Komunikacija nije samo puko prenošenje informacija, već i važan element u odgoju, pomoću kojeg možemo potaknuti dijete na aktivnost, na razmišljanje, pa i na motivaciju i samopouzdanje!

Djeca su pametna mala bića, brzo i lako uče i pamte, što roditelje često može zavarati, pa se prema njima ponašaju kao prema odraslima, a ne kao prema djeci.
To se najbolje vidi kroz primjere u komunikaciji kada roditelji pričaju s mališanima kao sa sebi ravnima. Pritom, ne mislim da roditelji trebaju "tepati" i koristiti "bebi" govor, već pričati tako da ih dijete stvarno razumije i da može pratiti tijek komunikacije.

Zato je korisno da se u razgovorima s djecom uzrasta dvije, tri, četiri godine, pridržavamo ovih jednostavnih pravila.

Pravilo broj 1

Obratite se djetetu imenom i budite u istoj ravnini. Djeci najbolje skrećete pažnju kada prva rečenica počinje njihovim imenom i to kada ste u istoj visini s njim, jer komunikacija ne može početi sve dok se ne napravi kontakt očima sa sugovornikom. To što vi pričate dok je dijete pored vas uopće ne znači da ste uspostavili komunikaciju i ne ljutite se na dijete ako vas nije slušalo. Ono jednostavno nije moglo razumijeti da pričate njemu. Zato se spustite na njegovu visinu i kažite – Marko, idemo kod bake na ručak. Dođi da se spremimo. Kada ste uspostavili ovakav kontakt možete nastaviti pričati jer onda dijete razumije da govorite njemu. Ipak, što je dijete mlađe, to kontakt očima treba duže trajati, tj. trebate ga gledati sve vrijeme razgovarate.

Pravilo broj 2

Koristite riječi koje koristi i dijete. Nekada roditelji u želji da obogate djetetov rječnik koriste riječi koje su djetetu, zbog uzrasta i verbalnih sposobnosti, komplicirane za izgovor i čije značenje mu je nepoznato. Međutim, ovo dovodi do dvije situacije – prva je da nas dijete ne sluša jer nas ne razumije, a druga je da dijete uđe u frustraciju jer, i pored želje i volje, jednostavno ne može ponoviti neku riječ. Zato se držite one stare "sve u svoje vrijeme", odnosno učite dijete "težim i složenijim" riječima kada ono od vas zatraži da mu ih pojasnite. Naravno, vi možete postupno uvoditi nove riječi, ali ne kada su one u formi zahtjeva za dijete, već samo na "nivou priče", a ono će vas samo pitati kada želi da mu objasnite neku riječ i tada je pravi trenutak da to napravite.

Pravilo broj 3

Koristite riječi koje želite da i dijete koristi. Izvoli, hvala, molim, oprosti, dobar dan, doviđenja…, su riječi koje želimo da govore i naša djeca. Ako znamo da djeca najviše uče kroz promatranje i oponašanje, onda je jasno da i mi roditelji trebamo govoriti isto ono što od djeteta očekujemo (i obrnuto, da izbjegavamo riječi koje ne želimo da naše dijete govori). Ne možemo očekivati da se dijete ispriča ili zahvali ako ono od nas to nikada ne čuje. Čak i kada mu kažete – Zahvali se, ako to nije čulo ranije od vas, neće mu mnogo značiti kao zahtjev, niti će biti motivirano da to napravi sljedeći put.

Pravilo broj 4

Jedna stvar u jednom trenutku. Kada roditelj daje djetetu informacije ili zadatke, ako ih je više, onda vrijedi ovo pravilo. Zašto? Zato što postoji ograničen broj informacija koje u jednom trenutku možemo primiti, obraditi i razumjeti. U rečenici tipa: "Kad budemo otišli na more za mjesec dana, ti ćeš učiti plivati i upoznat ćeš mnogo novih prijatelja i svaki dan ćemo jesti sladoled!", dijete od dvije godine će se fokusirati samo na jednu stvar – onu koju najviše voli, a sve ostalo će "izbrisati", jer ih je previše (ovo je misaoni proces koji se odvija podsvjesno kod svih nas, ne samo kod djece). U ovim situacijama jedino što roditelj dobija je bezbroj puta ponovljeno pitanje "Kada ćeš mi kupiti sladoled?" I koliko god puta ponovite – Kad budemo na moru, djetetu to neće mnogo značiti, jer je njemu budućnost kao pojam nepoznata i previše daleka. Dakle, recite mu samo ono što je u tom trenutku važno i relevantno – sad idemo van, sad ćemo kupiti kokice, sad ćemo gledati crti

Pravilo broj 5

Miran ton je djelotvorniji od strogog. Često se misli da se strogim tonom postiže da nas dijete (po)sluša, međutim to nije istina. Strog ton unosi nelagodu i dijete (ali i svaku drugu osobu) stavlja u podređenu poziciju i stvara otpor. S druge strane, miran ton privlači pažnju, a blago spušten glas drugu osobu navodi da pažljivije sluša kako bi čula što joj se govori. Također, miran ton "šalje" poruku da poštujemo svog sugovornika, pa je samim tim vjerojatnost da će nas slušati mnogo veća.

Preneseno s Roditelji.hr

Roditelji se često pitaju što učiniti kada im dijete kaže da želi prestati pohađati određenu slobodnu aktivnost. Je li u redu da prestane? Kada je u redu da prestane? Što učiniti kada se vrati sa slobodne aktivnosti (za koju je donedavno nagovaralo da ga upišete) i kaže ”Grozno mi je i ne želim više ići tamo!!” Da li ga u tome podržati i ispisati čim izrazi nezadovoljstvo?
 

Možda je u pitanju samo “loš dan”

I djeca, kao i odrasli, imaju svoje dobre i loše dane. Ponekad je vrijedno pričekati i pratiti je li to samo rezultat ”lošeg dana”. Ukoliko Vaše dijete na tu slobodnu aktivnost ide prigovarajući, ali redovito s nje izlazi nasmijano i govori o tome kako je bilo zabavno, vjerojatno nemate razloga za brigu. U suprotnom, ukoliko želju za prestankom izražava po završetku, porazgovarajte s djetetom, poslušajte ga i shvatite ozbiljno, pitajte ga zašto želi prestati i što je dovelo do te odluke.

Potom potražite praktično rješenje, procijenite da li postoje neki ”međukoraci”, može li propustiti koji susret, a još uvijek jednako sudjelovati, ukoliko trenira neki sport može li se rekreativno baviti njime? Važno je dobro procijeniti kada je odustajanje od aktivnosti korisno, kako u suprotnom ne bi dovelo do preopterećenosti kod djeteta. No, važno je voditi računa i kako olako odustajanje može učiti dijete brzinskom, kratkoročnom zadovoljstvu i može poslati poruku da je u redu odustati čim postane teže, što dijete može prenositi i na druga područja svojeg života. Ulaganje truda i napora dovodi do dubljeg, dugotrajnijeg zadovoljstva i osjećaja uspjeha.
 

Potaknite dijete da nastavi s aktivnošću

Mnoga djeca prolaze periode kada im je upitna njihova predanost izabranoj slobodnoj aktivnosti kojom se bave. Vaš zadatak je pomoći djetetu utvrditi je li nešto faza koja će proći ili nerješiv problem. Potaknite dijete u davanju prilike novoj aktivnosti i dogovorite se da uloži trud određeno vrijeme, a zatim može odlučiti želi li i dalje prestati ili ipak nastaviti. Ovo dodatno vrijeme može mu omogućiti uživanje u aktivnosti ili olakšati odluku o prestanku. Ako zajednički dogovorite određeno vrijeme koje će još pohađati aktivnost, i vi se držite dogovora!
 

