovaranja. Kao roditelj, možete učiniti mnogo stvari kako bi čitanje bilo zabavnije. Potražite knjige koje su primjerene njihovoj dobi. Djeca vole nešto što im je poznato, potražite knjige i slikovnice koje uvijek imaju istog glavnog lika kojeg će pratiti iz slikovnice u slikovnicu. Posavjetovati se možete i sa knjižničarima, koji će vam sigurno rado pomoći u odabiru knjiga i slikovnica koje će se svidjeti djeci.

Dijete će uživati u čitanju ako se lako može fokusirati na radnju. Zato pripremite prostor u kojem ćete čitati. Ugasite TV ili čitajte u drugoj prostoriji, u kojoj mu ništa neće odvraćati pozornost. Neka djetetu bude ugodno na mjestu na kojem čita te osigurajte dovoljno svjetla.
 

4. Promovirajte vještine čitanja

Neka knjige koje imate kod kuće budu primjerene njegovom uzrastu, kako ne biste izazvali nepotrebne frustracije kod djeteta. Porazgovarajte o različitim aspektima knjige sa svojim mališanima. Na primjer, neka prvo pročitaju knjigu, zatim mu tu istu knjigu pustite na CD-u, a potom usporedite ove dvije verzije. Slično, nakon što je dijete pročitalo knjigu, pokušajte i s filmom, ili crtićem. Pitajte ih što im se sviđa u kojoj verziji te jesu li primijetili razlike između knjiga i CD-a, odnosno crtića.

Neka čitanje bude interaktivno iskustvo. Kada zajedno čitate knjigu, pitajte dijete što misli što će se dogoditi dalje ili koji su mu najdraži likovi i zašto. Kako uče nove riječi, potražite njihove definicije u rječniku i potaknite djecu da ih upotrebljavaju u vlastitim rečenicama. To će povećati njihovo samopouzdanje i željet će čitati i učiti još i više.
 

5. Budite uzor

Prečesto roditelji podcjenjuju moć utjecaja koju oni sami imaju. Ne možete očekivati da će djeca voljeti čitanje, ako vi sami nikada ne čitate. Stoga, neka dijete vidi kako i vi čitate i uživate.

Kao i sa svim ostalim, nemojte ih forsirati. Zapamtite da je nježan i taktičan pristup uvijek najbolji. Ako će dijete osjetiti pritisak koji se vrši na njega zbog čitanja, možete izazvati kontra reakciju i želju za čitanjem svesti na minimum. Neka djeca tek kasnije zavole čitanje, stoga im dajte vremena, neka sami otkriju ljubav prema čitanju.

Nije bitno je li vaše dijete u vrtiću ili još u pelenama. Nikada nije prerano graditi ljubav prema čitanju, a roditelji i ovdje imaju ključnu ulogu. Odmaknite se od mišljenja kako je čitanje rezervirano za školu i počnite s čitanjem kod kuće, koje je zapravo aktivnost koja će povezati cijelu obitelj. Najbolja stvar koju možete učiniti jest da budete uzor te da aktivno čitate s djecom, kako bi se razvila ljubav prema čitanju. Polako, ali sigurno, dijete će ubirati plodove svog rada cijeli život.

Preneseno s Froddo.com

Koji je najbolji način da motivirate djecu? Intrinzična motivacija za učenje o svijetu oko nas počinje u ranom djetinjstvu. Ova vrsta motivacije može biti potaknuta ili potisnuta iskustvima koja odrasli pružaju djeci. Psihološka istraživanja ukazuju na skup obećavajućih pristupa koje roditelji i liječnici mogu koristiti za promicanje pozitivne motivacije i učenje tijekom razvoja.

Za detaljnije informacije o znanosti o motivaciji pročitajte sljedeće:  Working Paper 14: Understanding Motivation: Building the Brain Architecture That Supports Learning, Health, and Community Participation.

1. Slijedite djetetove korake

Djeca (bebe) prirodno se okreću novim predmetima i događajima. Ne zanimaju ih predmeti koji su im odviše poznati, ali bježe i od novih, previše složenih predmeta. To se ponekad naziva „Zlatokosinim principom”: stvari su zanimljive kada su nove, ali ne previše nove. Prilikom interakcije s djecom uočite na što obraćaju pažnju i surađujte s njima u području njihova interesa.

2. Potaknite znatiželju

Čak i novorođenčad želi istraživati predmete – osobite one koji se ponašaju na iznenađujuće načine. Kad nešto bace ili ispuste na pod, pokušavaju shvatiti što će se dogoditi. Pružite djeci mogućnost interakcije s novim predmetima – i pustite ih da vode i uče!

