Besplatna (za iznose iznad 35 eura) i brza dostava.
O Harfi
Prodajna mjesta
Besplatna (za iznose iznad 35 eura) i brza dostava.
O Harfi
Prodajna mjesta
Hrpa robe za peglanje, bojice po podu, medvjedić na kuhinjskom stolu, autić u sudoperu, laptop na podu, obrisi hrane po zidu-sve samo ne kao dnevni boravak s Instagrama.
Vremena za pospremiti malo. Živaca još manje.
Vaš mališan uporno vam želi „dati ruke“ ali ga uporno pomičete i pomislite „ma bolje ću ja to sama“.
Zvuči poznato? 🙂
Skroz razumljivo- kad žurimo, zadnje što želimo je dodatnih 15 minuta oko jedne perilice rublja ili rasute vode oko sudopera koje nam su nam naši mali pomagači prouzročili. E, baš tu krije se glavni okidač za djetetov uspjeh!
Kad djecu uključujemo u kućne aktivnosti, mi ne “dobivamo male pomagače”, nego odgajamo odgovorne, sigurne i sposobne ljude.
Drugim riječima-pustite djecu da vam pomognu! Pustite ih i da pogriješe. Nije stvar u tome da dobiješ savršene pomoćnike (koji će to s vremenom i postati) već da odgajaš ljude koji znaju da vrijede.
Nije stvar u ocjenama ni u talentu. Potvrdilo je to i istraživanje s Harvarda, s naglaskom da uključivanje djece u kućanske poslove, počevši od 3. i 4.godine pomaže djeci da postanu sposobniji, samostalniji i emocionalno stabilniji odrasli ljudi. Rana uključenost u život i obaveze pokazala se boljim pokazateljem životnog uspjeha od IQ-a ili školskih ocjena.
Zašto je dobro dijete uključiti u kućanske poslove od malih nogu?
Uključenost je važnija od savršenstva. Identitet se gradi uključivanjem u tim i zajednicu. Važno je znati „ovdje pripadam“ i „ovdje činim razliku“. Mnogi roditelji oklijevaju. Misle da su djeca premala za neke zadatke ili da će ih brže riješiti sami. Kad dijete dobije svoju ulogu u kućanstvu (“ti si zadužen za zalijevanje biljaka” ili “ti si asistent za stol”), ono dobiva poruku:
To jako gradi samopouzdanje. Djeca koja imaju smislen doprinos manje ulaze u ulogu “beba” koja treba da se sve radi umjesto nje, a više u ulogu “člana tima”. To je jako važno za emocionalni razvoj, osjećaj da pripadaju i da nisu “netko za koga se sve radi”, nego netko “tko sudjeluje”.
Poslovi aktiviraju mozak koji se razvija. Zadaci poput postavljanja stola ili slaganja rublja aktiviraju dijelove mozga zadužene za izvršne funkcije, regulaciju emocija i dugoročno planiranje.Tako se stvara temelj razvoja životnih vještina.
Kućne aktivnosti nisu samo motorika (pospremi kocke, prebriši stol). One su trening odgovornosti i kontinuiteta, a dijete tada uči da:
To je rana verzija istog onog osjećaja koji im kasnije treba u školi, na sportu, u odnosima: “ja sam odgovorna osoba i mogu se vjerovati sebi”.
Kad djeca dobiju priliku isprobati zadatke iz stvarnog života, primjerice, preliti vodu u zdjelicu za mačku, objesiti mali ručnik, staviti svoje prljavo rublje u koš tada rastu u kompetenciji. To je suprotno od scenarija “mama sve radi, dijete sve čeka”.
Djeca koja stalno dobivaju poruku “pusti, ja ću” lako zaključe “ja to očito ne znam”, “ja nisam sposoban”, “to je preteško za mene”. Rezultat toga je tinejdžer koji ne zna oprati tanjur.
Puštanjem djeteta da nešto obavi, makar nesavršeno, daješ mu priliku da osjeti ponos i vlastitu snagu.
Kućni zadaci su mali projekti koji uključuju aktivaciju mozga i razvijanje strategije. Prvo trebam ovo, pa onda to drugo, na kraju provjera je li sve štima. Primjer: “Postavi stol za večeru.
Kad dijete sudjeluje u svakodnevnom funkcioniranju doma, kućna pravila ne djeluju kao “mamine/njezine naredbe”, nego kao “naš način da nam svima bude ugodno”.
Velika razlika:
“Skupljaj svoje igračke jer ja tako kažem.”
vs.
“Skupljamo igračke prije spavanja da ujutro bude ugodno hodati i da sve brzo nađemo.”
Dijete uči logiku iza pravila i osjeća da ima udio u njima.
Da, i ovo je važno i to nije sebično. Roditelj koji nije pregorio ima više strpljenja, topline i povezanosti s djetetom. Jedan način da roditelj ne pregori je da kuća ne stoji 100% na leđima jedne osobe.
Uključiti dijete znači reći: “Ovo je naš dom. Ovaj život živimo zajedno.”
Kako uvesti sudjelovanje bez suza i drame?
Ako dijete obriše stol i ostane malo mrvica, ni slučajno ne popravljamo odmah pred njim. Poruka “nije dovoljno dobro” ubija motivaciju.
Možemo kasnije tiho dotjerati, ali djetetu dajemo iskreno: “Hvala ti. Stol izgleda puno bolje sad.”
Djeci treba priznanje truda, ne savršenog rezultata.
Djeca vole imati svoj “posao”.
Primjer: “Ti si naš zaljevač biljaka.” / “Ti vodiš brigu o psećoj vodi.”
To stvara identitet i ponos.
Modeliraj prvi put (“Gledaj kako ja…”), drugi put “radimo zajedno”, treći put “ti probaj, ja sam tu ako zapne”. To je dovoljno. Ne treba 20 puta instrukcija.
Umjesto: “Pospremi igračke.”
Probaj: “Hajde da vratimo igračke da ih sutra brzo nađemo.” Djeca bolje reagiraju kad razumiju svrhu.