Nemojte “podmićivati” dijete

Nikada nemojte koristiti “mito” pa nuditi nagrade ili prijetiti kaznom kako bi vaše dijete nastavilo neku aktivnost. Slobodne aktivnosti trebaju biti zabavne, poučne i razvojno poticajne. Korištenjem nagrada i navedenog potkopava se jačanje unutarnje motivacije za uspjehom. Osim toga, nagrade i kazne su kratkoročnog djelovanja. Zbog nagrade može dijete nastaviti npr. s plivanjem, ali frustraciju neće riješiti i vrlo skoro će opet doći do njenog ispoljavanja.
 

Kada podržati prekidanje aktivnosti

Ako ste pokušali sve i vaše dijete još uvijek negoduje prilikom svakog odlaska na slobodnu aktivnost, vrijeme je da prekine kako mu frustracija ne bi prerasla u generaliziranu mržnju za svu glazbu, sportove i druge aktivnosti ili kako ne bi dovelo do preopterećenosti. Podržite odluku svog djeteta, ne samo riječima već i djelima.

Dobro je znati da iako bi vaše dijete bilo uspješno u lepezi ponuđenih slobodnih aktivnosti, potrebno mu je i vrijeme opuštanja kod kuće. Školske obaveze zahtijevaju mnogo energije, a vaše dijete treba i odmor, igrati se  s prijateljima, braćom i sestrama te sudjelovati u obiteljskim aktivnostima. Pa i ako pokazuje interes za glazbu, ples, sport ili neku drugu aktivnost,  ne treba se baviti svime u isto vrijeme.

Preneseno s Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba

Novo istraživanje objašnjava moguć uzrok autizma – procesuiranu hranu! 
Što više učimo o mikrobiomu, to je jasnija poveznica.

Novo istraživanje Sveučilišta Centralna Florida ukazuje na poveznicu autizma i humanog mikrobioma.
Visoke razine propionske kiseline, korištene u visoko procesuiranoj hrani za produženje trajnosti proizvoda, smanjuju razvoj neurona u mozgu fetusa.
Iako su potrebna dodatna istraživanja, ovo je novi korak prema potpunom razumijevanju posljedica loše prehrane.

Novo istraživanje Sveučilišta Centralna Florida, objavljeno 19. lipnja u časopisu Scientific Reports ukazuje na sve očitiju vezu autizma i humanog mikrobioma. Visoke razine propionske kiseline koja se koristi u proizvodnji procesuirane hrane kao konzervans koji sprječava rast plijesni i produžava rok trajanja proizvoda, kako je istraživanje pokazalo, čini se koče razvoj neurona u mozgu fetusa.

Proučavanje prehrane, kako bi se bolje razumio autizam, nije novost. Kao što i Steve Silberman piše u svom djelu Neuroplemena (Neurotribes), temeljni koraci u radu s djecom uključuju eliminaciju hrane koja navodno djeluje kao okidač, liječenje alergija na hranu, megadoze vitamina i minerala i kure lijekova protiv gljivica i probiotika kako bi se ojačao djetetov mikrobiom.

Novo istraživanje postavlja drugu tezu: majčin način prehrane utječe na početak autizma već kod fetusa. Ovakav zaključak, ako se pokaže istinitim, mogao bi imati važan utjecaj na unapređenje prenatalne skrbi.

Kako istraživački tim sastavljen od nekoliko stručnjaka (Latifa S. Abdelli, Aseela Samsam, Saleh A. Naser) piše, poremećaje iz autističnog spektra karakterizira prisutnost upale neurološkog sustava i gastrointestinalnih simptoma. Poremećaji u spektru uključuju različit intenzitet poteškoća u komunikaciji i repetitivnih ponašanja koja ometaju učenje i sposobnost povezivanja i interakcije s drugima.

Broj djece dijagnosticirane poremećajima u autističnom spektru povećava se iz godine u godinu. Iako poremećaji autističnog spektra nisu novost, nešto se događa što uzrokuje taj rast u broju dijagnoza. U 2000. godini, Centar za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC) uočavao je jedno od svakih 150 djece koji su pokazivali ponašanja iz autističnog spektra, do 2019. taj je broj narastao na jedno od svakih 59.

Je li moguće da mikrobi iz probavnog sustava uzrokuju autizam?
Dr. Emran Mayer

Istraživački tim primjećuje kako je uz autistični spektar povezano tisuće gena. Iako je izgledno kako nema jednog "krivca" – vjeruju kako se radi o međudjelovanju genetske predispozicije i utjecaja iz okoline – fokusirali su se na abnormalnosti majčinog imunološkog sustava.
Naser, koji se specijalizirao za istraživanja na području gastroenterologije, usredotočio se na propionsku kiselinu jer je već ranije zamijetio visoku koncentraciju ove karboksilne kiseline u uzorcima stolice autistične djece.

Suvišak propionske kiseline smanjuje broj neurona u mozgu dok istovremeno utječe na suvišnu produkciju glija stanica, što rezultira upalnim procesom – markerom autizma. Povišene razine propionske kiseline oštećuju neuralne putove koji omogućavaju komunikaciju između mozga i ostatka organizma. Ovaj toksični koktel podudara se sa simptomima poremećaja autističnog spektra: ponavljajuće radnje, problemi s pokretljivošću, poteškoće u komunikaciji s drugima.

Propionska se kiselina prirodno može naći u humanom mikrobiomu. Povećane količine ove kiseline, koju trudnica unese u organizam konzumacijom visoko procesuirane hrane, imaju štetan utjecaj na dijete. Povišena količina propionske kiseline prelazi u krvotok fetusa i potencijalno ometa razvoj neurona što kao posljedicu može potaknuti kaskadu reakcija koje vode do autističnog spektra.

Ova je kiselina prvi put prepoznata 1844. godine u proizvodima od šećera koji su se krenuli kvariti. Izolirana, podsjeća na neugodan tjelesni miris. Proizvedena, međutim, koristi se za zaustavljanje razvoja plijesni u hrani za životinje, ali i proizvodima namijenjenima za prehranu ljudi, uključujući žitarice, pekarske proizvode i sir. Odobrena je za korištenje u EU, SAD-u, Australiji i Novom Zelandu.

Prethodna istraživanja propionske kiseline povezala su suvišak ove kiseline s različitim problemima, od iritacija nosa i grla do karcinoma (u štakora). Iako se smatra nisko toksičnom kod gutanja, novo istraživanje Sveučilišta Centralna Florida sugerira da je utjecaj ove kiseline na mikrobiom majke puno snažniji nego se prethodno mislilo. Prema znanstvenicima, radi se o prvom, ali važnom koraku u pokretanju procesa koji dovode do poremećaja autističnog spektra.

"Ovo je istraživanje samo prvi korak prema boljem razumijevanju poremećaja autističnog spektra. Ali, uvjereni smo da smo konačno na putu prema razotkrivanju etiologije autizma."

