Besplatna (za iznose iznad 35 eura) i brza dostava.
O Harfi
Prodajna mjesta
Besplatna (za iznose iznad 35 eura) i brza dostava.
O Harfi
Prodajna mjesta
Kada govorimo o zdravlju djece, većina roditelja želi isto: manje bolesti, više energije, snažan imunitet i emocionalnu otpornost. Knjiga Zdrava djeca, sretna djeca dr. Elise Song, vodeće američke pedijatrice funkcionalne medicine donosi praktične korake za stvaranje zdravih navika od najranije dobi.
U nastavku donosimo najvažnije preporuke iz knjige, oblikovane kao sveobuhvatan priručnik za roditelje i vodič za sve koji žele preventivno brinuti o zdravlju svoje djece.
Jedna od ključnih poruka dr. Song je da se 80% imuniteta nalazi u crijevima. Zbog toga prehrana postaje najvažniji alat svakog roditelja.
Prehrana bogata „pravom hranom“ pomaže djeci da imaju manje prehlada, manje upala i više energije, što je jedna od centralnih teza knjige.
Dr. Song naglašava važnost anti-upalne prehrane i navika. Kronične upale mogu se manifestirati kao česte viroze, alergije, ekcemi, ali i problemi s fokusom i raspoloženjem.
Ovakav pristup smanjuje rizik od kroničnih bolesti i podupire emocionalnu stabilnost, što je temelj sretnog djetinjstva.
Prema dr. Song, zdravlje mozga jednako je važno kao i fizičko zdravlje. Dječji mozak treba „gradivne blokove“ kako bi optimalno funkcionirao.
Djeca koja imaju dobro regulirane emocije i uravnoteženu energiju lakše uče, bolje spavaju i rjeđe imaju tantrume.
Knjiga naglašava važnost svakodnevnih, jednostavnih navika koje dugoročno čine veliku razliku.
Djeca rastu i razvijaju se kroz rutinu – dosljednost stvara sigurnost, sigurnost stvara sreću.
Dr. Song u knjizi opisuje i dodatke prehrani koje ponekad preporučuje djeci, ali uvijek naglašava individualni pristup. Najčešće korišteni su:
Roditelji trebaju ove preporuke koristiti kao informacije, a ne kao zamjenu za medicinski savjet.
U knjizi se naglašava da djeca koja se osjećaju sigurno, viđeno i saslušano imaju jači imunitet. Stres i emocionalna napetost mogu oslabiti obranu organizma.
Sretna djeca su, kako dr. Song kaže, otpornija djeca.
Zdrava djeca, sretna djeca nije samo knjiga, nego praktičan vodič za roditelje koji žele razumjeti djetetov organizam i podržati ga na prirodan način. Kroz prehranu, rutinu, emocionalnu podršku i smanjenje toksina, roditelji mogu stvoriti temelje za snažan imunitet i dugoročno dobro zdravlje.
Ako želite pristupačan, znanstveno potkrijepljen i topao priručnik koji vas vodi kroz sve korake, izdavačka kuća Harfa donosi upravo ono što vam treba – knjigu koja mijenja način na koji gledamo na dječje zdravlje.
Ako se u posljednje vrijeme često premišljate oko odlaska na psihoterapiju, možda već imate odgovor-vrijeme je sada. Da za odlazak na psihoterapiju ne trebate čekati burn out, krizu ili neki veliki problem, složio se i poznati psihoterapeut Irvin D. Yalom. Psihoterapija je prostor u kojem dobivate podršku da razumijete sebe, svoje emocije i odnose, a svaki trenutak kada osjetite unutarnji poziv dovoljno je dobar razlog za smjestiti se u najudobniju fotelju i stručnoj osobi otvoriti dušu.
-Znaš li koja je najhrabrija stvar u životu? Priznati sebi da nisi dobro. Da ti treba podrška i pružiti si tu pomoć. Hrabri idu na psihoterapiju. Hrabri čitaju, uče, istražuju svoje unutarnje svjetove i grade nove obrasce. Psihoterapija nije znak slabosti, već hrabrosti i snage-riječi su naše Irene Orlović koje bi vas dodatno mogle ohrabriti na javljanje psihologu/psihijatru.
Jedna njezina prijateljica podijelila je iskustvo s psihoterapije:
“Vjeruj mi, prodisala sam! Najbolje ulaganje ikad, postala sam bolja sebi, a time i djeci, suprugu, prijateljima i kolegama.”
Mnogi će reći da im je psihoterapija najbolja investicija. Odlazak na psihoterapiju naučit će vas:
Važno je naglasiti da ne trebate imati veliki problem da biste krenuli. Psihoterapiju shvatite kao mentalnu higijenu. Kao što tijelo održavamo prehranom i tjelovježbom, tako i um treba njegu i prostor.
Odnos s terapeutom je ljekovit– više od tehnike, presudan je osjećaj da ste viđeni, prihvaćeni i da s terapeutom možete biti autentični
Terapija je zajedničko putovanje– nije da „doktor popravlja pacijenta“ već dvoje ljudi istražuju život, smisao i izazove
Otvorenost i iskrenost– napredak dolazi kada uspijete reći ono što stvarno osjećate
Suočavanje s egzistencijom– pitanja o smislu, smrti, ljubavi i slobodi nisu znak „ludila“, nego ljudskosti
Irvin Yalom smatra da ne treba čekati „krizu“.
Sada je idealno vrijeme! Čim osjetite unutarnji poziv da bolje razumijete sebe i živite punije, vrijeme je. Evo što on kaže koji su bitni motivi za odlazak na psihoterapiju?
– kad osjećate patnju, tjeskobu, depresiju, usamljenost, gubitak smisla
-suočavate se s egzistencijalnim pitanjima poput straha od smrt, slobode izbora, usamljenosti i traženja smisla, krize identiteta
-kada se ponavljaju obrasci u odnosima i kad imate osjećaj da se stalno vrtite oko istih problema
-želja za osobnim rastom, a ne samo rješenje problema
Zamislite psihoterapiju kao trenutak u kojem sjednete u udobnu fotelju, ostavite vanjski svijet po strani i posvetite se sebi. Nema “ispravnih” ili “pogrešnih” odgovora, postoji samo vaša autentična priča i terapeut koji vas prati na putu razumijevanja. Savršeno, zar ne?!