Ovo su okvirne ideje. Neka djeca ranije žele, neka kasnije, a ključ je sigurnost i prilagođavanje njihovim mogućnostima.
Već od 2-3 godine
U ovoj dobi djeci je prirodno željeti “ja sama!” pa iskoristimo to.
Staviti prljavo rublje u koš.
Fokus: sudjelovanje, imitacija odraslih, osjećaj “ja sam dio ekipe”
4-5 godina
Sad već mogu dovršiti jednostavan zadatak od početka do kraja.
Fokus: kategorije, početak-sredina-kraj zadatka
6-7 godina (niži razredi škole)
Ovdje već ulazimo u “prava zaduženja”
Fokus: organizacija, rutina, osjećaj “ovo je moj dnevni zadatak”.
8-9 godina
Djeca u ovoj dobi mogu već imati “svoje područje odgovornosti”.
Fokus: planiranje koraka i osjećaj povjerenja (“vjerujem ti da to možeš”)
I za kraj, dragi naši roditelji- djecu treba puštati da pomognu, makar nesavršeno. Uključivanje u kućne aktivnosti gradi samopouzdanje, odgovornost i empatiju. Zadaci trebaju biti realni za dob i jasno definirani (“tvoja biljka”, “tvoj stol”). Hvalite trud, ne rezultat i ono bitno-dajte djetetu da griješi!
To nije “još jedan posao” za dijete. To je poziv da bude dio vaše male zajednice, vaše obitelji. Nadamo se da smo vas inspirirali, a za još zanimljivog sadržaja o odgoju djece pogledajte ovdje.
Vaša Harfa!
Roditeljstvo male djece često je poput vožnje vrtuljkom emocija, uzbuđenje, nježnost, smijeh, ali i umor, frustracija, pa i osjećaj nemoći. Čak i uz najbolju volju i ljubav, nerijetko se zateknemo kako podižemo glas, ponavljamo istu rečenicu pet puta, ili se osjećamo kao da pričamo zidu. U tim trenucima mnogi se roditelji pitaju: “Gdje griješim? Zašto me moje dijete ne sluša?“
Joanna Faber i Julie King na to pitanje odgovaraju s razumijevanjem i bez osude. Njihova knjiga Kako razgovarati da bi vas mala djeca slušala ne pokušava odgoj učiniti savršenim, nego ljudskim. Ona polazi od stvarnosti. Da su mala djeca emocionalno intenzivna, često nepredvidiva i da tek uče izražavati svoje osjećaje. I da su roditelji, također, ljudi koji osjećaju, griješe i traže načine da budu prisutni i strpljivi, bez da izgube sebe.
U središtu knjige je ideja da je komunikacija temelj odnosa. A mala djeca, iako još ne barataju složenim rečenicama, izuzetno su osjetljiva na ton, pristup i način na koji im se obraćamo. Kada ih pokušavamo kontrolirati vikom, prijetnjom ili sarkazmom, ne učimo ih disciplini – već ih učimo strahu, ili buntovnosti. Faber i King nude alternativu: komunikaciju koja uključuje empatiju, jasnoću i humor.
Jedan od najmoćnijih alata koje knjiga nudi jest potvrđivanje dječjih osjećaja. Na prvi pogled, to izgleda jednostavno: umjesto “nemaš razloga plakati”, reći ćemo “znam da si tužan”. No u praksi, to znači prepoznati da iza svake tvrdoglavosti, vike ili “neću!” postoji potreba da nas se čuje, vidi, osjeti. I upravo to otvara prostor u kojem dijete prestaje biti “protiv” roditelja i ponovno se povezuje s njim. Druga važna lekcija iz knjige jest snaga ponude izbora. Umjesto naredbe: “Sada ideš oprati zube!”, možemo reći: “Hoćeš oprati zube s crvenom ili plavom četkicom?” Takva pitanja ne podrazumijevaju popustljivost, već uključivanje, dijete se osjeća kao sudionik, a ne objekt naredbe. I upravo u tome leži čarolija suradnje.
Knjiga obiluje realnim, životnim situacijama koje svaki roditelj male djece prepoznaje jutarnje odijevanje, večernja rutina, zajednički obroci, konflikti među braćom i sestrama. Kroz primjere i ilustracije, autorice ne samo da nude alternative, već pokazuju i zašto te metode djeluju. Nema idealiziranja, nema savršenih rečenica ali ima mnogo razumijevanja, sućuti i praktičnih savjeta. Ono što ovu knjigu čini osobitom jest što istodobno educira i grli. Čitatelj ne dobiva samo “upute za upotrebu djeteta”, već se osjeća viđenim i podržanim. Osjećaj: “Aha, nisam jedini koji to proživljava!” jedan je od najvećih darova koje ova knjiga daje roditeljima.
Za roditeljsku zajednicu oko Harfe, ova knjiga idealno se nadovezuje na naslove koji naglašavaju emocionalnu povezanost, razvoj privrženosti i autoritet temeljen na poštovanju. Ako ste voljeli Jespera Juula, ako ste osjetili dubinu u porukama Matéa i Neufelda, Faber i King će vam donijeti konkretne riječi, strategije i pristup ne kako biste postali “bolji roditelji”, nego kako biste kao roditelji bili više svoji. Na kraju, knjiga Kako razgovarati da bi vas mala djeca slušala ne mijenja samo dječje ponašanje – ona mijenja roditeljsku perspektivu. Podsjeća nas da svaka interakcija može biti prilika za povezivanje. I da djeca najčešće slušaju onda kada osjećaju da su slušana.
Roditeljstvo je svakodnevni susret s dilemom između davanja i granica.
Svaki dan iznova pitamo se: treba li popustiti ili biti čvrst?
Treba li objasniti ili jednostavno zabraniti…
I dok tragamo za ravnotežom, često se uhvatimo kako ili popuštamo do točke iscrpljenosti, ili pak dižemo glas da bismo se “napokon izborili za mir”. Upravo se toj unutarnjoj borbi, koja je mnogima prepoznatljiva, s iznimnim razumijevanjem i mudrošću obraća Jesper Juul u knjizi Kako s ljubavlju reći ne.