Gotovo svaka dobrobit ima svoju cijenu, međutim, procesuirana hrana ne donosi ama baš nikakvu dobrobit. Gotova hrana s produženim rokom trajanja ne predstavlja napredak i evoluciju kvalitetne prehrane. Kruh ne bi smio imati rok trajanja od nekoliko tjedana. Životinje ne bi trebalo debljati hranom niske nutritivne vrijednosti, osobito kad procesi uključuju kemikalije i dodatke koji dokazano štete ljudskoj vrsti. Ove promjene u uzgoju i pripremi hrane za prodaju, imaju direktan negativan utjecaj na humani mikrobiom. Cijena takve hrane je previsoka za zdravlje ljudi.

Istraživanje nam možda ne daje odgovore kojima smo skloni automatski povjerovati nego nas potiče na promišljanje, ali bit znanosti ionako nije u davanju popularnih odgovora. Propionska kiselina ne mora biti uzrok autizma i znanstvenici svakako trebaju dodatna istraživanja, ali ipak, ovo istraživanje ukazuje na jedan potencijalno važan marker u razvoju poremećaja autističnog spektra.

Izvor: Big Think

“Trebali bismo izbaciti kupovne slatkiše, kekse i grickalice, i umjesto toga djeci ponuditi bademe, orahe, lješnjake, popržene sjemenke i naravno voće. Prestati kupovati sokove i naučiti djecu da se za žeđ pije voda. Umjesto salama i hrenovki dati djeci špeka i pravog domaćeg sira, umjesto margarina koristiti maslac. Ne kupovati po pekarama, već peći domaći kruh i praviti kolače doma od pravih zdravih sastojaka. I to su već ogromni koraci prema zdravijem rastu i razvoju” – ovim riječima nutricionistica Anita Šupe objašnjava kojim bismo jednostavnim preinakama trebali ispraviti štetne prehrambene navike kod naše djece.

Anita je prehranu i nutricionizam diplomirala u Švedskoj, a u Hrvatskoj je popularizirala koncept Paleo prehrane, odnosno izvorne i zdrave hrane kakvu su konzumirali naši stari.

Kako paleo prehranu prilagoditi bebama i djeci u razvoju te kakvom se filozofijom kupovine i pripreme namirnica voditi, objasnila nam je autorica popularnog bloga Istine i laži o hrani koji propitkuje suvremenu prehranu i nudi novu, odnosno staru alternativu.

U Hrvatskoj ste popularizirali koncept Paleo prehrane. O čemu je riječ?

Radi se o jednom globalnom pokretu vraćanja prirodnom, izvornom načinu prehrane kakav je bio nekad, prije razvoja prehrambene industrije i masovnog uzgoja hrane. Osvješćujemo povezanost prehrane i zdravlja kao i štetnost industrijske rafinirane hrane, kemijskih aditiva i GMO namirnica. Radi se, dakle, o odbacivanju onih namirnica za koje danas sa sigurnošću možemo reći da su štetne za ljudsko zdravlje kao što su šećer, pšenično brašno, industrijska ulja i margarini te prerađevine koje ih sadrže. Nastojimo birati hranu u njenom prirodnom izvornom obliku, tj. biramo voće, povrće, meso, ribu, jaja, orašaste plodove, sjemenke i punomasne mliječne proizvode, te koliko je to moguće biramo hranu iz ekološkog ili barem domaćeg uzgoja kako bismo smanjili unos toksičnih pesticida, umjetnih gnojiva, hormona i sličnih kemikalija koje se dodaju u konvencionalnom masovnom uzgoju i proizvodnji.

Je li takvu prehranu moguće prilagoditi djeci i bebama i koja je idealna dob djeteta za prelazak na Paleo?

Naravno da je moguće, ako činimo nešto dobro za svoje zdravlje imamo još više razloga da to isto činimo za zdravlje svoje djece koja su tek u razvoju i kojima je još potrebnija nutritivno bogata prehrana. Idealno je već s nadohranom djeci početi davati pravu hranu, a ne prerađevine. Djeca mogu i trebaju jesti isto što i mi odrasli s tim da ćemo im naravno hranu usitniti, tj. prilagoditi njihovoj dobi.

Djetetova dohrana započinje uvođenjem žitarica u prehranu. Nakon rižinih pahuljica, na meniju će se uskoro naći i žitarice koje u svom sastavu imaju gluten. Što je tako kontroverzno u glutenu i zašto sve češće na policama s hranom pronalazimo proizvode s natpisom „bez glutena“?

Preporuka da se dohrana počne sa žitaricama nije dobra. One su vrlo problematična skupina namirnica, nedovoljnog nutritivnog sadržaja i prepune teško probavljivih komponenti i antinutrijenata. Cijela ta propaganda žitarica kao super zdrave hrane zapravo je vođena komercijalnim interesima, a ne brigom za ljudsko zdravlje. Danas imamo jako puno novih saznanja o štetnosti glutena. Osim što izaziva bolest celijakiju, smatra se da gluten izaziva ili okida preko 50 različitih bolesti od kojih su većina autoimunološke. Gluten je teško probavljivi protein iz pšenice (ali i nekih drugih žitarica), pa ga tako nalazimo u svim proizvodima od brašna žitarica. Razlog sve učestalijoj osjetljivosti na gluten je genetska modifikacija pšenice, dodavanje ekstra glutena u brašna i pekarske proizvode, prerano uvođenje glutena u prehranu te općenito sve veća konzumacija brašna i pekarskih proizvoda.

Budući da su djetetove potrebe ipak drugačije od naših, kojih i koliko žitarica ili kruha mu dnevno možemo ponuditi?

Naravno da možemo djeci ponuditi kruh, ali teško da u prodavaonicama i pekarama možemo kupiti zdrave vrste kruha. Stoljećima su naši preci i tradicionalni narodi širom svijeta znali da su žitarice problematična hrana i da se trebaju pravilno pripremiti prije konzumacije. To je podrazumijevalo natapanje, klijanje i fermentaciju zrnja i brašna te pripremu kruha od kiselog tijesta. Ovi postupci neutraliziraju teške komponente u žitaricama i obogaćuju njihov nutritivni sadržaj. Jedini zdravi kruh od brašna žitarica kojeg mogu preporučiti je domaći, pripremljen kod kuće, od organskog brašna raži, pira, ječma (ne preporučujem pšenicu) pripremljenog postupkom kiselog kvasanja.
Recept za kruh od kiselog tijesta dostupan je na blogu, odnosno ovdje.

Mlijeko je osnova prehrane malog djeteta, no sve je više alergične djece koja ga ne podnose, a javljaju se i razne intolerancije na životinjska mlijeka. Kakvo je mlijeko dobro za našu djecu?

Pravo domaće mlijeko pašnih krava i koza je zdrava namirnica, međutim industrijski procesirano, pasterizirano, homogenizirano mlijeko krava iz masovnog uzgoja koje se tove žitaricama, sojom i tretiraju hormonima – nije dobro. Najkorisniji mliječni proizvod je domaći jogurt, kiselo mlijeko ili kefir jer je u procesu fermentacije mlijeko već predprobavljeno i obogaćeno korisnim sojevima mikroorganizama (laktobakterije i dr.) koji su neophodni za zdrava crijeva kao i za općenito dobro zdravlje i snažan imunitet.

Mliječne instant kašice te slatke pahuljice djeci su omiljeni zajutrak ili večera. Jednako kao što je kruh namazan džemom ili kremasti kolač idealan desert. Kakve im zdravije alternative možemo pripremiti?

