Zašto je vlastito emocionalno iscjeljenje najveći dar koji možeš dati svom djetetu

Kada postanemo roditelji, većina nas donosi odluku da će napraviti sve kako bi našoj djeci bilo bolje nego što je bilo nama. Obećavamo sebi da ćemo ih zaštititi od boli koju smo osjećali, od usamljenosti koju smo možda doživjeli, od kritike koja je oblikovala našu sliku o sebi ili od nesigurnosti koja nas je pratila godinama. Međutim, upravo u toj iskrenoj želji da svojoj djeci omogućimo sretnije djetinjstvo često zaboravimo da djeca ne odrastaju uz naše odluke i odgojne metode, nego ponajprije uz naš unutarnji svijet. Zbog toga sam osmislila projekt mama koja iscjeljuje sebe iscjeljuje generacije, jer svako emocionalno iscjeljenje roditelja mijenja način na koji će odrastati njegova djeca.

Zašto je vlastito emocionalno iscjeljenje važnije od savršenog roditeljstva?

Mnogi roditelji vjeruju da će djeci pružiti sigurnost ako pronađu prave odgojne metode, pročitaju dovoljno knjiga ili uvijek znaju ispravno reagirati. Iako su znanje i informiranost vrijedni, istraživanja iz razvojne psihologije i neuroznanosti pokazuju da djeca osjećaj sigurnosti ne razvijaju kroz riječi, nego kroz odnos koji svakodnevno doživljavaju. Dijete ne ne čuje što roditelj govori, nego neprestano “čita” njegov ton glasa, izraz lica, način disanja, brzinu reakcije i emocionalnu dostupnost.

Drugim riječima, dijete ne odrasta uz naše savjete, nego uz naš živčani sustav.

Ako roditelj ostaje prisutan u zahtjevnim situacijama, dijete postupno razvija uvjerenje da su emocije podnošljive, da se poteškoće mogu prebroditi i da u odnosu postoji sigurnost. Upravo zato emocionalno iscjeljenje roditelja predstavlja jedan od najvažnijih čimbenika zdravog razvoja djece.

Kako naše djetinjstvo oblikuje roditelja kakav postajemo?

Nitko ne ulazi u roditeljstvo kao prazna ploča. Svatko od nas nosi iskustva vlastitog djetinjstva, obrasce koje smo usvojili promatrajući roditelje te uvjerenja koja su nastala mnogo prije nego što smo postali odrasli.

Ako smo odrastali uz kritiku, velika je vjerojatnost da ćemo pretjerano strahovati od pogrešaka vlastitog djeteta.

Ako smo bili emocionalno zanemareni, možda ćemo pokušavati ispuniti svaku djetetovu želju kako nikada ne bi osjetilo prazninu koju smo osjećali mi.

Ako smo živjeli u nepredvidivom okruženju, možda ćemo imati snažnu potrebu kontrolirati svaku situaciju kako bismo izbjegli osjećaj bespomoćnosti.

U svim tim trenucima ne reagira samo odrasla osoba. Reagira i naše unutarnje dijete.

Zbog toga pitanje koje si trebamo postaviti nije: “Kako mogu zaštititi svoje dijete?”, nego: “Koji dio mene upravo traži zaštitu?”

Zašto roditelji često pokušavaju spasiti svoju djecu od svega?

Kada dijete pati, roditelj prirodno osjeća potrebu pomoći. Međutim, postoji razlika između podrške i spašavanja. Podrška omogućuje djetetu da razvija otpornost, samosvijest  i osjećaj vlastite kompetentnosti. Spašavanje često proizlazi iz roditeljeve vlastite boli i nemoći..

Ako je roditelj kao dijete bio ismijavan, odbijen ili posramljivan, vrlo je moguće da će učiniti sve kako njegovo dijete nikada ne bi doživjelo isto iskustvo. Problem nije u želji da dijete zaštitimo, nego u tome što tada često reagiramo iz vlastite prošlosti, a ne iz stvarnih potreba djeteta. Tako nesvjesno projiciramo vlastite strahove u njegovo životno iskutvo. .

Reguliran živčani sustav roditelja temelj je emocionalnog razvoja djeteta

Posljednjih godina sve se više govori o regulaciji živčanog sustava jer suvremena neuroznanost potvrđuje ono što su terapeuti i razvojni psiholozi dugo primjećivali u praksi – djeca posuđuju emocionalnu stabilnost odraslih osoba uz koje odrastaju.

Kada je roditelj preplavljen stresom, dijete to osjeća čak i ako mu nitko ništa ne govori. Kada roditelj uspije ostati emocionalno prisutan, dijete kroz iskustvo uči da neugodni osjećaji dolaze i prolaze te da ne predstavljaju opasnost. Upravo iz tog razloga nije najvažnije da roditelj bude savršen i nikada ne pogriješi. Mnogo je važnije da zna prepoznati vlastite reakcije, preuzeti odgovornost za njih i ponovno uspostaviti odnos s djetetom nakon sukoba.

Takvi trenuci jačaju osjećaj privrženosti.

Što znači iscijeliti svoje unutarnje dijete?

Pojam unutarnjeg djeteta ne odnosi se na neku apstraktnu ideju, nego na emocionalne dijelove naše osobnosti koji su nastali tijekom odrastanja i koji i danas oblikuju način na koji doživljavamo sebe, druge ljude i svijet. Iscjeljivanje unutarnjeg djeteta znači razviti sposobnost da prepoznamo vlastite emocionalne okidače, razumijemo njihovo podrijetlo i odgovorimo na njih iz perspektive odrasle osobe, umjesto da automatski ponavljamo stare obrasce. Tek kada prestanemo nesvjesno očekivati da će naše rođeno dijete izliječiti ono što nama nedostaje, postajemo slobodni voljeti ga upravo onakvo kakvo je, zbog njega samoga.

Ako želite dublje istražiti ovu temu, Paket knjiga za mame okuplja naslove koji pomažu razumjeti emocionalne obrasce, razvijati suosjećanje prema sebi i graditi sigurnije odnose s djecom.

Kako mama koja iscjeljuje sebe prekida međugeneracijske obrasce?

Obiteljski obrasci rijetko nastaju u jednoj generaciji. Oni se oblikuju desetljećima kroz način na koji se izražavaju emocije, postavljaju granice, doživljava ljubav ili reagira na pogreške.

Mnogi od nas odrasli su slušajući rečenice poput: “Što će ljudi reći?”, “Nemoj biti sebična.”, “Prešuti i istrpi.”, “Ne plači, nije to ništa.”, “Moraš biti dobra djevojčica.”, “Nemoj se isticati.”, “Odrasli su uvijek u pravu.” ili “Obitelj je na prvom mjestu, bez obzira na sve.” Te se poruke često prenose s koljena na koljeno, ne zato što roditelji žele povrijediti svoju djecu, nego zato što su ih i sami slušali dok su odrastali.

Kada majka počne istraživati vlastite emocionalne obrasce, učiti regulirati stres i razvijati suosjećanje prema sebi, ona ne mijenja samo vlastiti život. Mijenja emocionalno okruženje u kojem odrasta njezino dijete. Tako prekida lanac koji je možda trajao desetljećima.

Djeca ne trebaju savršenu majku – trebaju emocionalno dostupnu majku

Jedna od najvećih zabluda suvremenog roditeljstva jest uvjerenje da dobra majka mora uvijek biti strpljiva, uvijek smirena i uvijek znati pravi odgovor.

Istina je upravo suprotna.

Djeci nije potrebna savršena majka.

Potrebna im je majka koja je spremna upoznati sebe, priznati pogrešku, ispričati se kada pogriješi i pokazati da je rast moguć tijekom cijelog života.

Takav roditelj ne odgaja samo dijete.

On odgaja odraslu osobu koja će jednoga dana znati graditi zdrave odnose, nositi se s emocijama i vjerovati da vrijednost čovjeka ne ovisi o njegovoj savršenosti.

Mama koja iscjeljuje sebe iscjeljuje generacije

Najveći dar koji možeš dati svom djetetu nije život bez prepreka, nego vlastita spremnost da se suočiš sa svojim ranama, upoznaš svoje unutarnje dijete i prekineš obrasce koji više ne služe ni tebi ni tvojoj obitelji.

Jer kada majka pronađe unutarnji mir, njezino dijete više ne mora odrastati u sjeni njezinih neiscijeljenih strahova. Kada majka nauči biti nježna prema sebi, pokazuje djetetu kako izgleda zdrava ljubav.

A kada jedna žena odluči iscijeliti sebe, posljedice te odluke osjećaju ne samo njezina djeca nego i generacije koje tek dolaze.

Zato nije pretjerano reći da mama koja iscjeljuje sebe doista iscjeljuje generacije.

Ako želite dublje istražiti ovu temu, više o emocionalnom iscjeljenju i međugeneracijskim obrascima možete saznati u webinaru Mama koja iscjeljuje sebe iscjeljuje generacije.