Ovo je predavanje trenutačno popunjeno. Budući da postoji mogućnost otvaranja slobodnih mjesta za predavanje u 18.30 ispunite predbilježbu OVDJE ili nas kontaktirajte direktno na 098/305534

 

Zbog velikog interesa u organizaciji nakladničke kuće Harfa 21. veljače 2014. u 16 sati u hotelu Four Points by Sheraton Panorama,  Trg Krešimira Ćosića 9, odžat će se još jedno edukativno predavanje na temu NTC–sustav učenja pod nazivom Kako igrom uspješno razvijati djetetov IQ, 1. dio. Predavanje je namijenjeno roditeljima, odgojiteljima, učiteljima, pedagozima, psiholozima i drugim stručnjacima koji se bave odgojem i obrazovanjem djece.

Da biste prisustvovali predavanju, potrebno je kupiti jednu našu knjigu. Za predavanje u 16 sati odlučili smo da to bude knjiga njemačke pedagoginje Gertrud Ennulat Strahovi u dječjem vrtiću.

Ako želite prisustvovati predavanju, obavezno se trebate prijaviti tako da ispunite on-line prijavnicu, a zatim izvršite uplatu u iznosu od 120,00 kn (cijena navedene knjige).
Podaci su za uplatu: Harfa d.o.o., Rodrigina 4, Split, ž.r.: HR2823400091110478520.

Prilikom dolaska na predavanje dovoljno je da kažete svoje ime i prezime na info-pultu nakon čega ćete dobiti knjigu i potvrdu o odslušanom predavanju.

 

Predavač je autor NTC–sustava učenja dr. Ranko Rajović, predsjednik Odbora za darovite međunarodne udruge Mensa i UNICEF-ov suradnik na projektu ranog poticanja intelektualnog razvoja djece.

NTC-sustavom podiže se intelektualni potencijal djece te se razvija brzina razmišljanja i zaključivanja – tzv. funkcionalno znanje.

Činjenica je da inteligencija ne ovisi samo o broju neurona, odnosno da nije uvjetovana samo genetskim potencijalom nego i vezama među neuronima, tzv. sinapsama. Razdoblje do sedme godine života najdragocjenije je za formiranje novih neuronskih veza (sinapsi). NTC–sustav učenja bavi se pitanjem kako stimulirati razvoj sinapsi, a time i ogromne dječje potencijale prije polaska u školu i u školi, a na njega će dr. Ranko Rajović odgovoriti tijekom predavanja.

NTC–sustav učenja usmjeren je prema razvoju kognitivnih sposobnosti djece, a  temelji se na istraživanjima koja upozoravaju na to da mozak uspostavlja 75 % svih neuronskih veza (sinapsi) do sedme godine života, a od toga 50 % sinapsi nastane već do pete godine. Taj se argument čini dovoljno uvjerljivim da posvetimo veliku pozornost predškolskoj dobi, učinkovitosti učenja i korištenju dječjeg pamćenja. Ako tijekom formalnog osnovnoškolskog i srednjoškolskog obrazovanja radimo sa samo 25 % preostalih mogućnosti korištenja potencijala mozgovnog kapaciteta, tada je važno znati kako se razvija dijete do sedme godine života.
NTC-sustav učenja dr. Ranka Rajovića primjenjuje se na različite načine u 14 europskih zemalja. Sustav podrazumijeva učenje utemeljeno na teorijskim osnovama neurologije, neuropsihologije i drugih znanosti, posebno pedagoških – obiteljske pedagogije, didaktike i metodike za predškolski i osnovnoškolski uzrast. Taj sustav učenja predstavlja operacionalizaciju teorijskih spoznaja navedenih znanstvenih disciplina, što je dobar pokazatelj kako povezivati teoriju s obrazovnom praksom. Pritom je riječ o novom pristupu učenju u kojem dominira misaona aktivnost djeteta i njegov uspješan razvoj. Sustav je vrlo dobro i detaljno razrađen, primjenjiv u obitelji, predškolskim ustanovama i u razrednoj nastavi osnovne škole. Program nudi načine prepoznavanja darovite djece, njihove karakteristike i putove prema povećanju IQ-a, razvoja sposobnosti i stvaralačkog mišljenja. Naglašava se važnost obitelji i šire društvene zajednice (vrtići, škole, centri za darovite) u razvoju darovite djece. NTC-sustav učenja ozbiljno će poljuljati opravdanost tradicionalnog rada s djecom.

Ako imate pitanja ili nedoumica vezanih uz predavanje nazovite nas na 098/305534.

 

Optimizam i samopouzdanje bitan su faktor u životu, kako u djetinjstvu tako i kasnije u životu, a sve počinje od odgoja. Sretni, zadovoljni i ispunjeni roditelji pozitivan stav prenose na svoju djecu druženjem i komunikacijom s njima. Kako biste odgojili sretno dijete, slijedite ove savjete.

 

1. Potičite njihove strasti 
Ako vašu djevojčicu fasciniraju specifične stvari poput vodenog svijeta ili vaš dječak voli sve što je povezano s vatrogascima, onda svakako pokušajte poticati njihovu ljubav prema tome.

Bez obzira na to za što su zainteresirani, samo ih ohrabrujte i potičite njihov ljubav. Vodite ih na mjesta gdje imaju priliku još se bliže upoznati sa svojom strašću. Pozitivna akcija i reakcija nužan je preduvjet za njihovu sreću.
 

2. Često im govorite zbog čega ste zahvalni 
Pokušajte djeci često dati do znanja da ste zahvalni, odnosno koliko vas čine sretnima i zadovoljnima male i velike stvari koje se događaju ili koje postižete. Pokažite da ste zahvalni na onome što ona naprave za vas. To može biti primjerice zagrljaj ili pusa kada je ne očekujete. Djeca će tako vrlo brzo shvatiti kako je sreća u malim stvarima.
 

3. Smanjite prigovaranje 
Pokušajte biti što je manje moguće negativni i što manje nepotrebno prigovarati, a pogotovo kada su u blizini vaša djeca. Kada često prigovaramo, moguće je da djetetu narušimo samopouzdanje.

Prigovore pokušajte zadržite za sebe i nemojte ih izreći odmah. Kada ih skupite dovoljno, tada ih napišite na komad papira i nađite trenutak kada ćete na miran način riješiti određene probleme.
 

4. Pokažite im svjetliju stranu života 
Imati optimističan stav u životu iznimno je važno kako bi i vaša djeca mogla postati optimističnija. Stoga sljedeći put dobro razmislite kako ćete reagirati i što ćete reći u određenoj situaciji. Primjerice, kad se nađete u prometnoj gužvi, nemojte se uzrujavati pred djecom. Radije u toj situaciji prepoznajte priliku za dodatno vrijeme koje ćete provesti sa svojim djetetom.
 

5. Potičite ih da pomažu u zajednici 
Skupljanje i recikliranje otpada u obližnjem parkiću ili volontiranje može biti prava avantura. Učiti dijete da pomaže drugima dobro je djelo te im na taj način možemo ukazati kako imaju moć da pozitivno utječu na druge, ali i usrećuju sebe. Bez obzira na napor, važno je činiti dobra djela.
 

6. Izbjegavajte gledanje vijesti 
Djeca ne moraju gledati vijesti jer je teško ostati pozitivan i uopće shvatiti cjelokupan kontekst. Pustite ih da uživaju u dječjem svijetu i neka zadrže optimističan stav što duže mogu.

 

Preneseno sa Zadovoljna.hr

 

Koncentracija se najčešće definira kao «sposobnost voljnog usmjeravanja misli u željenom smjeru».  Svi se možemo neko vrijeme koncentrirati na određeni zadatak, a u onom preostalom vremenu misli vode svoju politiku te lete kako i kamo hoće. Biti koncentiran znači imati mogućnost da svoje misli određeno vrijeme usmjerimo na neki zadatak. To znači da npr. dijete može sagraditi toranj od kockica, gledati crtić ili razgovarati s nekim.

Kako bismo izvršili bilo koji zadatak, važna je koncentracija, ona je jedna od osnova učenja. Da bi mogla nešto naučiti, djeca se moraju usredotočiti na zadatak, ostati sjediti određeno vrijeme, pratiti uputu i zapamtiti je. Zato je važno vježbati koncentraciju. Djeca sa slabijom koncentracijom u školi postižu lošiji uspjeh.