Domaći kruh od kiselog tijesta sa debelim slojem maslaca, kajmakom ili punomasnim vrhnjem, šalica domaćeg jogurta ili kefira, jaja na sve načine, špek… Ovo je nutritivno bogat doručak od kojeg će dijete pravilno rasti i razvijati se te izdržati dugi dan u školi. Od kupovnih žitnih pahuljica koje su pune šećera, a siromašne nutrijentima, dijete će biti gladno već sat vremena nakon doručka te će imati problema s koncentracijom i učenjem u školi.

Kako bi trebao izgledati idealan dnevni meni jednog školarca prema Paleo principima prehrane?

Doručak: jaja, špek i po potrebi kruh od kiselog tijesta. Užina: malo orašastih plodova (badema, oraha, lješnjaka) i voće. Ručak: juha, meso ili riba, povrće, sve pripremljeno na prirodnim zdravim mastima (svinjska mast, maslinovo ulje, maslac), a ne na industrijskim uljima i margarinu. Poslijepodnevna užina: jogurt ili kefir, domaći kolač pripremljen od zdravih sastojaka – jaja, maslaca, orašastih plodova, voća, meda… Večera: isto što i za ručak ili isto što i za doručak.

Budući da većina mališana voli slatke okuse, kojim se zdravijim alternativama poslužiti pri zaslađivanju jela?

Djecu ne treba previše navikavati na slatki okus jer se u mladoj dobi lako stvara ovisnost tj. pretjerana žudnja za šećerom i škrobom što dovodi do mnogih problema kasnije u životu. Ali svakako će domaći kolač pripremljen od pravih zdravih sastojaka biti bolji izbor od kupovnih slatkiša koji su nutritivno siromašni, a prepuni kemijskih aditiva. Za zaslađivanje se može koristiti med, biljka stevija i suho voće.

U svojim tekstovima zastupate ljekovitost kokosovog ulja, kao i ulja jetre bakalara. Koji bi se dodaci prehrani trebali naći na djetetovu jelovniku i koliko često?

Ulje jetre bakalara bogato je vitaminima A i D te masnim kiselinama EPA i DHA (omega 3) koje ne dobivamo dovoljno iz hrane pa je ovo svakako koristan dodatak prehrani djece u razvoju, kao i trudnica (preporučam fermentirano ulje jetre bakalara dobiveno tradicionalnim postupkom bez zagrijavanja kao što je Green Pasture). Kokosovo ulje je ljekovito, jača imunitet i preporučljivo je za svakodnevnu konzumaciju kao dodatak jelima.

Topli kakao, griz na mlijeku, bijela ječmena kava ili žganci s jogurtom, svevremena su i djeci omiljena jela. Koliko je na Paleo prehrani moguće sačuvati tradicionalan stil kuhanja bez pretjeranog prelaska na egzotične i nepoznate namirnice koje se danas žestoko promoviraju kao zdrave i skupo naplaćuju?

Nema nikakve potrebe nabavljati egzotične skupe namirnice (osim možda kokosovog ulja, ali to nije obavezno). Sve što nam treba naći ćemo u podneblju u kojem živimo, hrana uzgojena lokalno i sezonski je najzdravija. Paleo stil upravo znači tradicionalno kuhanje s možda nekih sitnim preinakama ovisno o zdravstvenom stanju i potrebama. Žganci s jogurtom ostaju žganci s jogurtom, ako je jogurt domaći, onda još bolje. Topli kakao je odličan ako ga sami napravimo od pravog domaćeg mlijeka u koje dodamo pravi nezaslađeni kakao i neki prirodan zaslađivač. Umjesto griza (koji je pšenica) možemo skuhati zobenu kašicu. Ja svojoj djeci u nju dodam po jedan žumanjak i žlicu maslaca kako bi obrok bio hranjiviji. Šato (zavajon) je također omiljena dječja poslastica, samo ga ne trebamo (iz navike) natrpavati šećerom, dovoljno je staviti malo šećera ili meda.

Više informacija o Paleo prehrani pronađite na blogu Istine i laži o hrani.

Anita Šupe izdala je i istoimenu knjigu – Istine i laži o hrani te knjigu korisnih recepata i savjeta kako Paleo prehranu uvesti u vlastitu kuhinju na najbolji način –  Prva hrvatska LCHF kuharica.

Izvor: klinfo.hr

Svi roditelji žele odgojiti sretnu, zdravu i savršenu djecu. U tome zapravo nema ničeg lošeg, osim ako to znači djeci nametati nerealna očekivanja ili ih pak nikada ne smatrati odgovornima za loše ponašanje. Dok se trude djeci pružiti lijepo djetinjstvo, ne opterećivati ih nemilim događajima roditelji će ipak griješiti, ali i učit istovremeno.

Slijede tri najproblematičnije danas popularne metode odgoja:

1. Helikopter-pristup

Prema istraživanju koje je objavio Psychology Today, „istraživači pronalaze neprikladne, neurotične roditeljske taktike koja ne samo da kompromitiraju djetetovu autonomiju, vještine i razvoj već i reflektiraju kritički stav roditelja koji hvale djecu kada su dobra, ali ne pokazuju toplinu – svjesno ili nesvjesno – kada im dijete doma ne pokaže sve petice“.

Normalno je da ne želimo da nam djeca ikada budu povrijeđena, emocionalno ili fizički, ali nažalost ne živimo u takvu svijetu. Zapravo, ako bdijemo nad djecom cijelo vrijeme, štitimo ih od svega što bi im moglo nauditi, ne dopuštamo im da se mijenjaju, uče i razvijaju.

Ozlijeđena i oguljena koljena često se događaju, druga djeca nerijetko ne žele dijeliti svoje stvari, nastavnici znaju biti nekorektni, ali moramo i mi naučiti da se takve stvari jednostavno događaju. Tek kada dožive to iskustvo djeca će naučiti sama se izboriti za sebe i nositi se s boli i razočaranjima koja su sastavni dio života.

Psiholog Michael Ungar, predstojnik Centra za istraživanje otpornosti Sveučilišta Dalhousie, rekao je da je „smisao roditeljstva odgojiti dijete koje je spremno nositi se sa zadaćama odraslih… Uvijek je bolje osnažiti djecu da biraju dobro i odlučuju za sebe namjesto učiti ih ovisnosti o roditeljima koji će za njih sve riješiti.“

2. Pristup štovanja

Još je jedan problem s kojim se roditelji suočavaju, to je ideja da su im djeca savršeni mali anđeli koji predstavljaju srž postojanja. Takvi roditelji smještaju djecu na pijedestal na kojem im se mogu klanjati, dati im sve što požele i živjeti u uvjerenju da je s njihovom djecom sve u redu. Takvi roditelji nerijetko ignoriraju opomene. Niža ocjena mora biti nastavnikova krivica umjesto učenikove, a viša se ocjena jedina očekuje kao važeća.

Education.com iznosi nekoliko razloga za nasilje među mlađom djecom, uključujući „pretjerano permisivne roditelje“ te „nedostatak roditeljskog nadzora“. Roditelji koji ne reagiraju na djetetovo negativno ponašanje samo dodaju težini problema nasilja u školi. Kada dijete osjeća nedostatak posljedica za svoje postupke dok je još u razvoju, osjeća i manje inhibicije dok krši pravila kada već odraste.