Juul, poznat po svojoj jasnoći, ali i dubokom poštovanju prema djetetu kao osobi, ne nudi gotove recepte, niti strategije za “disciplinu bez suza”. Umjesto toga, on poziva na radikalno drugačiji pogled na roditeljstvo, onaj koji ne počinje u ponašanju djeteta, već u stavu odraslog. Jer, kako često naglašava: dijete ne treba roditelja koji zna sve, nego roditelja koji je iskren, dosljedan i prisutan. Knjiga Kako s ljubavlju reći ne donosi upravo to, povratak roditelju kao autentičnoj osobi, koja smije reći “ne” ne zato što želi kontrolirati, nego zato što poštuje sebe. I kad taj “ne” dolazi iz jasnoće, a ne frustracije dijete ga može čuti bez povrede, bez srama. Takav “ne” ne znači odbacivanje, već zrelost. On nije hladan zid, već nježno, ali čvrsto “ne ovdje” koje gradi sigurnost.
Ono što ovu knjigu izdvaja jest njezina sposobnost da u svakodnevnim roditeljskim situacijama, kao što je odlazak na spavanje, hranjenje, ekran, izlazak i slične situacije pronađe duboko značenje.
U svakom “ne” skriva se poziv na osobnu jasnoću:
Juul nas podsjeća da prava disciplina ne dolazi izvana, već iznutra, iz odnosa u kojem se odrasli ponaša kao vodič, a ne kao zapovjednik. I pritom nipošto ne isključuje emocije. Dapače, prepoznaje ih kao ključne. Neće svako “ne” biti dočekano s osmijehom. Djeca će plakati, ljutiti se, testirati. Ali upravo tada, u tom trenutku kad dijete pokaže otpor, roditeljev zadatak nije “pobijediti” već ostati. Biti tu, ne popuštati iz osjećaja krivnje, ne odustajati iz umora, već reći: “Znam da ti je teško. I dalje je odgovor ne. Ali ja sam ovdje. Zajedno ćemo kroz ovo.”
To je snaga koju ova knjiga vraća roditelju – ne snagu kontrole, nego snagu prisutnosti. Za mame i tate koji se prepoznaju u svakodnevnom iscrpljivanju u pokušaju da sve pomire, ljubaznost, zahtjeve, očekivanja, ova knjiga donosi olakšanje. Donosi dopuštenje da budemo ljudi, a ne savršeni roditelji. I još važnije donosi poruku da je reći “ne” često najnježniji, najljubazniji odgovor koji možemo dati djetetu koje nas treba kao granicu, kao oslonac, kao siguran okvir.
U kontekstu literature koju nudi Harfa, uz naslove poput Budite tu za svoju djecu i Raspršeni umovi, ova knjiga je dragulj koji upotpunjuje cjelinu. Ako nas Neufeld i Maté uče kako izgraditi odnos temeljen na povezanosti, Juul nas uči kako unutar tog odnosa živjeti autentičnost. Bez krivnje i bez borbe. Jer roditelj koji zna postaviti granicu s ljubavlju ne gubi dijete, on ga zapravo približava sebi. U konačnici, Jesper Juul nas podsjeća na jednostavnu istinu: granice ne služe tome da dijete zaustave, već da mu pokažu gdje je dom. A taj dom ne mora biti savršen, dovoljno je da bude istinit.
Pozivamo vas da se pridružite edukativnom autorskom programu Irene Orlović pod nazivom ‘KAKO ODGOJITI MENTALNO SNAŽNO DIJETE’.
Pratite ovaj kvalitetan i esencijalan program iz udobnosti svog doma, prema vlastitom rasporedu, te se pridružite grupi više od 1000 zadovoljnih roditelja i stručnjaka specijaliziranih za rad s djecom koji su već stekli znanje o razvoju djece kroz ovu edukaciju.
Edukacija se odvija u šest modula :
Edukativni program započinje 30.10.2023. Nakon što odgledate sve tematske module, bit će vam pružena prilika da se u online susretu uživo, 6.12. u 18 sati, konzultirate s Irenom Orlović. To će biti idealna prigoda da postavite svoja pitanja i u izravnoj komunikaciji dobijete odgovore.
Edukacija je namijenjena roditeljima i stručnjacima koji rade s djecom.
Detaljnije o modulima:
1. SNAŽAN METALNI SKLOP
Na ovoj edukaciji naučit ćete:
Trajanje: 2 sata i 30 minuta
Platforma: Zoom
2. KOMUNIKACIJA KOJA OSNAŽUJE DJECU
Na drugom modulu online edukacije naučit ćete:
Trajanje: 2 sata i 30 minuta
Platforma: Zoom
3. MOĆ EMPATIJE
Mi smo ljudi i po našoj prirodi ne možemo živjeti sami za sebe potrebni su nam drugi ljudi i njihova suosjećajnost. Djeca koja nisu razvila empatiju izrastaju u bešćutne, neosjetljive odrasle osobe koje nailaze na velike poteškoće u stvaranju kvalitetnih odnosa s drugima. Odrasla osoba koja kao dijete nije razvila empatiju ne prepoznaje niti razumije emocionalna stanja drugih ljudi, niti ima sposobnost suosjećati s njima. Takvi odrasli mogu razviti duboki osjećaj usamljenosti.
Trajanje: 2 sata i 30 minuta
Platforma: Zoom
4. STORYTELLING – KAKO NAPRAVITI BAJKU KOJA OSNAŽUJE DJECU
Bajke su alat koji može pomoći roditeljima da izgrade snažan povezujući odnos s djetetom. Pričanjem bajki osnažujemo dječji mentalni sklop. Kroz bajke djeci možemo prenijeti informaciju na način koji je njima blizak i na temelju kojega mogu razumjeti informaciju.
Djeci su potrebne bajke jer prepoznaju poruku na intuitivnoj i podsvjesnoj razini, na kojoj djeca i funkcioniraju.
Sposobnost kvalitetne komunikacije s ljudima je jedna od ključnih kvalifikacija u današnje vrijeme. Djeci su više od svega u komunikaciji potrebne bajke. Na edukaciji ćete doznati i zašto.