Koncentracija nije jednostavna sposobnost, ona u sebi sadrži mogućnost da se usredotočimo, uvidimo i nereagiramo na distrakcije, odgodimo nagradu i reguliramo impulsivne emocionalne odgovore.

 

Mala djeca tek uče kako to sve obaviti. Ipak, vidljivo je da i sasvim mala djeca mogu svoje misli usmjeriti na neki zadatak kroz neko vrijeme. Njihov period koncentracije je kraći nego kod starije djece i odraslih, ali ipak postoji – zagledaju se, isprobavaju ručicama neki predmet, pokušavaju njime manipulirati, bace ga… Za pretpostaviti je da što je dijete starije, može duže ostati u nekoj aktivnosti. Stručnjaci smatraju da se petogodišnje dijete određenom zadaćom može koncentrirano baviti u prosjeku 10-15 minuta. Što je dijete starije, to će moći duže vremena svoju koncentraciju posvetiti određenoj stvari. U procjeni kvalitete koncentracije djeteta treba biti realan te shvatiti da i odrasli trebaju odmor nakon 20 minuta koncentriranog rada. Najbolji je odmor od otprilike 5 minuta; prošetati, popiti čašu vode, rastegnuti se i vratiti na zadatak. Načelno možemo govoriti da starija djeca imaju bolju koncentraciju, no to nije uvijek točno i često zna roditelje zabrinuti.

S vremena na vrijeme svi osjećamo pad u koncentraciji i nije nam svaki dan isti, ponekad smo preumorni, ponekad prestimulirani ili je oko nas previše distraktora. Već u dječjem vrtiću vide se znatne razlike između djece, neka se mogu bez problema koncentrirati i duže vrijeme, druga za razliku od toga poput pčelice lete od aktivnosti do aktivnosti. Neka djeca zbog svoje fiziologije ili emocionalnog stanja imaju poteškoća koncentrirati se na zadatke i ljude oko sebe. A nekima od njih je teško uči u zadatak dok drugi brzo gube interes za njega i zadatak ostavljaju napola obavljenim. Ako se dijete unatoč strpljivim uputama teško može koncentrirati, možda se radi o još nekim razlozima.

Roditelje još više zbunjuje to da se djeca mogu dugo koncentrirati na ono što ih zanima (npr. crtić). Ključno je u motivaciji i interesu. Kad nas nešto zanima, možemo se time duže baviti. Isto tako i dijete. Može se koncentrirati duže ako mu je nešto zanimljivo.

Roditelji mogu na nekoliko načina pomoći svom djetetu da podigne razinu svoje koncentracije. Kao i kod drugih vještina, koncentraciju možemo vježbati i poboljšati, osnovno je naučiti što je bitno, a što je ono na što ne trebamo obraćati pažnju.

Evo ideja kako roditelj može pomoći djetetu da se duže koncentrira:

1.    Obratite pažnju na fiziološke potrebe
Većina djece može se koncentrirati bolje nakon 9 sati sna. Ako je dijete neispavano, uzaludno je očekivati visoki stupanj koncentracije. Pratite unos šećera jer neka istraživanja pokazuju da dio djece na šećer reagira pojavom smanjene koncentracije i umora. Možda je i vaše dijete takvo? Povećajte unos proteina, oni podižu dopamin što omogućuje lakšu koncentraciju. Potaknite dijete na kretanje. Nakon perioda koncentriranog rada neka se bavi fizičkom aktivnošću. Izmjena tih aktivnosti pridonosi boljem učenju.

2.    Uklonite distraktore
Ogledajte se oko sebe i ugasite sve što proizvodi buku (TV, kompjutor, perilica suđa…), pripazite na količinu svjetla i vrstu svjetla (fluorescentna svjetla znaju izazivati nemir), nemojte brbljati s djetetom dok nešto radi i sl.

3.    Osigurajte atmosferu koja potiče koncentraciju
Neke osobe dok rade vole tihu glazbu, drugima pak to smeta. Osigurajte mjesto gdje dijete može raditi, neka bude uredno (neurednost potiče nemir) i stalno (mozak se zna pripremiti za posao kad dođe u prostor gdje je navikao raditi). Sa stalnim mjestom i vremenom učenja dijete će razviti uvjetovanu reakciju, tj. naviku učenja na određenom mjestu i određeno vrijeme.

4.    Organizirajte aktivnosti koje potiču obavljanje nekoliko radnji za redom
Ponavljanje slijedova radnji usko je povezano s koncentracijom. Pripremati jednostavno jelo po receptu, servirati stol ili slagati stvari po određenom redosljedu (npr. abecednom). Igre za stolom (mikado, memori, tombola i sl.) ili igre kartama (Uno, Crni Petar i sl.) pomažu djetetu da se usredotoči na zadatak.

5.    Otkrijte aktivnosti na koje se vaše dijete najbolje može koncentrirati
Neka djeca bolje se koncentriraju kad rade rukama, druga traže puno vizualnih podražaja. Razmislite u kojim se aktivnostima vaše dijete najduže zadržava. Te aktivnosti pomažu povećanju razine koncentracije djeteta. Npr. pjesmice se lijepo uče uz izmicanje fokusa pažnje. Dajte djetetu glinu, glinamol ili plastelin, bilo što… i dok to mijesi, čitajte mu pjesmicu. Velika je vjerojatnost da će zapamtiti bez pogreške.

6.    Potičite dijete da dovrši svoju aktivnost
Kad se počne igrati, crtati, slagati kocke ili puzzle, nemojte ga prekidati. Djeca koju roditelji neprestano prekidaju (ručak, odlazak na spavanje…), prisiljena su istu aktivnost počinjati ispočetka nekoliko puta te se brzo počinju dosađivati.
Radije pričekajte kraj igre, uz obaveznu napomenu da će, na primjer, ručak biti gotov za pola sata. Ubrzo mu napomenite da ručak počinje za petnaest minuta… Tako djetetu dajete vremena da završi igru i vježba usmjeravanje pozornosti i koncentraciju.
 
Zabavne vježbe koncentracije:

1. Neka dijete dobro pogleda neki predmet. Zatvorenih očiju neka ga što detaljnije opiše. Na taj način možete se čak i natjecati (tko će zapamtiti više detalja).
2. Plešite, zauzimajte razne položaje, a tad viknite stop – dijete mora ostati u položaju u kojem se zateklo.
3. Križno gibanje – jedna od osnovnih vježbi kojom se paralelno aktiviraju obje moždane polutke te poboljšava koordinacija lijevo-desno, disanje, izdržljivost, sluh i vid. Vježba je također korisna za poboljšanje koncentracije i lakše ispunjavanje zadataka. Dijete stupa u mjestu naizmjence dotičući desno koljeno lijevim laktom i lijevo koljeno desnim laktom.
4. Vježbati koncentraciju možete pomoću raznih didaktičkih igara, od kojih su najbolje puzzle (broj puzzli ovisi o dobi djeteta). To su igre u kojima vidite koliko je vaše dijete predano zadatku te koliko se trudi.
5. Klasifikacije – npr. neka dijete iz skupine kocaka izdvoji one žute boje, neka u časopisu pronađe odjeću koju nosimo zimi, neka nabroji npr. pet divljih životinja i sl.

Izvor: roda.hr

 

 

Svaki roditelj želi znati kako odgojiti djecu koja će imati zdrave radne navike. No što moramo izbjeći kako bi u tome uspjeli?

 

“Tko radi ne boji se gladi!” stara je izreka koju smo kao mali često čuli od svojih roditelja, baka i djedova.
Često također čujemo i onu da “Tko hoće raditi, posla uvijek ima.”

Razvoj civilizacije događa se isključivo zahvaljujući radu i trudu generacija ljudi prije nas, a u budućnosti će ovisiti o našoj djeci. Rad i trud asociramo s uspjehom. Tko se trudi on će sigurno uspjeti. Kako u školi, na fakultetu ili u poslu.
Upravo zato roditelji žele odgojiti djecu koja se neće bojati rada, koji će biti uporni i marljivi te tako osigurati blagostanje u svom životu.

