“Trebali bismo izbaciti kupovne slatkiše, kekse i grickalice, i umjesto toga djeci ponuditi bademe, orahe, lješnjake, popržene sjemenke i naravno voće. Prestati kupovati sokove i naučiti djecu da se za žeđ pije voda. Umjesto salama i hrenovki dati djeci špeka i pravog domaćeg sira, umjesto margarina koristiti maslac. Ne kupovati po pekarama, već peći domaći kruh i praviti kolače doma od pravih zdravih sastojaka. I to su već ogromni koraci prema zdravijem rastu i razvoju” – ovim riječima nutricionistica Anita Šupe objašnjava kojim bismo jednostavnim preinakama trebali ispraviti štetne prehrambene navike kod naše djece.

Anita je prehranu i nutricionizam diplomirala u Švedskoj, a u Hrvatskoj je popularizirala koncept Paleo prehrane, odnosno izvorne i zdrave hrane kakvu su konzumirali naši stari.

Kako paleo prehranu prilagoditi bebama i djeci u razvoju te kakvom se filozofijom kupovine i pripreme namirnica voditi, objasnila nam je autorica popularnog bloga Istine i laži o hrani koji propitkuje suvremenu prehranu i nudi novu, odnosno staru alternativu.

U Hrvatskoj ste popularizirali koncept Paleo prehrane. O čemu je riječ?

Radi se o jednom globalnom pokretu vraćanja prirodnom, izvornom načinu prehrane kakav je bio nekad, prije razvoja prehrambene industrije i masovnog uzgoja hrane. Osvješćujemo povezanost prehrane i zdravlja kao i štetnost industrijske rafinirane hrane, kemijskih aditiva i GMO namirnica. Radi se, dakle, o odbacivanju onih namirnica za koje danas sa sigurnošću možemo reći da su štetne za ljudsko zdravlje kao što su šećer, pšenično brašno, industrijska ulja i margarini te prerađevine koje ih sadrže. Nastojimo birati hranu u njenom prirodnom izvornom obliku, tj. biramo voće, povrće, meso, ribu, jaja, orašaste plodove, sjemenke i punomasne mliječne proizvode, te koliko je to moguće biramo hranu iz ekološkog ili barem domaćeg uzgoja kako bismo smanjili unos toksičnih pesticida, umjetnih gnojiva, hormona i sličnih kemikalija koje se dodaju u konvencionalnom masovnom uzgoju i proizvodnji.

Je li takvu prehranu moguće prilagoditi djeci i bebama i koja je idealna dob djeteta za prelazak na Paleo?

Naravno da je moguće, ako činimo nešto dobro za svoje zdravlje imamo još više razloga da to isto činimo za zdravlje svoje djece koja su tek u razvoju i kojima je još potrebnija nutritivno bogata prehrana. Idealno je već s nadohranom djeci početi davati pravu hranu, a ne prerađevine. Djeca mogu i trebaju jesti isto što i mi odrasli s tim da ćemo im naravno hranu usitniti, tj. prilagoditi njihovoj dobi.

Djetetova dohrana započinje uvođenjem žitarica u prehranu. Nakon rižinih pahuljica, na meniju će se uskoro naći i žitarice koje u svom sastavu imaju gluten. Što je tako kontroverzno u glutenu i zašto sve češće na policama s hranom pronalazimo proizvode s natpisom „bez glutena“?

Preporuka da se dohrana počne sa žitaricama nije dobra. One su vrlo problematična skupina namirnica, nedovoljnog nutritivnog sadržaja i prepune teško probavljivih komponenti i antinutrijenata. Cijela ta propaganda žitarica kao super zdrave hrane zapravo je vođena komercijalnim interesima, a ne brigom za ljudsko zdravlje. Danas imamo jako puno novih saznanja o štetnosti glutena. Osim što izaziva bolest celijakiju, smatra se da gluten izaziva ili okida preko 50 različitih bolesti od kojih su većina autoimunološke. Gluten je teško probavljivi protein iz pšenice (ali i nekih drugih žitarica), pa ga tako nalazimo u svim proizvodima od brašna žitarica. Razlog sve učestalijoj osjetljivosti na gluten je genetska modifikacija pšenice, dodavanje ekstra glutena u brašna i pekarske proizvode, prerano uvođenje glutena u prehranu te općenito sve veća konzumacija brašna i pekarskih proizvoda.