3. Potaknite dječja razigrana istraživanja

Kada im se pruži prilika, djeca svih uzrasta spontano se uključe u igru. Sastojci igre upravo su oni koji potiču učenje: igra je intrinzična motivacija, predstavlja priliku za nova iskustva i učenje od drugih, zahtijeva aktivno sudjelovanje i može ojačati društvene veze i smanjiti stres. Kada je život užurban ili kaotičan, teško je pronaći vrijeme i prostor za poticanje dječje igre, ali to je važan aspekt razvoja.

4. Društvena interakcija tijekom učenja treba biti na prvome mjestu

U digitalnom dobu postoje mnoge edukativne, računalne aplikacije osmišljene za djecu, čak i onu koja imaju tek 6 mjeseci. Međutim, čak i najbolje osmišljene i najučinkovitije aplikacije ne mogu zamijeniti stvarne društvene interakcije s odraslima i vršnjacima. U jednom istraživanju djeca su učinkovitije učila elemente jezika kada su razgovarala s učiteljem licem u lice ili gledala video. Nedavna istraživanja pokazuju da mala djeca mogu učiti iz digitalnih medija, kao što su tableti osjetljivi na dodir, ali čini se da je društvena interakcija tijekom ovog učenja ključna.

5. Postavite djeci dostatan izazov

Djeca su motivirana za rad ako se radi o ostvarljivim ciljevima. Od djetinjstva nadalje, potrebno je uložiti trud kako bi se održala motivacija, ali uspjeh mora biti moguć. Djeca gube motivaciju kada je zadatak suviše lak, ali i kada je toliko težak da ga je nemoguće riješiti. Video igre učinkovito koriste ovo osnovno načelo učenja, konstantno povećavajući razinu izazova temeljenu na izvedbi pojedinog djeteta. Pokušajte prilagoditi izazov sadašnjim djetetovim sposobnostima i pružiti mu brzu povratnu informaciju o izvedbi.

6. Dajte im slobodu  

Djeca imaju više motivacije kada imaju određenu razinu samostalnog odlučivanja i kada mogu odabrati zadatke koji su im osobno važni. Kada imaju izbor projekata, ili barem malo prostora za razmišljanje o tome kako će izvršiti neki zadatak, vjerojatnije je da će djeca nastaviti s radom.

7. Pružite poticaje samo kada je to potrebno

Kada su djeca iznenada nagrađena za nešto u čemu uživaju i rade svojevoljno, mogu to početi činiti samo onda kad znaju da će kasnije dobiti neku nagradu. Umjesto da im obećavate nagradu, kad god je to moguće, iskoristite dječju prirodnu znatiželju i nagon za radom radi postizanja ostvarljivih ciljeva.

8. Pohvalite proces, a ne ishod

Kada pohvalimo djecu zbog njihove pameti ili razine vještine – ili ocjene ili zlatne medalje koju su osvojili – to može dovesti do orijentacije na izvedbu. Možda će biti motivirani i poželjeti osvojiti još nagrada, ali mogu i naučiti bježati od izazovnih aktivnosti u kojima možda neće biti najbolji, i to zbog straha od negativne procjene. Pritisak zbog izvedbe povećava se kako djeca napreduju u školi, a povezan je s depresijom i tjeskobom uz smanjenu radost učenja. Kada hvalimo djecu zbog njihova truda i pomažemo im da shvate da je neuspjeh prilika za učenje i napredak (umjesto da se samo usredotočimo na ishod), imat će više motivacije i htjeti više raditi, a vrlo vjerojatno će više vjerovati da mogu postići sve što su naumili.  
 

9. Održite blisku vezu s adolescentima

Adolescencija je razdoblje u kojemu mnogi mladi ljudi riskiraju i testiraju granice. Ovaj trend u velikoj mjeri odražava prirodnu sklonost novim i uzbudljivim iskustvima koja maksimalno povećavaju mogućnosti za učenje i koja su važna u prijelazu prema neovisnosti. Budući da odobravanje vršnjaka povećava razinu motivacije u tinejdžera, može biti društveno zadovoljavajuće pratiti vođe koji riskiraju ili se isticati kršenjem pravila. Međutim, tinejdžeri s bliskim obiteljskim odnosima manje su skloni riskiranju. Visoki stupanj roditeljske podrške i otvoreni razgovor povezani su s manjim brojem problematičnih ponašanja, uključujući manju zlouporabu droga i delinkvenciju. Budite suosjećajni i pružite im podršku, imajući na umu da mladi doživljavaju promjene u svojim mozgovima, tijelima i društvenim odnosima zbog kojih im rizična ponašanja mogu biti privlačna. Uvijek budite dostupni za komunikaciju – posebno ako je riječ o tinejdžerima.

