+385 99 300 1174

prodaja@harfa.hr

Prodajna mjesta

Besplatna (za iznose iznad 35 eura) i brza dostava.

O Harfi

Prodajna mjesta

Besplatna (za iznose iznad 35 eura) i brza dostava.

25 svibnja, 2018

Moje PAMETNO dijete

Moje PAMETNO dijete

 

Jeste li znali …

… da mozak ima otprilike 100 milijardi neurona i oni čine samo 10 % mozga, a oko 75 % mozga čini voda

… da mozak odraslog čovjeka teži između 1,3 i 1,4 kg, a veličina i težina nisu povezani s kvocijentom inteligencije

… da pričanje ili čitanje djetetu na glas potiče razvoj mozga

… da smijeh aktivira čak pet različitih dijelova mozga

… da zdrav mozak gotovo nikad ne gubi sposobnost učenja

… da se u trudnoći stvara većina neurona koje ćemo imati u životu

… da dječji mozak pamti glazbu koju je dijete slušalo u majčinu trbuhu

… da mozak nema osjetila za bol.

 

 

Taj čudnovati mozak obavlja niz različitih funkcija u našem tijelu i brine o nama. Kada čujemo oštar zvuk,odmah okrećemo glavu u tom smjeru, na najmanji osjećaj mirisa reagiramo, omogućava nam da suosjećamo s drugima kada im je teško – zapravo nam omogućava preživljavanje.

Međutim, postoje i neke razlike među ljudima: nekima ide bolje rješavanje matematičkih zadataka, a drugi su bolji u pisanju pjesama. Imaju li svi naši mozgovi zapravo neke čudesne funkcije?

Inteligencija je jedan od pojmova koji je povezan s našim mozgom. Možemo je definirati kao sposobnost snalaženja u novim situacijama, sposobnost rješavanja problema, potencijal, razumijevanje i korištenje apstraktnih pojmova, snalaženje u okolini.

Danas postoje brojna određenja inteligencije i njezine podjele, a i svi mi imamo neku svoju implicitnu teoriju što je to inteligencija.

Kvocijent inteligencije (IQ) numerički je pokazatelj rezultata na testu inteligencije, a prosječan IQ u populaciji iznosi 100 i raspon se kreće od 90 do 110. Većina populacija postiže taj rezultat, a za one koji imaju IQ veći od toga kažemo da su natprosječno inteligentni.

 

Ali hoćemo li za nekoga tko je dobar u sportu i postiže iznadprosječne uspjehe također reći da je inteligentan?

Druga gledišta govore o postojanju višestrukih inteligencija: jezična, glazbena, logička, vizualno-prostorna, tjelesna, društvena, osobna (intrapersonalna) i prirodna inteligencija. Različite inteligencije međusobno se nadopunjuju: dobri slikari trebaju imati razvijenu vizualno-prostornu inteligenciju, ali i tjelesnu, da bi mogli ovladati različitim tehnikama crtanja ili slikanja.

 

Također postoji vječno pitanje je li za inteligenciju odgovornije naslijeđe ili okolina?

Inteligencija je kombinacija naslijeđa i okolinskih čimbenika, iskustva i učenja. Međutim, kakav god bio konačan odgovor, poticaji u predškolsko doba svakako utječu na razvoj inteligencije.

Djeci prije svega treba pružiti ljubav, pažnju i brigu da bi razvila osjećaj sigurnosti i da bi se mogla optimalno razvijati. Okolina koja je poticajna, stimulativna, povoljno će utjecati na dijete.

To ne treba shvatiti doslovno nego treba pratiti i interese djeteta. Previše stimulativne aktivnosti mogu štetiti djetetu i stvarati pritisak.

 

Dječji mozak je plastičan, što znači da ima mogućnost mijenjanja i prilagođavanja svojih funkcija. U djetinjstvu se stvaraju nove veze i putovi između postojećih neurona, razvijaju se važni centri u mozgu i odumiru neuroni koji se ne koriste.

O mozgu je potrebno brinuti se i tako da se opskrbljuje voćem, povrćem, orašastim plodovima, dovoljno tekućine, snom…

Dječja igra dobar je način razvijanja djetetovih potencijala. Svaku aktivnost možete pretvoriti u igru, što će biti i korisno za dijete. Sportske aktivnosti također su dobar izbor.

 

 

Neke aktivnosti koje možete raditi s djecom:

 

Maloj djeci stavite različite šarene slike u vidokrug kako bi ih mogla gledati. Možete izrezati šarene trakice i objesiti ih iznad glave da bi se dijete moglo njima igrati. Različiti mobili sa životinjama i zvukovima također su zanimljivi bebama.

 

Igre loptom – loptice možete bacati djetetu i dijete vam ih može vraćati. Napravite mali koš u koji možete bacati loptu. Kada dijete počne puzati, napravite mu mali poligon ispod kojega će se trebati provlačiti ili po kojem će hodati.

 

Svakodnevne aktivnosti i rutine možete pretvoriti u zabavne igre i pitalice, npr. vozite se i čitate automobilske registracije, koji je grad, kako se zove stanovnik ili stanovnica toga grada. Tražite druge pojmove koji počinju tim slovom, ljude, životinje, hranu itd.