Budući da su djetetove potrebe ipak drugačije od naših, kojih i koliko žitarica ili kruha mu dnevno možemo ponuditi?

Naravno da možemo djeci ponuditi kruh, ali teško da u prodavaonicama i pekarama možemo kupiti zdrave vrste kruha. Stoljećima su naši preci i tradicionalni narodi širom svijeta znali da su žitarice problematična hrana i da se trebaju pravilno pripremiti prije konzumacije. To je podrazumijevalo natapanje, klijanje i fermentaciju zrnja i brašna te pripremu kruha od kiselog tijesta. Ovi postupci neutraliziraju teške komponente u žitaricama i obogaćuju njihov nutritivni sadržaj. Jedini zdravi kruh od brašna žitarica kojeg mogu preporučiti je domaći, pripremljen kod kuće, od organskog brašna raži, pira, ječma (ne preporučujem pšenicu) pripremljenog postupkom kiselog kvasanja.
Recept za kruh od kiselog tijesta dostupan je na blogu, odnosno ovdje.

Mlijeko je osnova prehrane malog djeteta, no sve je više alergične djece koja ga ne podnose, a javljaju se i razne intolerancije na životinjska mlijeka. Kakvo je mlijeko dobro za našu djecu?

Pravo domaće mlijeko pašnih krava i koza je zdrava namirnica, međutim industrijski procesirano, pasterizirano, homogenizirano mlijeko krava iz masovnog uzgoja koje se tove žitaricama, sojom i tretiraju hormonima – nije dobro. Najkorisniji mliječni proizvod je domaći jogurt, kiselo mlijeko ili kefir jer je u procesu fermentacije mlijeko već predprobavljeno i obogaćeno korisnim sojevima mikroorganizama (laktobakterije i dr.) koji su neophodni za zdrava crijeva kao i za općenito dobro zdravlje i snažan imunitet.

Mliječne instant kašice te slatke pahuljice djeci su omiljeni zajutrak ili večera. Jednako kao što je kruh namazan džemom ili kremasti kolač idealan desert. Kakve im zdravije alternative možemo pripremiti?

Domaći kruh od kiselog tijesta sa debelim slojem maslaca, kajmakom ili punomasnim vrhnjem, šalica domaćeg jogurta ili kefira, jaja na sve načine, špek… Ovo je nutritivno bogat doručak od kojeg će dijete pravilno rasti i razvijati se te izdržati dugi dan u školi. Od kupovnih žitnih pahuljica koje su pune šećera, a siromašne nutrijentima, dijete će biti gladno već sat vremena nakon doručka te će imati problema s koncentracijom i učenjem u školi.

Kako bi trebao izgledati idealan dnevni meni jednog školarca prema Paleo principima prehrane?

Doručak: jaja, špek i po potrebi kruh od kiselog tijesta. Užina: malo orašastih plodova (badema, oraha, lješnjaka) i voće. Ručak: juha, meso ili riba, povrće, sve pripremljeno na prirodnim zdravim mastima (svinjska mast, maslinovo ulje, maslac), a ne na industrijskim uljima i margarinu. Poslijepodnevna užina: jogurt ili kefir, domaći kolač pripremljen od zdravih sastojaka – jaja, maslaca, orašastih plodova, voća, meda… Večera: isto što i za ručak ili isto što i za doručak.

Budući da većina mališana voli slatke okuse, kojim se zdravijim alternativama poslužiti pri zaslađivanju jela?

Djecu ne treba previše navikavati na slatki okus jer se u mladoj dobi lako stvara ovisnost tj. pretjerana žudnja za šećerom i škrobom što dovodi do mnogih problema kasnije u životu. Ali svakako će domaći kolač pripremljen od pravih zdravih sastojaka biti bolji izbor od kupovnih slatkiša koji su nutritivno siromašni, a prepuni kemijskih aditiva. Za zaslađivanje se može koristiti med, biljka stevija i suho voće.

