Besplatna (za iznose iznad 35 eura) i brza dostava.
O Harfi
Prodajna mjesta
Besplatna (za iznose iznad 35 eura) i brza dostava.
O Harfi
Prodajna mjesta
Djeca nas mogu puno toga naučiti i podsjetiti na ono što je u životu zaista važno.
Ponekad je u redu, pa čak i preporučljivo ponašati se kao dijete. Djeca često bolje od odraslih znaju kako učiti brzo i kako stvarati bolje odnose s drugima.
1. Svaki je dan novi početak.
Nije li lijepo znati da je sutra novi dan u kojem nismo napravili još niti jednu grešku? – L. M. Montgomery
Sjećate se onog osjećaja kako se kraj svakog školskog dana činio kao potpuni završetak i vrijeme za počinjanje nečeg novog? Ljetni praznici činili su se pak kao cijeli život. Dok smo djeca, svaki dan čini nam se kao vječnost, a svaki novi dan znači nove mogućnosti za stvaranje novih prijateljstava, nove avanture, učenje novih stvari. Djeca ne nose "teret" iz jednog dana u sljedeći. Ona uvijek počinju ispočetka.
2. Budite hrabri.
Život se skuplja ili širi proporcionalno nečijoj hrabrosti – Anais Nin
Pjevajte naglas. Plešite kada vam se pleše. Dječji um ne poznaje granice jer nisu ograničena strahom od neuspjeha ili poniženja. Ona idu hrabro naprijed s nadom i ustrajnošću jer i ne znaju drugačije. Djeca nisu iskusila poraz i neuspjeh. Ona raširenih ruku prihvaćaju život i sve ono što im on pruža.
3. Smijte se svaki dan.
Dan bez smijeha je potraćen dan – Charlie Chaplin
Djeca imaju predivnu sposobnost pronaći veselje svugdje oko sebe. Pogledajte samo kakvo veselje djeca mogu pronaći u parku ili šoping-centru. Ona svugdje vide luckastost.
4. Čuvajte lijepa prijateljstva.
U slatkoći prijateljstva neka bude smijeha i dijeljenja užitaka. Jer u rosi malih stvari srce pronalazi svoja jutra i osvježenja – Khalil Gibran
U igri s prijateljima i stvaranju novih prijatelja djeca pronalaze istinsku sreću. Učlane se u nogometni klub, idu na rođendanske proslave, krenu u nove škole i tamo pronalaze nove prijatelje. Djeca se čvrsto drže pravila "što više, to bolje", a i odrasli bi također trebali.
5. Probajte nove stvari.
Čovjek ne može otkriti nove oceane ako nema hrabrosti da izgubi pogled na obalu – Andre Gide
Djeca se ne boje isprobati sport koji nikad prije nisu igrala. Skakat će na trampolinu, zaroniti u more i spustiti se niz padinu u skijama čak i ako to nikada prije nisu radila.
Kada odrastemo, počnemo se bojati nepoznatog. Ostajemo u udobnosti vlastite zone komfora i rijetko iz nje izlazimo. Kada se upustimo u avanturu, ponovno se osjećamo živima i ponovno se budi naš duh.
6. Primjećujte male stvari.
Uživajte u malim stvarima jer jednog biste se dana mogli osvrnuti na prošlost i shvatiti da su to bile najbolje stvari – Robert Brault
Djeci neke jednostavne stvari koje mi odrasli uzimamo zdravo za gotovo mogu donijeti ogromnu sreću i veliko nadahnuće. Dijete će tako, primjerice, s najvećim veseljem promatrati ptičicu koja se igra i kako se na svojim malim tankim nožicama brzo kreće dok to radi.
Kada smo prestali primjećivati ta sićušna čuda kojima smo okruženi svaki dan? Koliko bi nam život mogao biti ljepši kada bismo ponovno mogli vidjeti ta čuda?
7. U redu je tražiti nečiju pomoć.
Kada ste dijete, čitav vaš život ovisi o roditeljskoj podršci i pomoći, odnosno o pomoći odraslih. Bez nje dijete ne može opstati. Kako odrastamo, tako počinjemo gubiti sposobnost da prihvaćamo tuđu pomoć kao nešto normalno.
To je pomalo tužno jer traženje pomoći zapravo nam može pomoći da se osjećamo sposobnijima, a osoba od koje tražimo pomoć može se zbog toga osjećati polaskano.
8. Ne znate sve.
Akumuliranjem formalnog obrazovanja i protjecanjem vremena često imamo osjećaj da imamo odgovor na sve. Međutim, potpuno smo u krivu. Čovjek nikada ne bi smio prestati biti znatiželjan i postavljati jednostavna pitanja, baš kao što to djeca rade.
Osim što nas znatiželja čini skromnima, ona ima bezbroj dobrobiti. Na primjer, učvršćuje vašu povezanost s drugim ljudima jer provodite vrijeme slušajući te poboljšava vašu učinkovitost na poslu jer uvijek želite učiti i biti još bolji.
9. Postoji jedan cijeli svijet koji tek trebate otkriti.
Djeca su najznatiželjniji promatrači svega oko sebe. Otiđite u šetnju s djetetom i učinite isto s odraslom osobom i idite istom rutom. Iznenadit će vas koliko ćete drugačijih stvari primijetiti i objašnjavati kada šećete s djetetom. To je zato što s godinama postajemo nesvjesni prirode oko sebe.
10. Možete isprobati nova iskustva i prije nego što ste potpuno spremni.
Djeca ne čekaju da znanost potvrdi da su spremna maknuti pomoćne kotačiće na biciklu – ona ih samo maknu i vide što će se dogoditi. Unatoč tome što djeca kognitivno, razvojno niti fizički nisu spremna na većinu onoga što svijet može pružiti, djeca su majstori u tome da skaču u nepoznato. Ona se ne zamaraju preduvjetima za isprobavanje novih aktivnosti.
Djeca prvo kažu "da", a onda putem smišljaju što napraviti. To je strategija koju mi odrasli opsjednuti sigurnošću možemo slijediti. Djeca su najbolji dokaz da ne moramo uvijek biti potpuno spremni da bismo krenuli naprijed.
Preneseno sa Zadovoljna.hr
Priče imaju ključnu ulogu u razvoju djeteta. Knjige koje djeca čitaju i likovi koje upoznaju mogu postati poput prijatelja. Važno je da djeca shvate kako su knjige izvor informacija te da je vještina čitanja važna za budući život.
Čitanje također podiže razinu samopouzdanja, uči nositi se s osjećajima, jezikom i učenjem.
Razina samopouzdanja
Djeca koja dobro čitaju često imaju i veću razinu samopouzdanja. To će im koristiti u školi s obzirom na to da će se osjećati sposobnima potpuno sudjelovati u aktivnostima. Druga je strana priče o samopouzdanju znati točno koje je vaše mjesto pod suncem. U tom procesu priče mogu pomoći, pokazujući djeci živote različitih ljudi u različitim dijelovima svijeta.
Jezik i učenje
Priče su sjajan način za uvođenje novih riječi i ideja u djetetov jezik, počevši od slikovnica, preko složenijih priča, sve do romana u tinejdžerskoj dobi. Priče pomažu naučiti koncepte poput oblika, veličine, prostora, boje, dolje ili gore, unutra i van, brojeve i nazive predmeta. One uče djecu o svakodnevnim zadatcima, o pranju zubi, brizi o životinjama, čišćenju, pospremanju i pripremi hrane.
