Više od četvrtine djece koja kreću u osnovnu školu ne zna komunicirati punim rečenicama, dok istodobno raste zabrinutost zbog količine vremena koje djeca provedu ispred ekrana, upozorenje je britanskog ministra obrazovanja Damiana Hindsa u svom govoru o društvenoj pokretljivosti. Na žalost, ništa bolje stanje nije ni u Hrvatskoj, unatoč činjenici da djeca u školu kreću i dvije godine kasnije nego mali Britanci.

"Više od četvrtine djece koja kreću u osnovnu školu ne zna komunicirati punim rečenicama, dok istodobno raste zabrinutost zbog količine vremena koje djeca provedu ispred ekrana", rekao je britanski ministar obrazovanja Damian HINDS u svom govoru o društvenoj pokretljivosti. Hinds smatra da bi tehnologija mogla pomoći roditeljima u ranom razvoju jezika njihove djece. Ministar obrazovanja također je obećao da će u deset godina prepoloviti broj djece koja nemaju potrebne vještine ranoga govora ili čitanja.

Statistički podaci pokazuju da 28 posto djece u dobi od četiri i pet godina ne zadovoljava razinu komunikacije i pismenosti koje se od njih očekuje.

"Skandalozno je da imamo djecu koja kreću u školu, a nisu sposobna komunicirati punim rečenicama niti čitati jednostavne riječi" – kaže Hinds. – "To je problematično. Naime, ako zaostajete od samog početka, teško ćete uhvatiti korak s ostalima. Vaši vas vršnjaci neće čekati, stoga se ovaj jaz samo produbljuje. To ima velik utjecaj na društvenu pokretljivost."

Dva je puta veća vjerojatnost da će četverogodišnjaci i stariji od njih s lošim vokabularom biti nezaposleni u dobi od 34 godine, za razliku od djece s dobro razvijenim rječnikom, pokazuje istraživanje.

Najavljujući obrazovnu konferenciju koja će se održati ove jeseni, a da bi potaknuo roditelje da vrlo rano počnu poticati jezični razvoj kod svoje djece, Hinds je rekao: "Učenje kod kuće, sasvim razumljivo, može biti posljednji tabu u obrazovnoj politici – međutim ne možemo si priuštiti da ignoriramo taj aspekt obrazovanja kad je u pitanju društvena pokretljivost.
Ne želim roditeljima govoriti što bi trebali raditi. Znam da oni odgajaju svoju djecu, vole ih, ulažu u njih na tako mnogo načina i žele ono što je najbolje za svoju djecu. Međutim, to ne znači da dodatna podrška i savjet ne mogu pomoći.”

Konferencija će okupiti poduzeća, dobrotvorne ustanove, tehnološke tvrtke i medijske grupacije da potaknu roditelje da čitaju i uče nove riječi sa svojom djecom.

Hinds je također rekao: "Iako smo s opravdanjem zabrinuti zbog vremena koje djeca provode pred ekranima, mediji i moderna tehnologija također mogu pomoći podići svjesnost i potaknuti roditelje da pomognu u ranom jezičnom razvoju svoje djece."

Vlada planira uložiti 20 milijuna funti u smanjivanje jaza između djece koja dolaze iz nepovoljnijih sredina i njihovih vršnjaka. Međutim, podaci pokazuju da nejednakost u obrazovnom sustavu raste, dok su najranjivija djeca najviše pogođena ovim problemom.

Razlika u postignućima između djece koja su smještena kod skrbnika i njihovih vršnjaka u čitanju, pisanju i matematici kontinuirano raste od 2010. godine. Zamjenica ministra obrazovanja Angela RAYNER rekla je sljedeće: "Naš bi se obrazovni sustav trebao usredotočiti na to da pomogne najranjivijoj djeci te poduzme korake da izjednači uvjete između njih i djece koja dolaze iz imućnijih obitelji."

Preneseno sa Školskog portala

Kada vi djetetu govorite da nešto ne smije, ne može, ne treba ili mu naređujete koristeći termine ne ili nemoj, tada imate osjećaj kao da radi baš suprotno. Više vi spominjete da nešto NE smije, to ono više ide raditi baš to. Nakon ovog teksta bit će vam puno jasnije zašto ne funkcionira NE u dječjoj glavici, a ni u glavama odraslih.

Znate onu dječju pjesmicu "E, baš hoću", Jadranke Čunčić-Bandov?

Nemoj u vodu.
Nemoj u blato.
Nemoj to dirati
mamino zlato.

Nemoj vikati.
Nemoj skakati.
Nemoj trčati.
Nemoj plakati.

Tog mi je nemoj
već puna glava.
Ne da mi mira
ni dok se spava.

Vjerujte ne znam
više što ću,
pa stalno govorim:
E BAŠ HOĆU.

Što bi dijete učinilo kada biste mu rekli ove upute? Što biste čak i vi odrasli?

Vjerojatno biste namjerno u vodu, u blato, dirali što se ne smije, pa zatim baš namjerno vikali, skakali, trčali, plakali i tako redom. Sve suprotno!

Kada vi djetetu govorite da nešto ne smije, ne može, ne treba ili mu naređujete koristeći termine ne ili nemoj, tada imate osjećaj kao da radi baš suprotno. Više vi spominjete da nešto NE smije, to ono više ide raditi baš to.

