Kako motivirati djecu: znanstveno utemeljeni pristupi za roditelje

Kako motivirati djecu: znanstveno utemeljeni pristupi za roditelje, skrbnike i učitelje

 

Koji je najbolji način da motivirate djecu? Intrinzična motivacija za učenje o svijetu oko nas počinje u ranom djetinjstvu. Ova vrsta motivacije može biti potaknuta ili potisnuta iskustvima koja odrasli pružaju djeci. Psihološka istraživanja ukazuju na skup obećavajućih pristupa koje roditelji i liječnici mogu koristiti za promicanje pozitivne motivacije i učenje tijekom razvoja.

Za detaljnije informacije o znanosti o motivaciji pročitajte sljedeće:  Working Paper 14: Understanding Motivation: Building the Brain Architecture That Supports Learning, Health, and Community Participation.

 

1. Slijedite djetetove korake

Djeca (bebe) prirodno se okreću novim predmetima i događajima. Ne zanimaju ih predmeti koji su im odviše poznati, ali bježe i od novih, previše složenih predmeta. To se ponekad naziva „Zlatokosinim principom”: stvari su zanimljive kada su nove, ali ne previše nove. Prilikom interakcije s djecom uočite na što obraćaju pažnju i surađujte s njima u području njihova interesa.

2. Potaknite znatiželju

Čak i novorođenčad želi istraživati predmete – osobite one koji se ponašaju na iznenađujuće načine. Kad nešto bace ili ispuste na pod, pokušavaju shvatiti što će se dogoditi. Pružite djeci mogućnost interakcije s novim predmetima – i pustite ih da vode i uče!

 

3. Potaknite dječja razigrana istraživanja

Kada im se pruži prilika, djeca svih uzrasta spontano se uključe u igru. Sastojci igre upravo su oni koji potiču učenje: igra je intrinzična motivacija, predstavlja priliku za nova iskustva i učenje od drugih, zahtijeva aktivno sudjelovanje i može ojačati društvene veze i smanjiti stres. Kada je život užurban ili kaotičan, teško je pronaći vrijeme i prostor za poticanje dječje igre, ali to je važan aspekt razvoja.

 

4. Društvena interakcija tijekom učenja treba biti na prvome mjestu

U digitalnom dobu postoje mnoge edukativne, računalne aplikacije osmišljene za djecu, čak i onu koja imaju tek 6 mjeseci. Međutim, čak i najbolje osmišljene i najučinkovitije aplikacije ne mogu zamijeniti stvarne društvene interakcije s odraslima i vršnjacima. U jednom istraživanju djeca su učinkovitije učila elemente jezika kada su razgovarala s učiteljem licem u lice ili gledala video. Nedavna istraživanja pokazuju da mala djeca mogu učiti iz digitalnih medija, kao što su tableti osjetljivi na dodir, ali čini se da je društvena interakcija tijekom ovog učenja ključna.

 

5. Postavite djeci dostatan izazov

Djeca su motivirana za rad ako se radi o ostvarljivim ciljevima. Od djetinjstva nadalje, potrebno je uložiti trud kako bi se održala motivacija, ali uspjeh mora biti moguć. Djeca gube motivaciju kada je zadatak suviše lak, ali i kada je toliko težak da ga je nemoguće riješiti. Video igre učinkovito koriste ovo osnovno načelo učenja, konstantno povećavajući razinu izazova temeljenu na izvedbi pojedinog djeteta. Pokušajte prilagoditi izazov sadašnjim djetetovim sposobnostima i pružiti mu brzu povratnu informaciju o izvedbi.

 

6. Dajte im slobodu  

Djeca imaju više motivacije kada imaju određenu razinu samostalnog odlučivanja i kada mogu odabrati zadatke koji su im osobno važni. Kada imaju izbor projekata, ili barem malo prostora za razmišljanje o tome kako će izvršiti neki zadatak, vjerojatnije je da će djeca nastaviti s radom.

 

7. Pružite poticaje samo kada je to potrebno

Kada su djeca iznenada nagrađena za nešto u čemu uživaju i rade svojevoljno, mogu to početi činiti samo onda kad znaju da će kasnije dobiti neku nagradu. Umjesto da im obećavate nagradu, kad god je to moguće, iskoristite dječju prirodnu znatiželju i nagon za radom radi postizanja ostvarljivih ciljeva.

 

8. Pohvalite proces, a ne ishod

Kada pohvalimo djecu zbog njihove pameti ili razine vještine – ili ocjene ili zlatne medalje koju su osvojili – to može dovesti do orijentacije na izvedbu. Možda će biti motivirani i poželjeti osvojiti još nagrada, ali mogu i naučiti bježati od izazovnih aktivnosti u kojima možda neće biti najbolji, i to zbog straha od negativne procjene. Pritisak zbog izvedbe povećava se kako djeca napreduju u školi, a povezan je s depresijom i tjeskobom uz smanjenu radost učenja. Kada hvalimo djecu zbog njihova truda i pomažemo im da shvate da je neuspjeh prilika za učenje i napredak (umjesto da se samo usredotočimo na ishod), imat će više motivacije i htjeti više raditi, a vrlo vjerojatno će više vjerovati da mogu postići sve što su naumili.  
 

9. Održite blisku vezu s adolescentima

Adolescencija je razdoblje u kojemu mnogi mladi ljudi riskiraju i testiraju granice. Ovaj trend u velikoj mjeri odražava prirodnu sklonost novim i uzbudljivim iskustvima koja maksimalno povećavaju mogućnosti za učenje i koja su važna u prijelazu prema neovisnosti. Budući da odobravanje vršnjaka povećava razinu motivacije u tinejdžera, može biti društveno zadovoljavajuće pratiti vođe koji riskiraju ili se isticati kršenjem pravila. Međutim, tinejdžeri s bliskim obiteljskim odnosima manje su skloni riskiranju. Visoki stupanj roditeljske podrške i otvoreni razgovor povezani su s manjim brojem problematičnih ponašanja, uključujući manju zlouporabu droga i delinkvenciju. Budite suosjećajni i pružite im podršku, imajući na umu da mladi doživljavaju promjene u svojim mozgovima, tijelima i društvenim odnosima zbog kojih im rizična ponašanja mogu biti privlačna. Uvijek budite dostupni za komunikaciju – posebno ako je riječ o tinejdžerima.

 

 

Share this post