Priče su sjajne za poučavanje složenijih ideja poput važnosti dijeljenja, prolaznosti vremena, suosjećanja s drugima. Korisne su u objašnjavanju traumatičnih događaja poput razdvajanja obitelji ili žalovanja.
Fikcija temeljena na stvarnom životu može pomoći djeci s njihovim životnim iskustvom, kazuje im koliko je svijet raznolik i koliko su ljudi različiti.
Ono što je sjajno kod učenja kroz priče jest to što se proces događa prirodno. Nema poučavanja, oni jednostavno uče čitajući priču.
Opuštanje
Čitanje priče pomaže u opuštanju, primjerice pred spavanje. Omogućuje djeci da zaborave stresove i napore u danu te udovolje na trenutak svojoj mašti. Umirujuća predvidivost omiljene priče, ritmično ponavljanje u čitanju slikovnice, osjećaj sigurnosti zajedničkog čitanja, sve to pomaže djeci da se opuste.
Razvoj i mašta
Priče razvijaju maštu i uvode nove ideje u njihov svijet – ideje o fantastičnim svjetovima, drugim planetima, različitim razdobljima i zamišljenim likovima. Potiču djecu da shvate da mogu i trebaju zamisliti što god žele. Ljepota je priče u tome što može biti vrlo stvarna i nevjerojatno maštovita. Djeca mogu u jednome trenutku čitati o djeci koja žive u istoj situaciji kao i oni te o drugim vrstama, poput izvanzemaljaca.
Suočavanje s osjećajima
Kada djeca čitaju priče koje sadrže ljudske osjećaje, to im može pomoći da razumiju i prihvate vlastite. Pomaže im razumjeti da postoje druga djeca koja se isto osjećaju i da nisu sami. To ih opet uči da su osjećaji normalni i da ih treba izraziti. Promatrajući njihove reakcije na osjećaje likova iz priča daje nam saznanje o tome kako se dijete osjeća kad su u pitanju određene situacije i emocije. Način na koji dijete reagira na likove koji se osjećaju tužno ili ljutito pomoći će vam da razumijete kako razmišlja.
Kao što vidite, priče su važne zbog nekoliko razloga i imaju ključnu ulogu u odrastanju. Biti dio tog procesa piscima može donijeti osjećaj zadovoljstva jednako kao i ljubav prema pisanju.
Preneseno sa Školskog portala
Pridružite nam se u prosincu na edukaciji dr. Ranka Rajovića u Splitu!
Edukacija je namijenjena roditeljima, odgojiteljima, učiteljima i drugim stručnjacima koji se bave odgojem i obrazovanjem djece. Održat će se u dva modula, a prijave su u tijeku.
PRVI MODUL
Kako igrom uspješno razvijati djetetov IQ
u utorak 10. prosinca 2019. godine u 17:30 sati
SPLIT, Sveučilišna knjižnica u Splitu
Trajanje: 4 školska sata, s pauzom od 20 minuta i vremenom za pitanja
DRUGI MODUL
Igra je učenje – učenje je igra
u srijedu 11. prosinca 2019. godine u 17:30 sati
SPLIT, Sveučilišna knjižnica u Splitu
Trajanje: 4 školska sata, s pauzom od 20 minuta i vremenom za pitanja
![""]("/slike/22666857_23102015.jpg")
O PRVOM MODULU:
Naziv: Kako igrom uspješno razvijati djetetov IQ
Prvi modul je namijenjen onima koji nisu do sada bili na edukaciji dr. Rajovića i on je usmjeren na temelj NTC-a. Bez njega ne bi imalo smisla ići na drugi modul jer je drugi modul nadogradnja na znanje koje ste usvojili na ovoj edukaciji.
Program edukacije:
Kako igrom uspješno razvijati djetetov IQ
u utorak 10. prosinca 2019. godine u 17:30 sati
SPLIT, Sveučilišna knjižnica u Splitu
Trajanje: 4 školska sata, s pauzom od 20 minuta i vremenom za pitanja
Za sudjelovanje na edukaciji obavezna je prijava. OVDJE SE PRIJAVITE.
Potvrdu o sudjelovanju dobit ćete prilikom dolaska na edukaciju.
Ako ste već ranije sudjelovali na praktičnoj edukaciji "Kako igrom uspješno razvijati djetetov IQ", možete se prijaviti na VIŠU RAZINU edukacije "Igra je učenje – učenje je igra".
O DRUGOM MODULU:
Igra je učenje – učenje je igra
Pristup učenju može za djecu biti poticajan i zabavan (a tako se najlakše uči), ako se učenje događa kroz igru i ako vodimo računa o razvoju tri područja koja treba poticati:
DRUGI MODUL
Igra je učenje – učenje je igra
u srijedu 11. prosinca 2019. godine u 17:30 sati
SPLIT, Sveučilišna knjižnica u Splitu
Trajanje: 4 školska sata, s pauzom od 20 minuta i vremenom za pitanja
Za sudjelovanje na edukaciji obavezna je prijava. OVDJE SE PRIJAVITE.
Potvrdu o sudjelovanju dobit ćete prilikom dolaska na edukaciju.
Za sva pitanja i nedoumice stojimo vam na raspolaganju na 098 30 55 34, kontakt osoba Irena Orlović.
Cijena edukacije i uvjeti plaćanja
Ako odlučite sudjelovati u oba modula edukacije, što Vam svakako preporučujemo ukoliko niste prethodno sudjelovali na prvom modulu edukacije, cijena za oba dana je 600 Kn.
Redovna cijena praktične edukacije po modulu je 360 kn.
Podaci za uplatu: Harfa d.o.o., Rodrigina 4, Split, HR0723600001102468779 (ZABA), poziv na broj: 101219.
O dr. Rajoviću
Dr. Ranko Rajović jedan je od autoriteta na ovim prostorima kada govorimo o odgoju i obrazovanju te autor inovativnog programa pod nazivom NTC-sustav učenja. Inače doktor interne medicine, dugogodišnji je predsjednik Odbora za darovite međunarodne udruge Mensa i UNICEF-ov suradnik na projektu ranog poticanja intelektualnog razvoja djece te osnivač Mense Srbije i Odsjeka za darovite Nikola Tesla Centra.
Što je NTC-sustav učenja?
NTC-sustav učenja bavi se pitanjem kako stimulirati razvoj sinapsi, a time i ogromne dječje potencijale prije polaska u školu i u školi, a na njega će dr. Ranko Rajović odgovoriti tijekom predavanja.
Ovaj sustav učenja usmjeren je prema razvoju kognitivnih sposobnosti djece. Temelji se na istraživanjima koja upozoravaju na to da mozak uspostavlja 75 % svih neuronskih veza (sinapsi) do sedme godine života, a od toga 50 % sinapsi nastane već do pete godine. Taj se argument čini dovoljno uvjerljivim da posvetimo veliku pozornost predškolskoj dobi, učinkovitosti učenja i korištenju dječjeg pamćenja.
Sustav podrazumijeva učenje utemeljeno na teorijskim osnovama neurologije, neuropsihologije i drugih znanosti, posebno pedagoških – obiteljske pedagogije, didaktike i metodike za predškolski i osnovnoškolski uzrast. Taj sustav učenja predstavlja operacionalizaciju teorijskih spoznaja navedenih znanstvenih disciplina, što je dobar pokazatelj kako povezivati teoriju s obrazovnom praksom.