No kako odgojiti takvu djecu?

Mnogo je toga što moramo napraviti. No tri su osnovne strategije vezane uz ono što moramo izbjeći.
Danas ćemo se fokusirati na njih.

 

1. Nemojte im poklanjati ono što moraju zaslužiti

Svaki roditelj želi samo najbolje za svoju djecu. Želimo da budu sigurni te da imaju sve benefite koje im možemo pružiti. No te dobre namjere često nas zavedu na krivi put pa djeci poklanjamo ono što bi trebali zaslužiti.

Čak i kada su djeca sasvim sposobna raditi kako bi zaradili džeparac mi uskačemo i dajemo im isti bez da oni sami moraju išta napraviti kako bi ga zaslužili. Smatramo da je to naša dužnost kao roditelja. Moramo tako. Želimo svojoj djeci pružiti više no što smo mi sami imali.

Ova promjena dogodila se je u zadnjih 30ak godina. Od toga da djeci dajemo sve što im treba došli smo do toga da im dajemo sve što žele. Često se i osjećamo loše ako im ne možemo pružiti sve što žele. No za ovo smo vjerojatno sami krivi. Naša djeca su uvjerena da oni zaslužuju sve što žele. A mi ih u tome potičemo. Današnje potrošačko društvo to sugerira. Naša djeca moraju imati više od onoga što smo imali mi kada smo bili mali. Kao malima kupujemo im igračke, odjeću i sve što požele. Ponekad samo da izbjegnemo tantrum na javnom mjestu.
No kako rastu njihove želje postaju sve veće.
Više ne žele Barbiku, sada hoće novi iPhone, PlayStation ili markiranu odjeću.

Problem je da su te stvari skupe.
Neki roditelji si ih jednostavno ne mogu priuštiti, pogotovo ako imaju više djece bliske po dobi.
Tako naši tinejdžeri postaju zahtjevni i zapravo očekuju od roditelja da im kupe sve što oni hoće. No sami nisu spremni prstom mrdnuti kako bi si zaradili za ono što žele. Čast izuzecima.

Djeca u tinejdžerskoj dobi bi trebali početi raditi sezonske i slične poslove. Ne samo kako bi si kupili novi telefon, već i mnogo važnije, kako bi razvili radne navike i shvatili da u životu neće dobiti ništa što sami ne zasluže i zarade. Mi kao roditelji ih u tom smjeru trebamo poticati. Život ih neće paziti. I iako bi ih mi roditelji trebali obasipati ljubavlju, razumijevanjem i poštovanjem, kako oni rastu naš zadatak je da ih pripremimo za budućnost koja ih čeka.

 

2. Nemojte preuzimati njihovu odgovornost

Roditelji često kontroliraju veliki dio života svoje djece. Nije čudno što tinejdžeri ne žele raditi kada mi to niti ne očekujemo od njih. Mi smo ti koji iniciramo rad.

Ako smo mi više motivirani od svojih tinejdžera, ako mi sve radimo umjesto njih kontroliramo svaki dio njihovog života, kako možemo očekivati da oni izrastu u odgovorne i radišne osobe?

Većina ljudi smatra kako je talent, nešto s čime smo rođeni preduvjet za uspjeh u školi i na fakultetu. Ali nova istraživanja pokazuju kako je najvažniji faktor zapravo motivacija. Motivacija pobjeđuje inteligenciju. Jedno od najvažnijih istraživanja na ovu temu potvrđuje upravo ovu tezu. Motivacija je najvažniji faktor za dugoročni uspjeh, pogotovo u područjima poput matematike. 
Ova studija proučavala je uspjehe u matematici između 3500 odličnih studenata u periodu od 5 godina. Motivaciju su podijelili u 3 vrste:

Unutarnja motivacija: Napraviti nešto zbog svog vlastitog zadovoljstva
Vanjska motivacija: Očekivana nagrada za rad i trud kao na primjer dobre ocjene
Motivacija za budućnost: Očekivanje da će dugoročni trud i rad uroditi uspjehom, kao na primjer upis na željeni fakultet ili dobar posao

Unutarnja motivacija proizlazi iz naših osjećaja. Možemo ju primijetiti ako promatramo želju našeg djeteta za uspjehom. Tinejdžeri često trebaju to “emocionalno gorivo” kako bi postali izvrsni u nečemu što im je važno te kako bi se mogli nositi sa svim preprekama na putu ka željenom cilju. Bez ovog goriva oni će lako odustati kada stvari postanu teške. To gorivo puni se svakim malim uspjehom. Svaki puta kada vide rezultate svog rada, pa premda oni bili mali, to im daje motivaciju da nastave s radom i trudom. Kada shvate da rad i trud daju rezultate oni će nastaviti pokušavati, čak i kada postane teško. A sa svakim uspjehom oni postaju sve više ispunjeni zadovoljstvom jer su do tog postignuća došli sami, savladali su novu vještinu i time se ponose.

To ih čini sretnima.

 

3. Nemojte skrivati od njih ono što moraju znati

Kako djeca odrastaju tako se i naš odnos s njima razvija. Tinejdžeri moraju moći vidjeti stvari kakve one uistinu jesu. Pokažite im realnu sliku života. Koliko koštaju stvari koje kupujemo? Koliko truda i rada je potrebno da bi dobili stvari koje uzimamo zdravo za gotovo? Što moramo napraviti i koliko moramo raditi da bi platili sve mjesečne režije i troškove koje imamo? 
Ovo je primjer situacija s kojima se odrasla osoba mora suočiti svaki dan, tjedan ili mjesec.

Koliko zapravo želimo ili trebamo novi mobitel? Odgovor na takvo pitanje je mnogo lakše razumjeti ako znamo koji su nam prihodi, a koji su nam troškovi te koliko nam novaca ostane na kraju mjeseca, ili koliko nam fali. 

Još jedna stvar koju ne bi trebali skrivati od djece je napredak. Djeca u pubertetu imaju potrebu vidjeti rezultate svog rada i truda. To im daje motivaciju da se nastave truditi. Studija koju je proveo Robert Eisenberger potvrđuje upravo ovaj obrazac ponašanja. Kada ljudi vide pa čak i najmanje pozitivne rezultate svog rada oni su spremni potruditi se mnogo više kako bi ostvarili još bolji rezultat. Štakori u kavezu koji moraju pritisnuti polugu 20 puta kako bi dobili hranu će se truditi više od onih koji hranu dobivaju bez rada jer znaju da se njihov trud isplati. To očekivanje da rezultat neće izostati i sreća kada ostvarimo željeni rezultat oslobađaju endorfine u našem tijelu. 
Zato je vrlo važno dopustiti našim tinejdžerima da primijete svaki rezultat svog truda i rada. Tako oni razvijaju svoje radne navike. Zato im pokažimo i naglasimo svaki rezultat njihovog truda i pohvalimo ih.

Ovo istraživanje jasno dokazuje jednu stvar. Kada roditelji djeci daju stvari to ih čini sretnima, ali samo na kratko. U dugom roku to umanjuje njihovo samopouzdanje i osjećaj uspjeha. Ako nam netko stalno govori kako se znamo super penjati, mi nećemo imati više samopouzdanja zbog toga niti ćemo se zato naučiti penjati, ali ćemo misliti da smo prvak svijeta u penjanju.

Samopouzdanje se razvija kroz trud i rezultat koji to daje.

Da bi se djeca osjećala dobro u svojoj koži, mi odrasli moramo im dati dovoljno ljubavi, razumijevanja i poštovanja. No također im moramo dopustiti da se sami potrude kako bi došli do željenog cilja umjesto da ih na svojim leđima donesemo na cilj.

Kako djeca rastu, tako raste i njihova razina samostalnosti i odgovornosti.

Samostalnost – ja sam slobodan sam donositi odluke o onome što radim
Odgovornost – ja sam odgovoran za ono što radim

Zapitajte se kako vi kao roditelj možete pomoći djetetu na ovom putu?

 

Preneseno s Modernog roditeljstva

 

 

Knjige i edukacijske igračke čine djecu pametnijom, ali i utječu na rast mozga, sudeći prema novim otkrićima prezentiranima na ovogodišnjem susretu Društva za neuroznanost. Istraživanja su usmjerena na osjetljivo razdoblje u ranom životu tijekom kojeg se razvija mozak i u kojem je utjecaj okolišnih faktora na taj razvoj najjači.

