Besplatna (za iznose iznad 35 eura) i brza dostava.
O Harfi
Prodajna mjesta
Besplatna (za iznose iznad 35 eura) i brza dostava.
O Harfi
Prodajna mjesta
Tate su neizostavan dio alata koji čine kvalitetan odgoj. NJihova prisutnost, sudjelovanje u igrama, podrška… sve je to ono bez čega djeca ne mogu. I najbolja vijest – dovoljno je samo 15 minuta za trajne i važne učinke!
Jeste li znali da samo 15 minuta igre dnevno s tatom može napraviti čudo za razvoj dječjeg mozga? Ne govorimo o „rekla-kazala“ pričama, već o znanstveno potvrđenim činjenicama. Istraživanja pokazuju da upravo ti dragocjeni trenuci igre s tatom jačaju dječji mozak, razvijaju empatiju, povećavaju pažnju i potiču jezične sposobnosti.
Neuroznanstvenici su potvrdili ono što smo oduvijek osjećali – tate su doista pravi superjunaci.
Vrijeme provedeno u igri s ocem ne donosi samo osmijehe i veselje. U dječjem mozgu tada nastaju stvarne promjene – jačaju neuronske veze, centar za samoregulaciju, pamćenje i jezični aparat.
Studija sa Sveučilišta u Cambridgeu pokazala je da djeca čiji su očevi aktivni i razigrani imaju bolje socijalne vještine i manje problema u ponašanju. Ovi pozitivni učinci očinstva vide se kasnije u školi, kroz prijateljstva i u načinu na koji djeca podnose stres.
Najljepše od svega? Magija nije u skupim igračkama ni velikim gestama. Ona je u pogledu, u glasu, u vašoj prisutnosti. U spremnosti da legnete na tepihi i valjate se, da se smijete do suza, slažete kockice ili izmišljate nove plesne korake. Upravo kroz te male trenutke bliskosti gradi se povjerenje i oblikuje dječji mozak.
Samo 10 do 15 minuta prave igre dovoljno je da se aktivira dio mozga odgovoran za pažnju, planiranje i strpljenje, a istodobno razvija empatija i emocionalna stabilnost.
Ako do sada niste imali naviku igrati se s djetetom, iz bilo kojeg razloga, dobra vijest je da nikada nije kasno. Svaka nova zajednička igra, ma koliko mala bila, otvara vrata za povezivanje i rast. Djeca s jednakim oduševljenjem prihvaćaju tatinu pažnju danas, kao i jučer. Ono što njima treba niste „propustili“ , njima treba vaša prisutnost.
Zamislite, dragi tate – vi doslovno pomažete svom djetetu da postane pametnije, otpornije i sretnije. Nije li to predivna supermoć?
Više o ovoj temi, ali i o odgoju emocionalno snažne djece, pročitajte u knjizi Kako odgojiti emocionalno inteligentno dijete, dr. sc. Johna Gottmana i Joan DeClaire, u izdanju Harfe.
Kada govorimo o zdravlju djece, većina roditelja želi isto: manje bolesti, više energije, snažan imunitet i emocionalnu otpornost. Knjiga Zdrava djeca, sretna djeca dr. Elise Song, vodeće američke pedijatrice funkcionalne medicine donosi praktične korake za stvaranje zdravih navika od najranije dobi.
U nastavku donosimo najvažnije preporuke iz knjige, oblikovane kao sveobuhvatan priručnik za roditelje i vodič za sve koji žele preventivno brinuti o zdravlju svoje djece.
Jedna od ključnih poruka dr. Song je da se 80% imuniteta nalazi u crijevima. Zbog toga prehrana postaje najvažniji alat svakog roditelja.
Prehrana bogata „pravom hranom“ pomaže djeci da imaju manje prehlada, manje upala i više energije, što je jedna od centralnih teza knjige.
Dr. Song naglašava važnost anti-upalne prehrane i navika. Kronične upale mogu se manifestirati kao česte viroze, alergije, ekcemi, ali i problemi s fokusom i raspoloženjem.
Ovakav pristup smanjuje rizik od kroničnih bolesti i podupire emocionalnu stabilnost, što je temelj sretnog djetinjstva.
Prema dr. Song, zdravlje mozga jednako je važno kao i fizičko zdravlje. Dječji mozak treba „gradivne blokove“ kako bi optimalno funkcionirao.
Djeca koja imaju dobro regulirane emocije i uravnoteženu energiju lakše uče, bolje spavaju i rjeđe imaju tantrume.
Knjiga naglašava važnost svakodnevnih, jednostavnih navika koje dugoročno čine veliku razliku.
Djeca rastu i razvijaju se kroz rutinu – dosljednost stvara sigurnost, sigurnost stvara sreću.
Dr. Song u knjizi opisuje i dodatke prehrani koje ponekad preporučuje djeci, ali uvijek naglašava individualni pristup. Najčešće korišteni su:
Roditelji trebaju ove preporuke koristiti kao informacije, a ne kao zamjenu za medicinski savjet.
U knjizi se naglašava da djeca koja se osjećaju sigurno, viđeno i saslušano imaju jači imunitet. Stres i emocionalna napetost mogu oslabiti obranu organizma.
Sretna djeca su, kako dr. Song kaže, otpornija djeca.
Zdrava djeca, sretna djeca nije samo knjiga, nego praktičan vodič za roditelje koji žele razumjeti djetetov organizam i podržati ga na prirodan način. Kroz prehranu, rutinu, emocionalnu podršku i smanjenje toksina, roditelji mogu stvoriti temelje za snažan imunitet i dugoročno dobro zdravlje.
Ako želite pristupačan, znanstveno potkrijepljen i topao priručnik koji vas vodi kroz sve korake, izdavačka kuća Harfa donosi upravo ono što vam treba – knjigu koja mijenja način na koji gledamo na dječje zdravlje.
Jesi se danas zapitala kako si? Jesi li nekome na isto pitanje odgovorila da si dobro, pritom se i sama nekako uvjerila da je sve okej. U kojoj god da si fazi majčinstva, samo te želim ohrabriti da te ta uloga ne traži da izgoriš. Traži da budeš tu, živa, prisutna i svoja.