Pritom je riječ o novom pristupu učenju u kojem dominira misaona aktivnost djeteta i njegov uspješan razvoj. Sustav je vrlo dobro i detaljno razrađen, primjenjiv u obitelji, predškolskim ustanovama i u razrednoj nastavi osnovne škole.
Program nudi načine prepoznavanja darovite djece, njihove karakteristike i putove prema povećanju IQ-a, razvoja sposobnosti i stvaralačkog mišljenja. Naglašava se važnost obitelji i šire društvene zajednice (vrtići, škole, centri za darovite) u razvoju darovite djece. NTC-sustav učenja ozbiljno će poljuljati opravdanost tradicionalnog rada s djecom.
NTC-sustav učenja dr. Ranka Rajovića primjenjuje se na različite načine u 15 europskih zemalja.
Sudjelovanje je moguće otkazati isključivo pisanim putem (na mail adresu: pametnica@pametnica.me) najkasnije 7 radnih dana prije početka programa. Sudionici koji su odustali nakon tog roka ili ne prisustvuju programu, nemaju pravo na povrat kotizacije i dužni su platiti punu naknadu. Ako prijavljeni sudionik ne može sudjelovati na programu, može poslati drugog zamjenskog sudionika.
Pametnica zadržava pravo otkazivanja – u ovom slučaju, naknada se vraća u cijelosti. Popunjavanjem ovog obrasca za prijavu, prihvaćate ove odredbe i opće uvjete.
Vezana literatura:
![""]("/slike/iq-djeteta-briga-roditelja.jpg")
![""]("/slike/kako-igrom-uspjesno-poboljsati-djetetov-iq.jpg")
![""]("/slike/ntc-radna-biljeznica.jpg")
![""]("/slike/branko-i-stanko-u-svijetu-atoma.jpg")
"Ruka je fini i u svojoj strukturi komplicirani organ koji omogućuje inteligenciji ne samo da se manifestira, već i da uđe u posebne odnose s okolinom: čovjek, možemo reći,'svojom rukom preuzima okruženje i transformira ga, vođen inteligencijom, ispunjavajući tako svoju misiju u velikoj slici svemira."
M. Montessori
Rad rukama
Živimo u doba u kojemu je dječja mašta živahna, ali dječje ruke spavaju. Kada treba rasplesti klupko ili prišiti dugme, nesposobnost i nespremnost se isprepliću i zapliću. Naravno, više ne moramo sjeći drva za potpalu ili paliti svijeću kako bismo osvijetlili prostor, trebamo samo pritisnuti dugme, a dugmadi je sve više i prsti su nam postali vješti isključivo u odabiru prave tipke.
Okružuje nas komfor, misli su nam svakodnevno stimulirane, divimo se umjetničkim djelima, ali poriv da djelujemo, volja da nešto napravimo, poticaj da nešto poduzmemo, zaspali su udobno uljuljani i fascinirani tehnologijom i obiljem dostupnih gotovih proizvoda.
Potreba da nešto napravimo svojim rukama, da koristimo ruke, kao da je ostala u prošlosti.
Pa ipak, upravo zato što su misli svakodnevno stimulirane, jasne i slobodne, a mašta bogata, dobro je da djeca prvo nauče misliti rukama. Možemo ih upoznati s pletenjem već u prvom razredu, naučiti ih uvlačiti konac u iglu, naučimo ih vesti, s fokusom na praćenje ritma i neizostavljanje boda. Tako će vez formirati tkanje koje možemo smatrati fizičkim prikazom misaonog procesa, misaonim tkanjem.
"Zadivljenost djece može se vidjeti u njihovim očima svaki put kad eksperimentiraju, kad započnu i odvrše posao. Puno kasnije, kad razviju autonomno mišljenje, korijeni takvog razmišljanja mogu se pronaći u radu rukama, kojim razvijaju i dar prosuđivanja."
Tekst Adriane Todeschini u "“Il Quadernone 2018" Škola Steineriana via Clericetti 45, Milano.
Ove riječi snažno podsjećaju na one Marije Montessori, za koju je razvoj manuelnih vještina jednak razvoju inteligencije. Tehnologija je zasigurno donijela poboljšanja u životu svakog od nas, ali je također smanjila naš kapacitet za interakciju s drugim ljudima, za korištenje vlastitih ruku kako bi stvorili ono o čemu smo razmišljali, maštali i što smo osmilili.
Trebalo bi obnoviti zdravu želju za zadovoljstvom da smo nešto sami učinili i izradili.
Užurbano društvo "svega i odmah", u kojemu već dugo živimo, ne ostavlja djeci prostora da osjete dosadu – vrijeme koje stimulira njihovu maštu i traži rješenja. Divergentno razmišljanje ili sposobnost da se proizvede niz alternativnih rješenja za određeni problem, posebno u situacijama koje ne zahtijevaju jedinstveno rješenje, gubi se sve brže i brže. Djeci se nude unaprijed gotova rješenja, koja su osmislili odrasli, logična, ali s jako malo prostora za maštu i "raspravu" kako nešto natjerati da funkcionira, radi.
Djeca se češto prilagođavaju, surađuju, prate ono što odrasli kažu, posebno ako se radi o učitelju, i time gubi prilika razvoja ne samo divergentnog razmišljanja već i kritičkog razmišljanja. "Ono što je uspostavljeno ne može se promijeniti, jedino pravo rješenje je ovo, koliko god pokušavate pronaći druga rješenja."
Trajnu štetu ovakvog pristupa vidjet ćemo jasno za nekoliko godina, kada djeca odrastu i postanu i sama odrasle osobe koje neće biti u stanju vidjeti alternativna rešenja za probleme koji će se pojaviti pred njima, jer neće znati razmišljati svojom glavom i to će oni sami opravdavati ozloglašenom frazom "To se uvijek ovako radilo!"
Njihovi mozgovi neće imati potrebnu plastičnost da preispituju postojeće stanje, postavljaju nove hipoteze, odlaze i traže nove odgovore mimo onih koje su dobili servirane. Odrasli koji ne razmišljaju nisu sinonim za evoluciju. Ne samo da je važno, već je nužno poticati djecu da razvijaju kritičko razmišljanje, sposobnost da ne budu zadovoljni tuđim idejama, već da promatraju, razmišljaju, procjenjuju i tek nakon toga odaberu smjer kojim će krenuti.
Sloboda misli i govora je pravo koje ne smijemo izgubiti
Imajući na umu sve napisano, nužno je potrebno promišljati materijale koji se nude djeci. Praktičan rad, koristan u svakodnevnom životu, koji razvija finu motoriku, pomoći će djetetu razviti koordinaciju oko-ruka te rafinirati i ekonomizirati pokrete; nestrukturirani materijali (sitni dijelovi) i prostor u kojemu dijete može stvarati, pružaju djetetu priliku za stvaranje i izražavanje sebe, pronalaženja vlastite ravnoteže. Senzorni materijal koji je proučavala i razvijala Maria Montessori, pomaže djetetu doživjeti materijaliziranje koncepata koji bi inače ostali apstraktni, kao i samokorekciju.
