Je li vam se ikada dogodilo da ste se za nešto jako trudili, uspjeli i potom samo mahnuli rukom na taj uspjeh? Jeste li ikada umanjili svoj značaj u nečemu, umanjili svoje zalaganje? Je li vam se ikada dogodilo da tuđe uspjehe vrednujete a svoj ne?

Ako ste na ova pitanja odgovorili potvrdno a imate dijete, tada bi bilo dobro da pročitate članak.

S obzirom da je (uskoro) kraj školske godine, mnogi se roditelji pitaju trebaju li nagraditi dijete za uspjeh; koji uspjeh jest za nagradu a koji nije; jesu li ocjene zaista bitne bar kod odluke o nagrađivanju djeteta?

Što je generalno dobro za djecu?

Danas o svakoj temi vezano uz odgoj djeteta savjete nudi niz stručnjaka. Često puta ti savjeti mogu biti potpuno oprečni pa onda više ni sami roditelji nisu sigurni što je a što nije dobro za njihovo dijete. Uvijek se trudim biti stručnjak koji neće „pametovati“ roditeljima, posebice zato jer su oni ti koji najbolje znaju svoju djecu – već ih samo usmjeriti u ono što je generalno dobro za djecu, a potom i jednog dana kao odrasle osobe.

Iz razloga jer je svako dijete drugačije kao i svaki odnos između tog djeteta i roditelja, teško je dati točno određene naputke što da ili ne činiti. Jer nešto može biti odličan savjet za jedno dijete, a posve krivi za drugo. I zato je najvažnije da roditelji prije nego primjene ijedan savjet upitaju sebe kako bi to funkcioniralo s njihovim djetetom.

Umanjujete li vlastite uspjehe? 

Prije svega voljela bih rastumačiti čemu ona tri pitanja na početku o tome umanjujete li vlastite uspjehe.

Naime, djeca najviše uče kroz postupke roditelja – ako ste skloni obezvrijeđivati svoje uspjehe, velika je vjerojatnost da će to Vaše dijete preslikati na sebe i jednog dana primjerice uspješno završen fakultet marginalizirati.

Ako tako bude gledalo na svako svoje postignuće u životu, tada se opet povećava vjerojatnost da mu samopouzdanje bude niže. I unatoč Vašim porukama o tome koliko je pametno/uspješno/dobro, ono će i dalje patiti od manjka samopouzdanja. Stoga, osim što je bitno „slaviti“ uspjehe djeteta, također je važno da i vlastite obilježite jer to je prvo što će dijete modelirati.
 

Kada kažem „proslaviti uspjeh“, zaista mislim doslovno. No, slavlje ne mora biti veliko i spektakularno uz svečani ručak s 50 gostiju kada dijete dobije prvu peticu u školu. Slavlje može biti simbolično uz poruku "Bravo, ti to možeš! Bravo jer si se trudio! Bravo jer si uspio!“. Nagraditi trud i rad, obilježiti kraj nečega i naglasiti kako je to djetetov uspjeh – poruke su koje pomažu djetetu da preuzme odgovornost u svoje ruke, da osvijesti da je kormilo života u njegovim rukama. Danas su to postignuća u školi, a sutra će biti nešto drugo.

Biti roditelj danas zaista nije jednostavno

Današnji roditelji suočeni su s nizom izazova kojih nekada nije ni bilo (npr. internet, mobiteli itd.), a kako dijete raste, izazova je sve više – posebice polaskom djeteta u školu. Treba li nagraditi dijete kada dobije dobru ocjenu? Treba li ga motivirati nagradom na kraju godine jer je prošlo s odličnim uspjehom? Vjerojatno bi se svi stručnjaci složili da samo motiviranje djeteta materijalnim nagradama generalno nije dobro. Ukoliko je naglasak samo na materijalnom (a ne na dobiti koju će dijete imati od znanja i učenja, na osjećaju ponosa jer je nešto postiglo, na trudu i radu, itd.), dijete će postati isključivo motivirano vanjskim nagradama.