Donosim ti malo drugačiji tips and tricks i to onaj na temu kako da si narušiš mentalno zdravlje. Ako se pronalaziš u njima, mislim da si zaboravila na sebe. Isto tako, napominjem da nikada nije kasno ni za što pa tako ni za buđenje pa te pozivam da prodišemo skupa!
Uvjeri se da nemaš pravo na odmor, tišinu, svojih pola sata mira. Uvjeri se i funkcioniraj prema principu kao da ti znaš sve bolje od tate, posebice očistiti, stavljati robu u mašinu i slično. Usput si govori da ćeš odmarati kad djeca narastu.
Trudi se biti savršena i apsolutno sve stići, uz to i izgledati besprijekorno. Uspoređuj se s mamama s Instagrama i imaj osjećaj da se ne daješ dovoljno. Možeš se i kriviti jer si viknula na dijete, pustila crtani film, jer si umorna i nervozna. Burn out dodatno će pospješiti i misao da si dobra majka ako stalno daješ više, usprkos tome što već jesi sve dala.
Sve možeš sama. Slabost je potražiti pomoć i reći da si umorna. Gutat’ suze, stisnut’ zube i nastavit dalje-to je ta formula.
Budi/postani samo majka. Prestani se sređivati, ići na večeru s prijateljicama, maknuti se iz kuće. Tako ćeš polako izgubiti sebe, a da ni ne primijetiš kada se to točno dogodilo.
Kada ti tijelo šalje signale da je iscrpljeno, zanemari ih. Popij još jednu kavu, energetski napitak, zapali cigaretu, preskoči obrok, san i uvjeri se da „to tako mora biti“.
Dozvoli svima da stalno nešto traže od tebe. Odgovaraj na poruke, slušaj tuđe probleme, radi i kad si bolesna. Sve to popraćeno rečenicom „ma nema problema“ pa čak i kad si na izmaku snaga.
Ne ljuti se, ne tuguj, ne plači. Govori sebi da si nezahvalna ako osjećaš bilo što osim sreće. Polako potisni i stavi „pod tepih“ sve što te muči.
„Drage mame niste dobre ako ste uvijek nasmijane, strpljive i savršene. Dobre ste jer ste stvarne, jer volite, griješite, pokušavate ponovo. Dobre ste jer ste tu čak i kada ne znate kako dalje. Znam da često sumnjate u sebe, noću razmišljate i preispitujete se. Vaše dijete ne pamti savršenstvo, nego osjećaj sigurnosti i ljubavi koje ima uz vas.
Budite nježne prema sebi, slavite svoju snagu, ranjivost i borbu, počastite se. Vi ste, u suradnji s ocem, temelj. Vi ste sigurno mjesto svoj djeci. Pružite sebi ruku, potapšajte se i izgovorite naglas što sve osjećate, uz napomenu da ne mora sve biti savršeno.“
Od srca,
Irena Orlović
Mrak na oči vam padne kad se samo sjetite domaćih, ispitivanja, oogroomne količine zadataka, ali i manjka koncentracije vašeg djeteta. Prije svih ovih trikova koje će vam pomoći potaknuti dječju koncentraciju kod učenja, važna napomena za vas, dragi roditelji-pokušajte izbaciti perfekcionizam iz dnevnog rasporeda. Vaše dijete ne mora biti odlikaš i sve zadatke obavljati „po špagu“.
Složit ćemo se da je koncentracija kod djece često izazov, posebice u vremenu kada ih okružuje mnoštvo podražaja, od digitalnih ekrana do stalnih promjena u svakodnevici. Ipak, dobra vijest je da se dječja koncentracija može razvijati i poticati. Uz malo strpljenja, razumijevanja i pravih strategija, roditelji i učitelji mogu djeci pomoći da razviju bolje navike učenja i usredotočenosti.
U nastavku donosimo 10 jednostavnih i učinkovitih načina kako potaknuti dječju koncentraciju kod učenja.
Dječji mozak bolje funkcionira kada nema previše distrakcija. Uredan stol, tiha prostorija i minimalno ometanja pomažu djetetu da se lakše usredotoči na zadatak. Neka djetetov stol bude minimalistički uređen, bez previše boja. Ne zaboravite planer i post it papiriće jer oni definitivno djeluju motivirajuće!
Djeca vole predvidljivost. Kada se učenje odvija svaki dan u slično vrijeme, mozak razvija naviku da se tada „prebacuje“ u stanje koncentracije.
Djeca imaju ograničen raspon pažnje. Bolje rezultate postići ćete ako dijete uči u kraćim intervalima (npr. 20–30 minuta) s kratkim pauzama, nego da satima sjedi za stolom.
Kretanje poboljšava cirkulaciju i opskrbu mozga kisikom, što značajno doprinosi pažnji i pamćenju. Kratka šetnja ili nekoliko vježbi istezanja mogu čuda učiniti za koncentraciju.
Paljenje svjetiljke, priprema olovki ili kratka vježba disanja mogu signalizirati mozgu da je vrijeme za učenje. Djeca rituale doživljavaju kao sigurnost i strukturu.
Mobiteli, televizija i tableti mogu ozbiljno omesti pažnju. Tijekom učenja, važno je da tehnologija bude isključena ili odložena na stranu.
Umjesto da samo pasivno čita, neka dijete prepričava gradivo, crta mentalne mape ili rješava kvizove. Aktivno uključivanje jača razumijevanje i zadržava koncentraciju.
Mozgu je potrebna energija za rad. Lagani obroci bogati voćem, povrćem, orašastim plodovima i dovoljno vode pomažu u održavanju pažnje i smanjenju umora.
Djeca se lakše motiviraju kada osjete da je njihov trud prepoznat. Pohvala za upornost ili simbolična nagrada jača samopouzdanje i potiče koncentraciju.
Djeca najbolje uče kada im je zanimljivo. Ako učinite učenje zabavnim, kroz igre, eksperimente ili priče, koncentracija dolazi gotovo prirodno.
Razvijanje dječje koncentracije proces je koji zahtijeva vrijeme i strpljenje. Najvažnije je da djeca osjete podršku, a ne pritisak. Kada učenje postane dio svakodnevnog ritma i kada se poveže s igrom, pokretom i znatiželjom, koncentracija dolazi prirodno. Trudite se biti strpljivi i ne očekujte od djeteta da bude odlično na svim poljima!
Tu smo za sva Vaša pitanja!
