Nekategorizirano

Beba – vođa dohrane i Montessori načela: prirodan pristup uvođenju krute hrane

Kao i brojni drugi roditelji i sama smatram da je roditeljstvo po principu švedskog stola prava stvar. Uzimam ono što odgovara mome djetetu i mojoj obitelji i što se uklapa u naše prioritete, a za drugo ne marim. Moje je dijete individua i potreban mu je individualan pristup.

Kako sam prije nego što sam postala majka bila učitelj u Montessori školi, puno sam toga preuzela iz Montessori filozofije, no odabrala ono što se mome suprugu i meni činilo smislenim, prilagodivši to potrebama svoje obitelji.

Uvijek me privlačila Montessori metoda uvođenja krute hrane u prehranu djeteta, no i praksa principa beba – vođa dohrane , popularna među brojnim roditeljima, isto me tako privlačila. Pokušala sam stoga pronaći najbolji pristup za svoju obitelj i došla sam do zaključka da ta dva principa u kombinaciji savršeno funkcioniraju.

Ako ne poznajete Montessori načela, ukratko: riječ je o načinu razmišljanja u kojemu se potpuno respektiraju dijete i djetinjstvo, potiče se samostalnost i uči se na metodički i znanstven način kako organizirati djetetovo okruženje da bi mu se olakšalo učenje i razvoj. Možda ovo zvuči preopćenito, no to je najbolji opis koji vam mogu dati. Beba – vođa dohrane, za one koji ne znaju, metoda je uvođenja krute hrane u prehranu beba, dakle riječ je o preskakanju kašica i strogo izmjerenih porcija, a umjesto toga djeci se daju cijele namirnice, bez usitnjavanja, koje ona onda mogu slobodno proučavati.

Najveća sličnost između dvaju spomenutih pristupa jest u poticanju samostalnosti djeteta. Obje metode uvažavaju djetetovu urođenu sposobnost da pronađe ono što mu treba (naravno, ako mu je nadohvat ruke) i kada mu treba, pa nema potrebe za prisilom. Još jedna sličnost među dvjema gore navedenim metodama je ta što se djetetu dopušta da prehrambene sklonosti razvija vlastitim tempom – dakle pristupamo djetetu s ljubavlju i respektom. Te su me dvije sličnosti prve privukle metodi „beba – vođa dohrane“. Od tih sam dviju metoda stvorila vlastiti pristup uvođenju krute hrane u bebinu prehranu, naravno, onako kako je to najbolje funkcioniralo u mojoj obitelji.

Pravo vrijeme za uvođenje krute hrane

Molim, obratite pozornost na sljedeće: ovdje je riječ o postupnom uvođenju krute hrane u djetetovu prehranu; kruta će hrana na kraju, no možda i godinama kasnije, potpuno zamijeniti majčino mlijeko. Moj mješoviti pristup temelji se na respektiranju uloge majčina mlijeka u djetetovoj prehrani, i to najmanje tijekom prvih dviju godina života, a nakon toga sve dok to i majka i dijete žele. Kada govorim o uvođenju krute hrane, pritom ne mislim i na prestanak dojenja.

U Montessori pristupu naglašava se da je dob između četvrtoga i šestoga mjeseca života iznimno osjetljiva, odnosno da je to savršeno vrijeme za postupno uvođenje krute hrane. Važno je naglasiti da je Maria Montessori i sama bila zaljubljena u znanost. Imajući to na umu, uvjerena sam da bi ona i danas, da je živa, govorila roditeljima da pričekaju da im dijete navrši šest mjeseci prije uvođenja krute hrane, kako to preporučuje suvremena medicina. Roditelji koji prakticiraju metodu „beba – vođa dohrane“ obično i čekaju da prođe šest ili više mjeseci prije nego počnu djetetu davati krutu hranu – ovisno o tome kada im njihovo dijete pokaže da je spremno na to.

Proučavajući dostupne informacije i promatrajući znakove spremnosti kod svoga vlastitog djeteta, odlučila sam postepeno uvoditi krutu hranu od djetetova sedmog mjeseca života. Počeli smo s voćem i povrćem, a tek nekoliko mjeseci kasnije uveli smo i žitarice. Danas, u dobi od gotovo dvije godine, moja kći jede doslovno sve što jedemo i mi.