Dosadašnja istraživanja su uspoređivala jednojajčane i dvojajčane blizance i pokazala da geni igraju važnu ulogu u razvoju kore mozga – tanke, naborane strukture koja podržava više mentalne funkcije. Manje je poznato kako iskustva iz ranog razdoblja utječu na razvoj korteksa.

Da bi to istražila, Martha Farah sa Sveučilišta u Pennsylvaniji s kolegama je izabrala 64 djece iz obitelji s lošim imovinskim statusom i pratila ih od rođenja do kraja adolescencije. Posjetili su djecu u njihovim domovima kad su djeca imala četiri i osam godina, kako bi proučili okruženje u kojem žive bilježivši faktore poput broja knjiga i edukacijskih igračaka, količine topline i podrške koju dobivaju od svojih roditelja i sl.

Više od 10 godina nakon njihovog drugog susreta istraživači su, koristeći uređaj za magnetsku rezonanciju, napravili detaljne slike mozga svih ispitanika. Otkrili su da je razina mentalne stimulacije koju četverogodišnje dijete primi kod kuće jedan od čimbenika koji će uvjetovati koliko će biti debela kora u dvije regije mozga u kasnoj adolescenciji. Veća stimulacija povezana je s tanjom korom mozga. Jedna od regija, bočni lateralni temporalni režanj, sudjeluje u složenim vizualnim vještinama kao što je, primjerice, prepoznavanje riječi.

Kućno okruženje u dobi od 8 godina ima manji utjecaj na razvoj ovih područja mozga, dok majčina inteligencija te stupanj i kvaliteta njene brige o djetetu još uvijek igraju svoju ulogu.
Prethodna istraživanja su pokazala da negativna iskustva poput roditeljskog zanemarivanja, zlostavljanja ili života u bijedi i siromaštvu mogu dovesti do zastoja u razvoju mozga. Nova otkrića rasvjetljavaju ulogu okolišnih čimbenika u osjetljivosti razvoja mozga i pružaju čvrste dokaze da suptilne varijacije u ranim životnim iskustvima mogu utjecati na mozak za cijeli život, tvrdi Farah.

Kako se mozak razvija, on proizvodi veći broj sinapsa, živčanih veza, nego što je to ustvari potrebno, objašnjava ona. Nedovoljno iskorištene veze kasnije budu eliminirane, a ovaj eliminacijski proces, nazvan sinaptičko čišćenje, u čvrstoj je vezi s iskustvom. Otkrića pokazuju da mentalna stimulacija u ranoj dobi povećava opseg sinaptičkog čišćenja u lateralnom temporalnom režnju. Sinaptičko čišćenje smanjuje volumen tkiva u mozgu. Ovo čini koru mozga tanjom, ali istovremeno povećava učinkovitost obrade informacija.

“Ovo je prvi pogled na to kako njega u djetinjstvu može imati utjecaj na strukturu mozga kasnije u životu. Kao kod svih opservacijskih studija, zapravo ne možemo govoriti o uzročnosti, ali sve upućuje na to da kognitivna stimulacija primljena u ranoj životnoj dobi vodi prema promjenama u debljini kore mozga”, rekla je Farah na sastanku Društva za neuroznanost. Dodala je da su istraživanja još uvijek u povojima i da je potrebno još mnogo rada da se dođe do boljeg razumijevanja načina na koji rana životna iskustva utječu na strukturu i funkcije mozga.
Ova otkrića su još jedan dodatak sve brojnijim dokazima da smo u ranom periodu života iznimno ranjivi, kaže psihijatar Jay Giedd, čelnik neuroznanstvenog odjela na Dječjoj psihijatriji pri Nacionalnom institutu za mentalno zdravlje u Bethesdi u Marylandu. Ali rani život, kaže on, pruža brojne mogućnosti da se posljedice loših iskustava prebrode. Roditelji mogu pospješiti kognitivni razvoj svoje djece pružajući im što stimulativnije okruženje.

 Izvor: Znanost.hr

 

POZIVAMO VAS DA ZAJEDNO ZBRINEMO OBITELJ IZ GLINE 

Kupnjom bilo kojega od ovih četiri paketa pomažete kupnji potpuno namještenog kontejnera za obitelj koja je u potresu izgubila krov nad glavom.

U dogovoru s dogradonačelnicom Gline, gospođom Brankom Bakšić Mitić pronašli smo (Harfa i Pametnica) obitelj kojoj želimo pomoći. Naime, radi se o obitelji iz okolice Gline koja ima dijete s teškoćama u razvoju i koja je ostala bez krova nad glavom.

Harfa je odlučila pokrenuti humanitarnu akciju ZAJEDNO kako bi toj obitelji što prije osigurala topli smještaj.

 

PAKETI:

1. OSNAŽI SEBE I POMOZI DRUGIMA

Paket u vrijednosti 566 kn sadrži sljedeće knjige:

Dijete u tebi mora pronaći dom, Stefanie Stahl
Unutarnji svijet roditeljstva, Daniel Siegel i Mary Hartzell
Oluja u mozgu, Daniel Siegel
Živjeti svjesno, Daniel Siegel

 

2. JUUL ZA OBITELJ IZ GLINE

Paket u vrijednosti 1005 kn sadrži komplet Juulovih knjiga plus knjigu Terapija igrom!

Pet temelja obiteljskog zivota, Jesper Juul
Biti otac, biti muškarac, Jesper Juul
Empatija, Jesper Juul
Coaching za roditelje, Jesper Juul
Od odgoja do odnosa, Jesper Juul
Četiri vrijednosti, Jesper Juul
Sačuvati ljubav, Jesper Juul
Agresivnost! Nov i opasan tabu?, Jesper Juul
Terapija igrom, Tatjana Gjurković

 

3. ZAJEDNO

Paket u vrijednosti: 288,00 kn  sadrži knjige: 

Izvan kontrole, Shefali Tsabary
Svjesni roditelji, Shefali Tsabary

 

*možda neke od knjiga iz paketa već imate pa ih možete pokloniti nekome tko ih treba i želi

 

4. PAKET – Online edukacija Irene Orlović u veljači

VRIJEDNOST PAKETA 399 kn

Edukacija KAKO ODGOJITI MENTALNO SNAŽNO DIJETE

Više pročitajte OVDJE.
 

 

Koronavirus gurnuo je svijet u neizvjesnost, a čini se da stalne vijesti o pandemiji ne popuštaju. Sve to utječe na mentalno zdravlje ljudi, a posebno na one koji već pate od nekih poremećaja poput OKP-a i anksioznosti. Pa kako možemo zaštititi svoje mentalno zdravlje?

Razumljivo je biti zabrinut zbog vijesti, ali mnogim ljudima to može samo pogoršati postojeće probleme s mentalnim zdravljem.

Kada je Svjetska zdravstvena organizacija objavila savjete za zaštitu mentalnog zdravlja za vrijeme koronavirusa, društvene mreže pozdravile su ovakav potez.

Kao što objašnjava Nicky Lidbetter iz dobrotvorne organizacije Anxiety UK, strah od nedostatka kontrole i nesposobnost prihvaćanja neizvjesnosti uobičajena su obilježja mnogih anksioznih poremećaja. Stoga je razumljivo da se mnogi pojedinci s već postojećom anksioznošću sada suočavaju s velikim izazovima.
„Veliki se dio anksioznosti temelji na zabrinutosti zbog nepoznatog i čekanju da se nešto dogodi – koronavirus čini upravo to, ali puno snažnije”, slaže se Rosie Weatherley, glasnogovornica dobrotvorne organizacije za mentalno zdravlje Mind.

Pa kako možemo zaštititi svoje mentalno zdravlje?

 

Ograničite unos informacija i pazite što čitate

Čitajući brojne vijesti o koronavirusu, Nick iz Kenta, otac dvoje djece koji već živi s anksioznošću, doživio je napadaj panike.
„Kad se osjećam tjeskobno, moje misli mogu izmaknuti kontroli pa počnem razmišljati o katastrofalnim ishodima”, kaže Nick. Zabrinut je za svoje roditelje i druge starije ljude koje poznaje.
„Obično kada patim, mogu izaći iz neke situacije. No ovo ne mogu kontrolirati”, kaže Nick.
Dugo je izbjegavao vijesti i društvene mreže, a to mu je pomoglo da kontrolira svoju tjeskobu. Također je naišao na korisne linije za pomoć i pružanje podrške, koje vode dobrotvorne organizacije kao što je Anxiety UK.