Ako još niste spremni na prvi susret, možete krenuti sami:
Udobno se smjestite, uzmite list papira i kemijsku olovku i napravite dnevnik emocija.
-Koje emocije su obilježile današnji dan
-Koji im je intenzitet
-Što se dogodilo i koji je bio okidač
-Kako ste reagirali
-Kratka refleksija na događaj (jeste zadovoljni vlastitom reakacijom ili imate prijedlog kako biste bolje odreagirali)
Ovo možete svaki dan prakticirati i i mnogima je odličan alat za bolje razumijevanje sebe. Svaki mali korak prema sebi vrijedi.
Psihoterapija je početak hrabrijeg, mirnijeg i ispunjenijeg života, jer kad sebe bolje razumijemo, cijeli naš svijet postaje lakši i vedriji.
Ugodan dan,
vaša Harfa!
U svijetu gdje se sve više govori o mentalnom zdravlju i važnosti razumijevanja vlastitih emocionalnih procesa, knjiga “AUTOBIOGRAFIJA TRAUME: Putovanje prema iscjeljenju” autora Petera A. Levinea predstavlja neprocjenjiv resurs za sve koji žele dublje razumjeti utjecaj traume na ljudski um i tijelo. Ovo izvanredno djelo donosi revolucionaran pristup razumijevanju i liječenju traume koji je promijenio živote tisuća ljudi diljem svijeta. Knjiga je posebno vrijedan izvor znanja za roditelje, odgajatelje i stručnjake koji rade s djecom i mladima koji su doživjeli traumatska iskustva. U ovom članku donosimo vam više informacija o knjizi.
Peter A. Levine, doktor znanosti s više od 45 godina iskustva u proučavanju stresa i traume, razvio je inovativni pristup liječenju traume poznat kao Somatic Experiencing®. Ovaj pristup temelji se na razumijevanju kako tijelo i um zajedno reagiraju na traumatska iskustva i kako se mogu osloboditi zarobljene energije koja ostaje nakon traumatskog događaja. Dr. Levine je svoja otkrića i metode predstavio u brojnim knjigama, a “AUTOBIOGRAFIJA TRAUME: Putovanje prema iscjeljenju” predstavlja krunu njegovog životnog rada i osobnog iskustva. Za razliku od tradicionalnih pristupa koji se fokusiraju isključivo na mentalne aspekte traume, Levineov pristup prepoznaje da je trauma fiziološki fenomen koji se manifestira u tijelu jednako kao i u umu. Ova revolucionarna perspektiva omogućuje potpuno novi pristup liječenju traumatskih iskustava, koji je mnogo učinkovitiji i dugoročniji od konvencionalnih metoda.
Trauma nije samo psihološki fenomen – ona duboko utječe na naše tijelo, um i duh. U knjizi “AUTOBIOGRAFIJA TRAUME“, Levine objašnjava kako traumatska iskustva mogu ostati “zarobljena” u našem tijelu, stvarajući različite fizičke i emocionalne simptome koji mogu trajati godinama, pa čak i desetljećima nakon samog događaja. Kada doživimo traumatsko iskustvo, naš nervni sustav aktivira primitivne obrambene mehanizme – borbu, bijeg ili zamrzavanje. Problem nastaje kada se energija mobilizirana za ove reakcije ne može osloboditi, što dovodi do toga da ostaje “zarobljena” u tijelu. Ova zarobljena energija manifestira se kroz različite simptome, uključujući:
Levine objašnjava da ovi simptomi nisu znak slabosti ili mentalne bolesti, već prirodna reakcija tijela na neprocesuirano traumatsko iskustvo. Razumijevanje ovog koncepta može biti izuzetno oslobađajuće za osobe koje pate od posljedica traume, jer im pomaže da shvate da njihovi simptomi imaju biološku osnovu i da se mogu izliječiti.
Djeca su posebno osjetljiva na traumatska iskustva jer njihov mozak i nervni sustav još uvijek prolaze kroz ključne faze razvoja. Trauma doživljena u djetinjstvu može imati dugoročne posljedice na emocionalni, kognitivni i socijalni razvoj djeteta. U knjizi “AUTOBIOGRAFIJA TRAUME“, Levine posebnu pažnju posvećuje razumijevanju kako trauma utječe na djecu i kako roditelji i odgajatelji mogu pomoći djeci da se oporave od traumatskih iskustava. On objašnjava da djeca često nemaju verbalne sposobnosti ili kognitivne alate za procesuiranje traumatskih događaja, što znači da trauma ostaje “zarobljena” u njihovom tijelu na još dublji način nego kod odraslih.
Istraživanja pokazuju da neprocesuirana trauma u djetinjstvu može dovesti do različitih problema u odrasloj dobi, uključujući poteškoće u odnosima, probleme s mentalnim zdravljem i čak fizičke bolesti. Međutim, Levine naglašava da djeca imaju nevjerojatnu sposobnost oporavka ako im se pruži odgovarajuća podrška i razumijevanje.
Dr. Gabor Maté, poznati stručnjak za dječji razvoj, o Levineovom radu kaže: “Peter Levine je pionir u razumijevanju kako trauma utječe na djecu i kako im možemo pomoći da se oporave. Njegov rad je neprocjenjiv resurs za roditelje i stručnjake koji rade s djecom.”
Dr. Bessel van der Kolk, autor bestselera “Tijelo pamti traumu“, o Levineovom radu kaže: “Peter Levine je jedan od najkreativnijih i najpronicljivijih kliničara u području liječenja traume. Njegova metoda predstavlja revoluciju u našem razumijevanju kako se ljudi oporavljaju od traumatskih iskustava.”
