Gotovo se sva djeca pri računanju služe prstima. No kako postaju veća, a matematički problemi sve složeniji, često im se govori da ne računaju pomoću prstiju te se misli da je to manje inteligentan način razmišljanja. No učitelji, roditelji i drugi učenici koji se mršte kada se neko dijete pri računanju služi prstima možda im oduzimaju divnu priliku za jačanje povezanosti među neuronima. 

Profesor sa Stanforda Jo Boaler na web-stranici „The Atlantic“ piše o neurološkim koristima upotrebe prstiju pri računanju te tvrdi da takav način računanja može pridonijeti naprednijem razmišljanju na višim matematičkim razinama.

Braneći učenicima korištenje prstiju dok računaju moglo bi, prema novim istraživanjima mozga, biti slično zaustavljanju njihova matematičkog razvoja. Prsti su jedno od najkorisnijih vizualnih pomoćnih sredstava, a područje mozga koje upravlja prstima puno se koristi i u odrasloj dobi. Potreba za percepcijom putem prstiju kao i važnost takve percepcije mogle bi čak biti i razlog zašto pijanisti i ostali glazbenici često puno bolje razumiju matematiku od osoba koje ne sviraju nikakav instrument.

Boalerova je razvila istraživanje i kurikulum da bi podržao privlačniji način podučavanja matematike primjenom vizualnog razmišljanja, računanja i naprednog razmišljanja.  Njezin program, YouCubed, na Sveučilištu u Standfordu, pomaže učenicima i nastavnicima da probiju barikade u učenju matematike. Strah od matematike, kako je dokazano, predstavlja prepreku u učenju matematike. Upozoravajući na tu problematiku i promišljajući o novim načinima podučavanja matematike, Boalerova utire šire putove učenicima, ali i odraslima, za razvoj ljubavi prema matematici.

Nije čudno što učenici tako često misle da je matematika nedostižna i nezanimljiva kada ih se obično samo gurne u svijet apstrakcije i brojeva u učionicama. Od njih se traži da napamet uče matematičke činjenice te da oru po stranicama i stranicama radnih listova prepunih brojki, a sve to uz vrlo malo vizualnog angažmana i kreativne prezentacije matematike, za što su često krivi nastavni propisi i loši kurikulumi. Zajednički vrtićki standardi za osmi razred više pozornosti poklanjaju vizualnom radu negoli brojni drugi setovi mjerila učenja, no njihov srednjoškolski sadržaj ipak obvezuje nastavnike na računalno i apstraktno razmišljanje. A ondje gdje ti standardi i potiču vizualan rad, on se obično potiče kao uvod u razvoj apstraktnih ideja, a ne kao alat za uočavanje i proširivanje matematičkih ideja te jačanje važnih neuralnih umreženja.

Izvor: KQED