Svi želimo najljepše božićne blagdane za svoju djecu i cijelu obitelj. Ipak, naše dobre namjere nisu uvijek biti u skladu s djetetovim potrebama. U želji da osiguramo zanimljive i čarobne trenutke, blagdani mogu postati stresno iskustvo za cijelu obitelj.

Obavljajući sve potrebne poslove vezane uz praznike: kuhanje, pečenje kolača, kupovanje, čišćenje, planiranje posjeta i doživljaja, teško je izbjeći grozničavu utrku s vremenom. Ako se tome pridodaju financijske brige te nezadovoljstvo djece zbog nedostatka pozornosti, može se očekivati porast stresa kod cijele obitelji. 
Npr. nije rijetkost da majke, koje najčešće nose najveći teret priprema, budu potpuno iscrpljene upravo onda kada bi se trebale opustiti i uživati.

Rastrzani obavezama, roditelji postaju napeti i razdražljivi. Nažalost, ta su emocionalna stanja na neki način "zarazna". Neka djeca reagiraju na stres roditelja neposlušnošću, bučnošću, prkosom, nestašlucima, ispadima bijesa, dok se druga zatvaraju i povlače u sebe. Tako nastaje začaran krug stresa iz kojeg je teško izaći.

Djetetov ritam života i svakodnevna rutina vrlo su važni za njegovu emocionalnu sigurnost i stabilnost. Međutim, u vrijeme blagdana, često odstupamo od uobičajenog načina života: vodimo djecu u pretrpane dućane, izvodimo ih na razne prigodne događaje, dopuštamo da dugo ostanu budni, pomičemo vrijeme obroka, izostaju uobičajeni načini uspavljivanja i rituali koji djetetu znače sigurnost, ljubav, pažnju.  
Sve to negativno utječe na fizičko i psihičko stanje djece te vodi ka emocionalnoj nesigurnosti, umoru, razdražljivosti i neprihvatljivom ponašanju.

Pokušajte što više zadržati uobičajeni ritam života i u vrijeme blagdana. Naročito pripazite da nađete vremena za ona podržavajuća ponašanja (maženje, razgovor, zagrljaj, igra), koja djetetu pružaju ljubav i emocionalnu podršku te smanjuju razinu stresa. 

Poslovi i zadaci koje si postavljamo kako bismo zadovoljili očekivanja okoline ili tradiciju, toliko su zahtjevni da nemamo vremena za djecu. Najčešće ih "guramo od sebe ", ne pružajući im pažnju na koju su navikla, na što djeca uzvraćaju još većom upornošću u privlačenju pozornosti: "lijepe se" za nas, zahtijevaju, cendraju ili se svađaju.

Pojednostavite popis zadataka i uključite djecu da vam pomognu. Je li zaista nužno ispeći 10 vrsta kolača ili besprijekorno ukrasiti božićni bor? Djeci će više značiti jedan, zajednički napravljen kolač i nevještim ručicama okićen bor s nakitom koji ste zajedno izradili. Idealno uređen i okićen dom "kao iz bajke", kolači koji su praznik za oči i nepce, bez sudjelovanja vaše djece, biti će tek umjetno stvoren blagdanski ugođaj, u kojem nitko neće istinski uživati. Zapamtite, samo veselje, zadovoljstvo i entuzijazam vaše djece učinit će blagdane čarobnim i nezaboravnim!

Dio poslova oko božićnih blagdana definitivno je nezanimljiv za djecu (kupovanje, zamatanje poklona, pisanje čestitki…), a treba se obaviti. Opet smo "prisiljeni" gurnuti djecu od sebe kako bismo ih obavili. Dok se vi bavite svojim zadacima, zaposlite djecu nekim kreativnim radom. Prikupite kutije, šareni papir, škare, ljepilo, trake, stare čestitke, vunu i sl., te prepustite djetetovoj mašti i inicijativi da stvori svoju kreaciju iz postojećih sredstava.