Kako pripremiti hranu

Tradicionalno, Montessori pristup slijedio je uobičajeno pravilo – djetetu se prvo daju kašice, no čak je i u tome bio ispred drugih: zalagao se za odvajanje namirnica, dakle djetetu treba davati samo jabuke ili samo mrkvu, a ne neku čudnu kombinaciju to dvoje. Metoda „beba – vođa dohrane“ zalaže se za davanje krute hrane u njezinu prirodnom obliku. Ponavljam, M. Montessori cijenila je znanstveni pristup, pa sam uvjerena da bi danas sigurno dala drukčije mišljenje o kašicama i da bi se priklonila uvođenju krute hrane.

Obitelji koje prakticiraju uvođenje krute hrane bebama daju iste one namirnice koje konzumira i ostatak obitelji, no obično bez dodatka soli i šećera. Tako bebama omogućuju da istražuju okus i teksturu te da se hrani posvete sa svim svojim osjetilima. Ta mi se ideja čini vrlo usklađena s Montessori načelom jer olakšava važnu vezu između onoga što beba vidi i dodiruje i onoga što jede, poštujući pritom djetetovu želju da istražuje i njegovu sposobnost da se samo hrani.

Takav način hranjenja omogućuje bebama da same reguliraju unos hrane. Beba je vođa dohrane utoliko što ona doista kontrolira omjer krute hrane i mlijeka, povećavajući unos krute hrane onako kako to njoj odgovara. Smatram da je to najlogičniji način prehrane, pa sam potpuno izbacila kašice.

Kako se hrana poslužuje

Sjedenje

U Montessori pristupu bebe se hrane u krilu (beba vam sjedi u krilu i vi je hranite kašicom) prije nego mogu samostalno sjediti za stolom. Kada beba može samostalno sjediti, onda je se hrani za stolom za hranjenje beba. To je poseban stol sa sjedalicom, napravljenom tako da se beba može samostalno popeti i sići s nje. Kako Montessori-pristup naglašava važnost samostalnosti, bebe se u principu na hrane u onim tradicionalnim visokim stolicama, jer one sputavaju bebinu pokretljivost. Stol za hranjenje dopušta bebi kretanje i mogućnost da priđe i napusti stol kada želi.

No većina roditelja ipak hrani bebe u klasičnim hranilicama, a metoda beba – vođa dohrane nastoji uključiti bebu u život ostatka obitelji, pa klasična hranilica i nije nelogičan izbor (može se postaviti tik do stola za kojim obitelj jede).

Ja, naravno, cijenim neovisnost i slobodu kretanja i izbjegavam bilo kakvu opremu za bebu koja ima remenje i kopče (izuzev auto-sjedalice), no ipak sam odlučila da je klasična, visoka hranilica dobar odabir. Montessori pristup inače preporučuje uključivanje bebe u obiteljsku svakodnevicu, a ja osobno vjerujem kako su obroci važan dio obiteljskoga života, pa želim da moja kći bude uključena u njih što je više moguće. Za vrijeme međuobroka, kada smo moja kći i ja uglavnom same, koristimo mali dječji stol, no za večerom ipak stavljamo visoku hranilicu uz veliki stol jer tako omogućujemo cijeloj obitelji da zajedno jede i dajemo našoj kćeri priliku da vidi kako njezin tata i ja jedemo.

Oprema

Zagovornici metode beba – vođa dohrane predlažu što manje kompliciranja oko dohrane, pa hranu jednostavno serviraju na poslužavniku (koji je dio hranilice). Tanjuri, zdjelice i ostali pribor samo smetaju u tim prvim danima, kada dijete želi ispitivati hranu svim svojim osjetilima, uključujući i osjet dodira.

Zagovornici Montessori metode predlažu da se za svaku namirnicu koristi zasebna prozirna staklena posuda. Tako se bebi omogućuje da vidi kako koja namirnica izgleda, kako pomoću žlice izlazi iz posude i prilazi njezinim ustima. Kako je obično pritom riječ o raznim kašica,a hranjenje žlicom logično je u ovoj metodi. Kako beba raste i počinje se sama hraniti, Montessori metoda preporučuje postavljanje posebne prostirke i korištenje kompletnog pribora, tako da se dijete nauči organizaciji i ponašanju za stolom.

Cijenim nastojanja da se djeci pruži mogućnost da uživa u sinergiji osjetila kada je riječ o hrani, no ipak smatram da im je potrebno davati pribor već od ranih dana, upravo kako bi participirali u društvenom životu. Što više iskustva djeca imaju s onim što se smatra „uljudnim“, veća je vjerojatnost da će kasnije i sama birati takav tip ponašanja. Ako se dijete od najranijih dana koristi priborom za jelo i ima salvetu u krilu, odraslima neće biti problem objasniti mu ideju uljudnog ponašanja; isto tako, neće biti potrebe za prekidanjem obroka kako bi se djetetu dale smjernice.