Središnji dio knjige posvećen je Levineovom inovativnom pristupu liječenju traume. Ovaj pristup, poznat kao Somatic Experiencing®, temelji se na razumijevanju kako tijelo prirodno procesuira i oslobađa traumatsku energiju. Levine objašnjava da je ključ za iscjeljenje traume u ponovnom povezivanju s tjelesnim senzacijama i dopuštanju tijelu da dovrši prirodne obrambene reakcije koje su bile prekinute tijekom traumatskog događaja. Kroz niz praktičnih vježbi i tehnika, on pokazuje kako osobe mogu postupno i sigurno osloboditi zarobljenu energiju i vratiti svoj nervni sustav u stanje ravnoteže. Ono što čini Levineov pristup posebno vrijednim jest njegova pristupačnost i primjenjivost. Mnoge tehnike koje on predlaže mogu se prakticirati samostalno ili uz podršku terapeuta, što ih čini dostupnima širokom krugu ljudi. Također, njegov pristup ne zahtijeva ponovno proživljavanje traumatskog događaja, što ga čini mnogo sigurnijim i manje zastrašujućim od nekih tradicionalnih pristupa liječenju traume.
Neki od ključnih principa Levineovog pristupa uključuju:
Kroz stvarne primjere i studije slučaja, Levine pokazuje kako ovi principi mogu pomoći osobama da se oporave od različitih vrsta traumatskih iskustava, od jednokratnih incidenata poput nesreća ili prirodnih katastrofa do dugotrajnih trauma poput zlostavljanja ili zanemarivanja. Ono što čini knjigu posebno snažnom jest Levineova spremnost da podijeli svoje osobno iskustvo s traumom i procesom iscjeljenja. Kroz knjigu, on isprepliće znanstvene uvide i kliničko iskustvo s vlastitom pričom, stvarajući narativ koji je istovremeno edukativan i duboko dirljiv. Levine otvoreno govori o vlastitim traumatskim iskustvima i kako su ona oblikovala njegov život i rad. On opisuje svoje putovanje od zbunjenosti i patnje do razumijevanja i iscjeljenja, pružajući čitateljima model za njihovo vlastito putovanje prema oporavku. Ovi autobiografski elementi daju knjizi autentičnost i emocionalnu dubinu koja je rijetka u stručnoj literaturi. Oni također služe kao podsjetnik da trauma ne diskriminira – ona može utjecati na svakoga, bez obzira na obrazovanje, profesiju ili društveni status. Istovremeno, Levineova priča nudi nadu i inspiraciju, pokazujući da je iscjeljenje moguće čak i nakon dubokih traumatskih iskustava.
Za roditelje i odgajatelje, knjiga “AUTOBIOGRAFIJA TRAUME” nudi neprocjenjive uvide i praktične savjete za podršku djeci koja su doživjela traumatska iskustva. Levine naglašava važnost stvaranja sigurnog i podržavajućeg okruženja u kojem dijete može postupno procesuirati i integrirati traumatsko iskustvo. Neki od praktičnih savjeta koje Levine nudi uključuju:
Ovi savjeti predstavljeni su kroz konkretne primjere i scenarije s kojima se roditelji i odgajatelji mogu poistovjetiti, što ih čini lako primjenjivima u svakodnevnom životu. Levine također naglašava važnost brige o vlastitom mentalnom zdravlju za roditelje i odgajatelje, jer njihova sposobnost samoregulacije direktno utječe na njihovu sposobnost da podrže djecu u procesu iscjeljenja.
Iako je “AUTOBIOGRAFIJA TRAUME” napisana pristupačnim stilom koji je razumljiv širokoj publici, ona je čvrsto utemeljena u najnovijim znanstvenim spoznajama o traumi i njezinom utjecaju na mozak i tijelo. Levine vješto povezuje uvide iz neuroznanosti, psihologije, etologije (znanosti o ponašanju životinja) i drugih disciplina, stvarajući sveobuhvatan okvir za razumijevanje traume. Knjiga također nudi detaljan pregled kliničke primjene Somatic Experiencing® metode, uključujući specifične protokole za različite vrste traumatskih iskustava. Ovi protokoli posebno su vrijedni za terapeute i druge stručnjake za mentalno zdravlje koji rade s traumatiziranim osobama.
U svijetu gdje je trauma sve prisutnija tema, ova knjiga predstavlja nezaobilazan resurs za sve koji žele dublje razumjeti ovaj složeni fenomen.
Bilo da ste roditelj koji želi podržati svoje dijete, odgajatelj koji radi s traumatiziranom djecom, stručnjak za mentalno zdravlje ili osoba koja se sama nosi s posljedicama traume, ova knjiga nudi uvide, alate i inspiraciju za putovanje prema iscjeljenju.
Kroz kombinaciju znanstvenih spoznaja, kliničkog iskustva i osobne priče, Levine pokazuje da trauma nije samo psihološki fenomen, već složeno iskustvo koje utječe na tijelo, um i duh. Istovremeno, on nudi poruku nade, pokazujući da je iscjeljenje moguće kroz razumijevanje i poštivanje prirodne mudrosti našeg tijela. Za roditelje i odgajatelje, knjiga nudi praktične savjete i strategije za podršku djeci koja su doživjela traumatska iskustva. Za stručnjake, ona predstavlja sveobuhvatan okvir za razumijevanje i liječenje traume.
Pozivamo vas da se pridružite edukativnom autorskom programu Irene Orlović pod nazivom ‘KAKO ODGOJITI MENTALNO SNAŽNO DIJETE’.
Pratite ovaj kvalitetan i esencijalan program iz udobnosti svog doma, prema vlastitom rasporedu, te se pridružite grupi više od 1000 zadovoljnih roditelja i stručnjaka specijaliziranih za rad s djecom koji su već stekli znanje o razvoju djece kroz ovu edukaciju.
Edukacija se odvija u šest modula :
Edukativni program započinje 30.10.2023. Nakon što odgledate sve tematske module, bit će vam pružena prilika da se u online susretu uživo, 6.12. u 18 sati, konzultirate s Irenom Orlović. To će biti idealna prigoda da postavite svoja pitanja i u izravnoj komunikaciji dobijete odgovore.
Edukacija je namijenjena roditeljima i stručnjacima koji rade s djecom.
Detaljnije o modulima:
1. SNAŽAN METALNI SKLOP
Na ovoj edukaciji naučit ćete:
Trajanje: 2 sata i 30 minuta
Platforma: Zoom
2. KOMUNIKACIJA KOJA OSNAŽUJE DJECU
Na drugom modulu online edukacije naučit ćete:
Trajanje: 2 sata i 30 minuta
Platforma: Zoom
3. MOĆ EMPATIJE
Mi smo ljudi i po našoj prirodi ne možemo živjeti sami za sebe potrebni su nam drugi ljudi i njihova suosjećajnost. Djeca koja nisu razvila empatiju izrastaju u bešćutne, neosjetljive odrasle osobe koje nailaze na velike poteškoće u stvaranju kvalitetnih odnosa s drugima. Odrasla osoba koja kao dijete nije razvila empatiju ne prepoznaje niti razumije emocionalna stanja drugih ljudi, niti ima sposobnost suosjećati s njima. Takvi odrasli mogu razviti duboki osjećaj usamljenosti.