Na ovoj radionici naučit ćete kako u tri koraka i malo mašte osmisliti najljepšu bajku za svoje dijete. Također ćete pomoći djeci da: kroz bajke pronađu kreativno rješenje svakog problema razvijaju zdravu sliku o sebi i da žive ispunjen život da pronađu resurse u sebi koji će im pomoći da budu samopouzdaniji.
Trajanje: 2 sata i 30 minuta
Platforma: Zoom
5. KAKO S LJUBAVLJU REĆI “NE”
Postaviti zdrave i jasne osobne granice znači brinuti za svoje psihofizičko zdravlje, što je temelj brige za psihofizičko zdravlje djeteta. Kakve su naše osobne granice, ovisi o tome kakav smo odnos u djetinjstvu imali sa svojim roditeljima i koliko su oni poštivali naš integritet.
Na ovoj edukaciji naučit ćete:
Trajanje: 2 sata
Platforma: Zoom
6. ZOOM SUSRET S IRENOM ORLOVIĆ
Sve što ste tijekom edukacije željeli pitati i prokomentirati s Irenom Orlović, moći ćete učiniti tijekom susreta s njom na kraju edukacije. U ugodnom druženju, imat ćete priliku ponoviti najvažnije dijelove svakog modula, razmijeniti iskustva i napuniti se dobrom energijom i motivacijom da dalje ulažete u razvoj sebe kao roditelja.
Počinje: 06.12.2023. u 18:00
Trajanje: 2 sata
Platforma: Zoom
O voditeljici edukacije
Irena Orlović, Msc. je završila psihosocijalno savjetovanje na University of Graz i stekla titulu Master of Science. Završila je i petogodišnju edukaciju za neurolingvističkog psihoterapeuta kod njemačke krovne organizacije DVNLP. Članica je Hrvatske asocijacije za zdravstvenu pedagogiju, Certificirana je od strane njemačke krovne organizacije DVNLP i Hrvatske asocijacije HANLP kao NLP – trener. Dodatno se usavršava na Mindsight Institutu kojega je osnovao dr. Daniel Siegel čije knjige je objavila u Hrvatskoj i Srbiji.
Irena je osnivačica prve Međunarodne škole Harfa u Splitu – Škole koja uči djecu jačati svoje kognitivne sposobnosti kroz socio-emocionalne programe preporučene od strane znanstvene zajednice (IB-International Baccalaureate). Također je autorica nagrađivane web aplikacije Pametnica, te vlasnica i urednica izdavačke kuće Harfa gdje je 17 godina proučavala literaturu uglednih svjetskih neuroznanstvenika, psihologa i psihoterapeuta u području razvoja djece te je uredila i objavila na hrvatskom jeziku više od 100 knjiga pod sloganom Knjige koje vole djecu.
Njezin rad je više puta nagrađivan, a prepoznata je i od strane Udruge poslovnih žena KRUG gdje je dobila nagradu kao socijalna poduzetnica godine pod pokroviteljstvom Predsjednice Republike Hrvatske
Jedna od samo pet žena na svijetu koje su predstavljene u dokumentarnom filmu FIVE koji govori o jedinstvenim ženama koje su svojim radom pozitivno utjecale na društvo u kojem žive
Trajanje: 2 mjeseca
Platforma: Zoom
CIJENE I UPUTE ZA PLAĆANJE
Cijena edukacije iznosi 120 eura, a nudimo vam mogućnost plaćanja u dvije rate.
POSEBNA PONUDA: Za sve koji izvrše jednokratno plaćanje unutar 24 sata od registracije, nudimo poseban popust po cijeni od 99 eura.
Sudjelovanje je moguće otkazati isključivo pisanim putem (na mail adresu: nina.glavicic@harfa.hr) najkasnije 7 radnih dana prije početka programa. Sudionici koji su odustali nakon tog roka ili ne prisustvuju programu, nemaju pravo na povrat kotizacije i dužni su platiti punu naknadu. Ako prijavljeni sudionik ne može sudjelovati na programu, može poslati drugog zamjenskog sudionika.
Pametnica zadržava pravo otkazivanja – u ovom slučaju, naknada se vraća u cijelosti. Popunjavanjem ovog obrasca za prijavu, prihvaćate ove odredbe i opće uvjete.
Bez obzira na to gdje u svijetu živite, teško je gledati vijesti iz Ukrajine. Bombardiranje civilnih područja, građani koji bježe, obični ljudi koji stoje ispred tenkova. Vijesti stalno dolaze, a naša djeca, posebno ona starija, nemaju izbora nego postati toga svjesna. A budući da sukob uznemiruje i nas, a nasilje je toliko besmisleno, može biti teško odgovoriti na pitanja naše djece o tome.
Ovaj članak objašnjava kako odgovoriti na pitanja o ratu na način primjeren djeci od predškolske do tinejdžerske dobi. Iako ovo možda smatrate neredom o kojemu mogu raspravljati samo odrasli, vaše dijete možda čuje svašta o ratu, donosi zaključke i osjeća tjeskobu. Stoga je važno da djetetu date do znanja da je na sigurnom i smanjite njegovu tjeskobu odgovarajući na sva njegova pitanja.
U nastavku pokazujemo kako razgovarati s djetetom s obzirom na njegovu dob. Ali prvo, neke opće smjernice.
Ovako mala djeca ne bi smjela biti izložena vijestima, ali mogu nešto načuti ili čuti od svojih prijatelja. Ako vaše dijete pokrene raspravu, pitajte što je čulo. Prihvatite sve strahove koje može pokazati: Može biti zastrašujuće to čuti. Uvjerite ga da se to događa vrlo daleko i da je na sigurnom. Objasnite da čak i odrasli ponekad zaborave upotrijebiti riječi pa to može dovesti do sukoba, a to je bolno i uvijek tužno. Pitajte dijete želi li nacrtati sliku i poslati dio svoje ljubavi ukrajinskom narodu.
