Besplatna (za iznose iznad 35 eura) i brza dostava.
O Harfi
Prodajna mjesta
Besplatna (za iznose iznad 35 eura) i brza dostava.
O Harfi
Prodajna mjesta
Što je strah?
Svi se ponekad osjećamo uplašeno, napeto, uznemireno, bojimo se nečega, ne znamo što naš očekuje, teško nam je napraviti neki novi korak… Strah je jedna od osnovnih emocija i doživljavamo ga kao neugodu, strepnju, lebdeći osjećaj preplašenosti.
Ali čemu onda osjećaj straha zašto nam je tako potreban kada bi se osjećali lakše da ga nema? Strah ima svoju funkciju i omogućava nam da reagiramo na moguću opasnost i izbjegnemo je. Npr. u daljini vidite bijesnog psa koji laje i trči prema vama, vaša instinktivna reakcija može biti da ćete se maknuti ili trznuti tijelom. Naravno neće svi reagirati strahom na dolazak psa, ljudi koji su naviknuti na to neće reagirati.
Svi možemo osjetiti strah, a njegova je funkcija omogućiti preživljavanje. Nakon što osjetimo strah procjenjujemo imamo li mogućnost suočiti se sa potencijalnom opasnošću ili je trebamo izbjeći. Strah osjećamo u tijelu, srce počinje brže kucati, disanje se ubrzava, ruke se mogu znojiti, zjenice se šire, povisuje se krvni tlak, koža se naježi, a može doći i do ubrzanog rada mjehura ili crijeva. Sve to usmjerava nas da pažnju usmjerimo na predmet opasnosti.
Strah je normalna pojava i ako je umjeren može biti koristan, međutim kada postane pretjeran i osoba zbog toga ne može funkcionirati treba poraditi na nekim tehnikama opuštanja i smirivanja.
Djeca najčešće pokazuju strah tako što se drže za odrasle, traže njihovu prisutnost, plaču, nesigurni su, mogu se teže uspavljivati ili loše spavati. Također postoje i razlike među djecom kako doživljavaju strah, koliko intenzivno, što može biti rezultat njihovih osobina, osjetljivosti, naučenoga ponašanja, reakcija odraslih, razvojnih faza…
Djeca trebaju naučiti kako prevladati strahove, a odrasli im u tome mogu pružiti potporu.
Razvoj strahova u dječjoj dobi
Ponekad se roditelji pitaju zašto se moje dijete boji iznenadnih zvukova, ne može niti vidjeti nepoznate ljude, a na spomen vještice već se drži za vašu majicu.
Neki strahovi javljaju se u određenoj dobi djeteta i povezani su s razvojnim fazama. Oni se javljaju i nestaju na pravilan način i dio su emocionalnog sazrijevanja djeteta. Povezani su s procesima dječjeg mišljenja, a njihova uloga je pripremiti dijete za život. Traju određeni period zatim se postepeno smanjuju. Omogućite djetetu da se upozna sa svojim osjećajem straha i nauči kako ga prevladati.
U 1. godini javlja se strah od odvajanja (separacijski strah – strah od odvajanja od roditelja i gubitka sigurnosti koju oni pružaju, svoj vrhunac dostiže u dobi od 18 mjeseci, a zatim se do 3 godine postepeno smanjuje), strah od nepoznatih osoba i prostora.
U 2. godini javlja se strah od bučnih stvari, jakih i iznenadnih zvukova, raznih životinja npr. pauka, lavova, pasa… Djeca se boje i velikih stvari, tamnih boja, oborina, odlazaka na spavanje bez roditelja. Ovo je jedno od strašljivih doba.
U 3. godini javlja se strah od zastrašujućih lica, maski, nakaza, strah od mraka, izmišljenih bića poput vještica, čudovišta i zmajeva, strah lopova i policajaca. U ovoj fazi dječja mašta se počinje razvijati i jako su im zanimljive priče o dobru i zlu.
U 4. godini prisutan je još strah od mraka, ružnih snova, jakih zvukova i divljih životinja.
U 5. godini dolazi do smanjenja strah od zastrašujućih i ružnih lica, ali ostaje strah od mraka. Pojavljuju se strahovi od padanja ili ozljeđivanja, prirodnih katastrofa.