Trajanje: 2 sata i 30 minuta
Platforma: Zoom
4. STORYTELLING – KAKO NAPRAVITI BAJKU KOJA OSNAŽUJE DJECU
Bajke su alat koji može pomoći roditeljima da izgrade snažan povezujući odnos s djetetom. Pričanjem bajki osnažujemo dječji mentalni sklop. Kroz bajke djeci možemo prenijeti informaciju na način koji je njima blizak i na temelju kojega mogu razumjeti informaciju.
Djeci su potrebne bajke jer prepoznaju poruku na intuitivnoj i podsvjesnoj razini, na kojoj djeca i funkcioniraju.
Sposobnost kvalitetne komunikacije s ljudima je jedna od ključnih kvalifikacija u današnje vrijeme. Djeci su više od svega u komunikaciji potrebne bajke. Na edukaciji ćete doznati i zašto.
Na ovoj radionici naučit ćete kako u tri koraka i malo mašte osmisliti najljepšu bajku za svoje dijete. Također ćete pomoći djeci da: kroz bajke pronađu kreativno rješenje svakog problema razvijaju zdravu sliku o sebi i da žive ispunjen život da pronađu resurse u sebi koji će im pomoći da budu samopouzdaniji.
Trajanje: 2 sata i 30 minuta
Platforma: Zoom
5. KAKO S LJUBAVLJU REĆI “NE”
Postaviti zdrave i jasne osobne granice znači brinuti za svoje psihofizičko zdravlje, što je temelj brige za psihofizičko zdravlje djeteta. Kakve su naše osobne granice, ovisi o tome kakav smo odnos u djetinjstvu imali sa svojim roditeljima i koliko su oni poštivali naš integritet.
Na ovoj edukaciji naučit ćete:
Trajanje: 2 sata
Platforma: Zoom
6. ZOOM SUSRET S IRENOM ORLOVIĆ
Sve što ste tijekom edukacije željeli pitati i prokomentirati s Irenom Orlović, moći ćete učiniti tijekom susreta s njom na kraju edukacije. U ugodnom druženju, imat ćete priliku ponoviti najvažnije dijelove svakog modula, razmijeniti iskustva i napuniti se dobrom energijom i motivacijom da dalje ulažete u razvoj sebe kao roditelja.
Počinje: 06.12.2023. u 18:00
Trajanje: 2 sata
Platforma: Zoom
O voditeljici edukacije
Irena Orlović, Msc. je završila psihosocijalno savjetovanje na University of Graz i stekla titulu Master of Science. Završila je i petogodišnju edukaciju za neurolingvističkog psihoterapeuta kod njemačke krovne organizacije DVNLP. Članica je Hrvatske asocijacije za zdravstvenu pedagogiju, Certificirana je od strane njemačke krovne organizacije DVNLP i Hrvatske asocijacije HANLP kao NLP – trener. Dodatno se usavršava na Mindsight Institutu kojega je osnovao dr. Daniel Siegel čije knjige je objavila u Hrvatskoj i Srbiji.
Irena je osnivačica prve Međunarodne škole Harfa u Splitu – Škole koja uči djecu jačati svoje kognitivne sposobnosti kroz socio-emocionalne programe preporučene od strane znanstvene zajednice (IB-International Baccalaureate). Također je autorica nagrađivane web aplikacije Pametnica, te vlasnica i urednica izdavačke kuće Harfa gdje je 17 godina proučavala literaturu uglednih svjetskih neuroznanstvenika, psihologa i psihoterapeuta u području razvoja djece te je uredila i objavila na hrvatskom jeziku više od 100 knjiga pod sloganom Knjige koje vole djecu.
Njezin rad je više puta nagrađivan, a prepoznata je i od strane Udruge poslovnih žena KRUG gdje je dobila nagradu kao socijalna poduzetnica godine pod pokroviteljstvom Predsjednice Republike Hrvatske
Jedna od samo pet žena na svijetu koje su predstavljene u dokumentarnom filmu FIVE koji govori o jedinstvenim ženama koje su svojim radom pozitivno utjecale na društvo u kojem žive
Trajanje: 2 mjeseca
Platforma: Zoom
CIJENE I UPUTE ZA PLAĆANJE
Cijena edukacije iznosi 120 eura, a nudimo vam mogućnost plaćanja u dvije rate.
POSEBNA PONUDA: Za sve koji izvrše jednokratno plaćanje unutar 24 sata od registracije, nudimo poseban popust po cijeni od 99 eura.
Sudjelovanje je moguće otkazati isključivo pisanim putem (na mail adresu: nina.glavicic@harfa.hr) najkasnije 7 radnih dana prije početka programa. Sudionici koji su odustali nakon tog roka ili ne prisustvuju programu, nemaju pravo na povrat kotizacije i dužni su platiti punu naknadu. Ako prijavljeni sudionik ne može sudjelovati na programu, može poslati drugog zamjenskog sudionika.
Pametnica zadržava pravo otkazivanja – u ovom slučaju, naknada se vraća u cijelosti. Popunjavanjem ovog obrasca za prijavu, prihvaćate ove odredbe i opće uvjete.
Jeste li se ikada osjećali odjedanput preplavljeni emocijama, uplašeni ili depresivni bez vidljivog razloga? Jeste li ikada izgubili kontrolu nad svojim ponašanjem, a da za to nije bilo jasnog razloga? Imate li poteškoće u uspostavljanju i održavanju zdravih odnosa, kako s obitelji tako i s prijateljima ili kolegama? Osjećate li se često nesigurno, izolirano ili možda imate osjećaj potpune praznine i odsutnosti emocija? Nekada bez razloga vičete na djecu ili partnera i okrivljujete ih za svoje stanje?