S djecom mlađom od deset godina ne trebate spominjati problem, ali budite oprezni ako dijete pokrene raspravu. Pitajte dijete što je čulo i što misli o tome. Pitajte ga je li razmišljalo o tome što se događa i zašto. Saslušajte njegove strahove bez odbacivanja, a zatim uvjerite svoje dijete da ćete ga zaštititi: Bombe ovdje u Kaliforniji? E TO je zastrašujuća ideja. Hvala Bogu, to se neće dogoditi. Rat je daleko. A ja ću te uvijek čuvati, bez obzira na sve.
Primjenjivije za Hrvatsku i regiju, možete reći da se rat događa dovoljno daleko da neće doći do nas, niti ga možemo čuti ili vidjeti eksplozije.
Odgovarajte na djetetova pitanja jednostavnim riječima koje može razumjeti. Evo primjera:
Djecu od deset i više godina jako će zanimati što se događa, stoga nemojte oklijevati i razgovarajte s njima o tome. Međutim, budite svjesni da njihov interes može skrivati tjeskobu. Uvijek ih prvo pitajte što su čuli, što misle o tome i što misle da se događa.
Prihvatite njihove strahove bez odbacivanja: Tvoj je prijatelj rekao da bi moglo doći do nuklearnog rata? To je vrlo zastrašujuća pomisao. Mislim da se to neće dogoditi, ali razumijem zašto te ta ideja uplašila. Dušo, hvala ti što si mi rekao da te to brine. Čuvat ću te bez obzira na sve.
Priznajte da je situacija tragična i s djetetom promislite o tome što vaša obitelj može učiniti da pomogne, na primjer, prikupiti ili donirati novac.
Ako imate tinejdžera, zašto ne iskoristite priliku za rasprave koje razvijaju kritičko mišljenje, vrijednosti i medijsku pismenost? Možete raspravljati o svemu što smo već naveli i postavljati pitanja koja vode do dublje rasprave, kao što su:
Nakon razgovora, predložite da vi i vaš tinejdžer pronađete neke dobre izvore informacija o tome što se događa. Na primjer, pogledajte internetsku stranicu NPR-a da biste poslušali reportažu o tome kako Rusi svakodnevno osjećaju utjecaj sankcija ili kako je ruska policija zatvorila djecu koja su odnijela cvijeće i natpise „Ne ratu” ukrajinskom veleposlanstvu. Ili na stranici Reutersa zajedno čitajte o tome kako je tužitelj suda za ratne zločine otvorio istragu o Ukrajini.
Tinejdžeri su u procesu oblikovanja svojih pogleda na svijet, stoga je važno da imaju priliku osjetiti da mogu pozitivno pridonijeti suočavanju s katastrofalnim događajima u svijetu. Razgovarajte sa svojim tinejdžerom o tome kako čak i male geste mogu napraviti razliku i predložite da zajedno učinite nešto čime ćete prikupiti novac koji ćete donirati organizacijama koje pomažu i spašavaju živote.
U Hrvatskoj, neke od organizacija kojima možete donirati novac za pomoć Ukrajini i/ili izbjeglicama koje dolaze su UNICEF, Zaklada SOLIDARNA, Hrvatski Caritas i Hrvatski Crveni križ. Ako želite i možete pomoći konkretnije, potražite načine na koje možete pomoći na Facebook stranici SOS Ukrajina.
U Hrvatsku su počeli pristizati ljudi izbjegli od ratnih sukoba u Ukrajini, najviše majke s djecom. Ta se djeca već uključuju u sustav skrbi, gdje god je moguće – u vrtiće i škole.
Razgovarajte sa svojom djecom o tome kako prihvatiti novo dijete u skupinu ili razred, a da se osjeti dobrodošlo i prihvaćeno.
Djetetu školske dobi možete pomoći shvatiti kako se osjeća dijete iz Ukrajine, što bi mu moglo trebati od kolega u razredu da se lakše snađe i osjeti prihvaćeno. Nakon toga, zajedno možete razmisliti na koje načine djetetu pokazati dobrodošlicu.
Postaviti zdrave i jasne osobne granice znači brinuti za svoje psihofizičko zdravlje, što je temelj brige za psihofizičko zdravlje djeteta. Kakve su naše osobne granice, ovisi o tome kakav smo odnos u djetinjstvu imali sa svojim roditeljima i koliko su oni poštivali naš integritet.
Pozivamo vas da se pretplatite na online edukaciju Irene Orlović Kako s ljubavlju reći “NE” koju ćete moći pogledati u vrijeme koje vama odgovara u periodu od 29. do 31. siječnja 2022. godine.
Na ovoj edukaciji naučit ćete:
Datum dostupnosti edukacije: od 29. do 31. siječnja 2022.
Trajanje: 2 sata
Format: Snimljena edukacija koju možete pogledati u vrijeme koje vama odgovara, a u periodu dostupnosti edukacije.
Svi pretplatnici dobit će kupon za kupovinu Harfinih izdanja po posebnom popustu od 30%.
“Što omiljeniji želimo biti, to je veći rizik da će nas drugi prezirati i iskorištavati.”
Jesper Juul
O voditeljici edukacije
Irena Orlović, Msc. je magistra znanosti psiho socijalnog savjetovanja (Universität Graz). Završila je petogodišnju edukaciju za neurolingvističkog psihoterapeuta pri njemačkoj krovnoj organizaciji DVNLP. Dodatno se usavršava na Mindsight Institutu kojega je osnovao dr. Daniel Siegel čije knjige je objavila u Hrvatskoj. Certificirana je od strane njemačke krovne organizacije DVNLP i kao NLP – trener. Članica je Hrvatske asocijacije za zdravstvenu pedagogiju.
Osnivačica je Škole za budućnost HARFA s programom putem kojeg djeca uče jačati svoje kognitivne sposobnosti kroz socio-emocionalne programe onako kako to sugerira znanost.
Autorica je nagrađivane web-aplikacije Pametnica, vlasnica i urednica izdavačke kuće Harfa putem koje je prethodnih 17 godina proučavala literaturu uglednih svjetskih neuroznanstvenika, psihologa i psihoterapeuta u području razvoja djece.