Nakon ovog teksta bit će vam puno jasnije zašto ne funkcionira NE u dječjoj glavici, a ni u glavama odraslih.

Dakle, ljudski mozak jednostavno ne registrira NE. Mimo istraživanja koja su radili na tu temu, možete i sami napraviti test.

Pokušajte u ovom trenutku NE misliti na zeleni auto. Nemojte misliti na zeleni auto! Ne zeleni! Ne auto! Ne smijete misliti na zeleni auto!

Na što mislite u ovom trenutku?

Pretpostavljam da na zeleni auto iako sam vam izričito zabranila da mislite na to.

Sjećate se reklame "Nemoj misliti na torticu"? Na što ste mislili? Na torticu, je l’ da? Mislite da je to slučajno? Znaju stručnjaci marketinga kako da zavaraju vaš mozak.

Za usporedbu, ljudski mozak vam je poput Googla. U Google tražilicu ukucajte neki pojam i ispred pojma napišite negaciju, na primjer NE lopta, NE auto ili NE crveno, tražilica će vam izbaciti baš ono što ste napisali ignorirajući NE u potpunosti, kao da ni ne postoji. Stavite da vam izbaci slike i opet ćete dobiti traženo s ignoriranjem NE. Pokušajte!

Naš mozak funkcionira poput Googla koji ne doživljava i ne registrira NE, već naprotiv, ono što je uz tu riječ napisano shvaća kao uputu.

Dalje…

Istraživanja potvrđuju da mozak bolje prima pozitivne afirmacije te brže reagira na njih. Kako one dižu samopouzdanje i vjeru u sebe, osoba puno lakše radi ono što joj je rečeno na pozitivan način.

Sva ova znanja možemo koristiti u odgoju djece. Dapače, vrlo nam je korisno sve ovo znati kako bi upute koje dajemo djeci bile što bolje i kvalitetnije a vama i djeci lakši suživot.

Bilo bi dobro da dan-dva stavite fokus na svoje riječi koje izgovarate djeci, na način davanja uputa i na najčešće termine kojima im se obraćate. Možete i njih pitati, što su primijetili, možda neku poštapalicu koju koristite u obraćanju njima. Ili pak jednostavno zapisujete (vucite crtice) dan po dan koliko puta na dan spomenete NE ili neku drugu negaciju ili naredbu.

To će vam staviti fokus na vas i vaše riječi te vam osvijestiti dio obrazaca koje koristite u odgoju.

Nakon što osvijestite uporabu vaših termina, pokušajte ih napisati na papir i preformulirati u pozitivne.

Pokušajte osvijestiti jesu li upute koje dajete djeci pozitivno ili negativno afirmirane.

Kažete li „Nemoj gore, past ćeš!“ ili „Budi pažljiv kad se penješ!“? Primjećujete li razliku?

Ako želite da vaše dijete bolje reagira na upute vi biste trebali naučiti davati upute koje u sebi ne sadrže NE i koje su pozitivno afirmirane. I još uz sve to dajte djetetu kratko ili dulje objašnjenje zašto je nešto dobro za njega.

Zamislite sebe kako vam netko daje upute na nekom novom radnom mjestu. Dobijete osobu koja je za vas zadužena i treba vas uputiti u organizaciju firme. Na kakvu biste vi osobu bolje reagirali? Na onu koja vas kritizira kada nešto napravite, na onu koja vam govori što sve ne smijete raditi u firmi, na onu koja vam daje jednu uputu, bez objašnjenja i očekuje da vi odmah uspješno odradite. Ako ne odradite, ljuti se na vas i kritizira vas. Kako biste se osjećali?

Ili bi vam bolje prijala osoba koja vam strpljivo objašnjava i ponavlja što sve trebate, kako i zašto to trebate, nije joj teško objasniti nekoliko puta sve dok ne shvatite. Pri tome vas potiče i motivira da uspijete, a ne kritizira vaše neuspjehe jer ipak ste u procesu učenja.

I vaše dijete je u procesu učenja.

I vaše dijete treba strpljivog roditelja, punog razumijevanja jer ono tek uči živjeti i uči o životu.

I vaše dijete treba nekog tko će ga poticajno i motivirajuće upućivati kako što treba.

I vaše dijete bi voljelo da ima roditelja koji mu daje objašnjena uz upute da mu bude jasno zašto nešto mora.

I vaše dijete bi voljelo nekog tko ne naređuje već daje uputu kako treba.

Stoga, zamijenite negativne upute pozitivnim objašnjenjima. Nastojite strpljivo objašnjavati koliko god je potrebno da bi dijete razumjelo. Pokušajte umjesto NE i NEMOJ koristiti „Bilo bi lijepo kada bi ovo probao uraditi ovako ili onako“. Umjesto „Ne skači da ne padneš!“ recite „Skači više, bolje, jače, pažljivije!“

Govorite djetetu ono što želite da uradi, a ne što NE želite da uradi.

Potrebno je puno samokontrole, svjesnog razmišljanja i vježbe kako biste uspjeli. No, vjerujte mi da se isplati jer kada jednom svladate, rezultati su puno bolji. Djeca znaju što trebaju a vi trošite puno manje energije u odgoj.

Želim vam puno sreće, a ako zapne – tu sam!

Napisala: Anita Vadas
Preneseno sa stranice TRENutak za roditeljski KUTak