Ako ste se prepoznali u gore navedenim pitanjima, možda ste i vi među onima koji su u prošlosti iskusili traumu koja danas znatno utječe na njihovo mentalno i fizičko zdravlje, a da toga nisu ni svjesni. No nemojte se obeshrabriti – postoji mnogo načina koji vam mogu pomoći da preuzmete kontrolu te zaustavite da traumatsko iskustvo upravlja vašim životom. Jedna od prvih stvari koje predlažemo da napravite jest da se educirate. Počnite s ovom edukacijom, koja govori o utjecaju rane razvojne traume na vaš život danas. Upravo će vam ova edukacija pružiti znanje i vještine kako prepoznati, razumjeti i upravljati traumom u svakodnevnom životu. Pomoći će vam identificirati traumatske simptome i pronaći odgovarajuće alate za oporavak od traume.
Kroz ovu edukaciju naučit ćete:
Nemojte dopustiti da vas traume iz prošlosti ometaju u življenju zdravog i sretnog života.
Prijavite se na našu edukaciju o traumi i krenite na svoj put prema boljem mentalnom zdravlju!
Cijena edukacije: 60 EUR
Trajanje edukacije: mjesec dana
Edukacija počinje 6.11.2023. i završava susretom uživo 29.11. 2023. u 18:00 kada ćete imati priliku komentirati edukaciju s Irenom Orlović i postaviti pitanja koja se pojave tijekom praćenja edukacije. Irena će cijeli mjesec edukacije stajati na raspolaganju kao podrška. Još cijeli tjedan nakon pitanja i odgovora biti će dostupna snimka posljednjeg susreta te će vam Irena stajati na raspolaganju. A tjedan nakon susreta uživo imati ćete priliku ponovno pogledati sve module.
Nakon što ispune prijavnicu, polaznici edukacije dobit će podatke za uplatu na mail-adresu.
Sve sudionice i sudionici na zahtjev će dobiti potvrdu o završenoj edukaciji.
O voditeljici edukacije
Irena Orlović, Msc. je završila psihosocijalno savjetovanje na University of Graz i stekla titulu Master of Science. Završila je i petogodišnju edukaciju za neurolingvističkog psihoterapeuta kod njemačke krovne organizacije DVNLP. Članica je Hrvatske asocijacije za zdravstvenu pedagogiju, Certificirana je od strane njemačke krovne organizacije DVNLP i Hrvatske asocijacije HANLP kao NLP – trener. Dodatno se usavršava na Mindsight Institutu kojega je osnovao dr. Daniel Siegel čije knjige je objavila u Hrvatskoj i Srbiji.
Irena je osnivačica prve Međunarodne škole Harfa u Splitu – Škole koja uči djecu jačati svoje kognitivne sposobnosti kroz socio-emocionalne programe preporučene od strane znanstvene zajednice (IB-International Baccalaureate). Također je autorica nagrađivane web aplikacije Pametnica, te vlasnica i urednica izdavačke kuće Harfa gdje je 17 godina proučavala literaturu uglednih svjetskih neuroznanstvenika, psihologa i psihoterapeuta u području razvoja djece te je uredila i objavila na hrvatskom jeziku više od 100 knjiga pod sloganom Knjige koje vole djecu.
Njezin rad je više puta nagrađivan, a prepoznata je i od strane Udruge poslovnih žena KRUG gdje je dobila nagradu kao socijalna poduzetnica godine pod pokroviteljstvom Predsjednice Republike Hrvatske
Jedna od samo pet žena na svijetu koje su predstavljene u dokumentarnom filmu FIVE koji govori o jedinstvenim ženama koje su svojim radom pozitivno utjecale na društvo u kojem žive.
Bez obzira na to gdje u svijetu živite, teško je gledati vijesti iz Ukrajine. Bombardiranje civilnih područja, građani koji bježe, obični ljudi koji stoje ispred tenkova. Vijesti stalno dolaze, a naša djeca, posebno ona starija, nemaju izbora nego postati toga svjesna. A budući da sukob uznemiruje i nas, a nasilje je toliko besmisleno, može biti teško odgovoriti na pitanja naše djece o tome.
Ovaj članak objašnjava kako odgovoriti na pitanja o ratu na način primjeren djeci od predškolske do tinejdžerske dobi. Iako ovo možda smatrate neredom o kojemu mogu raspravljati samo odrasli, vaše dijete možda čuje svašta o ratu, donosi zaključke i osjeća tjeskobu. Stoga je važno da djetetu date do znanja da je na sigurnom i smanjite njegovu tjeskobu odgovarajući na sva njegova pitanja.
U nastavku pokazujemo kako razgovarati s djetetom s obzirom na njegovu dob. Ali prvo, neke opće smjernice.
Ovako mala djeca ne bi smjela biti izložena vijestima, ali mogu nešto načuti ili čuti od svojih prijatelja. Ako vaše dijete pokrene raspravu, pitajte što je čulo. Prihvatite sve strahove koje može pokazati: Može biti zastrašujuće to čuti. Uvjerite ga da se to događa vrlo daleko i da je na sigurnom. Objasnite da čak i odrasli ponekad zaborave upotrijebiti riječi pa to može dovesti do sukoba, a to je bolno i uvijek tužno. Pitajte dijete želi li nacrtati sliku i poslati dio svoje ljubavi ukrajinskom narodu.
S djecom mlađom od deset godina ne trebate spominjati problem, ali budite oprezni ako dijete pokrene raspravu. Pitajte dijete što je čulo i što misli o tome. Pitajte ga je li razmišljalo o tome što se događa i zašto. Saslušajte njegove strahove bez odbacivanja, a zatim uvjerite svoje dijete da ćete ga zaštititi: Bombe ovdje u Kaliforniji? E TO je zastrašujuća ideja. Hvala Bogu, to se neće dogoditi. Rat je daleko. A ja ću te uvijek čuvati, bez obzira na sve.
Primjenjivije za Hrvatsku i regiju, možete reći da se rat događa dovoljno daleko da neće doći do nas, niti ga možemo čuti ili vidjeti eksplozije.
Odgovarajte na djetetova pitanja jednostavnim riječima koje može razumjeti. Evo primjera:
Djecu od deset i više godina jako će zanimati što se događa, stoga nemojte oklijevati i razgovarajte s njima o tome. Međutim, budite svjesni da njihov interes može skrivati tjeskobu. Uvijek ih prvo pitajte što su čuli, što misle o tome i što misle da se događa.