To je apsolutno nevjerojatan materijal koji osnažuje samopoštovanje, potiče učenje, radoznalost, suočava nas s pogreškama i uči kako ih popraviti.
Ne zaboravimo i dobrobiti svakodnevnog kontakta s prirodom!
Planina, brdo, ravnica ili more, najvažnije je izaći iz kuće, biti na otvorenom, igrati se slobodno, eksperimentirati, dirati, doživljavati. Priroda je velika učiteljica, djeca ne smiju biti uskraćena za tako spektakularnu učiteljicu.
O godišnjim se dobima ne uči s kartica i fotografija, osobito stoga jer svako godišnje doba izgleda drugačije u različitim dijelovima svijeta pa čak i jedne zemlje. Godišnja doba djeca moraju doživjeti na vlastitoj koži, izlazeći svaki dan, po kiši i suncu, jer nema neadekvatnog vremena za izlazak, samo neprimjerene odjeće i obuće.
Ako, uz sve ovo, uspijemo priuštiti djeci svakodnevni kontakt sa životinjama, to je ravno zgoditku na lotu. Životinje uče djecu kako komunicirati bez riječi, kako brinuti za drugo živo biće, o različitosti kao bogatstvu, znanju o svijetu.
Ruke su moćan alat za učenje o sebi i svijetu! Djeca trebaju kontinuirano priliku da ih koriste, od najranije dobi i tijekom cijelog života. Iskustvo donosi znanje! Dajte djetetu motivaciju za rad i ono će vas zadiviti predanošću, radoznalošću i koncentracijom.
Bit će to divna predstava!
Vidjet ćete kako su mali, a neumorni, kakav su sjajan primjer kako prionuti na posao: sa strašću, predanošću, radošću, koncentracijom … da bi ga dovršili sretni, zadovoljni i opušteni.
Preneseno i prevedeno s eticamente.net
OVDJE SE PRIJAVITE ZA EDUKACIJ U ZAGREBU
OVDJE SE PRIJAVITE ZA EDUKACIJ U IVANIĆ-GRADU
Zbog velikog interesa, u organizaciji izdavačke kuće Harfa, dr. Ranko Rajović, jedan od najvećih autoriteta na ovim prostorima kad govorimo o odgoju i obrazovanju, održat će praktičnu edukaciju pod nazivom "Kako igrom uspješno razvijati djetetov IQ" temeljenu na NTC sustavu učenja, inovativnom programu čiji je autor. Edukacija je namijenjena roditeljima, odgojiteljima, učiteljima i drugim stručnjacima koji se bave odgojem i obrazovanjem djece.
Dr. Ranko Rajović, inače doktor interne medicine, dugogodišnji je predsjednik Odbora za darovite međunarodne udruge Mensa i UNICEF-ov suradnik na projektu ranog poticanja intelektualnog razvoja djece te osnivač Mense Srbije i Odsjeka za darovite Nikola Tesla Centra.
Edukacija će se održati u Zagrebu, 8. studenoga 2016. u 16.30 sati u hotelu Aristos, Buzin
Trajanje je praktične edukacije šest školskih sati, a redovna cijena je cijena je 360 kn. Ako uplatu izvršite u roku 48 sati od trenutka prijave, cijena praktične edukacije za Vas je 320,00 kn + POKLON NTC – Radna bilježnica. Da biste sudjelovali na edukaciji, obavezna je prijava. Prijavnicu ispunite ovdje
Prilikom dolaska na poklon ćete dobiti NTC radnu bilježnicu, a tijekom samog događaja organizirat ćemo nagradnu igru gdje ćete imati priliku osvojiti nekoliko wellness-paketa hotela Aristos kao i druge vrijedne nagrade koje smo pripremili za vas.
Potvrdu o sudjelovanju dobit ćete prilikom dolaska na edukaciju.
Program edukacije:
NTC-sustav učenja – igre koje oštećuju razvoj djeteta, a da toga nismo svjesni.
Uvod – funkcionalno znanje.
Razvoj mozga.
Koje aktivnosti oštećuju razvoj djeteta?
Je li rana stimulacija mučenje djeteta ili je potrebna?
Igre koje stimuliraju ukupni razvoj djeteta (NTC-tablica).
Reproduktivno učenje za mozak ne postoji
Zašto je reproduktivno učenje prošlost.
Kako mozak radi, reproduktivno ili asocijativno?
Zašto zaboravljamo lekcije koje smo dobro naučili?
Misaone klasifikacije, serijacije, asocijacije (NTC-tablica, II. dio)
Igra – skrivanje riječi u rečenici (I. razina)
Zašto mozak nauči lakše nešto sto nam ne treba, a ne ono što nam je ponekad važno?
Radionice, reproduktivno i asocijativno učenje
Nelogične priče, (I. razina)
NTC-sustavom podiže se intelektualni potencijal djece te se razvija brzina razmišljanja i zaključivanja – tzv. funkcionalno znanje.
Činjenica je da inteligencija ne ovisi samo o broju neurona, odnosno da nije uvjetovana samo genetskim potencijalom nego i vezama među neuronima, tzv. sinapsama. Razdoblje do sedme godine života najdragocjenije je za formiranje novih neuronskih veza (sinapsi). NTC – sustav učenja bavi se pitanjem kako stimulirati razvoj sinapsi, a time i ogromne dječje potencijale prije polaska u školu i u školi, a na njega će Dr. Ranko Rajović odgovoriti tijekom predavanja.
NTC-sustav učenja usmjeren je prema razvoju kognitivnih sposobnosti djece, a temelji se na istraživanjima koja upozoravaju na to da mozak uspostavlja 75 % svih neuronskih veza (sinapsi) do sedme godine života, a od toga 50 % sinapsi nastane već do pete godine. Taj se argument čini dovoljno uvjerljivim da posvetimo veliku pozornost predškolskoj dobi, učinkovitosti učenja i korištenju dječjeg pamćenja. Ako tijekom formalnog osnovnoškolskog i srednjoškolskog obrazovanja radimo sa samo 25 % preostalih mogućnosti korištenja potencijala mozgovnog kapaciteta, tada je važno znati kako se razvija dijete do sedme godine života.
NTC-sustav učenja dr. Ranka Rajovića primjenjuje se na različite načine u 15 europskih zemalja. Sustav podrazumijeva učenje utemeljeno na teorijskim osnovama neurologije, neuropsihologije i drugih znanosti, posebno pedagoških – obiteljske pedagogije, didaktike i metodike za predškolski i osnovnoškolski uzrast. Taj sustav učenja predstavlja operacionalizaciju teorijskih spoznaja navedenih znanstvenih disciplina, što je dobar pokazatelj kako povezivati teoriju s obrazovnom praksom. Pritom je riječ o novom pristupu učenju u kojem dominira misaona aktivnost djeteta i njegov uspješan razvoj. Sustav je vrlo dobro i detaljno razrađen, primjenjiv u obitelji, predškolskim ustanovama i u razrednoj nastavi osnovne škole. Program nudi načine prepoznavanja darovite djece, njihove karakteristike i putove prema povećanju IQ-a, razvoja sposobnosti i stvaralačkog mišljenja. Naglašava se važnost obitelji i šire društvene zajednice (vrtići, škole, centri za darovite) u razvoju darovite djece. NTC-sustav učenja ozbiljno će poljuljati opravdanost tradicionalnog rada s djecom.
Za sva pitanja i nedoumice stojimo vam na raspolaganju na 098/30 55 34, kontakt osoba Irena Orlović
![""]("/slike/aristos-logo-srebrni.png"){kind=logo}
Istraživanja* pokazuju da se učenici s poremećajem pozornosti s hiperaktivnošću (eng. Attention Deficit and Hyperactivity Disorder – ADHD) mogu bolje koncentrirati kad im je dopušteno meškoljiti se na mjestu.
Ali što ako to ometa ostatak razreda? Pitali smo naše čitatelje o tom problemu na Facebooku i primili stotine komentara od učitelja, roditelja i učenika, s odličnim idejama za omogućavanje učenicima da se meškolje, a da pritom ne ometaju ostatak razreda. Evo nekih od nama omiljenih savjeta:
LOPTICE ZA STISKANJE
Loptice za stiskanje, gnječenje, gume za stiskanje šake…Postoje desetci predmeta koje se može u tišini stiskati. Savjet učitelja: pobrinite se da ih djeca koriste ispod stolova da bi što manje ometala druge učenike. Ideja za zabavnu aktivnost: napunite balone različitim stvarima (sjemenkama, plastelinom, brašnom…) kako bi ih djeca mogla stiskati.
FIDGETI
Fidgeti su mali predmeti koji pomažu uposliti ruke nemirnih učenika. Možete ih kupiti online ili upotrijebiti predmete poput narukvica s kuglicama ili Rubikove kocke. Savjet učitelja: izbjegavajte bljeskajuće predmete poput fidget spinera, koji mogu ometati druge učenike.
PLASTELIN
Plastelin također može uposliti učenike koji su nemirni, tresu rukama i nogama, vrpolje se, previjaju itd.
ČIČAK-TRAKA
Zalijepite grubu stranu čičak-trake ispod učenikova stola. To mu daje nešto što može dirati tijekom sata. Također možete koristiti mnoge druge predmete, poput brusnog papira ili slamki.
ŽVAKAĆE GUME ILI OGRLICE KOJE SE MOGU ŽVAKATI
Žvakača guma može pomoći nekim učenicima s ADHD-om da se usredotoče. U učionici u kojoj su zabranjene žvakače gume možete koristiti ogrlice koje se mogu žvakati. Također možete omotati elastične gumice na krajeve olovaka koje učenici mogu gristi.
CRTANJE
Crtanje može pomoći mnogim učenicima da se usredotoče, ne samo onima s ADHD-om.
Neki učenici također mogu imati koristi od crtanja tijekom „vremena za priču” ili tijekom poučavanja lekcije.
POZADINSKA BUKA/GLAZBA
Ventilator u kutu učionice može pomoći nekim učenicima da se usredotoče. Dopuštanje učenicima da slušaju glazbu na slušalice također može pomoći. Jedan je učitelj imao uspjeha s akvarijem u učionici – učenici su voljeli slušati smirujući zvuk vode.
GUMENE TRAKE ZA STOLCE
Uzmite veliku gumenu vrpcu i zavežite je oko obje prednje noge učenikova stolca, što mu omogućuje da se odgurava ili vuće gumenu traku nogama.
ELASTIČNE LOPTE
Također poznate kao lopte za jogu, lopte za stabilnost ili lopte za vježbanje –potencijalno su odlične za sve učenike, a ne samo za one s ADHD-om.
STOLCI KOJI SE OKREĆU
Djeca se na njima mogu okretati. Stolac za ljuljanje također djeluje.
STOLCI ZA LJULJANJE
Slični stolicima koji se okreću, ovi stolcie dopuštaju učenicima da se ljuljaju na svojim sjedalima. Savjet učitelja: nemojte učenicima dopustiti previše ljuljanja – mogli bi pasti!
SJEDALA S DISKOM
Ova se sjedala stavljaju na stolce i omogućuju učenicima da se ljuljaju na svojim sjedalima, što nije toliko opasno kao ljuljanje cijelog stolca. Jastuci također mogu pomoći.
STAJAĆI STOLOVI
Oni su odlični za sve učenike, ne samo za one koji se moraju vrpoljiti i meškoljiti. Saznajte kako su učenici koristili stajaće stolove u tekstu „Korištenje stajaćih stolova u učionici”.
Ako imate dovoljno velik proračun možete upotrijebiti i stolove s pokretnim trakama.
STOLOVI S LJULJAJUĆIM OSLONCEM ZA NOGE
Ugrađeni oslonac za noge može pomoći smanjiti buku koju proizvodi tapkanje nogama.
SOBNI BICIKLI
U kut učionice možete smjestiti sobni bicikl, to je odličan način da pomognete učenicima da budu aktivni.
PROSTOR ZA KRETANJE U UČIONICI
Oslobodite područje na kraju ili uz rub učionice na kojem učenici mogu stajati, istegnuti se, plesati, koračati itd.
FLEKSIBILNE RADNE LOKACIJE
Učenici ne moraju učiti za stolovima – mogu raditi kod prozora ili se premjestiti s jednog stola za drugi. Različite stanice za učenje mogu pomoći svim vrstama učenika. Za ideje o razmještanju svoje učionice pročitajte tekst „7 zona za učenje koje svaka učionica mora imati”.
NAPOMENA
SAD: Portal EDUTOPIA mrežna je zajednica koja promiče i dijeli znanje o obrazovnim temama. Autori portala ističu projektno orijentirano učenje, profesionalni razvoj učitelja, društveno i emocionalno učenje, primjenu tehnologije itd.
Izvor: edutopia.org
*https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC4675699/
Preuzeto sa Školskog portala
“Maturanti pucaju po šavovima”, upozorava psihijatrica.
Evo, kreću vijesti o đacima koji bljuju i završavaju na psihijatriji zbog završnih ispita i matura, kreću izjave roditelja kako je sustav kriv za sve: kriva je škola, profesori koji traže previše… A meni na pamet padaju roditelji koji tlače djecu kako bi na društvenim mrežama naslikavali njihove svjedodžbe s peticama, roditelji koji umjesto svoje djece rade sve: pišu umjesto njih lektire, radne bilježnice, stvaraju od njih nesposobnjakoviće, a onda od njih na kraju svega traže uspjeh, uspjeh i samo uspjeh. Da se hvale ili liječe vlastite komplekse. Padaju mi na pamet roditelji zbog kojih sam se često osjećala kao nemajka, jer svojoj sam djeci rekla: "Čuj, škola je sad tvoj jedini posao. Učiš za sebe. Nikad djecu nisam kažnjavala zbog loših ocjena. Ni za odlične uspjehe im nisam kupovala neke spektakularne darove. Odličan uspjeh sam je po sebi dar za trud, rad i pamet”, status je ovo koji je ovih dana na svom Facebook profilu objavila poznata književnica Ivana Šojat, a za koji je skupila čak 700 lajkova, iako, kaže, nije imala namjeru uzburkavati duhove.
No, da je sustav u kojem se od prvog razreda osnovne škole traži da učenici prolaze s 5.0 i budu jednako dobri i u matematici i u tjelesnom odgoju posve neprirodan, i umjesto da potiče razvoj talenta u onome u čemu su učenici najbolji, stvara masu djece sa znanjem nabubanim samo za završne ispite, sve češće i glasnije upozoravaju i psihijatri i psiholozi.