6. godina je također razdoblje strašljivosti. Dijete se boji duhova, vještica, da je netko ispod kreveta, da će se izgubiti, gromova i munja, boji se biti sam kod kuće i spavati sam u sobi, boji se da bi se roditeljima moglo nešto dogoditi, da ih ne izgubi, boji se smrti. Mogu se javiti i strahovi nakon strašnih priča, filmova, događanja.
Završetkom predškolskog doba imaginarni strahovi se postepeno počinju smanjivati i dijete se više boji realnih stvari i situacija.
Što učiniti
Odrasli su ti koji djetetu trebaju pružiti ohrabrenje i pomoći mu. Iako se dijete boji nekih imaginarnih stvari, za njega je strah stvaran. Prihvatite dječji strah i recite mu “Vidim da se bojiš.”. Ne morate govoriti “Nemoj se bojati” ili omalovažavati njegov strah već mu pokažite da ga razumijete.
Dopustite mu da se povuče od onoga čega se boji i u tim situacijama mu budite oslonac. Postepeno i sa strpljenjem ga izlažite njemu zastrašujućim situacijama, npr. ako se boji veliki životinja prvo neka pogleda sliku te životinje, zatim životinju izdaleka, pa malo bliže sve dok je jednoga dana ne bude mogao pomilovati. Ako se boji mraka možete mu u sobu staviti lampu ili dati igračku koju će imati na spavanju.
Pričajte o strahu, svojim strahovima kada ste bili dijete, čitajte slikovnice i priče koje se bave ovom tematikom i hrabrošću.
Pomozite djetetu i pokažite načine kako može prikazati svoj strah, crtanjem, modeliranjem. Glumite strah, budite strašni, možete izmišljati strašne pokrete i zvukove, plašite ono što straši dijete.
Krećite se, šetajte, koristite tjelesne aktivnosti i vježbajte opuštanja.
I zapamtite sa strahovima se ne borimo već učimo kako ih pravilno interpretirati.
Pripremila: Ana Mužak, mag. psihologije
Literatura:
Ennulat, G. (2010). Strahovi u dječjem vrtiću. Split. Harfa.
Stiefenhofer, M. (2003). 55 savjeta kad se vaše dijete boji. Rijeka. Andromeda.
Milanović, M. (2014). Pomozimo im rasti. Zagreb. Golden marketing.
Plazonić, A. Razvojni strahovi kod djece. http://www.roditelji.hr/vrtic/2827-razvojni-strahovi-kod-djece/
Zažigina, M.(2009). Što roditelji ne bi trebali činiti, a svejedno čine. Zagreb. Planet Zoe.
Proteklih tjedana, a posebno posljednjih nekoliko dana, cijela Hrvatska živi nogometnu priču. Djeca nam dolaze u dresovima, pričaju o nogometu i „Vatrenima“ te još jednom primjećujemo koliko radosti i ponosa sport može donijeti u dječja srca. Mali ekrani sve su manje zanimljivi, a djeca žele trenirati, igrati se loptom i oponašati svoje nogometne uzore. Zbog toga predlažemo roditeljima da iz ovoga velikog uspjeha naše nogometne reprezentacije izvuku najbolje za svoje mališane i obitelj u cjelini, čak i kad se stišaju strasti u javnosti.
Kao što su nogometaši poslali cijelom svijetu, vi pošaljite svojoj djeci sljedeće poruke:
„Zaigraj i ti“
Ako je vaše dijete s radošću gledalo nogomet, potaknite ga da pokuša i zaigrati – nogomet, rukomet, odbojku, neki drugi sport. Tjelesna aktivnost uvelike doprinosi zdravom razvoju, i to ne samo na tjelesnom planu. Istraživanja pokazuju brojne pogodnosti tjelesne aktivnosti i na misaoni, socijalni i emocionalni razvoj djece.
„Ponašaj se sportski svaki dan“
Svjetsko nogometno prvenstvo 2018. obiluje primjerima sportskog ponašanja, u smislu poštovanja, međusobnog podržavanja i njegovanja zajedništva. Istražite i prokomentirajte s djetetom takve trenutke.
„Bori se i nikad nemoj odustati“
Ukažite djetetu na srčanost koju su pokazali naši nogometaši u finalnoj utakmici, kada nisu posustali od igre ni kad se sve činilo izgubljeno, te su postigli još jedan gol. I u zadnjoj minuti bili su predani svom cilju kao da je prva minuta, iako je bilo jasno da neće pobijediti. To je nešto što prepoznaje cijeli svijet, pa je važno da čuje i vaše dijete.