• Ograničite vrijeme koje provodite čitajući ili gledajući vijesti zbog kojih se ne osjećate bolje. Možda biste trebali odrediti neko vrijeme kada ćete gledati vijesti.
• Postoji mnogo dezinformacija – ostanite informirani oslanjajući se na pouzdane izvore informacija poput stranica vlade i zdravstvenih instituta.  

 

Odmorite se od društvenih mreža i ugasite aplikacije koje vas uznemiravaju

Alison (24) iz Manchestera pati od anksioznosti i osjeća potrebu za informiranjem i daljnjim istraživanjem teme. Ali istovremeno zna da i društvene mreže mogu biti okidači.
„Prije mjesec dana klikala sam na hashtagove i vidjela sve te neprovjerene informacije i teorije zavjere i bila sam stvarno tjeskobna. Osjećala bih se stvarno beznadno i plakala”, kaže Alison.

Sada vrlo oprezno bira koje će profile pratiti i izbjegava slike s oznakom 'koronavirus'. Također se trudi odmoriti se od društvenih medija te umjesto toga gleda televiziju ili čita knjige.

• Na Twitteru označite ključne riječi koje vas mogu uznemiriti i prestanite pratiti ili blokirajte određene profile.
• Isključite obavijesti u grupama na WhatsAppu i sakrijte objave i vijesti na Facebooku ako vas preopterećuju.

 

Perite ruke, ali ne previše

Organizacija OCD Action bilježi porast zahtjeva za podrškom od ljudi čiji se strahovi temelje na pandemiji koronavirusa.
Ako osobama s OKP-om i određenim vrstama anksioznosti neprestano govorite da peru ruke, to im može posebno teško pasti.

Za Lily Bailey, autoricu knjige o životu s OKP-om pod nazivom Because We Are Bad, strah od kontaminacije bio je jedan od aspekata njezina opsesivno-kompulzivnog poremećaja. Kaže da savjet o pranju ruku može biti veliki okidač za ljude koji su se oporavili.
„Zaista je teško jer sada moram pokazivati neka ponašanja koja sam izbjegavala”, kaže Bailey. „Čvrsto se držim savjeta, ali teško je, pogotovo jer za mene sapun i sredstvo za dezinfekciju ruku predstavljaju nešto usporedivo s ovisnošću.”

Dobrotvorna organizacija OCD Action kaže da je funkcija problem na koji treba paziti. Na primjer, peru li se ruke preporučeno vrijeme kako bi se umanjio rizik od širenja virusa ili se to vrši ritualno prema određenom redoslijedu da bismo imali osjećaj da „postupamo kako treba”?
Bailey ističe da za mnoge ljude s OKP-om ozdraviti znači smjeti napustiti kuću, stoga samoizolacija može predstavljati dodatni izazov.
„Ako smo prisiljeni ostati kod kuće, imamo puno vremena, a dosada može samo pogoršati opsesivno-kompulzivni poremećaj”, kaže Bailey.

 

Ostanite povezani s ljudima

Sve veći broj ljudi pridružuje se onima koji već jesu u samoizolaciji, zato bi sad mogao biti dobar trenutak da provjerite imate li dobre brojeve telefona i email adrese osoba do kojih vam je stalo.
„Dogovorite se za neko vrijeme kad ćete se čuti i osjećajte povezanost s ljudima oko sebe”, kaže Weatherley.

Ako se samoizolirate, uspostavite ravnotežu između rutine i nekih novih stvari svaki dan.
Možda ćete čak imati osjećaj da ste proveli prilično produktivna dva tjedna. Možete pregledati svoj popis obveza ili čitati knjigu koja vam je već neko vrijeme u planu.

 

Izbjegavajte profesionalno sagorijevanje (tzv. burnout)

Budući da su pred nama tjedni i mjeseci pandemije koronavirusa, važno je imati vrijeme za odmor. Organizacija Mind preporuča da nastavite boraviti u prirodi i upijati Sunčeve zrake kad god je to moguće. Vježbajte, jedite dobro i pijte vodu.

Anxiety UK predlaže vježbanje tehnike APPLE ako se želite riješiti tjeskobe i brige.

• Prihvatite (acknowledge): Primijetite i prihvatite neizvjesnost kad na to pomislite.
• Stanka (pause): Ne reagirajte kao što to obično činite. Nemojte uopće reagirati. Zastanite i udahnite.
• Povucite se (pull back): Recite sebi da je to samo briga, a ova očigledna potreba za sigurnošću nije korisna i nije potrebna. To je samo misao ili osjećaj. Ne vjerujte svemu što pomislite. Misli nisu izjave ni činjenice.
• Opustite se (let go): Pustite tu misao ili osjećaj. Proći će. Ne morate na njih reagirati. Možete zamisliti kako plutaju u mjehuriću ili oblaku.
• Istražite (explore): Istražite sadašnji trenutak, jer je upravo u ovom trenutku sve u redu. Primijetite svoje disanje i osjećaj disanja. Primijetite tlo ispod sebe. Osvrnite se oko sebe i recite što vidite i čujete, što možete dodirnuti, koje mirise možete osjetiti. Sada. Zatim usmjerite svoju pažnju na nešto drugo – na nešto što trebate učiniti, na ono što ste radili prije nego što ste primijetili brigu ili učinite nešto drugo – svjesno, s potpunom pažnjom.

Napisala: Kirstie Brewer, BBC News
Prijevod: Harfa

 

 

Svatko od nas drukčije uči, na neki svoj najbolji način. I svatko od nas nešto drugo smatra ključnim u učenju. Mnogima riječ „naučiti“ znači zapamtiti. Oni koji na takav način uče, mnogo puta ponavljaju  određene sadržaje dok im se ne „urežu“ u glavu. Pritom se koriste i raznim  (mnemotehničkim) trikovima za  pohranu podataka i dosjećanje zapamćenih sadržaja. Uspješno učim otkako znam za sebe, ali nikad nisam samu sebe prisiljavala pamtiti bubajući. Koristila sam, naime, mnogo zabavnije načine učenja u kojima se usput zapamti sve što treba.

1. Reci to svojim riječima

Svaki školski predmet ima svoje tehničke termine (stručno nazivlje). To su precizno, jednoznačno definirane riječi i izrazi koji čine jezik tog predmeta (jezik matematike, povijesti, zemljopisa, fizike…). Nemoguće je učiti bilo koji predmet ako ne znaš njegov jezik. Ima nevjerojatno mnogo učenika koji savršeno znaju izrecitirati što je npr. mitoza, binom ili defenestracija, ali nijedan od tih pojmova ne mogu objasniti svojim riječima, ne mogu ih prepoznati kad su opisani riječima ili slikama drukčijima od onih koje su zapamtili. Zapamtili su, ali ne razumiju.

SAVJET: Učenje započni čitanjem. Prekidaj čitanje nakon svakog izraza, pravila ili objašnjenja koje želiš upamtiti i pokušaj ga ispričati ili protumačiti svojim riječima.
 

2. Sažimaj i bilježi

Udžbenički je tekst pripremljen za učenje: organiziran je u niz ulomaka, često s podnaslovima. Ulomak je niz rečenica koje povezuje neka zajednička misao, a naslovi (i podnaslovi) najkraće su prepričani sadržaji teksta koji slijedi. Glavna misao ulomka često nije jednostavno izrečena negdje u ulomku, najčešće je tek treba otkriti i složiti iz podnaslova, objašnjenja i primjera u ulomku. Uobičajena je pogreška čitati cijeli tekst lekcije bez zastajkivanja i zadržavanja na ulomcima. Još je češća pogreška mnogo puta zaredom čitati neki ulomak dok ga ne upamtimo.

SAVJET: Čitaj ulomak po ulomak.