U svojim tekstovima zastupate ljekovitost kokosovog ulja, kao i ulja jetre bakalara. Koji bi se dodaci prehrani trebali naći na djetetovu jelovniku i koliko često?

Ulje jetre bakalara bogato je vitaminima A i D te masnim kiselinama EPA i DHA (omega 3) koje ne dobivamo dovoljno iz hrane pa je ovo svakako koristan dodatak prehrani djece u razvoju, kao i trudnica (preporučam fermentirano ulje jetre bakalara dobiveno tradicionalnim postupkom bez zagrijavanja kao što je Green Pasture). Kokosovo ulje je ljekovito, jača imunitet i preporučljivo je za svakodnevnu konzumaciju kao dodatak jelima.

Topli kakao, griz na mlijeku, bijela ječmena kava ili žganci s jogurtom, svevremena su i djeci omiljena jela. Koliko je na Paleo prehrani moguće sačuvati tradicionalan stil kuhanja bez pretjeranog prelaska na egzotične i nepoznate namirnice koje se danas žestoko promoviraju kao zdrave i skupo naplaćuju?

Nema nikakve potrebe nabavljati egzotične skupe namirnice (osim možda kokosovog ulja, ali to nije obavezno). Sve što nam treba naći ćemo u podneblju u kojem živimo, hrana uzgojena lokalno i sezonski je najzdravija. Paleo stil upravo znači tradicionalno kuhanje s možda nekih sitnim preinakama ovisno o zdravstvenom stanju i potrebama. Žganci s jogurtom ostaju žganci s jogurtom, ako je jogurt domaći, onda još bolje. Topli kakao je odličan ako ga sami napravimo od pravog domaćeg mlijeka u koje dodamo pravi nezaslađeni kakao i neki prirodan zaslađivač. Umjesto griza (koji je pšenica) možemo skuhati zobenu kašicu. Ja svojoj djeci u nju dodam po jedan žumanjak i žlicu maslaca kako bi obrok bio hranjiviji. Šato (zavajon) je također omiljena dječja poslastica, samo ga ne trebamo (iz navike) natrpavati šećerom, dovoljno je staviti malo šećera ili meda.

Više informacija o Paleo prehrani pronađite na blogu Istine i laži o hrani.

Anita Šupe izdala je i istoimenu knjigu – Istine i laži o hrani te knjigu korisnih recepata i savjeta kako Paleo prehranu uvesti u vlastitu kuhinju na najbolji način –  Prva hrvatska LCHF kuharica.

Izvor: klinfo.hr

Svi roditelji žele odgojiti sretnu, zdravu i savršenu djecu. U tome zapravo nema ničeg lošeg, osim ako to znači djeci nametati nerealna očekivanja ili ih pak nikada ne smatrati odgovornima za loše ponašanje. Dok se trude djeci pružiti lijepo djetinjstvo, ne opterećivati ih nemilim događajima roditelji će ipak griješiti, ali i učit istovremeno.

Slijede tri najproblematičnije danas popularne metode odgoja:

1. Helikopter-pristup

Prema istraživanju koje je objavio Psychology Today, „istraživači pronalaze neprikladne, neurotične roditeljske taktike koja ne samo da kompromitiraju djetetovu autonomiju, vještine i razvoj već i reflektiraju kritički stav roditelja koji hvale djecu kada su dobra, ali ne pokazuju toplinu – svjesno ili nesvjesno – kada im dijete doma ne pokaže sve petice“.

Normalno je da ne želimo da nam djeca ikada budu povrijeđena, emocionalno ili fizički, ali nažalost ne živimo u takvu svijetu. Zapravo, ako bdijemo nad djecom cijelo vrijeme, štitimo ih od svega što bi im moglo nauditi, ne dopuštamo im da se mijenjaju, uče i razvijaju.

Ozlijeđena i oguljena koljena često se događaju, druga djeca nerijetko ne žele dijeliti svoje stvari, nastavnici znaju biti nekorektni, ali moramo i mi naučiti da se takve stvari jednostavno događaju. Tek kada dožive to iskustvo djeca će naučiti sama se izboriti za sebe i nositi se s boli i razočaranjima koja su sastavni dio života.