Prihvatite njihove strahove bez odbacivanja: Tvoj je prijatelj rekao da bi moglo doći do nuklearnog rata? To je vrlo zastrašujuća pomisao. Mislim da se to neće dogoditi, ali razumijem zašto te ta ideja uplašila. Dušo, hvala ti što si mi rekao da te to brine. Čuvat ću te bez obzira na sve.
Priznajte da je situacija tragična i s djetetom promislite o tome što vaša obitelj može učiniti da pomogne, na primjer, prikupiti ili donirati novac.
Ako imate tinejdžera, zašto ne iskoristite priliku za rasprave koje razvijaju kritičko mišljenje, vrijednosti i medijsku pismenost? Možete raspravljati o svemu što smo već naveli i postavljati pitanja koja vode do dublje rasprave, kao što su:
Nakon razgovora, predložite da vi i vaš tinejdžer pronađete neke dobre izvore informacija o tome što se događa. Na primjer, pogledajte internetsku stranicu NPR-a da biste poslušali reportažu o tome kako Rusi svakodnevno osjećaju utjecaj sankcija ili kako je ruska policija zatvorila djecu koja su odnijela cvijeće i natpise „Ne ratu” ukrajinskom veleposlanstvu. Ili na stranici Reutersa zajedno čitajte o tome kako je tužitelj suda za ratne zločine otvorio istragu o Ukrajini.
Tinejdžeri su u procesu oblikovanja svojih pogleda na svijet, stoga je važno da imaju priliku osjetiti da mogu pozitivno pridonijeti suočavanju s katastrofalnim događajima u svijetu. Razgovarajte sa svojim tinejdžerom o tome kako čak i male geste mogu napraviti razliku i predložite da zajedno učinite nešto čime ćete prikupiti novac koji ćete donirati organizacijama koje pomažu i spašavaju živote.
U Hrvatskoj, neke od organizacija kojima možete donirati novac za pomoć Ukrajini i/ili izbjeglicama koje dolaze su UNICEF, Zaklada SOLIDARNA, Hrvatski Caritas i Hrvatski Crveni križ. Ako želite i možete pomoći konkretnije, potražite načine na koje možete pomoći na Facebook stranici SOS Ukrajina.
U Hrvatsku su počeli pristizati ljudi izbjegli od ratnih sukoba u Ukrajini, najviše majke s djecom. Ta se djeca već uključuju u sustav skrbi, gdje god je moguće – u vrtiće i škole.
Razgovarajte sa svojom djecom o tome kako prihvatiti novo dijete u skupinu ili razred, a da se osjeti dobrodošlo i prihvaćeno.
Djetetu školske dobi možete pomoći shvatiti kako se osjeća dijete iz Ukrajine, što bi mu moglo trebati od kolega u razredu da se lakše snađe i osjeti prihvaćeno. Nakon toga, zajedno možete razmisliti na koje načine djetetu pokazati dobrodošlicu.
Jeste li ikada susreli zdravo dijete koje neće potrčati prema blatu ili lokvi sa željom da protrči kroz nju, gazi, skakuće, prska ili je preskoči? Odakle ta potreba? Najvažniji posao mozga je prikupljanje, a zatim i obrada informacija, što i jest inteligencija. Upravo zbog toga dijete u periodu razvoja ima instinktivnu potrebu prikupljati što više informacija, tj. što više učiti.
Ovo će biti jasnije ako zamislimo sljedeću situaciju: bježimo od grupe vukova koji nas sustižu. Vjerojatno će nas stići za dvije, tri minute. A mi do skloništa imamo dvije minute.
Tog trenutka, mozak preuzima kompletnu kontrolu i ne pita nas gotovo ništa, jer tu nema puno vremena za razmišljanje. Svaki pokret, svaki detalj je sada važan. Naš život u ovoj situaciji ovisi od onoga što smo do tog trenutka naučili. U punom trku vidimo ispred sebe na 20 metara granu koja je se ispriječila na putu i nalazi se u visini kukova. Desno je provalija, a lijevo gusta šuma. Jasno je da s te šumske staze ne možemo skrenuti.
Budući da se radi o životnoj opasnosti, mozak uključuje svoje rezervne kapacitete i radi sedam puta brže, a u toj situaciji prima puno veći broj slika nego što je to uobičajeno. Zbog toga nam se čini kao da smo u usporenom filmu, a jedna sekunda izgleda kao sedam sekundi. Realno, čovjek u punom trku 20 metara pretrči za 3 sekunde. A nama se čini da nikako nećemo stići do te grane i nama to traje oko 20 sekundi.
Odakle ta vrhunska sposobnost mozga da uspori vrijeme? To je evolutivna adaptacija razvijana milijunima godina, jer nam mozak na taj način daje dodatno vrijeme da nađemo rješenje. I dok trčimo prema grani do koje nikako da stignemo, mozak primjećuje da na grani nema ni jednog lista. A sve okolo je puno lišća. Mozak nam šalje sliku iz djetinjstva kada smo kao djeca u šumi lomili suhe grane. I zaključujemo da je ta grana suha i shvaćamo da ne moramo ni preskakati tu granu niti se provlačiti ispod nje, nego je u punom trku lomimo svojim tijelom.
Što bi bilo da kao djeca nismo imali prilike lomiti suhe grane šetajući kroz šumu? Možda bismo zastali ispred ove suhe grane i izgubili dragocjene 3-4 sekunde. A možda i život. Jasno je da je najvažniji posao mozga prikupljanje informacija koje će obraditi u slučaju potrebe i tako se stvaraju veze između pojedinih dijelova kore velikog mozga, što pozitivno utiče na razvoj kognitivnih sposobnosti djeteta.
Obrađivanje i povezivanje informacija je bit inteligencije. Tako da je razumljivo zašto dijete mora skakati po blatu, penjati se na drveće, skakati po krevetu, jer na taj način stimulira razvoj svojih kognitivnih sposobnosti. Pitanje je što će biti s današnjim djetetom koje sjedi dnevno po 2-3 sata? Zbog toga izostaju tisuće ulaznih impulsa i time se slabije stimuliraju važni fiziološki mehanizmi koji polako ispadaju iz upotrebe (dinamička akomodacija oka, fiksacija predmeta u pokretu, kompleksne vrste pokreta u trčanju…).