• Odredi što bi mogla biti glavna misao tog ulomka i izreci je jednom rečenicom.
• Skrati tu rečenicu u jednu riječ ili jednostavan izraz i od nje napravi natuknicu ili naslov.
• Tijekom čitanja na poseban papir zapisuj natuknice (naslove) svakog ulomka.

Na taj  način sastavljaš svoj osobni podsjetnik, svoje bilješke za brzo učenje i ponavljanje. Kad kreneš učiti, ne gubi vrijeme ponovim iščitavanjem udžbeničkog teksta: čitaj svoje bilješke i svaku objasni. Tek ako kod neke natuknice zapneš, vrati se na udžbenički tekst i ponovno pročitaj ulomak s kojim imaš problem.
 

3. Izdvoji ključne riječi

Ključne su riječi pojedinačne riječi ili izrazi koje bismo upisali u tražilicu kad nešto istražujemo, o nečemu želimo više saznati. Nije sve što je novo i nerazumljivo ujedno i ključna riječ. U dobro strukturiranom udžbeničkom tekstu obično u cijeloj lekciji nema više od pet ključnh riječi. To su uglavnom tehnički pojmovi ili koncepti koje treba razumjeti i naučiti. Često su označene masnim tiskom (bold), (iako je masnim tiskom često označeno i nešto što nije ključna riječ, ali je zbog nečega bitno).

SAVJET: Pročitaj cijeli tekst lekcije, a zatim pokušaj izdvojiti najviše pet ključnih riječi ili izraza.  Jako je zgodno svaku ključnu riječ odmah zapisati na posebnu karticu za brzo učenje i to tako da na jednu stranu kartice napišeš ključnu riječ, a na drugu njezino kratko objašnjenje. Sve svoje kartice za brzo učenje spremaj u istu vrećicu. Kad učiš ili ponavljaš za ispite, izvlači kartice i provjeri znaš li točno što koja ključna riječ znači.
 

4. Vizualiziraj

Učenje je poput slaganja slagalice. Imaš hrpu djelića (informacija) od kojih moraš složiti priču. Uzalud ti je savršeno znati sve djeliće slagalice ako ne vidiš načine na koji se oni povezuju u cjelinu.

Vizualizirati znači organizirati podatke tako da na prvi pogled možeš vidjeti odnose među njima: u tablicama, umnim mapama, skicama, nacrtima, šalabahterima, lentama vremena, grafikonima… Prikazuješ što je s čime povezano, što je čemu nadređeno i bitnije, što je iz čega nastalo, što je čemu zajedničko, što različito, što je bilo prije, što poslije, što je uzrok, što posljedica…

SAVJET: Nakon čitanja lekcije odaberi način na koji ti se čini da bi je najzgodnije mogao/mogla vizualizirati tako da je lako zapamtiš i kasnije brzo ponoviš kad bude trebalo za ispit.

 

Četiri opisana postupka motivirajući su način učenja: nema beskrajnih ponavljanja, pamćenja podataka koji vise u zraku i koncepata koje zapravo ne razumijemo. Ovim četirima postupcima kvalitetno učimo već u prvom čitanju teksta: razmišljamo dok čitamo, uočavamo, lučimo bitno od nebitnog, zaključujemo, povezujemo, strukturiramo. I usput zapamtimo sve što treba. A ono što bismo mogli zaboraviti, spremili smo u pametnim bilješkama i vizualizacijama i za tim ćemo lako posegnuti kad nam bude trebalo.

Kako provjeravamo je li odabrani način učenja bio dobar? Tako da riješimo zadatke nakon teksta. Ako nam to ne uspije, ne mora značiti da nismo dobro shvatili i zapamtili. Može jednostavno  značiti da smo zagubili neki komadić svoje slagalice upavši u rupe u svojim prethodnim znanjima. To je vrlo čest problem u predmetima koji se moraju sustavno učiti zadanim redoslijedom, poput matematike. Shvatiš lekciju, sve ti je jasno, a ipak ne možeš riješiti zadatak. Neki stari komadić slagalice se zametnuo. Gdje ga nabrzaka potražiti? U svojim karticama za brzo učenje, bilješkama i vizualizacijama.

 

Preneseno sa Školskog portala

 

Jeste li u knjižarama pokušali naći knjige ili slikovnice o znanosti, napisane baš za djecu, onako, lijepo ilustrirane, lepršave, prepune boja i lijepih riječi?

 

Prije nekoliko godina, Dino, sinčić mojeg dragog prijatelja Borisa, slavio je svoj peti rođendan. Odlučio sam mu pokloniti knjigu koja bi mu pokazala svijet znanosti. Astronomije konkretno. Nikada nije prerano djeci pokazati svijet koji nas okružuje, a ovo dijete je to zaslužilo jer je već tada neumorno zapitkivao sve u vezi svemira. Njegov tata Boris, koji je i sam oduševljen astronomijom, razgovarao je sa mnom, i onda mi prenosio njegova pitanja, a ja bih mu onda odgovarao pa bi to onda on prepričavao svojem sinu.

Pitanja je bilo puno pa sam mu odlučio odgovarati na licu mjesta. I tako su njih dvojica došli k meni u moju zvjezdarnicu Apollo, da Dinu pokažem sva čuda svemira koja se iz zvjezdarnice mogu vidjeti. Naravno, Mjesec sa svojim raskošnim bogatstvom kratera ostavio ga je bez daha. Gurnuo sam mu u ruke gamepad priključen na računalo teleskopa, kojime je mogao "voziti" teleskop po mjesečevoj površini i pustio ga da gleda kroz okular teleskopa i sam bira što mu je gore najzanimljivije.

Dino nam je neprestano oduševljeno komentirao ono što vidi, opisivao kratere, kako su okrugli, mjesečeva brda i doline, sjene koje su opisivale čudne oblike i sve tako bez prestanka. Pitanja puno, a ni odgovora nije nedostajalo. Pa koliko je Mjesec veliki, pa koliko je daleko, zašto svjetli, zašto ima kratere… Znatiželjne oči mališana imale su puno pitanja. I tako sam odlučio da ću mu za rođendan pokloniti knjigu o svemiru. Zaslužio je. Dobra ideja, ali teško provediva.
 

Pun elana krenuo sam u potragu za takvom knjigom. Virovitica nije veliki grad i nema baš neke knjižare dobro opremljene knjigama. One velike su propale. Male privatne još nekako opstaju ali nema knjiga za djecu o svemiru. Ni o znanosti. Onda sam se sjetio da sam u jednom velikom robnom centru vidio mnoštvo raznih knjiga pa sam otišao vidjeti kakve su knjige tamo u ponudi. Možda naiđem na koju o znanosti.

Znate ono, kupim mrkvu, peršin i knjigu o zvijezdama. Je, ma'una. Mrkve i peršina imaju, i mahune isto, no knjige za djecu o znanosti, eeeee… I stojim ja tako pred tim policama s knjigama, prekapam, prelistavam, tražim, imaju knjiga o Ivici i Marici, o patuljcima, o psićima, konjima, o cvijeću, o… Ma svemu ali ne i o zvijezdama i Mjesecu.

Iznenadio sam se koliko imaju Biblija. Dječja Biblija, džepna Biblija, Velika ilustrirana Biblija, mala "brzinska" Biblija, Biblija za po kući, Biblija za hitne slučajeve i sve tako, bez kraja. Gdje god zagrabim, ispadne i pokoja Biblija. Ubrzo mi je sve postalo jasno. U tom izboru, znanosti neće biti, a pogotovo ne astronomije. Naročito ne za djecu. Pokupio sam svoje mrkve i otišao kući.

I što mi je preostalo? Internet i web trgovine. I stvarno, ubrzo sam izguglao web knjižaru u kojoj sam pronašao astronomsku "bibliju", knjigu Kozmos legendarnog Carla Sagana! Pa kud ćeš bolje, vrh vrhova popularizacije astronomije. Kozmos je knjiga koju svaki ljubitelj astronomije (i znanosti) ima kod kuće i otvori ju svako malo. Nisam ništa razmišljao, odabrao sam onu raskošnu inačicu knjige, s tvrdim koricama, na sjajnom papiru i sa svim ilustracijama. Za one koji ne znaju, postoji i Kozmos bez svega toga, samo s tekstom, takva je knjiga jeftinija ali ništa manje vrijedna jer riječi u njoj su ono što tu knjigu čini vrijednom, bez obzira na bogatu ili siromašnu opremljenost knjige.