The Daily Mail, britanski dnevni list, objavio je članak kojim se obraća „preopuštenim roditeljima“ i „djeci kojoj se sve dopušta“ u kojemu je reporterka Judith Woods napomenula je da „kombinacija roditelja koji previše ugađaju djeci koja su ionako sve zahtjevnija rezultira generacijom derišta loših namjera. I na taj način nadograđujemo probleme u budućnosti ako ne promijenimo pristup roditeljstvu.“

Ma koliko lijepo bilo vidjeti sve dobro u našoj djeci, moramo otvoriti oči i uočiti njihove karakterne mane. Tek im tada možemo pomoći i usmjeriti ih na razvoj onih crta koje će im pomoći kasnije u tinejdžerskoj i odrasloj dobi. Razmazimo li ih, očekivat će da život bude jednostavan, a okrutna stvarnost poništit će sve dobrobiti koje su im dane u tako malo vremena.

3. Natjecateljski pristup

Ovaj se pristup ne odnosi samo na roditelje koji djecu tjeraju da uspiju u određenom sportu ili glazbi. Dapače, odnosi se i na roditelje koji se natječu s drugim roditeljima. Primjerice, ako je otac inženjer i ako se održava sajam znanstvenih radova, projekt na kojemu radi njegovo dijete vjerojatno će zasjati u punom sjaju, ali će se prepoznat će se očeva pomoć u tome. Zauzvrat dijete osjeća pritisak da mora uspjeti u svakom sljedećem projektu, ne zato što ono želi pobijediti, već zato što otac želi pobjedu.

Katkad je važno vidjeti razliku između želje da dijete uspije jer je to za njega najbolje naspram onoga što je za nas najbolje.

The Washington Post javlja da je „natjecateljsko podizanje djece možda najpopularniji sport u nekim dijelovima Amerike, posebno bogatijima“. Međutim „najbolji ishod za vašu djecu – najbolji, bez značajnijih iskušenja – jest da im se pronađe mjesto u životu koje im odgovara po pitanju vještina, temperamenta i strasti“.

Pokušajte pustiti svoja nadanja, ciljeve i snove. Da, dobro je željeti nešto više za djetetovu budućnost, ali nije ispravno upraviteljski živjeti njihov život. Neka iznalaze vlastite interese i dopustite im da sami pronađu svoju sreću.

Nema savršenog pristupa roditeljstvu jer su svi roditelji i djeca različiti. Najviše se valja nadati tomu da će se pronaći kombinacija stilova koji odgovaraju stanju stvari. Povežite svoju ljubav prema djeci sa željom da uspiju brinući se za svoje dobro. I ponovno ćete griješiti, a vaša će se djeca ozlijediti kao i posrnuti, ali na kraju će ipak sve biti u redu.

Pripremila: Irena Orlović

Jačajte emocionalne sposobnosti djeteta jer one izravno utječu i na intelektualni razvoj.

Zanima vas hoće li vaše dijete biti dobro u školi i koliko će biti inteligentno kad navrši osam godina? Na ovo pitanje može vam odgovoriti jednostavna igra običnom grožđicom! 
Ispred djece u dobi od 20 mjeseci istraživači su stavili grožđicu pokrivenu plastičnom čašom. Rekli su im da pričekaju 60 sekundi prije nego što je smiju pojesti.

Istraživanje objavljeno u Journal of Pediatricsu 2015. godine, otkrilo je da test grožđicom može predvidjeti hoće li dijete biti dobro u školi i kakvu će koncentraciju imati pri učenju. Sveučilište u Warwicku testiralo je djecu u dobi od otprilike 20 mjeseci tako što su ispred njih istraživači stavili grožđicu pokrivenu plastičnom čašom. Rekli su im da pričekaju 60 sekundi prije nego smiju dodirnuti i pojesti grožđicu.

Rezultati istraživanja pokazali su da su djeca koja su poslušala upute i pričekala prije nego što su pojela grožđice, kasnije bila bolja u školi od one djece koja su odmah posegnula za poslasticom ispod čaše. Također su otkrili da je kod prijevremeno rođene djece bila veća šansa da će uzeti grožđicu prije dopuštenog vremena.
 

Predviđanje školskog uspjeha s osam godina

Ista djeca su ispitivana kad su navršila osam godina, a morala su ispuniti tri različita testa. Kod djece koja su uspjela odoljeti grožđici u zadanih 60 sekundi, otkriveno je da su u dobi od osam godina imala za sedam bodova viši kvocijent inteligencije nego djeca koja su se žurila i pojela grožđicu. Istraživači su zaključili da što su djeca imala lošiji rezultat u testu grožđicom, to su imala veći rizik da će imati slabiju koncentraciju i slabije rezultate u školi u dobi od osam godina.

"Igra grožđicom je lagan i učinkovit alat koji dobro procjenjuje samokontrolu kod male djece, a potrebno je samo pet minuta, i može se koristiti u kliničkoj praksi kako bi se kod djeteta otkrio rizik za probleme s pažnjom i učenjem", rekao je profesor Deieter Wolke, voditelj istraživanja, a dodaje da ovo istraživanje pokazuje i važnost ranog otkrivanja mogućih problema. Naime, što se ranije otkrije problem u razvoju, djetetu će se moći pružiti pomoć.

Ovaj test sličan je poznatom testu sa sljezovim kolačićem iz kasnih 1960-ih i ranih 1970-ih koji je izumio dr. Walter Mischel, a proučavao je razinu samokontrole kod djece.

Preuzeto s Klokanica.hr

Svi znamo da postoje vitamini od A do K, a potrebni su nam u svakodnevnoj ishrani za rast i razvoj. Govorka se da su znanstvenici nedavno otkrili još neke vitamine koji su jednako tako važni.

Evo ih:

VITAMIN G – za glazbu. Prirodno se pojavljuje kod mladih roditelja, može se odmah prepisati obiteljskoj prehrani. Pustite dobru glazbu i zaplešite s djecom u dnevnoj sobi – često. Ako su premaleni, podignite ih na ruke i plešite s njima. Pjevajte u autu, skupljajte vrpce s najmilijim pjesmama. Neka vam se pri ruci nađu jednostavni glazbeni instrumenti. Vodite li svoju djecu na satove glazbe, uvjerite se da su djeca njima zadovoljna, ako ništa drugo, barem da im je zabavno.

VITAMIN P – za poeziju. Naučite djecu pjevati jednostavne napjeve i recitirati kratke pjesmice. Starija djeca mogu recitirati najdraže stihove i glumiti na obiteljskim skupovima. Slušajte priče i stihove s kaseta kako bi naučili uživati u živoj riječi.

VITAMIN P1 – za prirodu. Omogućite svojoj djeci da upoznaju prirodni okoliš. Maloj djeci dovoljno će biti dvorište, ondje ima mnogo kukaca i gujavica, grmlja koja privlače ptice i drveća. Ali, kadgod je to moguće, otiđite u šumu, spustite se na plažu. Promatrajte zalazak sunca. Kampirajte. Ovaj vitamin u uskoj je vezi s vitaminom S, za smirenje, koji ponekad možete naći u crkvi, hramu, sinagogi i na sličnom mjestu.

VITAMIN V – za veselje. Ima ga svugdje. Prenosi se s djece na odrasle i obrnuto. Najrasprostranjeniji vitamin na svijetu. Na radnom mjestu ga obično nema, ali može se prokrijumčariti.