Psiholog Michael Ungar, predstojnik Centra za istraživanje otpornosti Sveučilišta Dalhousie, rekao je da je „smisao roditeljstva odgojiti dijete koje je spremno nositi se sa zadaćama odraslih… Uvijek je bolje osnažiti djecu da biraju dobro i odlučuju za sebe namjesto učiti ih ovisnosti o roditeljima koji će za njih sve riješiti.“

2. Pristup štovanja

Još je jedan problem s kojim se roditelji suočavaju, to je ideja da su im djeca savršeni mali anđeli koji predstavljaju srž postojanja. Takvi roditelji smještaju djecu na pijedestal na kojem im se mogu klanjati, dati im sve što požele i živjeti u uvjerenju da je s njihovom djecom sve u redu. Takvi roditelji nerijetko ignoriraju opomene. Niža ocjena mora biti nastavnikova krivica umjesto učenikove, a viša se ocjena jedina očekuje kao važeća.

Education.com iznosi nekoliko razloga za nasilje među mlađom djecom, uključujući „pretjerano permisivne roditelje“ te „nedostatak roditeljskog nadzora“. Roditelji koji ne reagiraju na djetetovo negativno ponašanje samo dodaju težini problema nasilja u školi. Kada dijete osjeća nedostatak posljedica za svoje postupke dok je još u razvoju, osjeća i manje inhibicije dok krši pravila kada već odraste.

The Daily Mail, britanski dnevni list, objavio je članak kojim se obraća „preopuštenim roditeljima“ i „djeci kojoj se sve dopušta“ u kojemu je reporterka Judith Woods napomenula je da „kombinacija roditelja koji previše ugađaju djeci koja su ionako sve zahtjevnija rezultira generacijom derišta loših namjera. I na taj način nadograđujemo probleme u budućnosti ako ne promijenimo pristup roditeljstvu.“

Ma koliko lijepo bilo vidjeti sve dobro u našoj djeci, moramo otvoriti oči i uočiti njihove karakterne mane. Tek im tada možemo pomoći i usmjeriti ih na razvoj onih crta koje će im pomoći kasnije u tinejdžerskoj i odrasloj dobi. Razmazimo li ih, očekivat će da život bude jednostavan, a okrutna stvarnost poništit će sve dobrobiti koje su im dane u tako malo vremena.

3. Natjecateljski pristup

Ovaj se pristup ne odnosi samo na roditelje koji djecu tjeraju da uspiju u određenom sportu ili glazbi. Dapače, odnosi se i na roditelje koji se natječu s drugim roditeljima. Primjerice, ako je otac inženjer i ako se održava sajam znanstvenih radova, projekt na kojemu radi njegovo dijete vjerojatno će zasjati u punom sjaju, ali će se prepoznat će se očeva pomoć u tome. Zauzvrat dijete osjeća pritisak da mora uspjeti u svakom sljedećem projektu, ne zato što ono želi pobijediti, već zato što otac želi pobjedu.

Katkad je važno vidjeti razliku između želje da dijete uspije jer je to za njega najbolje naspram onoga što je za nas najbolje.

The Washington Post javlja da je „natjecateljsko podizanje djece možda najpopularniji sport u nekim dijelovima Amerike, posebno bogatijima“. Međutim „najbolji ishod za vašu djecu – najbolji, bez značajnijih iskušenja – jest da im se pronađe mjesto u životu koje im odgovara po pitanju vještina, temperamenta i strasti“.

Pokušajte pustiti svoja nadanja, ciljeve i snove. Da, dobro je željeti nešto više za djetetovu budućnost, ali nije ispravno upraviteljski živjeti njihov život. Neka iznalaze vlastite interese i dopustite im da sami pronađu svoju sreću.

Nema savršenog pristupa roditeljstvu jer su svi roditelji i djeca različiti. Najviše se valja nadati tomu da će se pronaći kombinacija stilova koji odgovaraju stanju stvari. Povežite svoju ljubav prema djeci sa željom da uspiju brinući se za svoje dobro. I ponovno ćete griješiti, a vaša će se djeca ozlijediti kao i posrnuti, ali na kraju će ipak sve biti u redu.

Pripremila: Irena Orlović