Vaša, Harfa!
Nikako da vam se na polici nađe knjiga za koju ćete pomisliti – e, to je ta? Knjiga koja će vam pomoći da pronađete unutarnji mir, unaprijedite odnos sa sobom, svojom djecom, partnerom te živite ispunjeniji život?
Ove godine na Interliberu 2025. očekuju vas neki od najtraženijih svjetskih naslova iz područja mentalnog zdravlja, roditeljstva i osobnog razvoja. U nastavku vam donosimo TOP 10 knjiga koje obogaćuju svakodnevicu, njeguju emocionalno zdravlje te pružaju duboko korisne, praktične smjernice za život i odgoj.
Psihoterapeutkinju Stefanie Stahl upoznali ste u njenoj sjajnoj prethodnici Dijete u tebi mora pronaći dom (a izdali smo i radnu knjigu koja je prati), a u ovoj knjizi otkriva kako izgraditi stabilno samopoštovanje kroz rad s unutarnjim djetetom. Stefanie Stahl je uvjerena da nisko samopoštovanje nije nepromjenjiva sudbina. Na dojmljivim primjerima pokazuje nam kako možemo ojačati osjećaj vlastite vrijednosti: tako da prihvatimo sebe, jasno komuniciramo, djelujemo usmjereno, reguliramo svoje osjećaje i naučimo uživati u životu.
Knjiga pomaže prepoznati duboka uvjerenja iz djetinjstva i transformirati ih kroz praktične strategije. Idealna je za sve koji žele živjeti samostalnije, autentičnije i sretnije.
Integrativni vodič za roditelje koji žele ojačati dječji imunitet prirodnim putem. Autorica objašnjava važnost mikrobioma, prehrane i životnog stila te pruža konkretne savjete za cjelovit razvoj djece. Odličan izbor za roditelje koji žele podržati zdravlje svoje obitelji.
Dr. Elisa Song ugledna je pedijatrica školovana na Stanfordu, NYU-u i UCSF-u, jedna od vodećih znanstvenika i pouzdanih stručnjaka u području pedijatrijske integrativne i funkcionalne medicine.
Oslanjajući se na opsežna istraživanja i više od 25 godina kliničkog iskustva, dr. Song objašnjava zašto je djetetov crijevni mikrobiom ključ cjeloživotnog blagostanja. S čitateljima dijeli svoj provjereni i praktični plan za izgradnju fizičke i emocionalne otpornosti iznutra prema van. Otkrit ćete kako:
• optimizirati dječji mikrobiom u 5 jednostavnih koraka
• osnažiti svoju djecu da žele donositi zdrave odluke (a da ih vi ne morate gnjaviti)
• izliječiti dječja crijeva kako biste otkrili uzrok njihovih kroničnih zdravstvenih problema
• ostati smireni i samopouzdani koristeći se sigurnim i učinkovitim prirodnim terapijama kada su vaša djeca bolesna – uz vodič od A do Ž kroz 25 najčešćih akutnih dječjih bolesti.
Opremljena korisnim kvizovima, vježbama, uputama i desecima ukusnih recepata prilagođenih crijevima, knjiga Zdrava djeca, sretna djeca sveobuhvatan je, ali jednostavan vodič za odgoj otporne djece u našem ne tako jednostavnom svijetu.
Ovaj budući bestseler otkriva alate za razvoj emocionalne otpornosti, samopouzdanja i unutarnje snage kod djece. Autori daju konkretne savjete temeljene na neuroznanosti i svakodnevnim navikama. U vremenu kada se mnoga djeca suočavaju s teškoćama, ova knjiga nudi znanstveno utemeljenu pomoć roditeljima koji žele odgojiti mentalno zdravu, otpornu i uspješnu djecu. Dr. Daniel Amen i dr. Charles Fay otkrivaju što nedostaje većini priručnika: odgoj koji istodobno njeguje mozak i um – djeteta i roditelja.
Ova revolucionarna knjiga donosi praktične alate za usmjeravanje djece s problemima poput prkosa, ispada i borbi za moć prema odgovornosti, samopouzdanju, fokusu, zdravim odnosima i donošenju boljih odluka.
Postanite roditelj kakav ste oduvijek željeli biti i pomozite svom djetetu ostvariti puni potencijal.
Odlična za roditelje koji žele osnažiti djecu u izazovnim vremenima.
Daniel Amen istražuje kako nas negativne poruke i uvjerenja oblikuju iznutra. Knjiga pomaže osvijestiti unutarnje obrasce koji sabotiraju osobni rast te pruža strategije za pozitivnu transformaciju. Vaš mozak stalno sluša i reagira na skrivene utjecaje, a ako ih ne prepoznate i ne suočite se s njima, mogu vam ukrasti sreću, narušiti odnose i ugroziti zdravlje. Ova knjiga naučit će vas kako ukrotiti:
Zmajeve iz prošlosti koji bude vaše najbolnije emocije;
Zmajeve negativnih misli koji vas napadaju, hraneći tjeskobu i depresiju;
Tuđe zmajeve, ljude u vašem životu čiji se zmajevi sukobljavaju s vašima;
Zmajeve loših navika koji povećavaju vjerojatnost pretilosti, preopterećenosti i neostvarenosti;
Ovisničke zmajeve koji vam oduzimaju kontrolu nad zdravljem, novcem i odnosima;
Manipulativne zmajeve, oglašivače i društvene mreže koji vam kradu pažnju.
Pisano jednostavno i inspirativno – obavezno za sve koji žele mentalni mir.
Bestseler koji je osvojio svijet!
Ova knjiga nas vodi kroz proces prepoznavanja unutarnjeg djeteta i iscjeljivanja trauma iz djetinjstva. Uz jasne alate, pomaže razviti zdravije odnose i jaču emocionalnu stabilnost. Svaka osoba duboko čezne za tim da bude prihvaćena i voljena. U idealnom slučaju tijekom djetinjstva razvijamo potrebno samopouzdanje i prapovjerenje, što nas upravo nosi kroz život u odrasloj dobi. Međutim, i negativna iskustva koja smo stekli utiskuju se u nas i podsvjesno određuju naše odnose s drugim ljudima.
Autorica ovog bestselera ugledna psihologinja Stefanie Stahl razvila je nov i učinkovit pristup radu s „unutarnjim djetetom“: kada se sprijateljimo s unutarnjim djetetom, nude se zadivljujuće mogućnosti rješavanja konflikta, kvalitetnijeg oblikovanja odnosa i pronalaženja rješenja za gotovo svaki problem.
Snažan vodič za žene koje žele postaviti jasne granice i živjeti autentično. Psihoterapeutkinja Terri Cole polazi od jednostavne, ali ključne premise: bez postavljanja zdravih granica ne možete živjeti istinski i ispunjen život.
To se posebno odnosi na današnje žene, često rastrgane između uvjetovanja koje nameće društvo da moraju biti „ljubazne“ – boje se uvrijediti druge ili biti percipirane kao zlobne – i potrebe da zaštite vlastitu dobrobit. S tim na umu Terri predstavlja knjigu Šefica svojih granica, sveobuhvatan vodič za žene koje žele ovladati stvaranjem i održavanjem zdravih granica.
Šefica svojih granica poučava vas određenom skupu vještina koje će vam pomoći da prestanete zanemarivati samu sebe radi drugih, a da se pritom ne osjećate krivima i bez potrebe za dramom. Ovdje ćete pronaći niz iskustvenih praksi za svjesno preuzimanje kontrole nad svakim aspektom vašeg osobnog i poslovnog života.
Zamislite da vam prirodno i lako dolazi govoriti što mislite.
Zamislite da u odnosima možete mirno i samouvjereno izražavati svoje mišljenje.
Zamislite da imate potpunu jasnoću o tome što želite, a što ne želite u svim područjima svojeg života.
Ako ste iscrpljene od pretjeranog davanja, premašivanja očekivanja, pa čak i pretjeranog osjećanja, vrijeme je da promijenite svoj život. Šefica svojih granica pokazat će vam kako autentično izraziti svoje preferencije, potrebe i ograničenja kako biste mogle živjeti sretnim, zdravim životom koji zaslužujete. Idealno za sve koje žele osjećati više slobode i poštovanja u svakodnevnom životu.
Ovaj priručnik naglašava važnost emocionalne povezanosti roditelja i djeteta. Današnja se djeca ugledaju na svoje vršnjake i u njima traže vrijednosti, identitet i kodeks ponašanja. Ta „vršnjačka orijentacija” potkopava obiteljsku koheziju, ometa zdrav razvoj i potiče neprijateljski nastrojenu i seksualiziranu kulturu mladih. Djeca na kraju postaju preveliki konformisti, desenzibilizirani i otuđeni, a biti cool važnije je od svega drugoga.
Budite tu za svoju djecu objašnjava uzroke sloma roditeljskog utjecaja i pokazuje kako se ponovno povezati sa sinovima i kćerima, kako uspostaviti odgovarajuću hijerarhiju u domu, djeci pružiti osjećaj sigurnosti i razumijevanja i ponovno zaslužiti dječju odanost i ljubav.
Ovo dopunjeno izdanje također se posebno bavi neviđenim izazovima roditeljstva u svjetlu sve većeg broja digitalnih uređaja i društvenih mreža.
Savršeno za nježno, svjesno roditeljstvo.
Memoari jednog od najpoznatijih svjetskih psihijatara donose duboke uvide o ljudskoj prirodi. Irvin D. Yalom izgradio je karijeru istražujući živote drugih. U ovim dubokim memoarima usmjerava svoje pero i terapeutski pogled na samoga sebe. Svoju priču otvara noćnom morom: ima 12 godina i vozi bicikl pokraj kuće djevojčice s ožiljcima od akni. Kao i svakog jutra, u pokušaju da se sprijatelje, dovikuje joj: „Hej, ospice!“ No u snu ga njezin otac navede na to da shvati koliko su te svakodnevne riječi povrijedile njegovu kćer. Za Yaloma je to bio trenutak rađanja empatije – lekcija koju nikada neće zaboraviti.
Kako se priča u Mom životnom putu razvija, svjedočimo rađanju pronicljiva mislioca, čije su knjige postale svjetionik mnogima. Ovo nije tek životna priča jednoga čovjeka; Yalomova razmišljanja o vlastitom životu i razvoju ujedno su poziv nama da promislimo o vlastitim počecima – i o značenju vlastitoga života.
Inspirativno i emotivno, posebno za one koje zanima psihoterapija i osobni rast.
Napisana u neponovljivu pripovjedačkom stilu Irva Yaloma, knjiga Gledanje u Sunce donosi duboko ohrabrujući pristup univerzalnom pitanju smrtnosti. U ovom majstorskom djelu, koje zaokružuje njegov životni rad i osobno iskustvo, dr. Yalom pomaže nam shvatiti da je strah od smrti u srži mnogih naših tjeskoba. To prepoznavanje često potakne tzv. iskustvo buđenja – san, gubitak (smrt voljene osobe, razvod, gubitak posla ili doma), bolest, trauma ili starenje.
Jednom kada se suočimo s vlastitom smrtnošću, piše Yalom, dobivamo nadahnuće da preispitamo svoje prioritete, dublje komniciramo s onima koje volimo, snažnije cijenimo ljepotu života i povećamo svoju spremnost na rizike potrebne za osobno ispunjenje.
Umirujuće, mudro i snažno štivo.
Kratak i jasan uvod u polivagalnu teoriju objašnjava kako naš živčani sustav reagira na stres, sigurnost i odnose. Nudi praktične uvide za bolje razumijevanje vlastitih reakcija i emocionalne regulacije. U ovoj su knjizi prvi put objedinjena desetljeća istraživanja Stephena W. Porgesa. Vodeći stručnjak u razvojnoj psihofiziologiji i razvojnoj bihevioralnoj neuroznanosti, Porges je autor revolucionarne polivagalne teorije, koja ima iznenađujuće implikacije za liječenje anksioznosti, depresije, traume i autizma.
Polivagalna teorija, koju suprihvatili kliničari diljem svijeta, donosi uzbudljive nove uvide u način na koji naš autonomni živčani sustav nesvjesno posreduje u socijalnoj angažiranosti, povjerenju i intimnosti.
Korisno za roditelje, terapeute i sve koji žele smanjiti stres.
Ove knjige nisu samo izvrsno štivo već one mijenjaju način na koji gledamo sebe i svoju obitelj.
Ako želite živjeti mirnije, svjesnije i odgajati emocionalno snažnu djecu, ovi će naslovi biti vaš najbolji vodič na tom putu.
Osim ovih naslova, ovdje pogledajte koje su naše najnovije knjige koje ćete moći kupiti na Harfinom štandu.
Vidimo se na Interliberu i ove godine!
Hrpa robe za peglanje, bojice po podu, medvjedić na kuhinjskom stolu, autić u sudoperu, laptop na podu, obrisi hrane po zidu-sve samo ne kao dnevni boravak s Instagrama.
Vremena za pospremiti malo. Živaca još manje.
Vaš mališan uporno vam želi „dati ruke“ ali ga uporno pomičete i pomislite „ma bolje ću ja to sama“.
Zvuči poznato? 🙂
Skroz razumljivo- kad žurimo, zadnje što želimo je dodatnih 15 minuta oko jedne perilice rublja ili rasute vode oko sudopera koje nam su nam naši mali pomagači prouzročili. E, baš tu krije se glavni okidač za djetetov uspjeh!
Kad djecu uključujemo u kućne aktivnosti, mi ne “dobivamo male pomagače”, nego odgajamo odgovorne, sigurne i sposobne ljude.
Drugim riječima-pustite djecu da vam pomognu! Pustite ih i da pogriješe. Nije stvar u tome da dobiješ savršene pomoćnike (koji će to s vremenom i postati) već da odgajaš ljude koji znaju da vrijede.
Nije stvar u ocjenama ni u talentu. Potvrdilo je to i istraživanje s Harvarda, s naglaskom da uključivanje djece u kućanske poslove, počevši od 3. i 4.godine pomaže djeci da postanu sposobniji, samostalniji i emocionalno stabilniji odrasli ljudi. Rana uključenost u život i obaveze pokazala se boljim pokazateljem životnog uspjeha od IQ-a ili školskih ocjena.
Zašto je dobro dijete uključiti u kućanske poslove od malih nogu?
Uključenost je važnija od savršenstva. Identitet se gradi uključivanjem u tim i zajednicu. Važno je znati „ovdje pripadam“ i „ovdje činim razliku“. Mnogi roditelji oklijevaju. Misle da su djeca premala za neke zadatke ili da će ih brže riješiti sami. Kad dijete dobije svoju ulogu u kućanstvu (“ti si zadužen za zalijevanje biljaka” ili “ti si asistent za stol”), ono dobiva poruku:
To jako gradi samopouzdanje. Djeca koja imaju smislen doprinos manje ulaze u ulogu “beba” koja treba da se sve radi umjesto nje, a više u ulogu “člana tima”. To je jako važno za emocionalni razvoj, osjećaj da pripadaju i da nisu “netko za koga se sve radi”, nego netko “tko sudjeluje”.
Poslovi aktiviraju mozak koji se razvija. Zadaci poput postavljanja stola ili slaganja rublja aktiviraju dijelove mozga zadužene za izvršne funkcije, regulaciju emocija i dugoročno planiranje.Tako se stvara temelj razvoja životnih vještina.
Kućne aktivnosti nisu samo motorika (pospremi kocke, prebriši stol). One su trening odgovornosti i kontinuiteta, a dijete tada uči da:
To je rana verzija istog onog osjećaja koji im kasnije treba u školi, na sportu, u odnosima: “ja sam odgovorna osoba i mogu se vjerovati sebi”.
Kad djeca dobiju priliku isprobati zadatke iz stvarnog života, primjerice, preliti vodu u zdjelicu za mačku, objesiti mali ručnik, staviti svoje prljavo rublje u koš tada rastu u kompetenciji. To je suprotno od scenarija “mama sve radi, dijete sve čeka”.
Djeca koja stalno dobivaju poruku “pusti, ja ću” lako zaključe “ja to očito ne znam”, “ja nisam sposoban”, “to je preteško za mene”. Rezultat toga je tinejdžer koji ne zna oprati tanjur.
Puštanjem djeteta da nešto obavi, makar nesavršeno, daješ mu priliku da osjeti ponos i vlastitu snagu.
Kućni zadaci su mali projekti koji uključuju aktivaciju mozga i razvijanje strategije. Prvo trebam ovo, pa onda to drugo, na kraju provjera je li sve štima. Primjer: “Postavi stol za večeru.
Kad dijete sudjeluje u svakodnevnom funkcioniranju doma, kućna pravila ne djeluju kao “mamine/njezine naredbe”, nego kao “naš način da nam svima bude ugodno”.
Velika razlika:
“Skupljaj svoje igračke jer ja tako kažem.”
vs.
“Skupljamo igračke prije spavanja da ujutro bude ugodno hodati i da sve brzo nađemo.”
Dijete uči logiku iza pravila i osjeća da ima udio u njima.
Da, i ovo je važno i to nije sebično. Roditelj koji nije pregorio ima više strpljenja, topline i povezanosti s djetetom. Jedan način da roditelj ne pregori je da kuća ne stoji 100% na leđima jedne osobe.
Uključiti dijete znači reći: “Ovo je naš dom. Ovaj život živimo zajedno.”
Kako uvesti sudjelovanje bez suza i drame?
Ako dijete obriše stol i ostane malo mrvica, ni slučajno ne popravljamo odmah pred njim. Poruka “nije dovoljno dobro” ubija motivaciju.
Možemo kasnije tiho dotjerati, ali djetetu dajemo iskreno: “Hvala ti. Stol izgleda puno bolje sad.”
Djeci treba priznanje truda, ne savršenog rezultata.
Djeca vole imati svoj “posao”.
Primjer: “Ti si naš zaljevač biljaka.” / “Ti vodiš brigu o psećoj vodi.”
To stvara identitet i ponos.
Modeliraj prvi put (“Gledaj kako ja…”), drugi put “radimo zajedno”, treći put “ti probaj, ja sam tu ako zapne”. To je dovoljno. Ne treba 20 puta instrukcija.
Umjesto: “Pospremi igračke.”
Probaj: “Hajde da vratimo igračke da ih sutra brzo nađemo.” Djeca bolje reagiraju kad razumiju svrhu.
Ovo su okvirne ideje. Neka djeca ranije žele, neka kasnije, a ključ je sigurnost i prilagođavanje njihovim mogućnostima.
Već od 2-3 godine
U ovoj dobi djeci je prirodno željeti “ja sama!” pa iskoristimo to.
Staviti prljavo rublje u koš.
Fokus: sudjelovanje, imitacija odraslih, osjećaj “ja sam dio ekipe”
4-5 godina
Sad već mogu dovršiti jednostavan zadatak od početka do kraja.
Fokus: kategorije, početak-sredina-kraj zadatka
6-7 godina (niži razredi škole)
Ovdje već ulazimo u “prava zaduženja”
Fokus: organizacija, rutina, osjećaj “ovo je moj dnevni zadatak”.
8-9 godina
Djeca u ovoj dobi mogu već imati “svoje područje odgovornosti”.
Fokus: planiranje koraka i osjećaj povjerenja (“vjerujem ti da to možeš”)
I za kraj, dragi naši roditelji- djecu treba puštati da pomognu, makar nesavršeno. Uključivanje u kućne aktivnosti gradi samopouzdanje, odgovornost i empatiju. Zadaci trebaju biti realni za dob i jasno definirani (“tvoja biljka”, “tvoj stol”). Hvalite trud, ne rezultat i ono bitno-dajte djetetu da griješi!
To nije “još jedan posao” za dijete. To je poziv da bude dio vaše male zajednice, vaše obitelji. Nadamo se da smo vas inspirirali, a za još zanimljivog sadržaja o odgoju djece pogledajte ovdje.
Vaša Harfa!
Drage mame, ovaj mjesec odlučila sam se dotaknuti svima nam poznate teme ali i osjećaja grižnje savjesti (mum guilt). Zvuči poznato?
Za ovaj tekst inspirirao me je nedavni telefonski razgovor s mojom prijateljicom koja mi je rekla-Irena, idem na put i ovo je prvi put da putujem sama, bez djeteta. Jedva se čekam odmoriti i malo maknuti od rutine i svega, ali je grižnja savjesti trenutačno jača od mene. Sve mi je jasno da to tako ne bi trebalo biti, ali evo, pomozi mi kako da odem “lagana” na put.
Malo smo proćaskale, a sve što sam joj kazala, prenosim i vama da imate kao podsjetnik za putovanje ili bilo koju drugu situaciju u kojoj se javlja dobro nam poznat osjećaj koji nam remeti um, duh, a nekad i planove.
Ako je mama u dobrom emocionalnom stanju i s lakoćom objašnjava djetetu da odlazi na put, dijete će to doživjeti mirno i bez većih teškoća. Međutim, ako mama odlazi s osjećajem krivnje i grižnje savjesti, ako djetetu to objašnjava kroz tugu ili napetost, dijete će to osjetiti i emocionalno će se uznemiriti.
Dijete tada ne reagira toliko na samu činjenicu da mama odlazi, koliko na njezinu emociju — na tugu, strah ili nesigurnost koju osjeti u njenom tonu, izrazu lica i ponašanju.
Djeca ne reagiraju toliko na riječi koliko na energiju i emociju iza njih.
Ako je mama mirna, sigurnog tona i u kontaktu sa sobom, dijete prima poruku: „Sve je u redu, svijet je sigurno mjesto.“
Ako je mama napeta, preplavljena krivnjom ili tugom, dijete to osjeća kao uzbunu — iako ne razumije racionalno, emocionalno prepoznaje da nešto „nije u redu“.
To nije zato što je dijete slabo, već zato što mu je mama emocionalni kopas. Kad se ona koleba, i ono izgubi orijentaciju.
Zato je važno da mama ne ide na put s potisnutom krivnjom, nego da je prije toga prizna sebi, obradi i emocionalno integrira.
Drugim riječima — nije presudno što mama radi, nego s kakvim osjećajem to radi.
Kada se kod mame javi krivnja jer odlazi — zapravo to nije krivnja odraslog dijela nje, nego bol djeteta u njoj koja se aktivira. Taj unutarnji dječji dio, koji je nekada bio preplašen, nesiguran ili napušten, sada kroz situaciju s vlastitim djetetom ponovno proživljava staru priču: “Ako odem, netko će patiti. Ako odem, netko me neće voljeti. Ako nisam tu, nešto loše će se dogoditi.”
To je priča djeteta koje je možda nekad osjećalo da mora biti “dobro”, “poslušno”, “uvijek tu” — da bi bilo voljeno. U tom obrascu ljubav i prisutnost nisu bile bezuvjetne, nego su bile vezane uz ponašanje i žrtvu.
Zato, kad danas odrasla žena, majka, samo želi otići na put, odmoriti, učiniti nešto za sebe — taj stari program u njoj se budi i šapće: “Ne smiješ. Izdat ćeš. Napustit ćeš. Bit ćeš loša mama.”
A to uopće nije istina.
Ispod nje leži neproživljena tuga djeteta koje nije imalo dovoljno prostora za svoje potrebe, koje se rano moralo brinuti za druge. Kad ta tuga dobije prostor — kad je mama pogleda, zagrli i kaže: “Sad si sigurna. Sad ja brinem o tebi.” — tada krivnja počinje popuštati.
Knjiga “Dijete u tebi mora pronaći dom” jest savršena za takav trenutak. Jer mama tada ne liječi samo odnos sa svojim djetetom — nego i odnos sa sobom. Kada umiri svoje unutarnje dijete, i stvarno osjeti da nije loša ako uzme vrijeme za sebe, njezino dijete to automatski osjeti kao sigurnost.
Kad mama njeguje sebe, dijete odrasta uz primjer žene koja zna što znači ljubav, a ne žrtva. A vi, drage mame – jeste li se ikada susrele s mum guilt osjećajem na putovanju? Vratit ću se opet na onu rečenicu koju vjerojatno svako malo čujete-kada je mama dobro i dijete je dobro. I ona je zaista 1/1 istinita. Gdje god da ste nalazite, što god da planirate, imajte na umu ovo. Spakirajte kofere, pomilujte dijete u sebi i opustite se maksimalno!
Svako dobro vam želim,
Irena Orlović
Želite li bolje razumjeti što se događa u umu vašeg tinejdžera? Pridružite nam se na edukaciji Irene Orlović “MENTALNO SNAŽNI TINEJDŽERI” i otkrijte kako možete podržati emocionalni i mentalni razvoj vašeg djeteta kroz ključne godine adolescencije. Ova edukacija nudi sveobuhvatan pregled neurobioloških i psiholoških promjena koje tinejdžeri prolaze te pruža praktične savjete i strategije za podršku i jačanje njihovog mentalnog zdravlja.