Vođena osobnim iskustvom kroz rad na ranoj stimulaciji sa svojim djetetom, koristeći neke od tih naslova, uredila je i objavila na hrvatskom jeziku seriju literature pod sloganom Knjige koje vole djecu. Prepoznata je od strane Udruge poslovnih žena KRUG jer je kao roditelj djeteta s poteškoćama u razvoju, uvidjevši da u Hrvatskoj nedostaje literature koja bi pomagala roditeljima u sličnoj situaciji, okupila stručni tim i pokrenula izdavačku kuću Harfa koja je danas prepoznata u javnosti kao kuća koja objavljuje literaturu renomiranih stručnjaka iz područja ranog razvoja djece.
Od strane iste udruge dobila je i nagradu kao Poduzetnica godine u kategoriji socijalnog poduzetništva, a pod pokroviteljstvom Predsjednice Republike Hrvatske.
Datum dostupnosti edukacije: od 29. do 31. siječnja 2022.
Trajanje: 2 sata
Format: Snimljena edukacija koju možete pogledati u vrijeme koje vama odgovara, a u periodu dostupnosti edukacije.
Svi pretplatnici dobit će kupon za kupovinu Harfinih izdanja po posebnom popustu od 30%.
Cijena: 250 Kn
Podaci za plaćanje iz Hrvatske
Pametnica, obrt za edukaciju i savjetovanje, vl. Irena Orlović
HR0623400091160500652 (PBZ), poziv na broj: 012022.
Link za plaćanje iz inozemstva: https://harfa.hr/proizvodi/online-edukacija-kako-s-ljubavlju-reci-ne/
Sudjelovanje je moguće otkazati isključivo pisanim putem (na mail adresu: pametnica@pametnica.me) najkasnije 7 radnih dana prije početka programa. Sudionici koji su odustali nakon tog roka ili ne prisustvuju programu, nemaju pravo na povrat kotizacije i dužni su platiti punu naknadu. Ako prijavljeni sudionik ne može sudjelovati na programu, može poslati drugog zamjenskog sudionika.
Pametnica zadržava pravo otkazivanja – u ovom slučaju, naknada se vraća u cijelosti. Popunjavanjem ovog obrasca za prijavu, prihvaćate ove odredbe i opće uvjete.
Postaviti zdrave i jasne osobne granice znači brinuti za svoje psihofizičko zdravlje, što je temelj brige za psihofizičko zdravlje djeteta. Kakve su naše osobne granice, ovisi o tome kakav smo odnos u djetinjstvu imali sa svojim roditeljima i koliko su oni poštivali naš integritet.
Pozivamo vas na online edukaciju Irene Orlović Kako s ljubavlju reći “NE” koja će se održati 20. prosinca s početkom u 18 sati.
Na ovoj edukaciji naučit ćete:
Datum: 20. prosinca 2021.
Početak: 18 h
Trajanje: 2 sata
Platforma: Zoom
“Što omiljeniji želimo biti, to je veći rizik da će nas drugi prezirati i iskorištavati.”
Jesper Juul
O voditeljici edukacije
Irena Orlović, Msc. je magistra znanosti psiho socijalnog savjetovanja (Universität Graz). Završila je petogodišnju edukaciju za neurolingvističkog psihoterapeuta pri njemačkoj krovnoj organizaciji DVNLP. Dodatno se usavršava na Mindsight Institutu kojega je osnovao dr. Daniel Siegel čije knjige je objavila u Hrvatskoj. Certificirana je od strane njemačke krovne organizacije DVNLP i kao NLP – trener. Članica je Hrvatske asocijacije za zdravstvenu pedagogiju.
Osnivačica je Škole za budućnost HARFA s programom putem kojeg djeca uče jačati svoje kognitivne sposobnosti kroz socio-emocionalne programe onako kako to sugerira znanost.
Autorica je nagrađivane web-aplikacije Pametnica, vlasnica i urednica izdavačke kuće Harfa putem koje je prethodnih 17 godina proučavala literaturu uglednih svjetskih neuroznanstvenika, psihologa i psihoterapeuta u području razvoja djece.
Vođena osobnim iskustvom kroz rad na ranoj stimulaciji sa svojim djetetom, koristeći neke od tih naslova, uredila je i objavila na hrvatskom jeziku seriju literature pod sloganom Knjige koje vole djecu. Prepoznata je od strane Udruge poslovnih žena KRUG jer je kao roditelj djeteta s poteškoćama u razvoju, uvidjevši da u Hrvatskoj nedostaje literature koja bi pomagala roditeljima u sličnoj situaciji, okupila stručni tim i pokrenula izdavačku kuću Harfa koja je danas prepoznata u javnosti kao kuća koja objavljuje literaturu renomiranih stručnjaka iz područja ranog razvoja djece.
Od strane iste udruge dobila je i nagradu kao Poduzetnica godine u kategoriji socijalnog poduzetništva, a pod pokroviteljstvom Predsjednice Republike Hrvatske.
Datum: 20. prosinca 2021.
Početak: 18 h
Trajanje: 2 sata
Platforma: Zoom
Cijena: 250 Kn
Podaci za plaćanje iz Hrvatske
Pametnica, obrt za edukaciju i savjetovanje, vl. Irena Orlović
HR0623400091160500652 (PBZ), poziv na broj:122021.
Napomena: Edukacija će biti snimana i bit će dostupna 24 sata.
Sudjelovanje je moguće otkazati isključivo pisanim putem (na mail adresu: pametnica@pametnica.me) najkasnije 7 radnih dana prije početka programa. Sudionici koji su odustali nakon tog roka ili ne prisustvuju programu, nemaju pravo na povrat kotizacije i dužni su platiti punu naknadu. Ako prijavljeni sudionik ne može sudjelovati na programu, može poslati drugog zamjenskog sudionika.
Pametnica zadržava pravo otkazivanja – u ovom slučaju, naknada se vraća u cijelosti. Popunjavanjem ovog obrasca za prijavu, prihvaćate ove odredbe i opće uvjete.