Imajući sve to na umu, odlučila sam hranu posluživati u zdjelici ili na tanjuru uz pribor primjeren bebama, a isto tako od najranijih obroka koristimo i salvete. Moja se kći i dalje dosta služi rukama i uživa kada osjeti hranu među prstima. Nikada se nisam miješala u ta njezina iskustva, a s vremenom je naučila kako da uzme i koristi pribor koji joj je cijelo vrijeme bio nadohvat ruke. Ponekad se još uvijek služi samo rukama, no to je u redu. Meni je važno da ima sav pribor koji joj treba i vjerujem da će se s vremenom sve više i više služiti njime.

Kako odabrati najbolji pristup za svoje dijete?

Rana pozitivna iskustva s hranom mogu postaviti doživotne temelje za zdravu prehranu, pa je pronalazak pristupa koji najbolje funkcionira u vašoj obitelji vrijedan uloženog vremena i truda. Nama je bilo najvažnije čekati da beba bude spremna za dohranu, a zatim gledati njezine reakcije na hranu te reagirati ovisno o njezinim potrebama. Ne samo da je naša modificirana verzija metode „beba – vođa dohrane“ savršeno funkcionirala, nego nam je uvelike i smanjila stres. Nije bilo potrebe za pripremanjem odvojenih obroka, nismo se morali brinuti koliko nam je kći pojela niti smo morali prekidati vlastite obroke da bismo njoj žlicom u usta gurali hranu. Bilo je pravo zadovoljstvo gledati je kako uči o hrani i razvija vlastite preferencije.

O autorici – Melissi K.

Melissa piše u svome domu na otoku Guam u Tihom oceanu, gdje živi sa svojim suprugom i znatiželjnim, živahnim djetetom. Vrijeme provodi u raznim poslovima: kuhanju, uređivanju vrta, proučavanju, priređivanju raznih aktivnosti za dijete i, naravno, pisanju. Na Vibrant Wanderings možete pronaći njezine blogove o majčinstvu, Montessori metodi, svakodnevnom životu njezine obitelji i svemu ostalom što može pasti na pamet.

Izvor

Nekategorizirano

5 načina kako djetetu pomoći s čitanjem

Proces usađivanja doživotne ljubavi u djecu prema čitanju počinje s vama. Dok škole pomažu u razvijanju i jačanju vještine čitanja, ne možete očekivati da učitelji budu oduševljeni i zaneseni čitanjem. Kao i kod mnogih drugih stvari i ovdje roditelji imaju ključnu ulogu, a nikada nije prerano početi usvajati ove vještine.

Čak i male bebe imaju velike koristi ako im roditelji čitaju. Naravno, klinci preferiraju video igrice i ostale aktivnosti, ali sigurno ostaje dovoljno prostora u kojem će čitati. Najvažnija i najočitija korist i prednost čitanja je snalaženje u svijetu. Struka kaže kako se pripovijedanje i literatura direktno povezuju sa emotivnim razvojem djece.

Brojne su prednosti koje donosi ulijevanje ljubavi prema čitanju

Proširenje vokabulara, jer djeca imaju priliku naučiti nove riječi
Poboljšanje pisanja i razumijevanja
Jačanje kritičkog razmišljanja, jer djeca uče kako rješavati problem
Učenje strpljenju i discipline, jer čitanje ipak zahtijeva određeno vrijeme
Povećanje uspjeha u školi, jer djeca koja čitaju, bolja su u školi
Podizanje samopouzdanja i komunikacijskih vještina
Poticanje aktivne mašte, jer kroz čitanje, djeca upoznaju različita mjesta, kulture i ljude
Jačanje veze s roditeljima, jer čitanje više nije nešto što moraju činiti, nego aktivnost koja ih zbližava

1. Čitajte naglas i često

Nikada nije prerano djeci početi čitati naglas. Neka to postane dnevna rutina – čitanje 20 do 30 min dnevno svaki dan prije spavanja npr. To je jedan od najboljih načina za prenošenje vještina čitanja u mališanima, a istovremeno je i dobar temelj za usađivanje ljubavi prema čitanju. Čitanje naglas pomaže u povećanju poznavanja različitih riječi i poboljšava razumijevanje napisanog. Ove prednosti počinju već s prvim danom čitanja.

Kako dijete raste i počinje samo čitati, nastavite im i dalje čitati naglas, ali im dopustite da i oni čitaju vama. Čitajte zajedno, dogovorite se tko će čitati koja poglavlja i sl. Zastanite kada koristite neku novo naučenu riječ i pustite ih da ju oni pročitaju. Također, namjerno krivo izgovorite neku riječ, kako biste provjerili je li dijete uvidjelo pogrešku.