I tako je Dino dobio najbolju knjigu o svemiru koja postoji. Skupa smo ju prelistali i iskomentirali svaku sliku i fotografiju koju je vidio u knjizi. Danas je Dino dovoljno velik da zna čitati i razumjeti ono što je Sagan napisao u svojem Kozmosu i siguran sam da ju je Dino pročitao. Na žalost, više se s Dinom ne družim jer su se njegovi roditelji odselili u Njemačku u potrazi za boljim životom i željom da Dino dobije bolje izglede za ljepšu budućnost. I tako, Virovitica je i dalje gradić koji nema neki izbor knjiga o znanosti, a naročito ne onih pisanih za djecu. Tko želi nešto takvo, tu je Internet i web trgovine gdje se može naći daleko veći izbor.

A sada da napišem nešto i o jednoj knjizi, slikovnici bolje rečeno, o svemiru koja je nedavno izašla iz tiska, a koju je napisao jedan znanstvenik, baš za djecu, buduće znanstvenike. Ima li netko tko se bavi astronomijom i znanosti u Hrvatskoj, a da nije čuo za čuvenog fizičara Ivicu Puljka? Ako ima, uskoro će čuti jer Ivica Puljak je čovjek koji je kao Higgsov bozon, gdje god se pojavi oko sebe "privlači" pozornost. To je čovjek koji je nepopravljivo optimističan. Da ga ubacite u samu crnu rupu, on bi valjda iz nje izašao netaknut, nasmijan i sa sobom bi još doveo sve one koji su prije njega tamo upali.

Nevjerojatno je koliko taj čovjek zrači optimizmom, koliko je vedar i zanimljiv. Njegova sam predavanja nekoliko puta imao prilike slušati u Daruvaru, na Deset dana astronomije, manifestaciji koju moji prijatelji Daruvarčani iz Astronomskog društva Kumova Slama već deset godina tamo održavaju. I svako njegovo predavanje je bilo tako zanimljivo da sam ga odslušao u jednom dahu. Kad on drži predavanje, svi su oduševljeni, a što je rijetka karakteristika predavača, i on sam je oduševljen onime o čemu govori.

I mislim da je i on shvatio da na domaćem terenu nemamo baš neki izbor knjiga iz znanosti za djecu, pa se upustio u jedan projekt koji bi to ispravio. Odlučio je sam napisati slikovnicu o znanosti za djecu. Slikovnicu o svemiru. Slikovnicu o atomima. Slikovnicu koja je Kozmos za djecu. I kako se ta slikovnica zove? A kako drugačije nego – Ja sam ZVIJEZDA. Klinci i klinceze koji su ga slušali na njegovim gostovanjima po vrtićima, vjerojatno će odmah prepoznati o čemu se tu radi.

 

Predavanje koje je dr.sc. Ivica Puljak održao u sklopu 10. Dana astronomije 2018.
u Daruvaru za djecu vrtića Vladimir Nazor.
 

Ja neću ovom prilikom puno ulaziti u sadržaj slikovnice, to iznenađenje ostavljam vama. Neću da mi vičete "spoiler alert"! Reći ću da je to baš onakva slikovnica kakvu sam tražio za Dina, ali je tada nije bilo. E pa sada je imamo. I čim sam saznao da je izašla u prodaju, odmah sam ju "izguglao", kupio i stigla mi je na kućnu adresu. I kakav je dojam?

Prvo što upada u oči je tvrdi uvez. Debele korice koje jamče da će slikovnica biti dugo i dovoljno otporna na njezino korištenje. Znate kakva su djeca, znatiželjna i ne paze previše na strukturu knjige, uhvate ju i bace, nose, vuku i potuku se njome koji puta. To je dječje ponašanje koje je takvo da to knjiga ne podnosi baš najbolje. Ova će to duže izdržati od onih s tankim koricama.

Prekrasno je oslikana i obojana. Sve ilustracije izradila je Nataša Knežević i predstavljaju baš ono o čemu se u slikovnici govori. I zbilja joj je to dobro uspjelo. Galaksije, Sunce, planeti, sve izgleda veselo i šareno, onako kako to djeca najviše vole. Sav sadržaj otisnut je na kvalitetnom sjajnom papiru na kojemu sve još više dolazi do izražaja. Na žalost, kako to obično biva, sjajni papir izvanredno reflektira svjetlost pa ako se iznad vas nalazi žarulja, morat ćete pri čitanju knjigu namještati pod raznim kutovima kako biste vidjeli sadržaj na papiru.

Uvez je onaj najkvalitetniji. Svi listovi su spojeni ušivanjem tako da vam se neće dogoditi da se slikovnica razlijepi i raspadne. Glavni junak je dječak u svemirskom odijelu koji vas vodi kroz svaku stranicu slikovnice. Mali čitatelji će na jasan i zabavan način upoznati svijet galaksija, zvijezda, brojeva, veličinama u svemiru, životu zvijezda, gdje se i kako zvijezde rađaju, kako umiru, kako smo mi nastali, od čega smo sazdani, što su atomi, otkuda su došli, gdje se nalaze i još puno toga.

I sve je pisano tako jednostavno da će to bilo koji dječak ili djevojčica odmah shvatiti. I ništa manje važno, zapravo najvažnije, sve to je napisano na temeljima znanosti! Znanost je toliko zanimljiva da nema potrebe nešto uljepšavati, zastrašivati, izmišljati ili skrivati, da bi se djeci približila. Djeca nisu glupa i shvatit će sve ako im se to zna na lijepi i zabavan način pokazati. A ova slikovnica radi upravo to. Jer djeca to zaslužuju, pa da citiram zaključak u knjizi – Djeca uistinu jesu naše zvijezde. Dajmo im priliku da sjaje!

 

Autor: Danijel Reponj
Preneseno sa Zvjezdarnica.com

 

Želite dublje razumjeti sebe i svoje dijete?
Želite doznati najvažnije činjenice o razvoju dječjeg mozga?
Želite upoznati unutarnji svijet djeteta te pomoći djetetu da uspije i osjeća se dobro?
Želite opušteno i smireno roditeljstvo?
Želite doznati najnovije neuroznanstvene činjenice u području razvoja djece?

Pozivamo vas da se prijavite na edukaciju o jačanju dječje emocionalne inteligencije komunikacijom i igrom, koja će se održati u Zagrebu u ožujku (prvi modul) i travnju (drugi modul), a koju vode Irena Orlović i Tatjana Gjurković. Prijaviti se možete putem ovog obrasca.

 

"Edukacija kod Irene Orlović donijela mi je nove i korisne uvide u funkcioniranje dječjeg mozga i način komunikacije s djecom. Koristeći podatke iz znanstvenih studija, pozivajući se na vrhunske terapeute i autore knjiga iz područja psihologije i medicine, uz primjere iz vlastitog života – Irena lako prenosi znanje i znanstvene činjenice. Od dizajna njene prezentacije do praktične primjene svega što je naučila, Irenino predavanje mi bilo jedno od najljepših kojima sam prisustvovala."
Jasmina Stojanović, glavna i odgovorna urednica magazina "Sensa", Srbija

 

Živimo u vremenu kada se ubrzani način života uvelike odražava na sve veći broj djece koja imaju emocionalnih i ponašajnih problema. U zadnjih nekoliko desetljeća neuroznanost je došla do brojnih značajnih saznanja. Neuroznanstvenici su potvrdili da dječji mozak nije neki stroj koji je strukturiran po planu i programu došao na ovaj svijet, već je to nerazvijen ljudski organ koji će se, ovisno o okolini u kojoj odrasta, razvijati cijeli život. U tom razvoju roditelji igraju ključnu ulogu jer se na temelju našega odnosa s djecom formiraju temeljne strukture koje će doživotno obilježiti dijete kao osobu. O nama roditeljima uvelike ovisi razina emocionalne inteligencije djeteta koja je važan prediktor životne uspješnosti svake odrasle osobe.