Na blagdansko jutro, svi ukućani su uzbuđeni zbog predstojećih događaja. Roditelji žele osigurati realizaciju svih zamišljenih aktivnosti i stvoriti zamišljenu atmosferu (svečani ručak ili večera, blagdansko uređenje i izgled kuće, pokloni, gosti). Djeca su napeta zbog užurbanosti ukućana i nestrpljiva da saznaju koje su poklone dobili. Gužva, jurnjava, žurba, vika, galama – nivo stresa raste zabrinjavajućom brzinom.

Što učiniti kako bi blagdan protekao u svečanoj, smirenoj i opuštenoj atmosferi?
 

• Dogovorite nekoliko osnovnih pravila ponašanja za djecu. Npr., nema jurnjave, penjanja po namještaju, fizičkih obračuna… Tko prekrši pravila može ga se izdvojiti negdje na "hlađenje", npr. za poseban stol ("izolacija" ne bi trebala trajati dulje od onoliko minuta koliko dijete ima godina).
   
• Zaposlite djecu da vam pomognu postaviti tanjure, salvete, donijeti jelo, složiti suđe u sudoper i sl. – osjećat će se korisnima te potrošiti višak energije.
   
• Njegujte tradicionalne običaje, rituale koji se svake godine ponavljaju i koji će unijeti red i smirenost te opustiti djecu (zajedničko čitanje prigodnih priča, pjevanje pjesmica i sl.).
   
• Dopustite djeci da otvore poklone prije nekih drugih običaja; otvaranje i igra s dobivenim darovima zaokupit će ih na neko vrijeme, a odraslima omogućiti predah ili uživanje u blagovanju i razgovoru.
   
• Ako uzbuđenje, vika i jurnjava dosegnu vrhunac, možete ponuditi aktivnosti s tijestom za modeliranje. Takva aktivnost opušta i djecu i odrasle te predstavlja neku vrstu terapije za sniženje nivoa stresa. U određenim trenucima, i lijepi, prigodni crtić može biti spas kako bi se obavile zadnje pripreme i aktivnosti. 

Vaši blagdani doista mogu biti predivni, ako upamtite da je radostan sjaj u očima vaših najdražih ljepši od najsjajnije kuglice na božićnom drvcu, a da vaš osobni mir i radost treba biti smisao svega što za blagdane činite.

Preneseno s Pjesmica za djecu

Postoje četiri osnovne faze neurološkog razvoja djeteta. Svaka donosi specifičan napredak kod djeteta, ali i posebne izazove.

Ne biste li voljeli da možete predvidjeti ponašanje svoga djeteta sa stopostotnom točnošću? Svaki realističan roditelj zna da je to nemoguće, ali možemo sanjati, zar ne?
Djeca su puna iznenađenja. Osobito u prvim godinama života. Obično, kad samo pomislimo kako smo ušli u neku podnošljivu rutinu, nešto se promijeni i moramo ispočetka tražiti ravnotežu. Toliko je čimbenika koji utječu na ponašanje, toliko vanjskih i unutarnjih pokretača reakcija i ponašanja koje su netipične i neočekivane za dijete kakvo poznajemo do tog trenutka.

Umjesto da očekujemo stopostotnu predvidivost, ono što možemo učiniti jest razumjeti faze neurološkog razvoja djeteta i kako svaka od faza utječe na njegov rast i razvoj. Roditelji koji su upoznati s tijekom neurološkog razvoja djeteta, bolje i lakše usmjeravaju dijete prema pozitivnim ponašanjima i ishodima.

1. Senzomotorna faza (od rođenja do 2 godine)

U ovoj se fazi dijete upoznaje s okolinom putem svojih osjetila. Kroz pokušaje i pogreške, iskustvom, uz pomoć dodira, sisanja, njuha, sluha i vida, ovladava svijetom oko sebe. Oko prve godine, dijete spoznaje stalnost predmeta, koncept da neki predmet nastavlja postojati čak i onda kad ga dijete ne vidi, kad se nalazi van vidnog polja djeteta.

Prema dr. Sarah Lytle, s Instituta za učenje i istraživanje mozga Sveučilišta u Washingtonu, ono što mnogi roditelji ne uviđaju jest da se djeca istovremeno razvijaju i društveno i emocionalno. Zbog toga dijete često u novim situacijama i u kontaktu s drugim osobama pogledom traži podršku roditelja. Ako ste se ikad upustili u interakciju s bebom koju ne poznajete, primijetili ste da se beba najčešće okrene prema roditelju da vidi njegovu reakciju i na temelju nje reagira na vas. To promatranje roditeljskih reakcija i usklađivanje svojih s roditeljem, naziva se socijalno referenciranje. Budite podržavajući kad dijete promatra vašu reakciju. Time potičete povjerenje i samostalnost djeteta.

Dijete će prvu riječ promrmljati s otprilike šest mjeseci. Kako biste potaknuli daljnji razvoj govora, sjetite se da ono prati vaše reakcije i pogled. Kad upoznajete dijete s novim riječima, izgovor naglašavajte i pogledom, polako pomičući oči dok izgovarate novu riječ. Prema dr. Lytle, u redu je i tepati djetetu. Odrasli su genetski programirani za tepanje djetetu. Važno je samo ispravno koristiti riječi, u potpunim, gramatički ispravnim rečenicama.
 

2. Predoperacionalna faza (2-7 godina)

Od druge do sedme godine dijete prolazi predoperacionalnu fazu. Tijekom ove faze, dolazi do značajnog razvoja govora, jačaju djetetove govorne vještine. Dijete može razumjeti simboličko izražavanje, razvija se numeričko razumijevanje i dijete počinje shvaćati razliku između prošlosti i budućnosti. Djeca se u ovoj dobi dobro snalaze u konkretnim situacijama. Međutim, apstraktne koncepte još uvijek je teško shvatiti i razmišljaju na doslovan način.

S negdje dvije godine, djeca su zapanjena idejom da drugi ne vide i ne doživljavaju svijet identično kao ona i teško mogu sagledati stvari iz perspektive drugih. Kao što roditelji dvogodišnjaka već znaju, za ovu je dob karakterističan egocentrični pogled na svijet koji otežava dijeljenje i brigu o drugima.
Iako je jedna anketa iz 2016. pokazala da većina roditelja vjeruje kako dvogodišnjaci mogu kontrolirati svoje emocije, psiholozi tvrde suprotno. Kao najbolju strategiju za suzbijanje tantruma predlažu imanje omiljene igračke u pričuvi i korištenje te igračke u preusmjeravanju pažnje s onoga što je uzrokovalo tantrum.

Kako bi pomogli razvoju suosjećanja, roditelji mogu raditi na razvijanju tzv. teorije uma djeteta (razumijevanje da drugi ljudi ne dijele s nama misli i osjećaje), međutim, roditelji moraju biti svjesni da se razumijevanje perspektive drugih ne razvija u potpunosti do treće ili četvrte godine. Jedan popularni primjer je Sally-Anne test.

Djetetu je saopćeno da Sally ima košaru, a Anne kutiju. Sally stavlja predmet u svoju košaru i odlazi u šetnju. Anne uzme predmet i stavi ga u kutiju. Tada pitamo dijete "Kad se Sally vrati, gdje će tražiti svoj predmet?" Ako dijete razumijem Sallyino gledište, reći će "U košari." Druga je taktika čitati priče u kojima se djeca moraju "staviti u cipele" različitih likova i time uče nove koncepte.
 

3. Faza konkretnih operacija (7-12 godina)

Od sedme do otprilike dvanaeste godine, dijete se nalazi u fazi konkretnih operacija.
Sedma bi godina trebala biti godina razuma. Dijete može razumjeti apstraktne koncepte, razumjeti slijed događaja i suosjećati s drugima čija su iskustva različita od vlastitih.

Djeca u ovoj fazi mogu učiti apstraktne matematičke koncepte, ali još uvijek nisu u stanju raščlaniti složene probleme koji zahtijevaju sustavno zaključivanje. Lytle napominje da u ovoj fazi valja imati na umu i djetetov emocionalni razvoj. Roditelji često nisu svjesni koliko snažno na djecu utječu bračne razmirice ili bolest roditelja.
 