2. Potaknite rano zanimanje za čitanje

Mnogo toga možete učiniti kako biste odgojili dijete koje je zaljubljenik u čitanje. Čineći čitanje prioritetom, svakako će pomoći. Pobrinite se da knjige i ostali materijali za čitanje djetetu budu dostupni u svakom trenutku. Učlanite ga u gradsku knjižnicu što ranije. Organizirajte tjedne izlete u knjižnicu i dozvolite im da proučavaju redove i redove knjiga.

Stvorite i svoju malu kućnu knjižnicu, kako bi dijete uvijek imalo pristup različitim knjigama. Sjednite s djecom i porazgovarajte o štivu koje je pročitalo. Pitajte ih za radnju, glavne likove i sl. Ako dijete na prvu nije zainteresirano za čitanje, nemojte odustajati. S vremenom ćete pronaći knjige koje su mu zanimljive.

3. Učinite čitanje zabavnim i ugodnim

Kada dijete doživi čitanje zabavnim i ugodnim, velike su šanse da će i samo posegnuti za novom knjigom, bez nagovaranja. Kao roditelj, možete učiniti mnogo stvari kako bi čitanje bilo zabavnije. Potražite knjige koje su primjerene njihovoj dobi. Djeca vole nešto što im je poznato, potražite knjige i slikovnice koje uvijek imaju istog glavnog lika kojeg će pratiti iz slikovnice u slikovnicu. Posavjetovati se možete i sa knjižničarima, koji će vam sigurno rado pomoći u odabiru knjiga i slikovnica koje će se svidjeti djeci.

Dijete će uživati u čitanju ako se lako može fokusirati na radnju. Zato pripremite prostor u kojem ćete čitati. Ugasite TV ili čitajte u drugoj prostoriji, u kojoj mu ništa neće odvraćati pozornost. Neka djetetu bude ugodno na mjestu na kojem čita te osigurajte dovoljno svjetla.

4. Promovirajte vještine čitanja

Neka knjige koje imate kod kuće budu primjerene njegovom uzrastu, kako ne biste izazvali nepotrebne frustracije kod djeteta. Porazgovarajte o različitim aspektima knjige sa svojim mališanima. Na primjer, neka prvo pročitaju knjigu, zatim mu tu istu knjigu pustite na CD-u, a potom usporedite ove dvije verzije. Slično, nakon što je dijete pročitalo knjigu, pokušajte i s filmom, ili crtićem. Pitajte ih što im se sviđa u kojoj verziji te jesu li primijetili razlike između knjiga i CD-a, odnosno crtića.

Neka čitanje bude interaktivno iskustvo. Kada zajedno čitate knjigu, pitajte dijete što misli što će se dogoditi dalje ili koji su mu najdraži likovi i zašto. Kako uče nove riječi, potražite njihove definicije u rječniku i potaknite djecu da ih upotrebljavaju u vlastitim rečenicama. To će povećati njihovo samopouzdanje i željet će čitati i učiti još i više.

5. Budite uzor

Prečesto roditelji podcjenjuju moć utjecaja koju oni sami imaju. Ne možete očekivati da će djeca voljeti čitanje, ako vi sami nikada ne čitate. Stoga, neka dijete vidi kako i vi čitate i uživate.

Kao i sa svim ostalim, nemojte ih forsirati. Zapamtite da je nježan i taktičan pristup uvijek najbolji. Ako će dijete osjetiti pritisak koji se vrši na njega zbog čitanja, možete izazvati kontra reakciju i želju za čitanjem svesti na minimum. Neka djeca tek kasnije zavole čitanje, stoga im dajte vremena, neka sami otkriju ljubav prema čitanju.

Nije bitno je li vaše dijete u vrtiću ili još u pelenama. Nikada nije prerano graditi ljubav prema čitanju, a roditelji i ovdje imaju ključnu ulogu. Odmaknite se od mišljenja kako je čitanje rezervirano za školu i počnite s čitanjem kod kuće, koje je zapravo aktivnost koja će povezati cijelu obitelj. Najbolja stvar koju možete učiniti jest da budete uzor te da aktivno čitate s djecom, kako bi se razvila ljubav prema čitanju. Polako, ali sigurno, dijete će ubirati plodove svog rada cijeli život.

Preneseno s Froddo.com

16 kolovoza, 2018

Beba – vođa dohrane i Montessori načela: prirodan pristup uvođenju krute hrane

5 načina kako djetetu pomoći s čitanjem