Jeste li ikada susreli zdravo dijete koje neće potrčati prema blatu ili lokvi sa željom da protrči kroz nju, gazi, skakuće, prska ili je preskoči? Odakle ta potreba? Najvažniji posao mozga je prikupljanje, a zatim i obrada informacija, što i jest inteligencija. Upravo zbog toga dijete u periodu razvoja ima instinktivnu potrebu prikupljati što više informacija, tj. što više učiti.
Ovo će biti jasnije ako zamislimo sljedeću situaciju: bježimo od grupe vukova koji nas sustižu. Vjerojatno će nas stići za dvije, tri minute. A mi do skloništa imamo dvije minute.
Tog trenutka, mozak preuzima kompletnu kontrolu i ne pita nas gotovo ništa, jer tu nema puno vremena za razmišljanje. Svaki pokret, svaki detalj je sada važan. Naš život u ovoj situaciji ovisi od onoga što smo do tog trenutka naučili. U punom trku vidimo ispred sebe na 20 metara granu koja je se ispriječila na putu i nalazi se u visini kukova. Desno je provalija, a lijevo gusta šuma. Jasno je da s te šumske staze ne možemo skrenuti.
Budući da se radi o životnoj opasnosti, mozak uključuje svoje rezervne kapacitete i radi sedam puta brže, a u toj situaciji prima puno veći broj slika nego što je to uobičajeno. Zbog toga nam se čini kao da smo u usporenom filmu, a jedna sekunda izgleda kao sedam sekundi. Realno, čovjek u punom trku 20 metara pretrči za 3 sekunde. A nama se čini da nikako nećemo stići do te grane i nama to traje oko 20 sekundi.
Odakle ta vrhunska sposobnost mozga da uspori vrijeme? To je evolutivna adaptacija razvijana milijunima godina, jer nam mozak na taj način daje dodatno vrijeme da nađemo rješenje. I dok trčimo prema grani do koje nikako da stignemo, mozak primjećuje da na grani nema ni jednog lista. A sve okolo je puno lišća. Mozak nam šalje sliku iz djetinjstva kada smo kao djeca u šumi lomili suhe grane. I zaključujemo da je ta grana suha i shvaćamo da ne moramo ni preskakati tu granu niti se provlačiti ispod nje, nego je u punom trku lomimo svojim tijelom.
Što bi bilo da kao djeca nismo imali prilike lomiti suhe grane šetajući kroz šumu? Možda bismo zastali ispred ove suhe grane i izgubili dragocjene 3-4 sekunde. A možda i život. Jasno je da je najvažniji posao mozga prikupljanje informacija koje će obraditi u slučaju potrebe i tako se stvaraju veze između pojedinih dijelova kore velikog mozga, što pozitivno utiče na razvoj kognitivnih sposobnosti djeteta.
Obrađivanje i povezivanje informacija je bit inteligencije. Tako da je razumljivo zašto dijete mora skakati po blatu, penjati se na drveće, skakati po krevetu, jer na taj način stimulira razvoj svojih kognitivnih sposobnosti. Pitanje je što će biti s današnjim djetetom koje sjedi dnevno po 2-3 sata? Zbog toga izostaju tisuće ulaznih impulsa i time se slabije stimuliraju važni fiziološki mehanizmi koji polako ispadaju iz upotrebe (dinamička akomodacija oka, fiksacija predmeta u pokretu, kompleksne vrste pokreta u trčanju…).
Netko može pomisliti da je i gledanje video igrice dobar način da mozak primi tisuće impulsa, ali to nije aktivnost koja je u skladu s dosadašnjom evolucijom. Dobro je poznata Teslina misao, da smo mi proizvod vjekova neprekidnog prilagođavanja i da velike i nagle promjene mogu proizvesti nepredviđene i po svoj prilici, katastrofalne posljedice. Zato je važno da dijete u periodu djetinjstva što više vremena provodi u trčanju, skakanju, preskakanju, provlačenju, da boravi u prirodi, da se penje na drveće i sl. I tako aktivira i pomaže razvoj važnih dijelova kore velikog mozga. Samim time, obaveza roditelja je da omoguće ove aktivnosti. Jer tako pomažu razvoj ukupnih sposobnosti djeteta i pripremaju ga za život. Puno je toga što roditelji mogu napraviti, ali bar za početak, sada kada dolaze proljetne i ljetne kiše, dobro bi bilo da dijete dobije gumene čizme i da hoda ili čak i skače po baricama ili blatu koliko god to želi. Umjesto da ih sputavamo, osigurajmo im sigurno okruženje za istraživanje i radost u prirodi.
Preneseno s NTC Učenje
SPLIT
Zbog velikog interesa, u organizaciji nakladničke kuće Harfa 15. studenog 2013. ponovo će se održati dva edukativna predavanja na temu NTC-sustava učenja koja su namijenjena roditeljima, odgojiteljima, učiteljima, psiholozima i drugim stručnjacima koji se bave odgojem i obrazovanjem djece.
Prvo predavanje pod nazivom NTC-sustav učenja – Kako igrom uspješno razvijati djetetov IQ, 1. dio namijenjeno je onima koji do sada nisu imali prilike slušati predavanje dr. Rajovića. Prvo predavanje započinje u 16.15 u Gradskoj knjižnici Marka Marulića (Ulica Slobode 2).
Drugo predavanje pod nazivom NTC-sustav učenja – Kako igrom uspješno razvijati djetetov IQ, 2. dio više je razine i namijenjeno je onima koji su odslušali prvo predavanje. Drugo predavanje započinje u 18.15 u Gradskoj knjižnici Marka Marulića (Ulica Slobode 2). (Ovo je predavanje popunjeno!)
Da biste prisustvovali predavanju, potrebno je kupiti jednu našu knjigu. Budući da se zbog velikog interesa uvijek podigne „velika frka“ oko dolaska dr. Ranka Rajovića, ovoga puta odlučili smo da to bude dječji roman Velika frka. Potrebno je uplatiti 100,00 kn za navedeni roman, a podaci su za uplatu: Harfa d.o.o., Rodrigina 4, ž.r.: HR2823400091110478520. (Kod prvog predavanja u rubriku za "poziv na broj" upišite 0113, a kod drugog predavanja 0213). Potvrdu o uplati i kontakt podatke pošaljite na ntc@harfa.hr
Knjigu i potvrdu o odslušanom predavanju dobit ćete na predavanju.