4. Faza formalnih operacija (od 12 nadalje)

U ovoj fazi, dijete razvija veći kapacitet za apstraktne načine razmišljanja i može procesirati hipotetske situacije i probleme. Općenito, do petnaeste godine, mladi ljudi dobro ovladaju ovim načinom razmišljanja.

Dijete, mlada osoba, dobro razumije pitanja morala i etike, poput socijalne pravde, a razumije i apstraktne ideje kao što je vjerojatnost.

Za roditelje, rijetko je koja faza razvoja izazovna kao ova. Tinejdžeri su nerijetko preosjetljivi i ćudljivi. Često se takva stanja pripisuju hormonima, ali većinom to možemo "zahvaliti" visokoj aktivnosti srednjeg mozga u ovoj fazi razvoja. Mozak se razvija od stražnjeg dijela prema prednjem. Srednji je mozak odgovoran za pamćenje, emocije, seksualnost. Možda će vas iznenaditi da se racionalni dio mozga, prednji čeoni režanj, razvija sve do sredine dvadesetih godina. Ovaj je dio mozga odgovoran za donošenje odluka, planiranje, kontrolu impulsa i izbjegavanje rizika.

Tinejdžeri su skloniji procjenjivati situacije uz pomoć amigdale ili emocionalnog centra. Zbog toga su skloni biti preplavljeni emocijama, a istovremeno imati poteškoće s njihovim izražavanjem. Ova činjenica objašnjava i njihovu sklonost rizičnim ponašanjima.

Svakako razgovarajte s djetetom o korištenju droga i alkohola, rizicima stupanja u spolne odnose bez adekvatne zaštite, itd. Pomozite im razviti rječnik kojim će se lakše obraniti od vršnjačkog pritiska.

Kad tinejdžer pogriješi, umjesto kazni i korenja, iskoristite situaciju da iz nje nešto nauči. Provedite ih logički kroz situaciju. Neka svojim riječima dođu do zaključka kako su trebali postupiti. Tako im pomažete razviti vještinu odlučivanja.

Također, zadajte im zadatke u kojima trebaju koristiti prednji čeoni režanj ili zajedno s njima rješavajte takve zadatke. Pružite im prilike da vježbaju rješavanje problema, prosuđuju situacije i planiraju unaprijed svoje postupanje. Činite to zajedno ili preispitajte proces nakon što ga dovrše.

Podizanje djece daleko je od jednostavnog, ali poznavanje ovih činjenica iz neuroznanosti može nam bitno olakšati roditeljstvo.

Preneseno s Big Think

Složit ćemo se svi da je biti roditelj, težak i odgovoran, no istovremeno najbolji posao.

Odgovornost koju imamo na sebi neprekidno nas stavlja u poziciju da preispitujemo sami sebe, obavljamo li tu ulogu dovoljno dobro. Mnoštvo je savjeta kako biti dobar roditelj, knjiga napisanih o roditeljstvu, stručnjaka, odgajatelja i samih roditelja koji nam nameću sliku idealnog roditelje.

Ne budite prestrogi prema sebi, roditeljstvo nije uloga koja mora biti savršena, roditeljstvo je uloga koja se zasniva na ljubavi, razumijevanju i našoj želji da učinimo pravu stvar. Stoga, nemojte brinuti previše. Budite tu za njih. Odgajajte ih da budu ljudi kakve i sami cijenite. Vlastitim primjerom prenosite im lijepe obrasce ponašanja. Nije jednostavno, ali je vrijedno.
 

Dokazano je da većina roditelja, kada ih upitate akvo dijete žele odgojiti, odgovara da žele odgojiti sretno dijete. Danas nam znanost donosi 10 savjeta o tome kako odgojiti sretno dijete. Pročitajte ih sami i potvrdite ili opovrgnite njihove teze.

Usrećite sebe

Možda je pomalo ironično da se prvi savjet doima sebičan. No zapitajte sami sebe, koliko naša sreća utječe na ljude oko nas. Sretni i zadovoljni roditelji prenose svoju sreću na djecu. Bilo kroz rad, osmijeh ili dobru volju, činjenica je da je odrastanje ljepše uz sretne i zadovoljne ljude.

