"Kako komunicirati poput terapeuta i oblikovati zdrav mozak djeteta​"

Kada: 8.3.2018. u 17.30 sati
Gdje: Školska knjiga, Masarykova 28, Zagreb

PRIJAVA NA EDUKACIJU JE OBAVEZNA. ISPUNITE PRIJAVNICU

Edukacija traje četiri školska sata. Redovna cijena edukacije je 320 kn.

Ako uplatu izvršite u roku 48 sati od trenutka prijave, cijena edukacije za Vas je 220 kn. 
Podatci za uplatu: Pametnica, obrt za edukaciju i savjetovanje, vl. Irena Orlović, HR0623400091160500652 (PBZ)​, poziv na broj: 080318.

Svi sudionici dobit će potvrdu o sudjelovanju.

O EDUKACIJI:

U zadnjih nekoliko desetljeća neuroznanost je došla do brojnih značajnih saznanja. Neuroznanstvenici su potvrdili da dječji mozak nije neki stroj koji je strukturiran po planu i programu došao na svijet već je to naslijeđen i nerazvijen ljudski organ koji se ovisno o okolini razvija cijeli život. 
U ranim godinama formiraju se temeljne strukture koje će nas doživotno obilježiti. Stimulans na mozak u prvim godinama djetetova razvoja djeluje poput katalizatora.

Što možemo napraviti kad je rana stimulacija u pitanju govorit će vam Irena Orlović, savjetodavna terapeutkinja, autorica nagrađivane web-aplikacije Pametnica, vlasnica i urednica izdavače kuće Harfa putem koje je prethodnih 17 godina proučavala literaturu uglednih svjetskih neuroznanstvenika. 
Vođena osobnim iskustvom kroz rad na ranoj stimulaciji sa svojim djetetom neke od tih naslova objavila je i na hrvatskom jeziku pod sloganom Knjige koje vole djecu. 

"Dijete od roditelja nasljeđuje samo skicu, a način na koji

će se oblikovati i graditi dječji mozak ovisi o njegovoj interakciji

najprije s roditeljima, a potom i okolinom."

Irena Orlović

Na edukaciji će dati odgovore na sljedeća pitanja:

• Što ubrajamo u ranu stimulaciju?
• Kako izravno utječemo na oblikovanje dječjeg mozga?
• Kako postati učitelj, odgojitelj ili roditelj kao terapeut?
• Kako putem komunikacije možemo oblikovati i integrirati mozak u razvoju? 
• Zašto su roditelji najvažnija karika u odgoju i obrazovanju djece?
• Kako pomoći djeci da crpe svoje potencijale i izrastu u najbolju verziju sebe? 
• Zašto je emocionalni razvoj temelj intelektualnog razvoja?
• Na što trebamo obratiti pozornost ako želimo da se mozak zdravo razvija u prvim godinama?
  ​

"Da bi dijete imalo zdrave socio-emocionalne vještine, ljudi u njegovoj 

okolini trebaju iste razvijati." 

Tatjana Gjurković

Tijekom edukacije Tatjana Gjurković, mag. psihologije, certificirana transakcijska analitičarka – psihoterapeutkinja te registrirana terapeutkinja igrom, produbit će vaše znanje o emocionalnoj inteligenciji. 
Govorit će o važnosti samosvjesnosti vlastitih obrazaca osjećanja, razmišljanja i ponašanja kao i znanje o emocijama te će osvijestiti kako razgovarati s djetetom i kako poticati razvoj djetetove empatije, što je preduvjet za razvoj njegove socijalne svijesti i odgovornosti prema sebi i drugima. 

A dat će vam odgovore i na sljedeća pitanja:

• Koje vještine terapije igrom možemo koristiti u odgoju djeteta?
• Kako se igrati s djecom koristeći vještine terapije igrom?
• Jeste li se ikada zapitali kako razvijamo socio-emocionalno osjetljivo dijete kroz svakodnevne interakcije s njim?
• Kako razvijamo djetetove sposobnosti da bude emocionalno i inteligentno biće u situacijama kada treba jesti, kada ujutro treba krenuti u vrtić ili školu, kada nas uveseljava ili pak kada napravi nešto loše, kada nas povrijedi?
• Kako poticati empatiju kod djeteta koja je važna za zdrav emocionalni razvoj?
• Jeste li se ikada zapitali kako je povezana neverbalna komunikacija s empatijom?