Na ovoj edukaciji koja se sastoji od dva modula, dat ćemo vam smjernice koje će pomoći izgraditi kvalitetan odnos s djecom. Tatjana Gjurković će govoriti o privrženosti i terapiji igrom te objasniti zašto su važni i kako utječu na razvoj djece, a Irena Orlović će govoriti o oblicima komunikacije temeljene na razvoju mozga djeteta, koji će pomoći djetetu da vas čuje i stvori zdravu sliku o sebi.

Od našega odnosa ovisi razvoj emocionalne inteligencije djeteta koja je važan prediktor životne uspješnosti svake odrasle osobe zato ćemo tijekom edukacije dati smjernice koje će vam pomoći izgraditi zdrav odnos s djecom.

 

PRVI MODUL

 

 

"Dijete od roditelja nasljeđuje samo skicu, a način na koji će se
oblikovati i graditi dječji mozak ovisi o njegovoj interakciji najprije s roditeljima,
a potom i širim socijalnim okruženjem."

Irena Orlović

 

 

KAKO KOMUNIKACIJOM OBLIKOVATI SNAŽAN MOZAK DJETETA

Što možemo napraviti za razvoj djetetova mozga i kako komunikacijom utječemo na razvoj mozga, govorit će Irena Orlović, autorica nagrađivane web-aplikacije Pametnica, vlasnica i urednica izdavačke kuće Harfa putem koje je prethodnih 17 godina proučavala literaturu uglednih svjetskih neuroznanstvenika, psihologa i psihoterapeuta u području razvoja djece.
Vođena osobnim iskustvom kroz rad na ranoj stimulaciji sa svojim djetetom, koristeći neke od tih naslova, uredila je i objavila na hrvatskom jeziku seriju literature pod sloganom Knjige koje vole djecu. Prepoznata je od strane Udruge poslovnih žena KRUG jer je kao roditelj djeteta s poteškoćama u razvoju, uvidjevši da u Hrvatskoj nedostaje literature koja bi pomagala roditeljima u sličnoj situaciji, okupila stručni tim i pokrenula izdavačku kuću Harfa koja je danas prepoznata u javnosti kao kuća koja objavljuje literaturu renomiranih stručnjaka iz područja ranog razvoja djece.
Od strane iste udruge dobila je i nagradu kao Poduzetnica godine u kategoriji socijalnog poduzetništva, a pod pokroviteljstvom Predsjednice Republike Hrvatske. Trenutno je u procesu osnivanja inovativne Privatne osnovne škole s internacionalnim programom putem koje će djeca učiti jačati svoje kognitivne sposobnosti kroz socio-emocionalne programe. Certificirana je od strane njemačke krovne organizacije DVNLP kao savjetnica u neuro-lingvističkoj psihoterapiji (DVNLPt) i kao NLP – trener.

Na edukaciji će dati odgovore na sljedeća pitanja:

Kako komunikacijom izravno utječemo na oblikovanje dječjeg mozga?
Što znači pozitivan ili snažan mozak?
Zašto je emocionalni razvoj temelj intelektualnog razvoja?
Kako komunicirati kao učitelj, odgojitelj ili roditelj terapeut?
Kako putem komunikacije možemo oblikovati i integrirati mozak u razvoju? 
Zašto su roditelji najvažnija karika u odgoju i obrazovanju djece?
Kako pomoći djeci da crpe svoje potencijale i izrastu u najboljeg mogućeg sebe? 
Na što trebamo obratiti pozornost ako želimo da se mozak zdravo razvija u prvim godinama?​
Kako komunicirati s djecom da bi razumjela?

PRIJAVA JE OBAVEZNA. ISPUNITE PRIJAVNICU.

 

DRUGI MODUL

 

 

"Da bi dijete imalo zdrave socio-emocionalne vještine, ljudi u njegovoj 
okolini trebaju iste razvijati." 
Tatjana Gjurković

 

 

TOPLE PAHULJE I HLADNE BODLJE U EMOCIONALNOM POVEZIVANJU S DJETETOM

Kad bi dječja srca mogla priču ispričati, kakva bi ona bila? Prožeta toplinom i mekim pahuljama ili prošarana hladnim bojama? Svi želimo sretnu i nasmijanu djecu. I neka to jesu i neka to nisu. Što ih razlikuje? Tip emocionalne povezanosti, odnosno privrženosti koji su prvo stvarali sa svojim najvažnijim odraslim osobama, sto su za većinu roditelji a potom i s odgojiteljima, učiteljima i drugima koji su ostavili neobrisivi trag u njihovim srcima.

Na ovoj edukaciji razgovarat ćemo o tipovima privrženosti i kako utječu na našu interakciju s djecom. Kroz brojne iskustvene aktivnosti, imat ćete priliku produbiti razumijevanje o djeci te iste koristiti u svom radu s njima.

Tatjana Gjurković, mag. psihologije, certificirana transakcijska analitičarka – psihoterapeutkinja te registrirana terapeutkinja igrom, produbit će vaše znanje o emocionalnoj inteligenciji. Govorit će o važnosti samosvjesnosti vlastitih obrazaca osjećanja, razmišljanja i ponašanja kao i znanje o emocijama te će osvijestiti kako razgovarati s djetetom i kako poticati razvoj djetetove empatije, što je preduvjet za razvoj njegove socijalne svijesti i odgovornosti prema sebi i drugima. 

A dat će vam odgovore i na sljedeća pitanja:

Koje vještine terapije igrom možemo koristiti u odgoju djeteta? Zašto je nekoj djeci tako teško slijediti upute? 
Zašto neka djeca puno toga odbijaju I na prvu uvijek kažu “ne”? 
Zašto se neka djeca ne uključuju u igru s vršnjacima? 
Zašto neka djeca jako puno plaču? 
Zašto se neka djeca teško odvajaju od roditelja? 

 

 

PRVI MODUL

Kako komunikacijom oblikovati snažan mozak djeteta?
Irena Orlović

Kada: 12.3.2019. u 17.30 sati
Gdje: Školska knjiga, Masarykova 28, Zagreb
Trajanje: 4 školska sata, s pauzom od 20 minuta i vremenom za pitanja

PRIJAVA JE OBAVEZNA. ISPUNITE PRIJAVNICU.

 

DRUGI MODUL

Tople pahulje i hladne bodlje u emocionalnom povezivanju s djetetom
Tatjana Gjurković

Kada: 15.4.2019. u 17.30 sati
 Gdje: Školska knjiga, Masarykova 28, Zagreb
Trajanje: 4 školska sata, s pauzom od 20 minuta i vremenom za pitanja

PRIJAVA JE OBAVEZNA. ISPUNITE PRIJAVNICU.
 

Mjesto na radionicama rezervirat ćete tek uplatom kotizacije.

Edukacija je namijenjena roditeljima, odgojiteljima, učiteljima, psiholozima, pedagozima, socijalnim pedagozima, edukacijskim rehabilitatorima, logopedima, psihoterapeutima i svima drugima koje zanima ovo područje dječjeg razvoja.

Sve prolaznice i polaznici edukacije imat će priliku kupiti naše knjige po posebno sniženim cijenama, samo za njih za vrijeme trajanja edukacije.

 

CIJENA RADIONICA
Cijena pojedinačne prijavljene edukacije je 280 kn, a ukoliko ste odjednom prijavili oba modula, cijena je 560 kn. Za drugog roditelja cijena je 20% niža.

Tek uplatom kotizacije, mjesto na radionici je rezervirano za vas.
 

Podatci za uplatu: 
Pametnica, obrt za edukaciju i savjetovanje, vl. Irena Orlović
HR0623400091160500652 (PBZ)​, poziv na broj: 12032019.

Svi sudionici dobit će potvrdu o sudjelovanju.

 

Sudjelovanje je moguće otkazati isključivo pisanim putem (na mail adresu: pametnica@pametnica.me) najkasnije 7 radnih dana prije početka programa. Sudionici koji su odustali nakon tog roka ili ne prisustvuju programu, nemaju pravo na povrat kotizacije i dužni su platiti punu naknadu. Ako prijavljeni sudionik ne može sudjelovati na programu, može poslati drugog zamjenskog sudionika.

Pametnica zadržava pravo otkazivanja – u ovom slučaju, naknada se vraća u cijelosti. Popunjavanjem ovog obrasca za prijavu, prihvaćate ove odredbe i opće uvjete.

 

Vezana literatura: