U sljedećim redovima dotaknut ću se teme roditeljstva i odgovornosti roditelja koja je, kako i u knjizi „IQ djeteta – briga roditelja“ navodi dr. Ranko Rajović, ključna i svakodnevna, jer mnogi roditelji ni ne znaju da, dozvoljavanjem pojedinih aktivnosti, onemogućavaju pravilan razvoj svoje djece.

 

Roditeljstvo i odgovornosti roditelja

Kao defektolog i NTC praktičar, često se susrećem s djecom i njihovim roditeljima, i nerijetko su pitanja slična, usmjerena na razvoj govora, poslušnost djeteta i njihov napredak. Često se suočavam i s činjenicom da roditelji nisu svjesni mogućnosti i potencijala svoje djece, da, baveći se svakodnevnim aktivnostima djeteta i egzistencijom, zanemaruju procese koje su vrlo važni.

 

Važno je istaknuti da današnja djeca jesu drugačija od djece prije dvadeset godina, ali isto tako je važno istaknuti da su i roditelji drugačiji.

Kako bismo mogli govoriti o odgovornostima, važno je dotaknuti se i prioriteta, koji podrazumijevaju da svaki roditelj želi da njegovo dijete bude sretno, samostalno, prihvaćeno i uspješno. Ako se vodimo ovim prioritetima, vrlo lako dolazimo i do podjele odgovornosti.

 

Prvo pravilo koje se nameće je pravilo granica – kad uvodimo granice, tko ih određuje i s kojom idejom?

Ovisno o dobi djeteta postoje granice koje moramo postaviti, kako bismo, prije svega zaštitili dijete, ali ga i naučili da se brine o sebi i svojoj okolini. Kad nametnemo djetetu pravila ponašanja/granice, vodeći računa o djetetovim mogućnostima, djetetu dajemo priliku da iskoristi svoje potencijale, istražuje, ali i da se, prilikom tog istraživanja, osjeća sigurno.

Dakle, što je ovdje odgovornost roditelja – budite autoritet svom djetetu, naučite ga poštovanju i sigurnosti. Kako? Da biste bili dobar autoritet, morate vjerovati u odluke koje donosite, budite dosljedni i ustrajni. Neke odluke ćete preispitivati i to nije loš znak, jer dokle god preispitujete svoje odluke (u granicama koje vas ne uznemiravaju), na odličnom ste putu da postanete dobar uzor svom djetetu.

 

Što podrazumijevamo pod dobrim uzorom?

Nerijetko mi se roditelji žale kako djeca nisu naučila brinuti o svojim stvarima, ne preuzimaju odgovornost, ne spremaju svoju sobu… Tu se postavlja samo jedno pitanje – kako ste ih naučili da se brinu o svojim stvarima, da preuzmu odgovornost? Ako idemo za svojom djecom i sklanjamo igračke, ako sami pakiramo školsku torbu djetetu, ako stalno opominjemo dijete da se primjereno obuče, počešlja, umije… jesmo li mi uzor koji pokazuje djetetu da treba biti samostalno, voditi računa o svojim stvarima i preuzimati odgovornost ili smo uzor koji kaže “Ne brini, ja ću sve napraviti, preuzet ću sve tvoje obaveze!”.

Kao što vodite brigu o tome da naučite dijete da se na ulici javi vašim poznanicima, bude pristojno i ne govori dok vi govorite, naučite ga i da sprema svoje igračke tako što ćete mu u dobi od godinu dana pomoći. Vi ćete spremiti većinu igračaka, ali ćete to napraviti zajedno s djetetom. Time ćete mu pokazati poštovanje i povjerenje da je dovoljno samostalno da može dobiti zadatak.

Kako dijete bude starije, tako će vaša pomoć u spremanju igračaka izostajati, a dijete će postati svjesno svoje odgovornosti. Ovo se ne odnosi samo na igračke, već i na oblačenje, hranjenje, sve one aktivnosti koje čine dan, vas i vašeg djeteta.

 

Pravilo tri puta

Pravilo koje vam pomaže da postanete dobar uzor je i pravilo tri puta. Ovo je pravilo kojim uspostavljate poštovanje, autoritet i učite dijete da svaka akcija podrazumijeva i određenu reakciju. Često se navodi kako dijete ne reagira na zabrane ili jednostavne upute poput „dođi“, „uzmi“, „nemoj“…

 

Ideja je da djetetu jednom kažete uputu i čekate reakciju par sekundi (dajte djetetu vremena da čuje uputu, ali ne i previše vremena da ga zanemari). Ako reakcija izostane – opet izgovorite uputu, ali ovaj put uz ime djeteta ili dodir djeteta po ruci, ramenu. Ako reakcija opet izostane, prilazite djetetu, ponavljate uputu i izvršavajte je ZAJEDNO s djetetom. 

 

Primjer: ako ste djetetu rekli “Donesi mi čašu!” – uzimate djetetovu ruku i zajedno s djetetom uzimate čašu, stavljate je u svoju drugu ruku i izgovorite “Izvoli” i “Hvala”. Na ovaj način dijete povezuje da vaša uputa podrazumijeva određenu akciju te se uči komunikaciji što mu omogućava da i samo iskaže svoje potrebe i da vam se obrati, imajući povjerenja da ni vaša reakcija neće izostati.

Ako pak djetetu više puta kažete istu uputu, a dijete ne reagira, zbog čega vi ili odustanete ili sami izvršite zadano ili svoju pažnju zaokupite nečim drugim, dijete neće vaše riječi i uputu povezati s akcijom. Nemojte se u tom slučaju iznenaditi ako dijete postane “neposlušno”, ono samo nije svjesno vaših očekivanja.

Ovdje je važno istaknuti da, kad se radi o akcijama djeteta koje ugrožavaju njegovu sigurnost, nećete čekati i dati djetetu prostora, već ćete odmah reagirati.

 

Treće pravilo je – pravila i granice ne isključuju vašu ljubav!

Roditelji se često brinu da nametanjem pravila, inzistiranjem da se određena uputa izvrši ili reakcijom na postupak djeteta koji ga ugrožava, pokazuju djetetu da ga ne vole! Važno je znati da brigom o djetetu, učenjem djeteta pravilima i nametanjem granica vi djetetu pokazujete koliko vam znači, koliko ga volite i koliko mu dobrog želite, i to dijete osjeća! 

Ovdje se opet vraćamo na rečenicu s početka teksta – ali vi u to isto morate vjerovati. Što to znači – kad dijete radi ili zahtijeva nešto što u tom trenutku nije dobro za njega ili se ne može ostvariti – jednostavno djetetu recite NE! Ali to mora pratiti i vaš neverbalni govor. Ne možete reći ne i istovremeno se djetetu osmjehivati, ili mu izgovarati ne glasom koji nije autoritativan (pri čemu ne trebate vikati, samo budite odlučni). 

NE ili bilo koju drugu zabranu ili dozvolu svakako trebate propratiti i objašnjenjem koje je opet u skladu s djetetovom dobi i mogućnostima. Ovakvim stavom umanjujete šansu da dijete dugo negoduje ili neprilično reagira jer ga učite autoritetu i poštovanju. Važno je reći da, kad je dijete preplavljeno određenom emocijom, trebate pričekati da se smiri i tek onda objasniti djetetu odluku, ali vaša odluka je i dalje konačna. Probajte, ali ne zaboravite – budite dosljedni!

 

Pravilo objašnjavanja

Pravilo objašnjavanja podrazumijeva da svaku vašu akciju i akciju djeteta (od samog djetetovog rođenja) popratite govorom tj. objašnjenjem onoga što se u tom trenutku događa.

Jedna moja prijateljica je ovako naučila svoju kćerku u najranijoj dobi da postoje lijeva i desna strana. Kako? Svaki put kad joj je pomagala da se obuje, ona joj je davala uputu “Sad stavi svoju desnu nogu u cipelicu.” pri čemu je ispred djetetove desne noge stavljala cipelu. Dijete je u početku to automatski radilo, ali je s vremenom i sazrijevanjem osvijestilo različitost dvije cipele i važnost obuvanja cipela na određenu nogu.

Dijete usvaja svaki vaš pokret i svaku vašu riječ. Objašnjavanjem svega što se oko djeteta događa i svega onoga što i samo dijete radi, otvarate mu vrata svijeta i svih njegovih spoznaja.