„Nitko ti ne može reći da ne možeš“
Inspirativne životne priče naših nogometaša pokazuju da se može uspjeti uz rad, trud i volju, čak i kad vam drugi govore suprotno. Istražite te priče sa svojim djetetom, primjerice priču Luke Modrića. Ako i vaše dijete ima neke otegotne faktore zbog kojih trpi posljedice u društvu i ima sniženo samopouzdanje, ukažite mu na to da je isto proživljavao današnji nositelj Zlatne lopte kojemu je sinoć klicalo pola milijuna ljudi.
„Bitan je put, a ne samo rezultat“
Iako Hrvatska nije ponijela titulu svjetskog prvaka, po dočeku koji im je priređen to nitko ne bi mogao primijetiti. Strani mediji prepoznali su „srce vatreno“ naših igrača još za vrijeme trajanja prvenstva, a sada se prepoznaju i srca njihovih navijača.
„Budi dio tima“
Igrači su hvalili jedni druge i izbornika, izbornik je hvalio njih, svi su hvalili navijače. Nitko nije pokušavao isplivati u prvi plan. Timski duh bio je očit i za vrijeme utakmica, i izvan nogometnog terena, na što je važno ukazati djeci u društvu koje teži individualizmu i u kojem se ljudi sve više otuđuju jedni od drugih.
„Slobodno pokaži svoje emocije“
Naši nogometaši bez srama su pokazivali sreću i ponos, jednako kao tugu i razočarenje. Nisu skrivali suze, međusobno su se grlili i ohrabrivali, posebno u važnim trenutcima. Ljutnja koju su osjećali u pojedinim trenutcima također je izašla na površinu, ali ne na način da se nekoga povrijedi ili ozlijedi, što je danas nažalost rijetkost. Potaknite dijete da na slikama i snimkama prepozna emocije svojih nogometnih uzora te da razmisli u kojim situacijama se i ono tako osjeća, što tada čini, što tada treba.
„Slavi u ljubavi, a ne u mržnji“
Hrvatski reprezentativci, izbornik, novinari i svi uključeni u Svjetsko nogometno prvenstvo, slavili su svoje uspjehe, a ne tuđe neuspjehe. Nisu ponižavali protivnike, niti su sebe pretjerano uzdizali. Zadržali su skromnost uz ponos prema svojim postignućima, što je velika lekcija za Vaše dijete. Iako su mnogi strahovali od mogućih navijačkih incidenata, ni oni se nisu dogodili za vrijeme cijelog prvenstva i dočeka nogometaša u Zagrebu. Ovo slavlje bilo je točno kakvo je trebalo biti; raspravite o tome sa svojim djetetom.
„Živi ono što radiš“
Kao što se na našim igračima vidjela ljubav prema nogometu i strast za igrom u svakom trenutku, tako bi bilo lijepo da se vidi i na nama ostalima. Ohrabrite svoje dijete da pronađe hobi/školu/zanimanje koji ga istinski ispunjavaju.
„Svi smo jednako vrijedni“
Bez obzira na nacionalnost, boju kože i brojna druga obilježja koja ljude razlikuju na površnoj razini, u dubini duše svi smo isti i jednako vrijedni, što se posebno vidi kad smo okupljeni oko nečeg što istinski volimo, a u ovom slučaju to je bio nogomet. Čak i na razini Hrvatske prestalo je biti važno tko je odakle, tko navija za koji klub, a dobili smo podršku i od brojnih drugih zemalja. Potičite dijete da prihvaća različitosti koje obogaćuju.
“Mama i tata su tu za tebe”
Nogometaši su moguće vašem djetetu trenutno najveći uzori i heroji. No, u cijelom životu, najveći uzori i heroji svojoj djeci upravo ste vi kao roditelji. Slike nogometaša sa svojim mališanima na terenu pokazuju da djeca obogaćuju naše živote kao što i mi odrasli obogaćujemo njihove. Koliko god snažne sve ove poruke “Vatrenih” bile, njihov rast u dječjim srcima ponajviše ovisi o tome koliko ćete ih vi živjeti i njegovati.
Preneseno s Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba
Foto: Dejan Lovren (@dejanlovren06) • Instagram photos and videos