Želimo li da dijete razvije vještine i sposobnosti emocionalne i socijalne inteligencije, tada je svakako važno da o tome mislimo svakoga dana. U ovoj edukaciji povezat ćemo svakodnevne situacije s poticanjem razvoja emocionalne inteligencije kod djeteta. Neke od vještina emocionalne inteligencije, o kojima ćemo govoriti tijekom edukacije, koriste se i u terapiji igrom.

Edukacija je namijenjena za: roditelje, odgojitelje, učitelje, psihologe, pedagoge, socijalne pedagoge, edukacijske rehabilitatore, logopede, psihoterapeute i sve druge koje zanima ovo područje dječjeg razvoja.

Jedno od najsnažnijih uvjerenja u vezi s adolescencijom jest to da podivljali hormoni navode tinejdžere da “polude” i “izgube glavu”. To je jednostavno pogrešno. Razina hormona u tom se razdoblju doduše povisi, ali ti hormoni ne određuju ono što se događa u adolescenciji.

Danas znamo da je ono što adolescenti proživljavaju primarno rezultat promjena u razvoju mozga. Poznavanje tih promjena može pomoći da život teče puno mirnije i adolescentima i odraslima koji u svom životu imaju nekog adolescenta.

Drugi je mit taj da je adolescencija jednostavno vrijeme nezrelosti i da tinejdžeri jednostavno trebaju “odrasti”. S obzirom na tako ograničen način promatranja nije ni čudo da se adolescencija smatra nečim što samo treba izdržati, treba nekako preživjeti i ostaviti za sobom sa što manje ožiljaka zadobivenih u toj borbi.

Da, biti adolescent može biti zbunjujuće i zastrašujuće jer se toliko toga novoga i intenzivnoga događa u tom razdoblju. A odraslima se adolescenti mogu činiti smetenima, pa čak i bezosjećajnima. Vjerujte mi, kao otac dvoje tinejdžera to jako dobro znam.

Međutim, mišljenje da je adolescencija nešto što svi mi trebamo samo izdržati vrlo je ograničavajuće.

Baš naprotiv, tinejdžeri ne trebaju samo preživjeti adolescenciju; oni mogu napredovati upravo zahvaljujući tom važnom periodu svoga života.

Zašto to tvrdim? Središnja ideja koju ću ovdje iznijeti jest ta da “posao” adolescencije – ispitivanje granica, strast za istraživanjem nepoznatoga i uzbudljivoga – na ključan način uspostavlja osnovu za razvoj temeljnih karakternih osobina koje će omogućiti adolescentima da nastave živjeti svrhovit život, ispunjen avanturama.

Treći je mit da odrastanje tijekom adolescencije zahtijeva prijelaz od ovisnosti o odraslima do potpune neovisnosti o njima. Naime, postoji prirodan i nužan poriv prema neovisnosti o odraslima koji su nas odgajali, ali adolescenti i dalje profitiraju od svoje povezanosti s odraslima.

Zdrav pomak prema odraslosti podrazumijeva međuovisnost, a ne potpunu izolaciju u smislu “napravi to sam”. U doba adolescencije mijenja se priroda povezanosti koju adolescenti imaju sa svojim roditeljima kao bliskim osobama, te važniji postaju prijatelji.

Zapravo se tijekom djetinjstva učimo postupno osamostaljivati od drugih, u adolescenciji se nastojimo što više odvojiti od svojih roditelja i ostalih odraslih te se sve više oslanjamo na svoje vršnjake, da bismo u konačnici došli do toga da se i brinemo o drugima i primamo pomoć od njih. To je međuovisnost. U ovoj ćemo knjizi istražiti prirodu tih veza te način na koji se naša potreba za bliskom povezanošću nastavlja kroz cijeli život.

Kada nadiđemo sve te mitove, moći ćemo spoznati pravu istinu koju oni skrivaju, a život će adolescenata, kao i odraslih u njihovoj okolini, postati puno bolji.

Daniel J. Siegel

Preuzeto s mvinfo.hr​