Na edukaciji “MENTALNO SNAŽNI TINEJDŽERI” naučit ćete kako:
1. Razumjeti složenost tinejdžerskog mozga:
– Objasniti neurobiološke promjene koje se događaju tijekom adolescencije.
– Povezati te promjene s ponašanjem i emocionalnim reakcijama tinejdžera.
– Razviti pristupe koji podržavaju tinejdžere kroz ove ključne faze.
2. Unaprijediti emocionalni razvoj tinejdžera:
– Primijeniti tehnike za razvoj emocionalne inteligencije.
– Opremiti tinejdžere alatima za bolje upravljanje njihovim emocijama.
– Poticati empatiju i samosvijest kod mladih.
3. Komunicirati efektivno s tinejdžerima:
– Koristiti tehnike za stvaranje otvorenog i efikasnog dijaloga.
– Izgraditi i održavati povjerenje među tinejdžerima.
– Osigurati da se tinejdžeri osjećaju saslušano i podržano.
4. Podržavati tinejdžere u borbi protiv anksioznosti:
– Identificirati znakove anksioznosti i kako ih preventivno tretirati.
– Primijeniti praktične tehnike za smanjenje stresa i anksioznosti.
– Pružiti kontinuiranu podršku i resurse za prevladavanje anksioznosti.
5. Jačati samopouzdanje i samosvijest kod tinejdžera:
– Učiti metode za poticanje samopouzdanja i samoprihvaćanja.
– Razviti strategije koje pomažu tinejdžerima izgraditi pozitivnu sliku o sebi.
6. Prepoznati i intervenirati u slučaju tinejdžerske depresije:
– Naučiti kako prepoznati rane znakove depresije.
– Razumjeti korake za pravovremenu i učinkovitu intervenciju.
7. Pomagati tinejdžerima u upravljanju akademskim pritiscima:
– Naučiti kako pružiti emocionalnu podršku tijekom školskih izazova.
– Razviti pristupe za uspostavu zdravog balansa između školskih obaveza i slobodnog vremena.
Cijena edukacije iznosi 120 EUR
Trajanje edukacije: mjesec dana
Edukacija traje mjesec dana i uključuje:
Edukacija počinje: 3.11. 2025.
Edukacija počinje 3.11. 2025. i završava 3.12.2025 susretom uživo putem Zoom platforme u 18:00 kada ćete imati priliku komentirati edukaciju s Irenom Orlović i postaviti pitanja koja se pojave tijekom praćenja edukacije. Irena će cijeli mjesec edukacije stajati na raspolaganju kao podrška.
Ne propustite priliku da osnažite sebe i svog tinejdžera! Prijavite se na edukaciju “MENTALNO SNAŽNI TINEJDŽERI” i steknite znanja koja će vam pomoći da bolje razumijete i podržite tinejdžere kroz izazove adolescencije. Kliknite na link ispod i osigurajte svoje mjesto danas! Djeca zaslužuju najbolju podršku na putu ka mentalnoj snazi i emocionalnoj stabilnosti.
Postanite dio zajednice koja razumije, podržava i brine se o našim mladima!
O voditeljici edukacije
Irena Orlović, Msc. je završila psihosocijalno savjetovanje na University of Graz i stekla titulu Master of Science. Završila je i petogodišnju edukaciju za neurolingvističkog psihoterapeuta kod njemačke krovne organizacije DVNLP. Članica je Hrvatske asocijacije za zdravstvenu pedagogiju, Certificirana je od strane njemačke krovne organizacije DVNLP i Hrvatske asocijacije HANLP kao NLP – trener. Dodatno se usavršava na Mindsight Institutu kojega je osnovao dr. Daniel Siegel čije knjige je objavila u Hrvatskoj i Srbiji.
Irena je osnivačica prve Međunarodne škole Harfa u Splitu – Škole koja uči djecu jačati svoje kognitivne sposobnosti kroz socio-emocionalne programe preporučene od strane znanstvene zajednice (IB-International Baccalaureate). Također je autorica nagrađivane web aplikacije Pametnica, te vlasnica i urednica izdavačke kuće Harfa gdje je 17 godina proučavala literaturu uglednih svjetskih neuroznanstvenika, psihologa i psihoterapeuta u području razvoja djece te je uredila i objavila na hrvatskom jeziku više od 100 knjiga pod sloganom Knjige koje vole djecu.
Njezin rad je više puta nagrađivan, a prepoznata je i od strane Udruge poslovnih žena KRUG gdje je dobila nagradu kao socijalna poduzetnica godine pod pokroviteljstvom Predsjednice Republike Hrvatske
Jedna od samo pet žena na svijetu koje su predstavljene u dokumentarnom filmu FIVE koji govori o jedinstvenim ženama koje su svojim radom pozitivno utjecale na društvo u kojem žive.
Roditeljstvo je jedna od rijetkih uloga u životu u kojoj se očekuje da znamo sve bez prethodnog treninga i bez predaha.
A kad se spoje umor, stres, pritisci iz okoline i djetetova burna emocija nerijetko nas ponese glas, ton, ili rečenice koje bismo kasnije najradije vratili. U takvim trenucima, mnogi roditelji pomisle: “Zašto stalno vičem? I zašto moje dijete tada još manje sluša?”
Knjiga Smiren roditelj, sretna djeca dr. Laure Markham dolazi kao tiha, nježna, ali i vrlo konkretna podrška roditeljima koji žele prekinuti ciklus vike, prijetnji i kazni – i zamijeniti ga stvarnom povezanosti. Ono što ovu knjigu čini posebnom nije samo psihološka stručnost autorice, već njezina sposobnost da prenese poruke bez osude, i ponudi strategije koje su istovremeno emocionalno duboke i praktično izvedive. Temelj knjige je jasan i snažan a to je da djeca se ponašaju najbolje kad se osjećaju dobro.
A da bi se osjećala dobro, moraju osjetiti povezanost s odraslom osobom koja ih vodi s ljubavlju i jasnoćom, ne strahom i kaznama. No da bismo to mogli, prvo moramo naučiti kako se sami umiriti, kako razviti svijest o vlastitim emocionalnim okidačima, i kako izgraditi unutarnji prostor iz kojeg djelujemo a ne reagiramo.