– Riječ je pritisku koji traje cijele godine, a ne samo na kraju, iako je u svibnju i lipnju vrhunac. Cijeli je sustav vrlo loše posložen. Nevjerojatno je da danas postoje liste čekanja za instrukcije na koje djeca idu od petog razreda nadalje. Mi se na Zavodu za dječju i adolescentnu psihijatriju od svibnja susrećemo s djecom koja imaju panične napade, jer moraju nabiti prosjek 5.0. Događa se da je danas ono što bi trebalo biti veselje, kao što je maturalni ples i zabava za djecu postala zadnja rupa na svirali, jer su izluđeni maturom. I osobno sam majka djeteta u prvom i četvrtom razredu srednje škole, što znači da u kući imam maturanticu. Škola više nije izvor zadovoljstva, nego frustracije. Djeca pucaju po šavovima! Ta djeca mjesec dana niti spavaju, niti jedu. Za mene je kao psihijatra apsolutno neprihvatljiva izjava nekih roditelja tipa – “Mene ne zanima kako se oni osjećaju, već kakav imaju uspjeh!”. Osim toga, kod maturanata je riječ o adolescentskoj dobi koja je izazovna sama po sebi. Ta djeca nemaju kapacitet za tu vrstu stresa. Što je, s druge strane, s onima koji nisu pet nula, koji su prosječni? Njih uopće ne potičemo da bruse svoje talente! Mi kao struka ozbiljno razmišljamo kako je vrijeme da glasno upozorimo na štetnost ovakvog sustava za psihičko zdravlje djece i da već ove jeseni organiziramo stručni simpozij o tome, upozorava izv. prof. dr. sc. Katarina Dodig-Ćurković, pročelnica Zavoda za dječju i adolescentnu psihijatriju KBC-a Osijek.
Pitajte dijete što ono stvarno želi
Da bi zdravlje i dobrobit djece trebali biti važniji od ocjena, upozorava i psihologinja doc. dr. sc. Ana Kurtović, s Filozofskog fakulteta u Osijeku.
– Ne možemo kriviti samo roditelje da stvaraju pritisak na djecu, jer nisu oni izmislili taj pritisak. Mi danas imamo realne situacije prema kojoj stvarno ispada da ako vam dijete nije 5.0, neće moći upisati željenu školu. Možda bi male mature ili slični mehanizmi bili bolje rješenje od tolikog pritiska na ocjene. Naime, pritisak za savršenim ocjenama nije ranije postajao i ocjene nisu bile isključivi indikator nečije sposobnosti. Kod djece bi ponajprije trebalo razvijati radne navike i smanjiti pritisak prema njima i razgovarati s njima. Znači, obvezno ih treba uključiti u odluku o daljnjem školovanju. Oni su premali i premladi da bi znali što je za njih najbolje, ali ne znaju ni roditelji uvijek što je najbolje, jer nemaju kristalnu kuglu. Stoga bi svakako trebalo uključiti dijete u promišljanje o izboru daljnjeg školovanja, jer gimnazije jesu dobre škole, ali ne znači da je kasniji studij najbolji izbor za vaše dijete, upozorava doc. Kurtović.
Preneseno s Glasa Slavonije
Početak školske godine za mnoge roditelje predstavlja pravu noćnu moru, pogotovo kada dijete prvi put kreće u školu. Osim nabave potrebnih knjiga i bilježnica, potrebno ga je pripremiti na novo okruženje jer promjena okoline nerijetko djeluje zbunjujuće, u nekim situacijama i traumatično. Povratak u školske klupe mnogim roditeljima i djeci zadaje glavobolje.
O tome kako da početak škole ne postane noćna mora za djecu i roditelje, kako sebi i djeci olakšati svakodnevicu te što sve roditelji trebaju paziti i kako pripremiti dijete za povratak u školske klupe, otkriva socijalna pedagoginja Dora Kralj.
Prvašićima je najteže
Prvašiće koji tek započinju svoje školske dane potrebno je pripremiti na polazak u školu. To ne znači da ih treba zastrašivati školom i zadaćama, već ih pripremiti na realnost. Za dijete škola predstavlja veliku promjenu u njegovom životu, ali i za ostatak obitelji. Roditelji su ti koji imaju najveći utjecaj na dijete, zbog čega je važno da se ono prije svega osjeća prihvaćenim kako bi lakše svladalo nepoznate situacije.
Priprema djeteta odvija se dulji period prije samog polaska djeteta u školu, pri čemu roditelji postupno, kroz igru, jačaju vještine potrebne za djetetovu samostalnost, funkcioniranje u školskoj sredini i razrednom kolektivu, kao što su naprimjer briga o svojim stvarima, prelazak ceste, crtanje, brojanje, slova i brojke, socijalne vještine, uvažavanje jasnih pravila ponašanja i ograničenja itd.
No vještine čitanja i pisanja nisu najvažnije. Djeca ih u pravilu brzo usvajaju. Važnije je prilagoditi se, biti discipliniran i uporan. Djeca čiji roditelji vjeruju u njihove sposobnosti te im pružaju podršku, ohrabruju ih i podržavaju puno će se brže i lakše prilagoditi novom okruženju.
Sam polazak u školu roditelji mogu olakšati djetetu tako da on bude praćen pozitivnim ozračjem, njihovim pozitivnim stavom o školi, da pozitivno govore o njoj, povezujući igru i učenje, poručuju djetetu da vjeruju u njega i da su tu za njega ako nešto zatreba. Također je dobro prošetati se s djetetom do škole, upoznati prostor, uključiti dijete u nabavku školskog pribora, omatanje i obilježavanje knjiga i bilježnica, kao i s njime odrediti prostor za rad kod kuće te ga poticati na razgovor o školi. Poželjno je, ako je moguće, ostaviti slobodne dane kako bi prvih dana škole mogli biti uz njega, otpratiti ga u školu i dočekati po povratku iz škole te razgovarati s njime o dojmovima.
Nije teško samo djeci, i roditelji su pod stresom
Škola često zna biti stresna i za same roditelje. Školarci koji tek kreću u školu često odbijaju ići u nju, plaču ili odbijaju sudjelovati na nastavi.
Djeca strah od škole mogu iskazivati otvoreno ili prikriveno, žaleći se na trbobolju i glavobolju, dok se neka djeca teže prilagođavaju na strukturiranu školsku sredinu i rad u školi, zbog čega može doći do nezadovoljstva s djetetove te frustracija s roditeljske strane.
Roditelji u tim situacijama mogu pomoći strpljivim, toplim razgovorom s djetetom, uvažavanjem razloga zbog kojih se boji ići u školu, pokazivanjem da vjeruju u njega i pohvalama kako bi razvilo osjećaj sigurnosti i samopouzdanja. Važno je da roditelji i dalje pokazuju pozitivan stav o školi, potiču djetetova druženja i prijateljstva, kao i izvanškolske aktivnosti u kojima je uspješno te ne počnu gledati dijete samo kao učenika, već nastave i dalje kao osobu. Svakako je u navedenom korisna suradnja i s nastavnikom.
Ako se navedena ponašanja prolongiraju, potrebno je potražiti stručnu pomoć.