 

Igre plastelinom. Sami možete izraditi plastelin kod kuće od jestivih namirnica. Uzmite: 400 g glatkoga brašna, 130 g soli i 400 ml vode. Možete dodati malo ulja i jestivu boju za kolače.

 

Memory – igra pamćenja. U početku dijete može samo tražiti iste parove s okrenutim sličicama. Počnite s manjim brojem parova da bi djetetu bilo lakše i da se zainteresira. Kada su zadaci teški i ne može ih riješiti, dijete može odustati. Možete napraviti i različite varijacije te igru.

 

Napravite parove sličica sa životinjama ili predmetima koje će povezivati neko zajedničko svojstvo, npr. auto, vlak, avion i kamion. Dijete zatim treba prepoznati što je slično, a što različito, avion jedini leti, a drugi voze. Dijete može zajedno s vama smišljati takve predmete.

 

Tražite što više riječi koje mogu početi nekim glasom, npr. glasom r ili predmete koji su plave boje, a nalaze se u sobi. Smislite za što bi se sve mogao upotrijebiti slon: može biti tobogan, igračka, naušnica u obliku slona itd. ( dajte mašti slobodu).

 

Napravite zadatak koji uključuje neka ograničenja, npr. napravite kulu od starih novina, ali tako da smijete upotrijebiti samo škare (ljepilo, pribadače, spajalice i dr. nisu dopušteni) i novine ne smijete samo slagati jedne na druge.

 

Ležeće osmice. U medijima se često prikazuje pisanje ležećih osmica. One se koriste za vježbanje percepcije i korisne su kao predvježbe čitanja i pisanja, potiču koordinaciju oka. Polegnutu brojku osam nacrtajte na papir i zalijepite na zid te zatim olovkom ili bojom pratite linije. Možete napraviti neke linije i objema rukama raditi iste pokrete na papiru.

 

Koristite glazbu, ples i pokret. Neka dijete samo smišlja različite pokrete uz glazbu, a možete napraviti i glazbenu priču.

 

Smišljajte zagonetne priče. One potiču logičko i kreativno razmišljanje, a kasnije imaju i praktičnu primjenu. Na primjer: Djevojčica Ivana šetala je po jednom proplanku. Bilo je lijepo vrijeme koje je najavljivalo proljeće. Upravo su završili hladni zimski dani. Ivana je naišla na neobičan skup: pronašla je lonac, mrkvu i nekoliko komadića ugljena. Znate li kako su se te stvari našle zajedno? (otopio se snjegović)

 

Sjetite se nekih igara koje ste i vi igrali kao mali: kalodont, pantomima, pogodi tko sam…

 

 

Evo jedne zagonetke za kraj:

Žuti školski autobus pun učenika krenuo je na svoj prvi izlet. Ali kada je došao do jednog seoskog mosta nije mogao proći ispod njega. Da je bio niži 3 cm, prošao bi bez problema, a ovako se nije moglo dalje. Da bude još nezgodnije, nije bilo sporednih putova pa se nadvožnjak nije mogao zaobići. Vozač nije znao što učiniti, a djeca su bila očajna. Ipak, naišao je jedan mudri seljak i brzo riješio problem, a autobus je lagano nastavio put. Što su učinili?

 

Pripremila: Ana Mužak, mag. psihologije

 

Ako želite pročitati više:

Armstrong, T. (2003). Pametniji ste nego što mislite. Lekenik: Ostvarenje.

Auerbach, S. (2007.) Kako povećati IQ svoga djeteta kroz igru. Rijeka: Uliks.

Bulat, R. (2014.) Bebarije. Split: Harfa.

Cvetković-Lay, J. (2004.) Možeš i drukčije. Priručnik za poticanje kreativnog mišljenja. Zagreb: Alinea.

Cvetković-Lay, J. (2002.) Ja hoću i mogu više. Zagreb: Alinea.

Dennison, P.E. i Dennison, G.E. (2011.) Brain gym. Zagreb: Alfa.

Rajović, R. (2017.) IQ djeteta – briga roditelja. Split: Harfa.

 

Za najmlađe preporučamo pjesmice koje uključuju pokrete i igre prstićima. Dobre su i za poticanje govora, jer se na vršcima prstiju nalaze živčani završeci koji su povezani s centrom za govor u mozgu.

 

Mali je mišić skočio (podignite bebine ruke)

pa se malo smočio (spustite bebine ruke).

Jedno hop (podignite bebine noge),

i cop, cop, cop (spustite bebine noge).

I koga je vidio (približite svoje lice bebi)?

Tko mu se sakrio (sakrijte svoje lice rukama)?

Mama/tata (maknite ruke s lica)!

 

U vis k'o raketa (podignite bebu u zrak),

dolje kao avion (spustite bebu ispred sebe).

Naprijed-nazad kao kamion (pomaknite bebu naprijed-nazad).

Letim amo, letim tamo (podignite bebu lijevo i desno),

mogu letjet' bilo kamo (podignite bebu visoko u zrak)!