Ono što se s vremenom događa jest da ukoliko izostane nagrada, izostaje i uspjeh. A što je dijete starije i apetiti su veći – možda je u osnovnoj školi bila dovoljna kuća za barbike, skejt, no što će biti u srednjoj? A također se trebamo zapitati i želimo li takve vrijednosti usaditi u dijete – vrijednosti koje podržavaju materijalno, u kojima nije bitan rad, gdje činimo sve za novac. Činjenica je da nas novac sa po sebi dugoročno ne može usrećiti – pa čemu onda učiti dijete vrijednostima koje ga neće učiniti sretnim čovjekom?
 

Smatram da svako dijete treba nagraditi za njegov uspjeh, no pri tome je bitna sama nagrada (koja ne mora biti materijalna) i poruka koju šaljemo djetetu.

Ako na kraju školske godine dijete razveselimo izletom u toplice/zabavni park/malim slavljem u restoranu – tada ćemo djetetu pokazati da cijenimo njegov trud, pripisati mu zasluge za postignuti uspjeh. I izlet košta (dakle ni tu roditelji ne prođu besplatno), no poanta nije u potrošenim novcima, već u poruci koju šaljemo djetetu. Naravno da dijete možemo razveseliti i primjerice igračkom koju već dugo želi – no opet je bitno koja poruka prati dar. Poruka da je u redu nagraditi se kada uložimo trud u nešto. Poruka da ta nagrada ne mora biti velika i materijalna – dovoljna je nagrada koja će nas razveseliti, pokazati da mislimo na sebe i da svoje uspjehe ne uzimamo zdravo za gotovo.

S takvim porukama dijete će jednog dana kao odrasla osoba znati njegovati sama sebe: znat će proslaviti svoj uspjeh, razveseliti se nekom sitnicom na kraju uspješnog ali napornog radnog dana, znat će da trud i rad urode plodom i da je to, između ostalog, u našim rukama. A vjerujem da je to poruka koji bi svaki roditelj volio prenijeti svom djetetu.

Autorica: Kristina Bačkonja, dipl. psiholog
Preneseno s Ordinacije Večernjeg lista

Mnogi važni dokumenti i strategije vezane uz čitanje naglašavaju da je upravo metoda glasnog čitanja ključna za razvijanje čitateljskih navika i kasniji uspjeh u školi te općenito uspjeh u stjecanju znanja i vještina. Glasno čitanje djeci često služi i prevenciji poteškoća u čitanju koje se mogu javiti već u najranijoj dobi.

Da ne bude zabune, izuzetno je važno čitati djeci svih uzrasta, a ne samo najmlađima!

Evo nekoliko činjenica zašto je važno čitanje naglas te savjeta i ideja za provedbu glasnog čitanja djeci najmlađe dobi:

• Glasno čitanje stavlja knjige u središte pažnje te ih predstavlja kao izvore ugodnog, vrijednog i uzbudljivog iskustva. Djeca, koja od najranije dobi nauče vrijednost knjiga, najčešće postanu vrsni samostalni čitatelji.
• Glasno čitanje pomaže djeci povezati ono što vide, čuju i pročitaju. Glasno čitanje odraslih djeci proširuje dječji vokabular i proširuje njihovo opće znanje.
• Glasno čitanje omogućuje roditeljima, bakama i djedovima, braći i sestrama, učiteljima, rodbini i prijateljima da budu čitateljski uzori djeci. Na taj se način njihova ljubav prema knjizi lako prenosi na djecu.
• Glasno čitanje djeci otkriva literaturu koju možda nikada sami ne biste otkrili, poput poezije, kratkih priča…
• Glasno čitanje omogućuje djeci upoznavanje s književnim jezikom koji se znatno razlikuje od svakodnevnog govora, ili jezika koji se čuje na televiziji, pročita u novinama ili čuje u filmovima. Na taj način djeca bolje razumiju složene rečenične strukture.
• Glasno čitanje omogućuje djeci maštanje o ljudima, mjestima, vremenima i događajima koje nisu upoznali ili doživjeli.
• Glasno čitanje stvara vezu između djeteta i odraslog koji mu čita te im tako osigurava zajedničke teme za razgovor. Govorenje i razgovor pomažu u razvoju vještina čitanja i pisanja.
• Glasno čitanje pomaže razvoju kognitivnih sposobnosti kroz razgovore o pročitanom.
• I na kraju, ali ne i manje važno – glasno čitanje je zabavno!

Čitanje u obitelji

Glasno čitanje u obitelji može postati ritual tijekom djetetovog odrastanja.
Glasno čitanje može postati aktivnost koja zbližava tinejdžere i mlađu braću i sestre. Bake i djedovi, ujne i ujaci, tete i stričevi te bliži i dalji rođaci mogu čitati djeci dok s njima provode vrijeme. Tako se jednostavno mogu stvoriti nove prilike za glasno čitanje djeci svih uzrasta.

Kada čitati

Čitati naglas treba kada odgovara svim sudionicima čina čitanja: ujutro, poslijepodne, navečer, bilo da se radi o točno određenom terminu ili je riječ o spontanom čitanju – kada su i dijete i odrasli raspoloženi za priču – a to se može odvijati u autu, u liječničkoj čekaonici, u autobusu, u gradu, u parku, na izletu…

Trajanje čitanja

Čitati treba onoliko dugo dok djeca žele slušati. Djecu ne treba prisiljavati na slušanje priče. S vremenom djeca razvijaju koncentraciju pa se vrijeme slušanja priče produljuje. Samo 15 minuta glasnog čitanja dnevno pomaže djetetovu cjelokupnom razvoju.
Neka djeca vole slušati priču dok crtaju ili se igraju nekom igračkom pa je i to preporučljivo.

Čitanje naglas djeci od rođenja

Čitajte djeci naglas od rođenja kako bi ona…

…mogla povezati čitanje i knjige s ugodnim osjećajima.
…mogla čuti zvukove, rime i riječi.
…mogla koristiti svoja osjetila sluha, vida i opipa.
…mogla stvarati zvukove – od gugutanja do riječi.
…mogla pokazati na sliku, a osoba koja čita imenovati to što dijete pokazuje.
…počela razumijevati da slike prikazuju određene predmete iz njihove okoline.
…dakako – mogla uživati u glasnom čitanju!

Ideje kako čitati djetetu

• Uzmite dijete u krilo i to tako da ono može gledati slikovnicu.
• Igrajte se riječima, stvarajte rime, pjevajte, uključite ime djeteta u priču ili pjesmu jer djeca to vole.
• Dijete će htjeti dirati, hvatati, okusiti slikovnicu jer dijete tako uči i upoznaje svijet oko sebe, pa mu možete dati igračku koju će držati dok zajedno čitate.
• Ne zamarajte se brojem pročitanih stranica. Nekada ćete pročitati jednu ili dvije stranice. S vremenom će taj broj porasti.
• Neka dijete slobodno okreće stranice. Možda će djetetu biti zanimljivija sama knjiga od čitanja. Dopustite mu da se poigra s knjigom.
• Obavezno pokazujte ono o čemu govorite, opisujte što se događa na slikama.
• Uključite dijete u priču. Postavljajte pitanja: Što je ovo? Gdje je nešto na slici? I pričekajte da dijete odgovori ili pokaže.
• Potaknite dijete da se uključi u priču – neka oponaša zvukove ili glasove životinja ili neka ponavlja za vama rimu.
• Zadržite se na stranici koliko god je potrebno i koliko god se djetetu sviđa, no ukoliko se djetetu više ne sluša, ostavite knjigu sa strane.

Glasno čitanje aktivnost je koja uključuje cijelu obitelj – roditelje, bake i djedove, braću i sestre, rođake, ali i prijatelje. Izuzetno je važno za razvoj kognitivnih sposobnosti djece, a osobama koje su uključene u glasno čitanje djeci, osigurava čvrstu vezu s djetetom.

Preneseno s citajmi.info
 

Za čitanje naglas i kasnije samostalno čitanje, preporučujemo Harfina izdanja!