VITAMIN N – za nadu. Prirodno je da postoji nada. Provjerite samo da pod utjecajem raznih otrova nije nestala. Izbjegavajte gledanje vijesti, i nemojte svijet promatrati kroz novine. Nemojte jadikovati pred djecom – osobito ne pred tinejdžerima.

Preneseno sa stranica DV Siget, Zagreb

Škola predstavlja veliku promjenu za dijete, ali i za cijelu obitelj. Naime, djeca u prvom razredu imaju potpuno drugačiji ritam i organizaciju dana nego prije škole. U predškolskom periodu, učenje se odvija kroz igru, aktivnosti traju do dvadeset minuta, uz puno dinamike i interakcije. U školi se od djece očekuje učenje samo po sebi, sat traje duže, a predavanja liče na monologe.
 

Pomozite djetetu da što lakše prođe kroz ovo razdoblje poštujući sljedećih 10 pravila:

Postupnost

Škola je prelazak u "novi svijet", ali se ta promjena događa postupno, a ne naglo, kako roditelji očekuju. Ostavite dovoljno vremena i sebi i djetetu da se na ovu promjenu prilagodite. Novi ritam dana, drugačije vršnjačko okruženje, formiranje novog pojma obaveza… važni su sastavni elementi prilagodbe na školu. Zato, nemojte od djeteta očekivati da ih usvoji odmah. Smatra se da je polazak u školu u tolikoj mjeri velika promjena, da treba proći cijeli prvi razred da bi se moglo smatrati da je prilagodba završena.

Zahtjevi

Nemojte plašiti dijete i zahtijevati da u klupi sjedi mirno, da uvijek sluša učiteljicu, da ne ustaje usred sata. To nije vaša zadaća. Dijete će na osnovu stava koji zauzme učiteljica, kao i toga kako se ponašaju druga djeca, i samo zauzeti određeno ponašanje, uz razumijevanje što se od njega očekuje. Čak i ako se, u samom početku, ne bude ponašalo na sasvim prihvatljiv način, posao učiteljice je da to "riješi", a ne vaš.

Realna slika škole

Umjesto uljepšavanja:”U školi će ti biti divno, steći ćeš puno prijatelja…” ili onih rečenica koje pokazuju drugu krajnost: “Sad trebaš samo učiti” ili “Lako je tebi”, ponudite realnu sliku škole. Odnosno, recite djetetu da je škola mjesto na kojem će steći puno prijatelja, da će neka od tih prijateljstava možda trajati zauvijek, da će doživjeti mnogo prekrasnih iskustava ali da škola podrazumijeva i određene obaveze, koje djetetu možda neće biti sasvim omiljene.

Podrška

Ponudite djetetu podršku, jasno, glasno. Bez obzira što se vama to podrazumijeva, važno je da izgovorite: "Bit ću uz tebe što god da se dogodi", ili: "Učinit ću sve da ti škola bude što manje napor a što više zadovoljstvo", "Polazak u školu je važan pokazatelj da si narastao, veselim se što je tako". Na ovaj način, osim podrške, učvršćujete djetetovo samopouzdanje, koje će mu dok traje prilagodba biti jako potrebno.
 

Čitanje i pisanje

Činjenica je da djeca koja u prvom razredu imaju kakva-takva znanja iz čitanja i, početna znanja pisanja, imaju donekle olakšani ritam rada. Međutim, učenje pisanja i čitanja se odvija u školi a ne u vrtićima. Naime, postoji mogućnost usvojene pogrešne tehnike pisanja, ponijete iz vrtića, pa osim što će učiteljima biti potrebno vrijeme da isprave greške u pisanju i čitanju i dijete će se osjećati frustrirano jer ono što je naviklo raditi na određeni način, sad mora naučiti raditi drugačije.

Prvi dani škole

Prvi "udar" prilagodbe traje 2-3 tjedna. U ovom razdoblju izrazito je važno da dijete pratite kroz njegova različita emotivna raspoloženja. Budite što više prisutni, prakticirajte vaše obiteljskerituale, učinite zajedničko vrijeme što kvalitetnijim. U početku vi ili drugi roditelj dijete vodite i vraćajte iz škole, a tek kada se na školu sasvim navikne, u ove odlaske-dolaske uključite bake, djedove, tete čuvalice…

Izvanškolske aktivnosti

Nemojte opterećivati dijete brojnim izvanškolskim aktivnostima. Ako je dijete imalo neku aktivnost prije škole, može je zadržati ali istovremeno da se polaskom u osnovnu školu, djetetu nameće još neka velika promjena ili obaveza – to nije preporučljivo. Radije pričekajte sljedeći razred, pa odluku o eventualnoj izvanškolskoj aktivnosti donesite, naravno, u dogovoru s djetetom.

Samostalan rad

Od samog početka usmjeravajte dijete da svoje zadatke obavlja samostalno. Kontrolirajte domaće zadaće i dječje školske obaveze, ali nemojte ih vi raditi umjesto djeteta. Važno je da od početka stvori radne navike, pa napravite odgovarajuću organizaciju dana. Pomozite mu da napravi svakodnevni plan rada sa što preciznijom satnicom koja predviđa školske obaveze ali i vanškolske aktivnosti (na primjer, treninzi ili rođendanske proslave). Naučite ga pravilima uspješnog učenja. Omogućite mu odgovarajuće uvjete za rad (soba ili njegov radni kutak), a neki od uvjeta uspješnog učenja su i: pažljivo čitanje teksta od jednog do drugog odlomka, učenje s razumijevanjem a ne napamet, ponavljanje na glas…

Razgovor zlata vrijedan

Umjesto da pitate: "Kako je bilo u školi? Što ste danas radili?", i pri tom dobijete uvijek iste odgovore: "Dobro, ništa"… postavljajte konkretna pitanja. Ipak, pokušajte da se vaša pitanja ne svode samo na satove i obaveze već i na velike odmore, najbolje prijatelje, potencijalne simpatije… Neka od konkretnih pitanja mogu biti: S kim si se danas najviše smijao? Koji sat je danas bio najlošiji? Koji sat je bio najbolji? Što je najzanimljivije što si danas od učiteljice čuo? S kime si bio na velikom odmoru?… Moguće je da će dijete u početku biti nespremno odgovarati na ovakva pitanja. Budite uporni. Ako se ne može, u trenutku, sjetiti nekog odgovora, pričekajte. Vaša upornost će uskoro kod djeteta stvoriti naviku da vam prepričava i s vama dijeli događaje svog školskog dana.

Učenik-dijete

Vaše dijete je pošlo u školu, na taj način ono je dobilo ulogu: učenik. Ipak, ne zaboravite da je taj učenik i dalje vaše dijete. Samo zato što je pošlo u školu, kod djeteta neće nestati potreba za igrom ili igračkama, niti za roditeljskom pažnjom. "Učenik" je samo jedna od uloga u životu vašeg djeteta. Zato, i kada u školi nije pokazalo sjajno ponašanje ili dobilo najviše ocjene, umjesto grdnje ili kritike, radije potražite uzroke kako biste sve neželjene pojave iz korijena promijenili. Uostalom, ocjene su prolazne ali kvaliteta, potencijali, osobine koje kod vašeg djeteta želite razviti ostaju trajni.

Preneseno s Roditelji.hr

Stvorili smo umjetni svijet za našu djecu

Victoria PROODAY, radna terapeutkinja, smatra da su današnja djeca emocionalno nedostupna za učenje. Mnogo je čimbenika u našem modernom načinu života koji pridonose tome.