Predavač je autor NTC-sustava učenja dr. Ranko Rajović, predsjednik Odbora za darovite međunarodne udruge Mensa i UNICEF-ov suradnik na projektu ranog poticanja intelektualnog razvoja djece.
NTC-sustavom podiže se intelektualni potencijal djece te se razvija brzina razmišljanja i zaključivanja – tzv. funkcionalno znanje.
Činjenica je da inteligencija ne ovisi samo o broju neurona, odnosno da nije uvjetovana samo genetskim potencijalom nego i vezama među neuronima, tzv. sinapsama. Razdoblje do sedme godine života najdragocjenije je za formiranje novih neuronskih veza (sinapsi). NTC – sustav učenja bavi se pitanjem kako stimulirati razvoj sinapsi, a time i ogromne dječje potencijale prije polaska u školu i u školi, a na njega će Dr. Ranko Rajović odgovoriti tijekom predavanja.
NTC-sustav učenja usmjeren je prema razvoju kognitivnih sposobnosti djece, a temelji se na istraživanjima koja upozoravaju na to da mozak uspostavlja 75 % svih neuronskih veza (sinapsi) do sedme godine života, a od toga 50 % sinapsi nastane već do pete godine. Taj se argument čini dovoljno uvjerljivim da posvetimo veliku pozornost predškolskoj dobi, učinkovitosti učenja i korištenju dječjeg pamćenja. Ako tijekom formalnog osnovnoškolskog i srednjoškolskog obrazovanja radimo sa samo 25 % preostalih mogućnosti korištenja potencijala mozgovnog kapaciteta, tada je važno znati kako se razvija dijete do sedme godine života.
NTC-sustav učenja dr. Ranka Rajovića primjenjuje se na različite načine u 14 europskih zemalja. Sustav podrazumijeva učenje utemeljeno na teorijskim osnovama neurologije, neuropsihologije i drugih znanosti, posebno pedagoških – obiteljske pedagogije, didaktike i metodike za predškolski i osnovnoškolski uzrast. Taj sustav učenja predstavlja operacionalizaciju teorijskih spoznaja navedenih znanstvenih disciplina, što je dobar pokazatelj kako povezivati teoriju s obrazovnom praksom. Pritom je riječ o novom pristupu učenju u kojem dominira misaona aktivnost djeteta i njegov uspješan razvoj. Sustav je vrlo dobro i detaljno razrađen, primjenjiv u obitelji, predškolskim ustanovama i u razrednoj nastavi osnovne škole. Program nudi načine prepoznavanja darovite djece, njihove karakteristike i putove prema povećanju IQ-a, razvoja sposobnosti i stvaralačkog mišljenja. Naglašava se važnost obitelji i šire društvene zajednice (vrtići, škole, centri za darovite) u razvoju darovite djece. NTC-sustav učenja ozbiljno će poljuljati opravdanost tradicionalnog rada s djecom.
Sva pitanja vezana za prijavu za predavanje možete postaviti na ntc@harfa.hr ili na 098/305534.
Gotovo se sva djeca pri računanju služe prstima. No kako postaju veća, a matematički problemi sve složeniji, često im se govori da ne računaju pomoću prstiju te se misli da je to manje inteligentan način razmišljanja. No učitelji, roditelji i drugi učenici koji se mršte kada se neko dijete pri računanju služi prstima možda im oduzimaju divnu priliku za jačanje povezanosti među neuronima.
Profesor sa Stanforda Jo Boaler na web-stranici „The Atlantic“ piše o neurološkim koristima upotrebe prstiju pri računanju te tvrdi da takav način računanja može pridonijeti naprednijem razmišljanju na višim matematičkim razinama.
Braneći učenicima korištenje prstiju dok računaju moglo bi, prema novim istraživanjima mozga, biti slično zaustavljanju njihova matematičkog razvoja. Prsti su jedno od najkorisnijih vizualnih pomoćnih sredstava, a područje mozga koje upravlja prstima puno se koristi i u odrasloj dobi. Potreba za percepcijom putem prstiju kao i važnost takve percepcije mogle bi čak biti i razlog zašto pijanisti i ostali glazbenici često puno bolje razumiju matematiku od osoba koje ne sviraju nikakav instrument.
Boalerova je razvila istraživanje i kurikulum da bi podržao privlačniji način podučavanja matematike primjenom vizualnog razmišljanja, računanja i naprednog razmišljanja. Njezin program, YouCubed, na Sveučilištu u Standfordu, pomaže učenicima i nastavnicima da probiju barikade u učenju matematike. Strah od matematike, kako je dokazano, predstavlja prepreku u učenju matematike. Upozoravajući na tu problematiku i promišljajući o novim načinima podučavanja matematike, Boalerova utire šire putove učenicima, ali i odraslima, za razvoj ljubavi prema matematici.
Nije čudno što učenici tako često misle da je matematika nedostižna i nezanimljiva kada ih se obično samo gurne u svijet apstrakcije i brojeva u učionicama. Od njih se traži da napamet uče matematičke činjenice te da oru po stranicama i stranicama radnih listova prepunih brojki, a sve to uz vrlo malo vizualnog angažmana i kreativne prezentacije matematike, za što su često krivi nastavni propisi i loši kurikulumi. Zajednički vrtićki standardi za osmi razred više pozornosti poklanjaju vizualnom radu negoli brojni drugi setovi mjerila učenja, no njihov srednjoškolski sadržaj ipak obvezuje nastavnike na računalno i apstraktno razmišljanje. A ondje gdje ti standardi i potiču vizualan rad, on se obično potiče kao uvod u razvoj apstraktnih ideja, a ne kao alat za uočavanje i proširivanje matematičkih ideja te jačanje važnih neuralnih umreženja.
Izvor: KQED