Netko može pomisliti da je i gledanje video igrice dobar način da mozak primi tisuće impulsa, ali to nije aktivnost koja je u skladu s dosadašnjom evolucijom. Dobro je poznata Teslina misao, da smo mi proizvod vjekova neprekidnog prilagođavanja i da velike i nagle promjene mogu proizvesti nepredviđene i po svoj prilici, katastrofalne posljedice. Zato je važno da dijete u periodu djetinjstva što više vremena provodi u trčanju, skakanju, preskakanju, provlačenju, da boravi u prirodi, da se penje na drveće i sl. I tako aktivira i pomaže razvoj važnih dijelova kore velikog mozga. Samim time, obaveza roditelja je da omoguće ove aktivnosti. Jer tako pomažu razvoj ukupnih sposobnosti djeteta i pripremaju ga za život. Puno je toga što roditelji mogu napraviti, ali bar za početak, sada kada dolaze proljetne i ljetne kiše, dobro bi bilo da dijete dobije gumene čizme i da hoda ili čak i skače po baricama ili blatu koliko god to želi. Umjesto da ih sputavamo, osigurajmo im sigurno okruženje za istraživanje i radost u prirodi.
Preneseno s NTC Učenje
SPLIT
Zbog velikog interesa, u organizaciji nakladničke kuće Harfa 15. studenog 2013. ponovo će se održati dva edukativna predavanja na temu NTC-sustava učenja koja su namijenjena roditeljima, odgojiteljima, učiteljima, psiholozima i drugim stručnjacima koji se bave odgojem i obrazovanjem djece.
Prvo predavanje pod nazivom NTC-sustav učenja – Kako igrom uspješno razvijati djetetov IQ, 1. dio namijenjeno je onima koji do sada nisu imali prilike slušati predavanje dr. Rajovića. Prvo predavanje započinje u 16.15 u Gradskoj knjižnici Marka Marulića (Ulica Slobode 2).
Drugo predavanje pod nazivom NTC-sustav učenja – Kako igrom uspješno razvijati djetetov IQ, 2. dio više je razine i namijenjeno je onima koji su odslušali prvo predavanje. Drugo predavanje započinje u 18.15 u Gradskoj knjižnici Marka Marulića (Ulica Slobode 2). (Ovo je predavanje popunjeno!)
Da biste prisustvovali predavanju, potrebno je kupiti jednu našu knjigu. Budući da se zbog velikog interesa uvijek podigne „velika frka“ oko dolaska dr. Ranka Rajovića, ovoga puta odlučili smo da to bude dječji roman Velika frka. Potrebno je uplatiti 100,00 kn za navedeni roman, a podaci su za uplatu: Harfa d.o.o., Rodrigina 4, ž.r.: HR2823400091110478520. (Kod prvog predavanja u rubriku za "poziv na broj" upišite 0113, a kod drugog predavanja 0213). Potvrdu o uplati i kontakt podatke pošaljite na ntc@harfa.hr
Knjigu i potvrdu o odslušanom predavanju dobit ćete na predavanju.
Predavač je autor NTC-sustava učenja dr. Ranko Rajović, predsjednik Odbora za darovite međunarodne udruge Mensa i UNICEF-ov suradnik na projektu ranog poticanja intelektualnog razvoja djece.
NTC-sustavom podiže se intelektualni potencijal djece te se razvija brzina razmišljanja i zaključivanja – tzv. funkcionalno znanje.
Činjenica je da inteligencija ne ovisi samo o broju neurona, odnosno da nije uvjetovana samo genetskim potencijalom nego i vezama među neuronima, tzv. sinapsama. Razdoblje do sedme godine života najdragocjenije je za formiranje novih neuronskih veza (sinapsi). NTC – sustav učenja bavi se pitanjem kako stimulirati razvoj sinapsi, a time i ogromne dječje potencijale prije polaska u školu i u školi, a na njega će Dr. Ranko Rajović odgovoriti tijekom predavanja.
NTC-sustav učenja usmjeren je prema razvoju kognitivnih sposobnosti djece, a temelji se na istraživanjima koja upozoravaju na to da mozak uspostavlja 75 % svih neuronskih veza (sinapsi) do sedme godine života, a od toga 50 % sinapsi nastane već do pete godine. Taj se argument čini dovoljno uvjerljivim da posvetimo veliku pozornost predškolskoj dobi, učinkovitosti učenja i korištenju dječjeg pamćenja. Ako tijekom formalnog osnovnoškolskog i srednjoškolskog obrazovanja radimo sa samo 25 % preostalih mogućnosti korištenja potencijala mozgovnog kapaciteta, tada je važno znati kako se razvija dijete do sedme godine života.
NTC-sustav učenja dr. Ranka Rajovića primjenjuje se na različite načine u 14 europskih zemalja. Sustav podrazumijeva učenje utemeljeno na teorijskim osnovama neurologije, neuropsihologije i drugih znanosti, posebno pedagoških – obiteljske pedagogije, didaktike i metodike za predškolski i osnovnoškolski uzrast. Taj sustav učenja predstavlja operacionalizaciju teorijskih spoznaja navedenih znanstvenih disciplina, što je dobar pokazatelj kako povezivati teoriju s obrazovnom praksom. Pritom je riječ o novom pristupu učenju u kojem dominira misaona aktivnost djeteta i njegov uspješan razvoj. Sustav je vrlo dobro i detaljno razrađen, primjenjiv u obitelji, predškolskim ustanovama i u razrednoj nastavi osnovne škole. Program nudi načine prepoznavanja darovite djece, njihove karakteristike i putove prema povećanju IQ-a, razvoja sposobnosti i stvaralačkog mišljenja. Naglašava se važnost obitelji i šire društvene zajednice (vrtići, škole, centri za darovite) u razvoju darovite djece. NTC-sustav učenja ozbiljno će poljuljati opravdanost tradicionalnog rada s djecom.
Sva pitanja vezana za prijavu za predavanje možete postaviti na ntc@harfa.hr ili na 098/305534.