Po zanimanju sam radna terapeutkinja s dugogodišnjim iskustvom rada s djecom, roditeljima i nastavnicima. Naša su djeca sve gora u mnogim aspektima. To je poruka koju čujem od svakog učitelja s kojim se sretnem.
Radeći kao radna terapeutkinja svjedočila sam i dalje svjedočim nazadovanju u društvenom, emocionalnom i akademskom funkcioniranju djece kao i bitnom porastu broja djece s poteškoćama u učenju te s drugim dijagnozama.

Kao što znamo, mozak je pogodan za oblikovanje. Možemo ga učiniti "jačim" ili "slabijim". Vjerujem da, unatoč našim najboljim namjerama, oblikujemo mozak svoje djece u krivome smjeru.

Evo zašto.

Tehnologija

Tehnologija se primjenjuje kao "besplatna usluga čuvanja djece"”, ali ustvari nije nimalo besplatna. Naplata stiže prije nego što mislite. Plaćamo živčanim sustavom naše djece, njihovom pažnjom i sposobnošću postizanja odgođenog zadovoljstva. U usporedbi s virtualnim svijetom, stvarni život prilično je dosadan.

Kada djeca uđu u učionicu, odjednom su izloženi ljudskim glasovima i primjerenoj vizualnoj stimulaciji umjesto grafičkim eksplozijama i specijalnim efektima koje su navikli gledati na ekranu. Nakon nekoliko sati provedenih u virtualnom svijetu, obrada informacija u učionici postaje sve izazovnija, jer je njihov mozak naviknut na visoku razinu stimulacije kakvu pružaju videoigre.

Nesposobnost obrade informacija niže razine stimulacije ostavlja djecu ranjivom pred akademskim izazovima. Osim toga, tehnologija nas emocionalno odvaja od naše djece i obitelji.

Emocionalna dostupnost roditelja glavni je hranjivi sastojak za djetetov mozak. Nažalost, postupno im ga uskraćujemo.

Djeca odmah dobiju sve što požele

"Gladan sam!" – u sekundi ćete se uputiti prema najbližem restoranu brze hrane.
"Žedan sam!" – tu je aparat s osvježavajućim pićima.
"Dosadno mi je!" – "Uzmi moj telefon."

Sposobnost odgođenog zadovoljstva jedan je od čimbenika budućih uspjeha. Imamo najbolju namjeru, želimo usrećiti svoje dijete, ali nažalost dugoročno činimo upravo suprotno.

Biti sposoban odgoditi zadovoljstvo znači biti sposoban nositi se sa stresom. Naša su djeca sve slabije opskrbljena vještinom suočavanja i s najmanjim stresovima, što može postati golema prepreka uspjehu u odrasloj dobi.

Nesposobnost odgađanja zadovoljstva često se može vidjeti u učionicama, trgovačkim centrima, restoranima, trgovinama igračaka svaki put kad neko dijete čuje "ne" jer su roditelji naučili njegov mozak da dobije sve što poželi istog trenutka.

Djeca vladaju svijetom

"Moj sin ne voli povrće”, "Ona ne voli rano ići na spavanje”, "On ne jede doručak”, "Ne voli se igrati igračkama, ali zato je jako vješta s iPadom”, "Ne voli se sam oblačiti”, "Ne voli jesti sama”…

To su rečenice koje neprestano slušam od roditelja. Otkad to djeca diktiraju kako će ih se odgajati? Ako ćemo njima prepustiti odluke, oni će stalno jesti tjesteninu sa sirom i peciva sa sladoledom, gledat će televiziju, igrati se na tabletu i nikad neće ići na spavanje.

Što postižemo time kad im dajemo sve što požele iako znamo da to nije dobro za njih? Bez primjerene prehrane i zdravog sna, naša će djeca dolaziti u školu razdražljiva, tjeskobna i nepažljiva. Osim toga, šaljemo im pogrešnu poruku.

Na ovaj način djeca uče da mogu činiti ono što žele i ne moraju raditi ono što ne žele. Koncept "morati” je nestao. Nažalost, da bismo postigli svoje životne ciljeve, moramo činiti ono što je potrebno, a to neće uvijek biti ono što želimo. Na primjer, želi li dijete biti odličan učenik, morat će naporno učiti. Želi li biti uspješan nogometaš, morat će svakodnevno trenirati. Naša djeca znaju vrlo dobro što žele, ali imaju poteškoća ustrajati u radu koji je potreban za ostvarenje ciljeva. To rezultira neispunjenim ciljevima i čini dijete razočaranim.

Beskrajna zabava

Stvorili smo umjetni svijet za našu djecu. Nema ni trenutka dosade. Kad se sve utiša, mi trčimo zabaviti ih, jer u suprotnome osjećamo kako ne ispunjavamo svoju roditeljsku dužnost.

Živimo u dvama odvojenim svjetovima. Djeca imaju svoj svijet zabave, a mi svoj svijet rada. Zašto nam djeca ne pomažu u kuhinji ili s pranjem rublja? Zašto ne pospremaju igračke? To je monoton rad koji vježba mozak da funkcionira kroz dosadu, a to je "mišić” potreban za učenje u školi. Kada dođu u školu i dođe vrijeme za pisanje, oni kažu: "Ne mogu. Preteško je.”Zašto? Jer se "radni mišić” ne jača beskrajnom zabavom. Jača se ustrajnim radom.

Ograničena društvena interakcija

Svi smo zauzeti, stoga dajemo djeci digitalne uređaje i time ih "uposlimo”. Nekad su se djeca igrala na otvorenome gdje su u nestrukturiranom prirodnom okruženju učili i vježbali svoje društvene vještine.

Nažalost, tehnologija je zamijenila igru na otvorenome. Također, tehnologija je učinila roditelje manje dostupnima za interakciju sa svojom djecom. Očigledno, naša djeca zaostaju. Digitalne naprave koje služe za "čuvanje djece” nisu opremljene alatima za razvoj društvenih vještina. Većina uspješnih ljudi ima sjajne društvene vještine. To je prioritet!

Mozak je mišić koji se može oblikovati i preoblikovati. Želite li da vaše dijete vozi bicikl, morate ga učiti vještini vožnje bicikla. Želite li da vaše dijete može čekati, morate ga naučiti strpljenju. Želite li da vaše dijete bude socijalizirano, morate ga poučiti socijalnim vještinama. Isto vrijedi za sve ostale vještine. Nema razlike!

Vježbajte mozak

Možete unaprijediti djetetov život vježbajući njegov mozak kako bi uspješno funkcionirali na društvenoj, emocionalnoj i akademskoj razini.

Evo kako.

1. Ograničite upotrebu tehnologije i emocionalno se povežite s djetetom

Iznenadite ih cvijećem, udijelite osmjeh, škakljajte ih, ubacite poruku ispod jastuka, iznenadite ih tako što ćete ih izvesti na ručak usred radnog dana, plešite zajedno, gađajte se jastucima. Večerajte s obitelji, igrajte društvene igre, idite u vožnju biciklima, izađite u večernju šetnju sa džepnom svjetiljkom.