O tome zašto današnja djeca imaju problema s koncentracijom, gdje najviše griješe nastavnici u radu s djecom, mogu li se greške popraviti, zašto su djeca danas sve slabija govori dr. Ranko Rajović, autor NTC sustava učenja, član Mense i Vijeća za darovitu djecu te otac četvoro djece.

Znamo da su najčešće pogreške roditelja uglavnom vezane za sputavanje djece i njihove prirodne potrebe da se razvijaju i istražuju. To su, naravno, nesvjesne greške i o tome ste mnogo puta govorili. U čemu najviše griješe odgajatelji i nastavnici?

Roditelji su prvi i najvažniji učitelji i oni utječu na gotovo sve aspekte dječjeg razvoja. Puno govorim o greškama koje nesvjesno naprave, ali bih dodao još nešto.

Nije potrebno djecu zatrpavati igračkama, jer od puno igračaka baš i nema puno koristi. Dijete se sasvim lijepo igra i kad ima manje igračaka, pa svojom maštom dodaje elemente da uljepša igru. Važno je da roditelji prepoznaju djetetove interese, pa da putem tih specifičnih interesa aktiviraju misaone procese, nove ideje, a tako se razvija i kreativnost. Na primjer, ako dijete voli dinosaure, neka mu kupe 3D dinosaure, slagalicu s dinosaurima. Mogu kupiti i atlas svijeta pa će dijete naučiti države svijeta, jer ga zanima gdje su živjeli dinosauri, zatim mogu pogledati neki film o njima, kupiti figurice dinosaura s kojima može napraviti puno novih igara i scena. Sve te aktivnosti pridonose razvoju kreativnosti. Kada dijete krene u školu, taj istraživački duh, maštu i kreativnost moramo poticati i dalje.

Prvo što učitelji moraju znati jest da su likovni, glazbeni i tjelesni jako važni tijekom intenzivnog razvoja mozga, a to je do dvanaeste godine. Nije posve točno da glazbeni i likovni aktiviraju samo desnu, a matematika, gramatika i logika lijevu polovinu mozga. Mozak je jedan organ i ne možemo ga baš tako lako dijeliti na dvije različite polovine. Svaka ima svoju funkciju, ali zajedno i sinkronizirano rade.

Najveću površinu kore velikog mozga zauzimaju asocijativne regije i po rasprostranjenosti se vidi koliko su važne. Zato je važno aktivirati ih sinkronizirano, a idealan način su sviranje nekog instrumenta i kompleksni pokreti. Iz mojih istraživanja jasno je da za ukupni razvoj biološkog potencijala moramo aktivirati sve regije zajedno te da u vrijeme razvoja mozga ne možemo dijeliti aktivnosti na lijevu i desnu polovinu. Moramo aktivirati (i to sinkronizirano) velike regije mozga, pa je jako važno tijekom razvoja, posebno do 12. godine, što više pažnje u školi posvetiti predmetima kao što su likovni i glazbeni.

Tjelesni je također važan, jer je djetetu potrebno što više kretanja. U istraživanjima provedenima u SAD-u i Kanadi, od 2008. do 2010. godine, dokazano je da, ako nema dovoljno aerobnih aktivnosti, može doći do smanjenja dubokih struktura velikog mozga, a to može smanjiti djetetove kognitivne sposobnosti.

Još jedna stvar je važna za učitelje i nastavnike. To je činjenica da je reproduktivno učenje najniži način učenja i da moramo koristiti druge, efikasnije metode i tako pomoći djeci da lakše svladaju gradivo u školi i nauče misliti i povezivati informacije.

Spominjali ste da je najveći problem obrazovnih sustava što se fokusiraju na reproduktivno učenje. Možete li to objasniti?