Pozitivan stav

Djeca, kao i odrasli, ne vole doživjeti neuspjeh. Bilo da je riječ o jednostavnim stvarima poput srušene kućice od kockica, promašenog gola ili komada peciva koje je djetetu ispalo na pod, neuspjeh (možda preteška riječ) bi trebali promatrati kroz vedriju stranu priče.

Nije sve neuspjeh. Npr. pecivo je sad hrana za golubove. Pozitivan stav u situacijama neuspjeha ili pogrešaka, dokazano vodi manjoj depresiji u kasnijoj dobi.

Autorica knjige “Optimism is so closely related to happiness that the two can practically be equated”, Christine Carter, pronalazi sljedeće odlike pozitivnih osoba, nasuprot pesimističnih:

• Uspješniji su u školi, poslu i sportu
• Zdraviji su i duže žive
• Manje su šanse da će se boriti s depresijom i anksioznosti.

Ne težite savršenstvu

Nitko nije savršen, s toga nemojte očekivati da budete savršen roditelj. Takvo nešto ne postoji. Opustite se i uživajte i vaše dijete će uživati u vremenu provedenom s vama.

Naučite djecu emocionalnoj inteligenciji

Emocionalna inteligencija se može razvijati. Djeci je urođeno da svoje emocije ispoljavaju. Možda nije baš uvijek lijep prizor, ali dopustite djeci da izraze svoju ljutnju, bijes, tugu i sreću.

Povežite se sa svojim djetetom, aktivno ga poslušajte i pomognite mu da iskaže svoje osjećaje i objasnite mu da su ti osjećaju uredu (razdvojite osjećaje od ružnog ponašanja).

Njegujte svoj brak

Ne dozvolite da vas rođenje djeteta udalji od vašeg partnera. Dijete je bitno, ali i vaš partner je bitan. Problemi u braku i stresne situacije utječu i na vaše dijete. Nemojte zapostaviti niti jednog člana obitelji.

Budite primjer svom djetetu s pažnjom, poštivanjem i ljubavlju prema partneru/ici.

Razvijte samodisciplinu

Samodisciplina kod djece je važnija za budući uspjeh djeteta i od same inteligencije. Znate li što je Marshmallow test?
To je test koji se provodio  u Americi kako bi se ustanovila količina samokontrole kod djece. Djeci u dobi od 4 do 6 godina ponuđen je izbor da pojedu jedan marshmallow odmah ili da mali pričekaju i kao nagradu dobiju dva.
Ona djeca koja su bila u stanju dugo čekati i zaslužiti dvostruku nagradu imali su veće šanse da postanu uspješni u svemu što rade.

Naučite dijete samodisciplini kroz jednostavne izazove. Npr. da pričeka da svi sjednu za stol prije nego krene s jelom i sličnim aktivnostima.

Komunikacija

Pokušajte uvijek aktivno slušati svoje dijete. Dozvolite mu da iskaže svoje mišljenje i svoje stavove. Ne morate se složiti s njima, ali ih uvažite. 
Takvim ponašanjem stvarate jaču vezu između sebe i djeteta, jačate iskrenost i šaljete poruku djetetu da ste uvijek tu za njega.

Igra je važna

Djeca se trebaju neometano i slobodno igrati. Igra je važna za djecu i kroz igru djeca otkivaju sebe i svijet oko sebe.
Kroz aktivno igranje djeca uče funkcionirati u grupi, pregovarati, dijeliti, izboriti se za vlastito mišljenje i zauzeti se za sebe.

Šala je dobrodošla

Šalite se sa svojim djetetom. Smijte se zajedničkim šalama. Dokazano je da roditelji koji izmjenjuju šale s djetetom, potiču dijete na kreativno razmišljanje, proširivanje kruga prijateljstva i pružaju mu alat za rješavanje stresnih situacija u budućnosti.

Obiteljski ručak/večera

Djeci je bliskost i osjećaj zajedništva izvor sreće. Sigurnost doma i zajednički obrok trebali bi biti svakodnevnica ili barem ritual koji se ponavlja uvijek kad roditelji to mogu. Male stvar pretvaraju vaš dom u sretan dom, a sretan dom je najbolji dom za odrastanje.

Preneseno s Mali genijalci