2. Vježbajte odgođeno zadovoljstvo

Neka čekaju! U redu je ako im je dosadno. To je prvi korak prema razvijanju kreativnosti. Postupno produljujte vrijeme između "Želim" i "Dobio sam".
Izbjegavajte upotrebu tehnologije u automobilu i restoranu i naučite ih strpljenju u razgovoru i igri.
Ograničite stalno grickanje.
Ne bojte se postaviti ograničenja. Djeca trebaju ograničenja kako bi bila sretna i zdrava!
Sastavite raspored obroka, odlaska na spavanje, vremena za ekran.

3. Razmišljajte o onome što je dobro za njih, a ne o tome što žele ili ne žele. kasnije će vam biti zahvalni

Roditeljstvo je težak posao. Morate biti kreativni kako biste ih naučili činiti ono što je dobro za njih, a u većini je slučajeva to suprotno onome što žele činiti.
Djeca trebaju doručak i hranjive namirnice. Potrebno im je vrijeme provedeno na otvorenome i odlazak na spavanje u određeno vrijeme kako bi sljedećeg dana u školi bili sposobni učiti.

Pretvorite stvari koje ne vole činiti u emocionalno stimulirajuće aktivnosti.

Naučite dijete monotonom radu od malih nogu, jer je to temelj buduće "radne sposobnosti": slagati rublje, pospremati igračke, vješati odjeću, raspakirati namirnice, postaviti stol, spremiti užinu, pospremiti krevet.

4. Poučavajte društvenim vještinama

Naučite ih da pričekaju svoj red, naučite ih dijeliti, gubiti odnosno pobjeđivati, raditi kompromise, udijeliti kompliment, govoriti "molim" i "hvala".

Iz svog iskustva radne terapeutkinje, djeca se mijenjaju onda kad roditelj promijeni svoju percepciju roditeljstva. Pomozite djetetu ostvariti uspjeh u životu vježbajući i jačajući njihov mozak, što prije to bolje!

Preneseno sa Školskog portala

Za zdravo odrastanje djece i kvalitetan odnos s njima i roditelji trebaju rasti, razvijati se i učiti:

Završila je školska godina i, naravno, javlja se pitanje kako dijete zabaviti tijekom praznika. Sati igre na otvorenom uvijek su realna opcija, možda i pokoji dan kod udaljenih bake i djeda ili tjedan dana na ljetovanju.

No, ostaju i brojni dani koje valja maksimalno iskoristiti. Ponekad je djeci problem naći zanimaciju, jer djeci neke stvari, čim su izvan dnevne (školske) rutine, izrazito brzo dosade. Ako u vašem mjestu i nema nekih posebno organiziranih sadržaja za djecu tijekom školskih praznika ili ih jednostavno ne možete priuštiti, pročitajte savjete kako ujedno zabaviti i animirati dijete tijekom školskih praznika.

• Dopustite da im bude dosadno

Tijekom školske godine djeca obično žive u svakodnevnoj rutini izvršavanja školskih i izvanškolskih obaveza te su rijetko prepuštena dosadi i mogućnosti vlastitog odabira ispunjavanja slobodnog vremena. Kad odzvoni posljednje školsko zvono, obaveze prestaju, a uglavnom i rutina. Ubrzo nakon ushićenja i saznanja da ne moraju na neko vrijeme u školske klupe, kod djece nastupa dosada, odnosno onaj famozni „ne znam kud bih sa sobom“. Dosada, dapače, nije ništa loše jer se iz nje razvija kreativnost, a nastaje uglavnom zato što su djeca naučena tijekom školske godine živjeti prema roditeljskim pravilima i rasporedu. Iako im zapravo i nije dosadno, nego uglavnom smatraju da je tako, dosada nastaje zato što se djeca moraju sama pobrinuti za svoje dnevne aktivnosti i biti kreativna. Dakle, ako im je malo dosadno – to je zapravo i jako dobro! Dajte im vremena i prostora da sama shvate što ih veseli i čime bi se zapravo htjela igrati i baviti.

• Podijelite im zadaće i zaposlite ih

Poneka obveza i kućna zadaća neće im naštetiti. Na zidnu obiteljsku ploču obaveza ili papir rasporedite zadaće poput spremanja kreveta, hranjenja kućnih ljubimaca, usisavanja, pospremanja posuđa. Lake zadaće, osim što ispunjavaju vrijeme, nisu suvišne ni za učenje odgovornosti i prihvaćanja obaveza u kućanstvu i obitelji.

• Posjetite lokalnu knjižnicu

Brojne knjižnice imaju besplatne ljetne programe za osnovnoškolce. Posjetite svoju lokalnu knjižnicu, raspitajte se o programima koje nude. Ako ih nemaju, motivirajte dijete na čitanje i posudbu knjiga prilagođenih njegovoj dobi, ali izvan školske lektire i prema vlastitu izboru. Tako možete uvelike utjecati na razvoj čitalačkih navika kod mališana, a ljetno slobodno vrijeme i manjak školskih obaveza pravo je razdoblje za stvaranje čitalačkih navika.

• Osigurajte im kreativno izražavanje

Ako se vaše dijete voli kreativno izražavati, a ponekad u nedostatku vremena jednostavno ne stigne, školski praznici su idealno razdoblje za to; ako nije kreativno nadahnuto, potaknite kreativnost. Prikupite materijale poput kartona, rola od toaletnog papira, predmeta iz okoliša. Osigurajte osnovno: škare, ljepilo i prostor za igru. Ovisno o preferencijama, dopustite djetetu da izrađuje prema vlastitim željama ili sugerirajte izradu nečeg što bi prema djetetovim dosadašnjim interesima moglo proizvesti sate i sate kreativno provedene zabave. Za odabir tema i način izrade kreativnih predmeta koristite brojne internetske stranice ili društvene mreže.

• Zasadite vrt

Postoji li mogućnost sadnje vlastitog povrća u vrtu, zasadite ga uz pomoć djece. Angažirajte ih u čupanju trave ili svakodnevnom zalijevanju. Tako će djeca shvatiti značenje odgovornosti prema biljkama i hrani te, najviše od svega, naučit će cijeniti vrijeme i trud koji je potrebno posvetiti povrću prije nego izraste i prije nego što bude spremno za konzumaciju. Da bi djeci bilo zanimljivije, osigurajte im određenu samostalnost. Primjerice, dopustite im da sama odluče o jednoj ili više vrsta povrća koju žele zasaditi, što poslije žele jesti. Sadnjom vrta i podjelom zadaća u održavaju dobit ćete aktivnost koja će ih, barem djelomično, održavati zauzetima tijekom cijelih školskih praznika.

• Pođite na jednodnevne izlete

Da biste ljeto učinili nezaboravnim, edukativnim, ali i zabavnim, pođite na jednodnevne obiteljske izlete. Bilo da se odlučite na izlet u neki nacionalni park ili rezervat prirode, dvorac ili muzej, prekrasnu Slavoniju, Istru i Primorje ili poželite istražiti što nudi Dalmacija osim mora, djeca će zasigurno biti oduševljena viđenim. Njima će, ali i vama, promjena okoline makar i na jedan dan odgovarati, a pritom će još danima poslije biti prepuna dojmova, dok će uspomene na zajedničke trenutke ostati za cijeli život.

• Igrajte društvene igre

Društvene igre sjajan su način zabave i učenja, a može sudjelovati cijela obitelj. Duge ljetne večeri bez obaveza odlično su vrijeme kada se možete zaigrati i uživati u igri i satima zabave.

Izvor: skolskiportal.hr

Fotografija: freepik.com