Ako gledamo fiziologiju mozga, reproduktivno je učenje najniža razina učenja. To je toliko niska razina da često kažem kako reproduktivno učenje za mozak gotovo ni ne postoji. Učenik koji tako uči mora ponoviti lekciju 10-20 puta i opet je zaboravi. Ali, ako koristimo znanja iz fiziologije, onda je jasno da moramo napraviti iskorak i koristiti metode koje će mozak lakše prihvatiti, memorirati i naučiti. Tim metodama se bavi NTC sustav učenja, a koristimo razne igre koje učenici i doživljavaju tako, a usput nauče puno. Tada shvate da učenje može bite i igra, a kad tako počnu raditi svakodnevno, oni to rado prihvaćaju, jer brzo vide rezultate. Steknu samopouzdanje, ne boje se škole, ocjene su bolje, više nauče i dulje to pamte, a što je najvažnije – u tim metodama moraju stalno misliti.

Cilj NTC metode je da razvija mišljenje, što nažalost nije toliko izraženo kod učenja napamet. To je jedan od najvažnijih razlog za uspjeh NTC programa i upravo zbog svega navedenog program NTC je i dobio nagradu svjetske Mense 2015. godine, za doprinos razvoja društva u cjelini.

Biste li prihvatili neku dužnost u ministarstvu obrazovanja i što biste prvo učinili kad je riječ o reformi našeg obrazovanja?

Nisam političar, pa ne znam kako bih se snašao, ali mislim da odgovorne osobe u Ministarstvu obrazovanja moraju tražiti nova rješenja, angažirati najveće stručnjake i pomoći da mijenjamo ono što se pokaže neuspješnim.

Ako me pozovu, rado ću se odazvati i pomoći, jer već surađujem s nekoliko država po pitanju obrazovanja. To moramo ozbiljno shvatiti, jer vrijeme ide jako brzo, a to se vidi po epohalnim (stoljetnim) otkrićima.

Nekad su to bila velika otkrića, jednom u 100 godina, a danas ih imamo svake 2-3 godine. Jasno je da će se promjene u svijetu brzo događati u svim područjima. Ako je država nekad nastajala i nestajala za 500 godina, to će danas biti za 50. Pitanje je – a što će biti s državama koje imaju 20-30 generacija funkcionalno nepismenih učenika? Nema više vremena da čekanje nove reforme za 5 ili 10 godina, ne možemo čekati da Finska ili Njemačka nađu rešenje, pa da mi to kopiramo.

Vidimo da i oni imaju problema, da lutaju, ne znaju što je najbolje, kako da pomognu učenicima. Finska, koja bila uzor svim europskim državama, napušta polako svoj sustav i traže nova rešenja. Mi moramo već danas započeti reformu i tražiti svoj model obrazovanja koji počiva na našem jeziku, kulturi, tradiciji, načinu života i tako pomoći i učiteljima i učenicima.

Možete li usporediti kako je vaša generacija odgajana i kako danas roditelji podižu svoju djecu? Jesu li se stvari promijenile na bolje ili na gore?

Mislim da generalno imamo situaciju da su djeca sve slabija. Naravno, neko dijete iskoči po sposobnostima, ali mišljenje je učitelja (proveo sam nekoliko istraživanja) da su djeca danas slabija u odnosu na djecu prije 10 godina u nekoliko područja koje smo ispitivali: motorička, matematičko-logička, rječnik i opće znanje.

Na to svakako utječu roditelji, a najveći problem je što roditelji sve poslove obavljaju umjesto svoje djece. Drugi je problem nedostatak kretanja i složenih motoričkih aktivnosti. Prije 30 godina djeca su bila od jutra do mraka u pokretu, a išla su na spavanje oko 20 sati. Danas se djeca manje kreću, nisu na igralištu, nego gledaju TV, igraju videoigre i slično. Nisam protiv kompjutora, ali moramo znati odrediti djetetu granicu.

Poznato je da je problem današnje djece vezan za poteškoće s koncentracijom. Što možemo učiniti da to izbjegnemo, a što da problem riješimo kad se već pojavi?

Nije samo koncentracija problem, to je kompleksno pitanje. Razvojne su smetnje u porastu, sve je više djece sa smetnjama u govoru ili pisanju, odnosno čitanju. Ne mogu računati, nisu koncentrirana, ne mogu upamtiti lekciju. Teško je odgovoriti na to, iako često čujem da je problem genetika. Ipak, mislim da nije samo to, da puno utječe promjena okruženja. Mi smo rezultat prilagođavanja, tisućama i milijunima godina ljudi su se razvijali u interakciji s okolinom. To se polako događalo. Danas se okruženje jako brzo mijenja, a znamo da okruženje utječe na razvoj kognitivnih sposobnosti. Sigurno da okruženje može utjecati i pozitivno, ali i negativno. Mislim da je kod razvojnih smetnji došlo do negativnog utjecaja okruženja, prije svega zbog pogrešaka koje roditelji naprave tijekom djetetova razvoja. Previše ga štite od svega, a to je problem. Dijete ne razvija svoje biološke sposobnosti zbog roditelja koji se boje da će pasti, ozlijediti se, slomiti nogu ili ruku… Normalno je da dijete padne, pa je uloga roditelja da mu osiguraju okruženje gdje se mogućnost ozljede svodi na minimum, a ne da sputavaju dijete – na primjer, ako skače, neka skače u plitkoj vodi, na pijesku, na travi, a ne na krevetu. Ali, ako skače i na krevetu, onda oko kreveta ne smiju da biti boce, čaše, lego kocke.