Roditelji bi trebali uskladiti svoja očekivanja s djetetovim mogućnostima
Djecu je potrebno naučiti da je za uspjeh potrebno uložiti određeni trud. Djeca su po prirodi uporna i ne odustaju lako, bez obzira na neuspjele pokušaje. U dobi kada su spremna za školu, kod djece se razvija svijest o tome da je deficit nekih sposobnosti moguće kompenzirati trudom i upornošću. Prihvaćanje neuspjeha, pravo na greške i strpljivost su kvalitete koje će djetetu pomoći u savladavanju školskih obaveza. Obitelj koja dijete potiče da ispituje i istražuje, usvaja nova znanja i svladava prepreke djeluje motivirajuće na djetetove radne navike.
Roditelji često griješe kada su u pitanju školske obaveze i ocjene školaraca, koje predstavljaju najčešći razlog svađa između roditelja i djeteta. Problemi oko učenja i pisanja zadaća najčešće se javljaju u višim razredima, kada djeca počinju imati druga zanimanja, a škola pada u drugi plan, ali i kod manje djece koja brzo izgube koncentraciju.
Važno je da roditelji usklade svoja očekivanja s djetetovim mogućnostima i ne ulove se u zamku da dijete vrednuju samo kroz postignuće u školi, da ne gledaju djetetov uspjeh samo kroz ocjenu, već i trud koji je uložio, pohvaljuju ga i podržavaju, pokažu da vjeruju u njega te jačaju njegovu samostalnost u izvršavanju školskih obaveza, ali i pokažu da su tu za njega ako mu zatreba pomoć.
Pomagati kod zadaća ili ne?
Vječna dvojba roditelja je treba li djetetu pomagati u izvršavanju školskih obaveza poput pisanja zadaća i učenja kako bi bilo uspješnije ili pustiti dijete da se uči samostalnosti i odgovornosti tako da mu se usade radne navike.
Roditelji djetetove radne navike razvijaju i prije nego što ono krene u školu, potičući ga recimo da samo pospremi svoje igračke nakon igre, na što se potom nadograđuju one vezano uz školske obaveze. Dobro je u početku djetetu pomoći u organizaciji dana, odnosno vremena za učenje, ali i za odmor i igru, biti uz njega dok piše domaću zadaću, ali ne radeći umjesto njega, no isto tako je važno poticati samostalnost, odnosno da samo radi ono što već tada može, kao npr. spremanje knjiga u torbu, šiljenje, pospremanje radnog kutka.
Dijete je važno poučiti i 'organizaciji učenja, raspodjeli potrebnog vremena za učenje, razlikovanju bitnih informacija od nebitnih te razumijevanju gradiva potičući ga da pita ono što ne razumije jer se gradivo koje se razumije puno lakše i brže nauči. Roditelji slanjem poruke djetetu da im se uvijek može obratiti za pomoć te da se sami ne nameću u aktivnostima u kojima mu to nije potrebno, razvijaju djetetovu samostalnost i odgovornost u izvršavanju svojih obaveza'.
Olakšajte im povratak u školske klupe
Djeca kojima ovo nije prva školska godina preko ljeta se obično opuste, imaju više slobode i vremena za igranje i slobodne aktivnosti. Mnogi roditelji muku muče kako dijete vratiti u svakodnevnu rutinu učenja jednom kada se ponovno vrate u školske klupe.
Znamo da je za sam proces učenja i pisanja zadaća važna pažnja i koncentracija, stoga je važno prepoznati eventualne ometajuće faktore i stvoriti okolnosti u kojima je sam proces učenja uspješniji i brži te time ostavlja poslije više vremena za druge djetetove interese, zabavu i odmor.Važno je da prostor u kojem dijete uči bude s dovoljno svjetla i zaštićen od buke te je poželjno da u njemu nema sadržaja, igračaka i zvukova koje odvlače djetetovu pažnju.
Roditelji su danas više uključeni u obrazovanje djece, vjerojatno zbog veće svjesnosti o samoj važnosti obrazovanja, zbog čega su često opterećeni djetetovim uspjehom. Kako bi djetetovo školovanje proteklo ugodno i za roditelje i za dijete, važno je da roditelji zadrže dotadašnje vrijednosti i aktivnosti koje su voljeli i kojima su se kao obitelj bavili, da izbjegavaju da se interakcija s djetetom odnosi samo na ocjene i učenje, da provode kvalitetno zajedničko vrijeme s djecom i u zabavnim i opuštajućim aktivnostima te ne zaborave da polaskom u školu djeca ne postaju samo učenici, već ostaju i djeca kakva su bila sa svim svojim dotadašnjim lijepim osobinama, vještinama i postignućima i izvan škole. Korisno je razgovarati s prijateljima, partnerom o svojim očekivanjima i osjećajima vezano uz djetetov polazak u školu, kako iste ne biste prenosili na dijete i time mu otežali prilagodbu.
Preneseno s t-portala
Svaki roditelj zna da se djeca bolje razvijaju što se više kreću. A kretati se možete na različite načine. Znanstvenici su dokazali kako su aktivni pokreti prstiju izravno povezani sa stupnjem razvoja "govorne zone" djetetova mozga.
Pokreti prstiju također pozitivno djeluju na moždani korteks. Dakle, vježbe za razvoj finih motoričkih sposobnosti način su za poticanje mentalnog razvoja i pomažu u ovladavanju govorom. Ranije su naše majke i djeca sve kućanske poslove radile ručno, prali podove, ribali rublje, pleli, vezli, razvrstavali žitarice, ali danas djeca dolaze na gotovo.
Dvije trećine ili čak više kućanskih poslova koji zahtijevaju rad rukama danas obavljaju strojevi – kombajn, usisavač, perilica rublja. Gotovo smo potpuno zaboravili plesti i šivati, a kašu kuhamo iz vrećice u kojoj je već sve pripremljeno. Zato moramo vježbati govor i um. Predlažem nekoliko jednostavnih vježbi za predškolce i najmlađe školarce.
Kotrljanje
Rukama možete valjati što god želite, loptice, orahe, šesterokutne olovke, mamine viklere. Najbolji je materijal za ruke onaj koji poput ježa „ubada”, jer „iglice” daju dodatne taktilne podražaje i raspršuju krv. Dakle, na ovaj način masirate dlanove.
Kotrljamo olovku po stolu prolazeći olovkom preko dlana i prstiju. Vrtimo olovku provlačeći je kroz prste, držeći je u određenom položaju ili je kotrljamo među dlanovima.
A sada je na redu lopta.
Kotrljanje lopte po zadanom pravcu savršeno razvija sposobnost koordinacije. Možete nacrtati stazu u obliku labirinta ili spirale, duž koje ćete loptu, zaglavljena između dlana i površine, voditi do cilja.
Ostala su vam dva oraha koje niste pojeli? Odlično. I njih možemo uposliti. Uzmite u jednu ruku dva oraha i kotrljajte po površini kao da želite izravnati njihove neravne rubove.
Vezenje
Koji se predškolac može pohvaliti da zna vezati vezice na cipelama? Što prije to usvoje, to bolje.
Čipkanje je jedan od najučinkovitijih načina razvijanja fine motoričke sposobnosti. Omotajte, odvežite vezice ili konac – sve je to dobra vježba za predškolce. A za stariju djecu možete zadati složeniji zadatak gdje je potrebno vesti prema uzorku ili povezatidetalje koji nedostaju na slici pomoću konca.
Također, za današnju modno osviještenu djecu možete pronaći primjere neobičnoga lijepog vezanja vezica na cipelama. Pustite ih da vježbaju ako žele biti u trendu!