Za autore, edukatore i roditelje okupljene oko Harfa.hr, ovo je knjiga koja dolazi kao logičan nastavak putovanja započetog naslovima poput Budite tu za svoju djecu ili Kako razgovarati da bi vas mala djeca slušala. No, Markham ide i korak dublje: ona se ne fokusira (samo) na djetetovo ponašanje već na roditeljev emocionalni pejzaž. Jer kako kaže: “Ne možemo pomoći djetetu da se smiri, ako sami nismo mirni.”
U knjizi nalazimo brojne konkretne smjernice. Od vođenja dnevnika emocija, do tehnika dubokog disanja, mentalnih priprema za stresne situacije, kao i komunikacijskih prijedloga koji zamjenjuju vikanje s prisutnošću. Markham ne idealizira roditeljstvo, ona ga humanizira. I zato toliko čitatelja piše kako se prvi put osjećaju ne samo bolje kao roditelji, već i kao ljudi.
Knjiga je podijeljena u tri glavna dijela:
Ono što je posebno snažno jest kako autorica ističe važnost prevencije. Umjesto da stalno “gasimo požare” u odnosu s djetetom, možemo unaprijed izgraditi odnos koji smanjuje broj konflikata. I to ne kroz strategije manipulacije, već kroz svakodnevne male geste kao što su zagrljaj, zajednički smijeh, rituale povezanosti.
Mnogi roditelji nakon čitanja ove knjige kažu da više ne osjećaju potrebu za vikom, ne zato što su postali “savršeni”, već zato što su počeli djelovati iz mjesta unutarnje jasnoće, a ne impulsa. A dijete koje osjeti da ga vodi netko tko zna što radi, mirno, s ljubavlju i dosljedno – prirodno želi surađivati. Smiren roditelj, sretna djeca nije još jedna knjiga koja vam govori što da kažete djetetu. To je knjiga koja vas uči kako govoriti sebi, kako prepoznati vlastiti stres i pretvoriti ga u snagu povezanosti. Jer kad smo smireni – tada nismo samo roditelji koji “reagiraju manje” – već ljudi koji stvaraju više: više sigurnosti, više povezanosti, više sreće – za djecu, ali i za sebe.
Roditeljstvo male djece često je poput vožnje vrtuljkom emocija, uzbuđenje, nježnost, smijeh, ali i umor, frustracija, pa i osjećaj nemoći. Čak i uz najbolju volju i ljubav, nerijetko se zateknemo kako podižemo glas, ponavljamo istu rečenicu pet puta, ili se osjećamo kao da pričamo zidu. U tim trenucima mnogi se roditelji pitaju: “Gdje griješim? Zašto me moje dijete ne sluša?“
Joanna Faber i Julie King na to pitanje odgovaraju s razumijevanjem i bez osude. Njihova knjiga Kako razgovarati da bi vas mala djeca slušala ne pokušava odgoj učiniti savršenim, nego ljudskim. Ona polazi od stvarnosti. Da su mala djeca emocionalno intenzivna, često nepredvidiva i da tek uče izražavati svoje osjećaje. I da su roditelji, također, ljudi koji osjećaju, griješe i traže načine da budu prisutni i strpljivi, bez da izgube sebe.
U središtu knjige je ideja da je komunikacija temelj odnosa. A mala djeca, iako još ne barataju složenim rečenicama, izuzetno su osjetljiva na ton, pristup i način na koji im se obraćamo. Kada ih pokušavamo kontrolirati vikom, prijetnjom ili sarkazmom, ne učimo ih disciplini – već ih učimo strahu, ili buntovnosti. Faber i King nude alternativu: komunikaciju koja uključuje empatiju, jasnoću i humor.
Jedan od najmoćnijih alata koje knjiga nudi jest potvrđivanje dječjih osjećaja. Na prvi pogled, to izgleda jednostavno: umjesto “nemaš razloga plakati”, reći ćemo “znam da si tužan”. No u praksi, to znači prepoznati da iza svake tvrdoglavosti, vike ili “neću!” postoji potreba da nas se čuje, vidi, osjeti. I upravo to otvara prostor u kojem dijete prestaje biti “protiv” roditelja i ponovno se povezuje s njim. Druga važna lekcija iz knjige jest snaga ponude izbora. Umjesto naredbe: “Sada ideš oprati zube!”, možemo reći: “Hoćeš oprati zube s crvenom ili plavom četkicom?” Takva pitanja ne podrazumijevaju popustljivost, već uključivanje, dijete se osjeća kao sudionik, a ne objekt naredbe. I upravo u tome leži čarolija suradnje.
Knjiga obiluje realnim, životnim situacijama koje svaki roditelj male djece prepoznaje jutarnje odijevanje, večernja rutina, zajednički obroci, konflikti među braćom i sestrama. Kroz primjere i ilustracije, autorice ne samo da nude alternative, već pokazuju i zašto te metode djeluju. Nema idealiziranja, nema savršenih rečenica ali ima mnogo razumijevanja, sućuti i praktičnih savjeta. Ono što ovu knjigu čini osobitom jest što istodobno educira i grli. Čitatelj ne dobiva samo “upute za upotrebu djeteta”, već se osjeća viđenim i podržanim. Osjećaj: “Aha, nisam jedini koji to proživljava!” jedan je od najvećih darova koje ova knjiga daje roditeljima.
Za roditeljsku zajednicu oko Harfe, ova knjiga idealno se nadovezuje na naslove koji naglašavaju emocionalnu povezanost, razvoj privrženosti i autoritet temeljen na poštovanju. Ako ste voljeli Jespera Juula, ako ste osjetili dubinu u porukama Matéa i Neufelda, Faber i King će vam donijeti konkretne riječi, strategije i pristup ne kako biste postali “bolji roditelji”, nego kako biste kao roditelji bili više svoji. Na kraju, knjiga Kako razgovarati da bi vas mala djeca slušala ne mijenja samo dječje ponašanje – ona mijenja roditeljsku perspektivu. Podsjeća nas da svaka interakcija može biti prilika za povezivanje. I da djeca najčešće slušaju onda kada osjećaju da su slušana.