Pokret je važan i uvijek je bolje omogućiti takve pokrete u prirodi, u parku, u šumi nego u stanu. Zato je savjet roditeljima – vodite djecu na planinarenje, u šetnju, na igrališta. Tad se sve regije kore velikog mozga povezuju, što pomaže kasnije u školi u procesu učenja, pa neće biti toliko problema s učenjem i koncentracijom.

Koliko nastavnici mogu utjecati na djecu i ispraviti pogreške koje prave roditelji?

Teško je popravljati greške roditelja, pa je jako važno educirati i roditelje i odgajatelje i učitelje. Svi se moramo baviti tim problemom, jer jedino tako možemo pomoći djeci da dosegnu svoje biološke sposobnosti. Napisao sam knjigu “IQ djeteta, briga roditelja” te priručnik “Kako uspješno razvijati IQ djeteta kroz igru” da pomognem roditeljima i odgajateljima da ne prave velike greške i da ih naučim kako ih popraviti (ako su već napravili neki problem u djetetovu razvoju). Imamo i web stranicu www.ntcucenje.com, gdje obrađujemo teme zanimljive roditeljima, ali i odgajateljima i učiteljima, pa pomažemo svima da uoče i isprave pogreške.

Zajedno s Urošem Petrovićem kreirali ste NTC sustav učenja. Možete li ga usporediti s tradicionalnim sustavom? Što konkretno djeca dobivaju vašim načinom učenja?

Djeca misle da se igraju, a to im je veliki motiv. Tako, igrajući se, nauče sve što im tako želimo prenijeti. I još nešto, misle, povezuju, rađaju im se nove ideje i razvijaju kreativnost. Osmislili smo radionice za djecu NTC sustav učenja, i to sa Savezom učitelja Srbije provodimo volonterski u nekoliko gradova Srbije, ali s darovitom djecom. Inače, program je osmišljen za svako dijete, ali nismo mogli fizički raditi volonterski sa svima, pa smo pokrenuli i NTC radionice za ostalu djecu u 10-ak gradova Srbije, Bosne i Hercegovine, Češke, Crne Gore i Slovenije.

Inače, Uroš i ja predajemo na Pedagoškom fakultetu u Kopru. NTC metoda je akreditirana i sada je to stručni seminar i za učitelje i za odgajatelje u Sloveniji, Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Makedoniji, Češkoj i Srbiji, a radimo s obrazovnim institucijama na implementaciji programa u još 10 europskih država (Norveška, Švedska, Italija, Bugarska, Grčka, Mađarska, Slovačka, Švicarska, Rumunjska i počinjemo s primjenom u Njemačkoj).

Organizirate i seminare za roditelje, nastavnike, učitelje. Možete li reći nešto više o tome?

Seminari su osmišljeni kao jednodnevni (4 x 45 min), kako bi roditelji naučili osnovne stvari o razvoju djeteta, o greškama koje mogu usporiti ili oštetiti njegov razvoj te kako to popraviti. Nažalost, seminare održavamo rijetko, jer zbog brojnih obaveza ne stižemo, ali svi roditelji se mogu informirati preko naše internetske stranice www.ntcucenje.com.

Jedan od načina da roditelji nešto nauče su i radionice za djecu. U toku su prijave za njih, tako da će svi roditelji koju upišu djecu na radionice biti u prilici doći na neka predavanja, gdje će naučiti osnove programa.

Imamo i seminare za odgajatelje i učitelje, to je akreditiran program u Srbiji, pa nas sve zainteresirane institucije mogu kontaktirati, putem interneta ili Saveza učitelja Srbije, odnosno Udruženja odgajatelja Vojvodine.