Mozaik je sličan vezenju. Zahtijeva sposobnost držanja sitnih detalja u prstima koje je potrebno uklopiti u sliku. Ovdje se možete koristiti svime: od gumba i perlica do tjestenine i graška. Najvažnije je upotrijebiti maštu i dobit ćete pravo umjetničko djelo!
Oblikovanje
Plastelin, slano tijesto, glina izvrsni su pomagači u razvoju finih motoričkih sposobnosti predškolaca i učenika osnovne škole. Ovdje se ne radi samo o mentalnom treningu, već i o oslobađanju mašte i razvoju kreativnosti.
Za djecu predškolske dobi ovo je prava lekcija koja potiče na točnost, upornost i naporan rad. Dakle, kotrljamo kobasice, kotrljamo kuglice i od svega toga izrađujemo figure.
Želite li kombinirati ugodno s korisnim? Radite s djecom peciva i pite od tijesta. Važno je mijesiti, oblikovati, valjati rukama. Za ručak ukusan zalogaj, a za mozak odlična vježba.
Papir
Što god možete rezati, obojiti, presaviti, sve je to prikladno za vježbanje motoričkih sposobnosti. Među kreacijama od papira najcjenjeniji je origami. Za njega su potrebne obje ruke, pa se i lijeva i desna moždana polutka razvijaju istodobno. A kakva je tek spretnost i domišljatost potrebna da biste jednostavni list papira pretvorili u prepoznatljivu figuru! Kakvo su strpljenje i upornost potrebni za izradu papirnih remek-djela!
Među vježbama s olovkom i papirom preporučuje se sjenčanje, jer pomaže predškolskoj djeci da se pripreme za pisanje te pomaže najmanjoj djeci da vježbaju povlačenje crta bez ograničenja. Sjenčanje uči slobodnom crtanju i razvija osjećaj pravilnog nagiba, što je važno za rukopis.
Škare
Škare su korisne, jer svladavanje vještine rezanja iziskuje napor i izravno je povezano s razvojem motoričkih sposobnosti. Ravna crta, dijagonalna, krugovi i kvadrati, ovali i pravokutnici, sve te vještine mogu dobro doći u izradi… pahuljica.
Da, da, snježne pahulje, koje imaju mnogo fantastičnih linija.
Igre prstima
Volite li kazalište sjena gdje na zidu, uz pomoć ispravno sklopljenih prstiju, odjednom izrastu smreke ili labudovi, psi ili mačke? Ova zanimljiva igra također razvija motoričke sposobnosti.
Vrlo je korisno i kućno kazalište lutaka. Dakle, ako imate lutke koje skupljaju prašinu negdje u kutu, onda ih radije izvadite i uposlite kao pomagače, oživite bajku i priredite predstavu kod kuće.
Ovo su neki od jednostavnih trikova pomoću kojih možete pomoći vašoj djeci da postanu još pametnija i rječitija. Sretno! Ako smo nešto propustili i vi znate i druge zanimljive načine kako razviti male prste, podijelite ih u komentarima.
Preneseno sa Školskog portala
U studenome 2018. vas pozivamo na novu praktičnu edukaciju dr., Rajovića koja će se održati u Osijeku i Zagrebu.
Igra je učenje – učenje je igra
Pristup učenju može za djecu biti poticajan i zabavan (a tako se najlakše uči), ako se učenje događa kroz igru i ako vodimo računa o razvoju tri područja koja treba poticati:
O funkcionalnom razmišljanju i znanju kao prioritetima 21. stoljeća, saznajte više:
U Osijeku, u srijedu 14.11.2018. s početkom u 17:30 sati
Hotel Osijek
Trajanje: 4 školska sata
Prijava obavezna!
Kome je edukacija namijenjena
Edukacija je namijenjena odgojiteljima, učiteljima, roditeljima djece do 12 godina kao i svima onima koji će posati roditelji te svima onima koje se na neki način bave razvojem djece.
Cijena edukacije je 360 kn, ali ako uplatu izvršite unutar 24 sata nakon prijave cijena za Vas je 320 kn.
Podatci za uplatu:
Harfa d.o.o., Rodrigina 4, Split, HR0723600001102468779 (ZABA), poziv na broj: 141118 (Osijek)
Svi sudionici dobit će potvrdu o sudjelovanju.
O dr. Ranku Rajoviću …
Dr. Ranko Rajović, inače doktor interne medicine, dugogodišnji je predsjednik Odbora za darovite međunarodne udruge Mensa i UNICEF-ov suradnik na projektu ranog poticanja intelektualnog razvoja djece te osnivač Mense Srbije i Odsjeka za darovite Nikola Tesla Centra.
NTC-sustavom podiže se intelektualni potencijal djece te se razvija brzina razmišljanja i zaključivanja – tzv. funkcionalno znanje.
Činjenica je da inteligencija ne ovisi samo o broju neurona, odnosno da nije uvjetovana samo genetskim potencijalom nego i vezama među neuronima, tzv. sinapsama. Razdoblje do sedme godine života najdragocjenije je za formiranje novih neuronskih veza (sinapsi). NTC – sustav učenja bavi se pitanjem kako stimulirati razvoj sinapsi, a time i ogromne dječje potencijale prije polaska u školu i u školi, a na njega će Dr. Ranko Rajović odgovoriti tijekom predavanja.
NTC-sustav učenja usmjeren je prema razvoju kognitivnih sposobnosti djece, a temelji se na istraživanjima koja upozoravaju na to da mozak uspostavlja 75 % svih neuronskih veza (sinapsi) do sedme godine života, a od toga 50 % sinapsi nastane već do pete godine. Taj se argument čini dovoljno uvjerljivim da posvetimo veliku pozornost predškolskoj dobi, učinkovitosti učenja i korištenju dječjeg pamćenja. Ako tijekom formalnog osnovnoškolskog i srednjoškolskog obrazovanja radimo sa samo 25 % preostalih mogućnosti korištenja potencijala mozgovnog kapaciteta, tada je važno znati kako se razvija dijete do sedme godine života.
NTC-sustav učenja dr. Ranka Rajovića primjenjuje se na različite načine u 15 europskih zemalja. Sustav podrazumijeva učenje utemeljeno na teorijskim osnovama neurologije, neuropsihologije i drugih znanosti, posebno pedagoških – obiteljske pedagogije, didaktike i metodike za predškolski i osnovnoškolski uzrast. Taj sustav učenja predstavlja operacionalizaciju teorijskih spoznaja navedenih znanstvenih disciplina, što je dobar pokazatelj kako povezivati teoriju s obrazovnom praksom. Pritom je riječ o novom pristupu učenju u kojem dominira misaona aktivnost djeteta i njegov uspješan razvoj. Sustav je vrlo dobro i detaljno razrađen, primjenjiv u obitelji, predškolskim ustanovama i u razrednoj nastavi osnovne škole. Program nudi načine prepoznavanja darovite djece, njihove karakteristike i putove prema povećanju IQ-a, razvoja sposobnosti i stvaralačkog mišljenja. Naglašava se važnost obitelji i šire društvene zajednice (vrtići, škole, centri za darovite) u razvoju darovite djece. NTC-sustav učenja ozbiljno će poljuljati opravdanost tradicionalnog rada s djecom.