 

Djeca i tehnologija

I na kraju, dolazimo do teme tehnologije. Svi oni koji su imali priliku slušati dr. Ranka Rajovića znaju, a ja ću je ponoviti (u nekom sljedećem tekstu ću joj se i više posvetiti) jer u odgajanju djece tehnologija nam, ni kriva ni dužna, zadaje najviše problema. Kako? 

Jedna mama mi je nedavno rekla, da kad svom četverogodišnjem djetetu treba preusmjeriti pažnju s nečega što želi, a ne može mu to ostvariti (pri čemu dijete ima burnu reakciju), ona mu pusti crtani film ili mu da telefon. Time, naravno, nije riješila problem burnog reagiranja, ali je “kupila” vrijeme. Drugi roditelji su otkrili odličan način da umire ili zabave svoje dijete za vrijeme jela, dajući mu telefon ili puštajući crtani film. 

Upoznajem sve više roditelja koji su oduševljeni kako njihovo dijete zna koristiti telefon/tablet, ali u isto vreme su zabrinuti jer je dijete nesamostalno, burno reagira kada mu nešto nije po volji, nema razvijenu komunikaciju… i opet dolazimo do roditelja kao uzora i roditelja kao odgovorne odrasle osobe.

 

Biti roditelj je posao od 24 sata. Podrazumijeva da ponekad radite stvari koje vam nisu lagane ili vam u tom trenutku nisu drage, ali vi ste uzor vašem djetetu i vaša odgovornost je da ga naučite da bude odgovorno, sretno, da usvoji važnost pravilne prehrane i nauči kako umiriti sebe, a ne da odustaje u potrazi za jačom stimulacijom.

Kako ovo utječe na vas – vaše dijete će vam se obratiti za pomoć, utjehu, savjet, neće vas doživljavati kao pružatelja usluge već kao osobu spremnu da se uhvati u koštac sa svim preprekama. Naučit ćete dijete da upoznaje svijet oko sebe istražujući ga, a ne gledajući kako ga drugi istražuju. Vaše dijete će lakše prihvaćati izazove i premostiti prepreke jer ste vi uzor koji ga tome svakodnevno uči.

 

Ljubite i grlite svoju djecu, obasipajte ih ljubavlju umjesto igračkama!

Igračke jesu važne, ali je djetetu puno važnije vrijeme provedeno s vama. Zajedničko vrijeme podrazumijeva da ste usmjereni jedni na druge, nešto zajedno stvarate, zajedno čitate knjigu (iako ste zapravo samo vi ti koji čitaju riječi), škakljate se, ljubite, smijete. To su trenutci kojih će se dijete uvijek sjećati i koji će mu postati obrasci ponašanja. I vi ćete uživati, svjesni da je to bit roditeljstva. 

Ali ne zaboravite, riječi volim te i emocija koja ih prati ne trebaju se davati samo kad je druga osoba to nečim zaslužila. Govorite svojoj djeci koliko ih volite i ističite pojedinačne razloge vaše ljubavi (razlozi nekada ni ne postoje, ali je u svemu prisutna ljubav).

 

Naučite dijete da izjavljivanje ljubavi nije samo riječ, da ona u sebi krije puno emocija, topline i osmijeha. Neka vaše dijete te iste opise prepozna u sebi samom i raste s ljubavlju prema sebi te budi ljubav i prema svemu onome što je izvan njega.

 

Biti roditelj je najvažnija uloga. Nemojte sebe osuđivati zbog pogrešaka koje pravite, ali kada ih primijetite, nemojte ih izbjegavati – suočite se s njima i preuzmite odgovornost. Velika odgovornost je vaša, ali budite slobodni podijeliti je i sa svojim djetetom. Pokažite mu poštovanje i povjerenje. Stvorite sretnu, samostalnu i samosvjesnu osobu koja je spremna i sama preuzeti odgovornost i u potpunosti iskoristiti svoje potencijale, sigurna u „korijenje i krila“ koje ste joj vi dali!

 

Preuzeto s ntcucenje.com

 

Pročitajte i:

Dr. Rajović: Tajna sretnog djeteta ili kako ne popustiti dječjim zahtjevima

Što napraviti kada su djeca neorganizirana – razlozi i rješenja​

Dr. Rajović: Djeca kroz igru najbolje uče, a učenje napamet zastarjelo je​