Ako se u načinu odgoja i obrazovanja ništa ne promijeni, kakvo društvo možemo očekivati u budućnosti i koja bi bila vaša poruka nastavnicima i roditeljima kada je riječ o njihovoj suradnji na istom zadatku – dovođenju naše djece na pravi put?

Moramo započeti reforme, što prije – to bolje. Već sam rekao da vrijeme brzo prolazi i ozbiljne države traže rešenje, brzo mijenjaju strategije, načine rada s djecom. Luksuz je čekati 5 ili više godina ili još gore – čekati da neka država nađe bolji model, pa da ga kopiramo. Male reforme neće pomoći, one moraju biti sveobuhvatne. Moraju obuhvatiti roditelje, odgajatelje, učitelje i nastavnike.
Razvoj funkcionalnog znanja i kreativnosti je prioritet svake države. Kreativnost je stvaranje nečeg novog i korisnog. Za to su potrebne ideje, razmišljanje i povezivanje informacija. Razvoj kreativnosti morao bi biti jedan od prioriteta obrazovanja u 21. stoljeću.

Ideje su danas najskuplje, one gotovo da ne postoje. Želimo li ići naprijed kao društvo, moramo razvijati kreativnost i povećati upotrebno, funkcionalno znanje djece. Testovi pokazuju da su naša djeca ispod prosjeka u odnosu na vršnjake iz Europe, a europski učenici su slabiji u odnosu na istočnu Aziju. Dakle, funkcionalno znanje je jedan od prioriteta Europske unije, pa nama koji smo slabiji od njih po tom pitanju funkcionalno znanje mora biti prioritet na kvadrat. Da bismo to popravili, najprije moramo educirati roditelje, koji ponekad iz najboljih namjera uspore ili oštete razvoj djeteta, pa onda odgajatelje i učitelje. Ako ne budemo svi surađivali, teško da možemo uvesti velike promjene. 

Izvor: skolskiportal.hr

• Prava preživljavanja – hrana, smještaj, stanovanje, zdravlje, životni standard;
• Razvojna prava – razvoj, odgoj i obrazovanje, obitelj, kultura, identitet;
• Prava sudjelovanja – donošenje odluka, druženje, izražavanje, pristup informacijama;
• Prava zaštite od – zlostavljanja, zanemarivanja, izrabljivanja, mučenja, otmice, prostitucije.

1. Pripremite dijete na igru s vršnjacima kroz druženje i zajedničku igru s djecom (uključite ga u organizirane programe za djecu). Potaknite djetetovu želju za vršnjačkim društvom.
2. Prije polaska u vrtić odvedite dijete da zajedno upoznate prostor, tetu u vrtiću, park ispred vrtića i slično.
3. Nastojite da dijete istovremeno nema još jednu veliku promjenu u životu – npr. preseljenje, rođenje brata/sestre i slično…
4. Prvih dana neka dijete bude u vrtiću kratko, nikako duže od 2-3 sata, poželjno i kraće. Surađujte s odgajateljem koji će vam znati opisati kako se dijete snalazi te ćete prema tome planirati dužinu ostanka.
5. Ako je dijete vezano uz neku igračku, tu igračku možete prve dane nositi u vrtić i ona će mu pomoći da se u novom prostoru osjeća sigurnije.
6. Prilikom rastanka pozdravite se s djetetom, najavite kada ćete doći (ne prema satu već prema događaju koje će dijete znati prepoznati – npr. „kada budete jeli voće“ ili slično). Ne odlazite bez pozdrava ako vam se čini da se dijete zaigralo. Izbjegavanje suza u ovom periodu na ovaj način ne donosi koristi jer se dijete treba naučiti nositi s odvajanjem. Odlaženjem bez pozdrava djetetu unosite nesigurnost jer ono može očekivati da ćete i inače otići bez pozdrava.
7. Budite spremni da će dijete kada krene u vrtić od vas tražiti  više pažnje. Osigurajte i osmislite posebno vrijeme samo za vas (šetnja poslije vrtića ili slično).
8. Ako dijete nerado priča o vrtiću nemojte ga o tome pretjerano ispitivati.
9. Kada primijetite da se dijete sve više veseli odlasku u vrtić radujte se s njim jer je to dobar znak da se prilagođava novoj situaciji.
10. Pripremite i sebe na odvajanje. Nastojte ne prenositi vaše strahove, tugu na dijete jer će mu to samo otežati prilagodbu. Prenesite mu ideju da je vrtić veselo i sigurno mjesto u kojem ga čeka puno zabave i prijatelja.

 Izvor: dipl. psiholog-profesor Rebeka Bulat