 

Ide mali jež, za ježom ide miš, a za njim ide deset mrava i više niš!

(dijete prstićima hoda po svojoj ruci, ide iza vrata i dolazi do uha)

 

Ja sjedim sad u šumici (prekrižene ruke na prsima),

u šiljatoj sam kapici (spojite ruke na glavi kao kapica),

na kamenu povelikom (rukama pokažite veliki kamen)

I mislim sad o tom (stavite jedan prst na obraz) i tom (stavite drugi prst na obraz).

Što bih mogao radit s tobom? (pokažite dijete)

 

Ja bi mogao pljeskati!

Plješćem ja, plješćeš ti, hajmo skupa pljeskat' svi!

 

Ja bih mogao šaptati, pjevati, skakati… (smislite sami što biste još mogli raditi i nadopunite pjesmicu)

Svaki zagrljaj je bitan! Što više grlite djecu

Svaki zagrljaj je bitan! Što više grlite djecu, ona su pametnija

 

Željeli priznati ili ne, većina se roditelja potajno nada i priželjkuje da je njihovo dijete među pametnijima u grupi vršnjaka. Učinit će sve kako bi poticali razvoj djetetove inteligencije, njegujući potencijal djeteta u najvećoj mogućoj mjeri. Započinju vrlo rano – odabirom najboljeg mobila s uzorcima koji stimuliraju razvoj mozga preko izlaganja djeteta stranim jezicima, što većem broju jezika, to bolje.
 

Prema novijim istraživanjima, jedan od najjednostavnijih i najboljih načina razvijanja djetetove inteligencije je – grljenje! Prema istraživanju, zagrljaji, kao način fizičkog pokazivanja naklonosti i ljubavi, vrlo su važni za zdrav razvoj djeteta. Istraživanje je provela Nacionalna dječja bolnica u Ohiu, a rezultati govore da zagrljaji potiču dječji mozak na rast i razvoj i pomažu djeci da postanu pametnija.

Opće je poznato da je fizička bliskost korisna, osobito u slučajevima prijevremeno rođene djece. Dobrobiti fizičkog kontakta roditelja i djeteta nisu novi koncept. Dodir kože na kožu majke i novorođenčeta dokazano nosi dobrobiti djetetu, pojačava kognitivnu kontrolu nedonoščeta i organizaciju fizioloških funkcija tijekom prvih deset godina života. Prema časopisu Psychology Today, ove su tvrdnje objavljene u studiji iz 2014. godine. Istraživanje provedeno 2017. dodatno je pokazalo da je zagrljaj još moćniji nego smo mogli i zamisliti. Istraživanje je provedeno na 125 beba kod kojih su promatrane i analizirane njihove reakcije na fizički dodir.

Istraživanje je obuhvatilo i prijevremeno rođenu i djecu rođenu u terminu i analiziralo je način na koji fizički dodir utječe na razvoj mozga, zajedno sa spoznajnim vještinama, društvenim razvojem i opažanjem. Otkriveno je kako podupiruća iskustva, poput grljenja, kontakta kože na kožu i dojenja, izazivaju moždane reakcije koje pomažu zdravijem rastu mozga.
 

"Osiguravanje da prijevremeno rođene bebe primaju pozitivan, podržavajući dodir poput kontakta kože na kožu, od neprocjenjive je važnosti i pomaže razvijanju osjećaja i reakcija poput onih kakve imaju bebe rođene u terminu", objasnila je znanstvenica Nathalie Maitre za Science Daily.
Sjajno je znati da fizički kontakt, grljenje djeteta može dijete učiniti pametnijim. Jednostavan, a opet tako snažan čin grljenja, dovoljan je da utječe na umreženja u mozgu i pomogne kreirati odgovor i osjećaj dobrobiti od ovakvog podražaja još nekoliko godina.

 

Bebe koje dobivaju puno fizičkog kontakta i zagrljaja, preplavljene su dobrim osjećajima. S druge strane, stručnjaci tvrde da bebe kojima je fizički dodir uskraćen, koja nisu dodirivana i grljena, mogu doživjeti skupljanje mozga. Kao što je objasnio razvojni istraživač Nathan Fox, taktilna stimulacija (dodir) potiče razvoj mozga u periodu kad su bebe najpodložnije utjecaju.

"Pretpostavka je da djeca koja razviju sigurnu povezanost, u dobi od 8 godina pokazuju pojačanu aktivnost mozga", rekao je Fox. Bez obzira na istraživanje, djeca trebaju i najčešće svakodnevno dobivaju obilje zagrljaja i fizičkog dodira. Ali, kad znamo da ovaj oblik pokazivanja naklonosti pomaže da budu pametnija, to je razlog da ih nikada ne pustimo.
 

Postoje i mnoge druge prednosti grljenja, poput poticanja oslobađanja hormona oksitocina (hormona ljubavi, dobrog osjećaja) koji pomaže jačanju dječjeg imunološkog sustava i pomaže bržem zacjeljivanju rana. Poznato je da zagrljaji doprinose boljem emocionalnom zdravlju i stabilnosti djece.

 

Izvor: Global Remedy House
Prijevod: Harfa d.o.o.