Gotovo se sva djeca pri računanju služe prstima. No kako postaju veća, a matematički problemi sve složeniji, često im se govori da ne računaju pomoću prstiju te se misli da je to manje inteligentan način razmišljanja. No učitelji, roditelji i drugi učenici koji se mršte kada se neko dijete pri računanju služi prstima možda im oduzimaju divnu priliku za jačanje povezanosti među neuronima.
Profesor sa Stanforda Jo Boaler na web-stranici „The Atlantic“ piše o neurološkim koristima upotrebe prstiju pri računanju te tvrdi da takav način računanja može pridonijeti naprednijem razmišljanju na višim matematičkim razinama.
Braneći učenicima korištenje prstiju dok računaju moglo bi, prema novim istraživanjima mozga, biti slično zaustavljanju njihova matematičkog razvoja. Prsti su jedno od najkorisnijih vizualnih pomoćnih sredstava, a područje mozga koje upravlja prstima puno se koristi i u odrasloj dobi. Potreba za percepcijom putem prstiju kao i važnost takve percepcije mogle bi čak biti i razlog zašto pijanisti i ostali glazbenici često puno bolje razumiju matematiku od osoba koje ne sviraju nikakav instrument.
Boalerova je razvila istraživanje i kurikulum da bi podržao privlačniji način podučavanja matematike primjenom vizualnog razmišljanja, računanja i naprednog razmišljanja. Njezin program, YouCubed, na Sveučilištu u Standfordu, pomaže učenicima i nastavnicima da probiju barikade u učenju matematike. Strah od matematike, kako je dokazano, predstavlja prepreku u učenju matematike. Upozoravajući na tu problematiku i promišljajući o novim načinima podučavanja matematike, Boalerova utire šire putove učenicima, ali i odraslima, za razvoj ljubavi prema matematici.
Nije čudno što učenici tako često misle da je matematika nedostižna i nezanimljiva kada ih se obično samo gurne u svijet apstrakcije i brojeva u učionicama. Od njih se traži da napamet uče matematičke činjenice te da oru po stranicama i stranicama radnih listova prepunih brojki, a sve to uz vrlo malo vizualnog angažmana i kreativne prezentacije matematike, za što su često krivi nastavni propisi i loši kurikulumi. Zajednički vrtićki standardi za osmi razred više pozornosti poklanjaju vizualnom radu negoli brojni drugi setovi mjerila učenja, no njihov srednjoškolski sadržaj ipak obvezuje nastavnike na računalno i apstraktno razmišljanje. A ondje gdje ti standardi i potiču vizualan rad, on se obično potiče kao uvod u razvoj apstraktnih ideja, a ne kao alat za uočavanje i proširivanje matematičkih ideja te jačanje važnih neuralnih umreženja.
Izvor: KQED
Djeca u tinejdžerskoj dobi i adolescenciji provode sve manje vremena s roditeljima, a sve više s vršnjacima. No, unatoč tome roditelji im, svojim razumijevanjem kroz što oni prolaze te svojom otvorenošću za njihova istraživanja, u ovoj tranziciji mogu uvelike pomoći. Dalje u tekstu navedeno je nekoliko savjeta roditeljima:
Što utječe na proces razvoja identiteta?
Velike fiziološke i tjelesne promjene u adolescenciji važne su za razvoj identiteta, budući da na temelju njih adolescent djelomično mijenja doživljaj samoga sebe.
Psihološke utjecaje odražava potreba odvajanja vlastitih adolescentovih vrijednosti, stavova, standarda i sl. od onih kojima ga je tijekom djetinjstva učio roditelj. Trajno i rigidno pridržavanje usvojenih roditeljskih uputa, standarda i vrijednosti, bez njihova propitivanja, nije adaptivno u odraslosti. Sposobnost razlikovanja vlastitih interesa, potreba, stavova i procjena od onih roditeljskih ili preuzetih od značajnih drugih osoba iz života, početak je procesa formiranja identiteta.
Društveni utjecaji ogledaju se u strukturama kao što su obitelj, prijatelji, škola, vjerske zajednice, sportski i drugi centri koji postavljaju različita očekivanja prema adolescentima u odnosu na to kakva postavljaju prema djeci. Ta očekivanja uključuju suradnju, usuglašavanje stajališta i aktivnosti s drugim ljudima.
Što se utjecaja obitelji tiče, važno je da dijete osjeti podršku i povezanost s članovima obitelji, uz istovremeno poticanje autonomije i reguliranje ponašanja. Ovakva su obiteljska iskustva povezana s dobrim mentalnim zdravljem adolescenata.
Vršnjaci ostvaruju utjecaj na razvoj identiteta tako što predstavljaju referentnu grupu unutar koje adolescenti testiraju novorazvijene vještine vezane uz razvijeni identitet. Socijalna podrška, odnosno odobravanje od strane vršnjaka snažan je prediktor poimanja sebe kao vrijedne osobe. Kvaliteta i stabilnost adolescentskih prijateljstava, također, su snažno povezani sa samopoštovanjem koje je u temelju identiteta.
Potraga za identitetom
Klinički psiholog, dr. Les Parrott, opisuje pet uobičajenih načina na koje adolescenti iskazuju traženje sebe u svijetu odraslih. Statusni simboli kao što je nošenje određene odjeće i posjedovanje određenih predmeta omogućuju tinejdžerima uključivanje u poželjne vršnjačke grupe koje im pomažu u razvoju identiteta. Buntovnost prema roditeljima i drugim osobama od autoriteta ukazuje na želju za propitivanjem njihovih vrijednosti i odvajanjem od njih, uz istovremeno prihvaćanje od strane vršnjaka. Zabranjena ponašanja kao što je pušenje, pijenje, korištenje droga, seksualne aktivnosti i sl. predstavljaju pokušaj igranja uloga odrasle osobe. Oponašanje idola također predstavlja eksperimentiranje s različitim društvenim ulogama, a identificiranje s idolom pruža tinejdžeru osjećaj pripadnosti određenoj društvenoj skupini. Netolerantnost prema vršnjacima izvan svoje klike ili isključenje iz vršnjačke grupe način je na koji se tinejdžeri odjeljuju od karakteristika koje smatraju nepoželjnim i taj način učvršćuju dijelove svog identiteta.
Izvor: Mina Đorđević / www.istrazime.com