Predstavljamo igre i aktivnosti uz pomoć kojih svoje dijete možete upoznati s osnovama matematike. Svaka od ovih aktivnosti će istovremeno zaokupiti vaše aktivno dijete, ali i stvoriti priliku za učenje.

Matematika može izgledati kao izazovan koncept za podučavanje male djece jer smo i mi odrasli često nesigurni na sam spomen matematike. Ali, usvajanje matematičkih vještina i znanja presudno je ako želite djetetu osigurati kvalitetnu bazu koju će u budućnosti nadograđivati. 
Kako bismo njegovali ljubav za matematiku, dijete trebamo upoznati s osnovnim matematičkim pojmovima već u ranoj dobi.

Matematičke igre namijenjene vrtićarcima, zabavan su način za otkrivanje osnovnih matematičkih pojmova!

Prema dr. Erici Zippert, postdoktorandici sa Sveučilišta Vanderbilt, jednostavne igre i svakodnevne aktivnosti mogu snažno utjecati na učenje matematike.
Kroz potpuno neobavezno, neformalno i zaigrano iskustvo, možete snažno utjecati na dijete i njegovo usvajanje matematičkih pojmova", rekla je za Motherly.
"Vještine koje dijete stječe kroz igru važne su jer utječu na kasniji akademski uspjeh i to ne samo u području matematike nego i u čitanju. Morate imati jako bazno znanje matematike, kako biste bili spremni usvojiti zahtjevnije vještine."

Istraživanje koje je Zippert provela pokazalo je da većina roditelja pretpostavlja kako je dovoljna priprema za usvajanje matematičkih pojmova, naučiti djecu prepoznavati brojeve i brojati. Ali, ona tvrdi kako se matematika sastoji od brojnih drugih koncepata poput oblika, uzoraka, odnosa u prostoru koji su svi baza naprednih matematičkih koncepata.

Igre i svakodnevni kućni poslovi zabavan su način upoznavanja djeteta s tim koncpetima.

Kućne matematičke igre za vaše predškolsko dijete

Poučavanje djeteta matematici, ne mora biti dosadno i kruto – moguće je učiti kroz igru i primjenom matematičkih koncepata u svakodnevnom životu. Takve aktivnosti nisu samo poučne, one će s lakoćom zaokupiti  i najmanju djecu koja ionako samo žele istraživati svoje okruženje i uživati u tome.

Evo nekoliko primjera matematičkih igara za djecu vrtićke dobi.

Igre prstima

Jednostavne igre prstima potiču razvoj vještine brojanja. Znanstvenici sa Sveučilišta Stanford, okupljeni u Mrežu za razvoj i istraživanje ranog matematičkog obrazovanja, smatraju da igre prstima razvijaju i vještine poput kardinalosti (broj elemenata u skupu), subitiziranja (sposobnost uočavanja broja predmeta koji su pred nama), kombiniranja i raščlanjivanja.
Evo kako se možete poigrati s djetetom. Sakrijte ruke iza leđa, držite u zraku određen broj prstiju na svakoj ruci,a dijete treba pogoditi koliko prstiju na svakoj ruci pokazujete.
 

Društvene igre

Društvene igre obično uključuju brojanje polja kojima se krećemo i zbranjanje rezultata a to ih čini sjajnim alatima za vježbanje i razvoj vještine brojanja. Društvene igre pomažu i u prepoznavanju oblika i boja, te pospješuju koordinaciju oko-ruka kao i spretnost ruku.  

Knjige i rime

Postoji mnogo knjiga i rima koje sadrže matematičke elemente koji se mogu iskoristiti za vježbanje osnovnih matematičkih koncepata, osnovnih vještina pismenosti pa čak i uočavanja obrazaca nizanja i ponavljanja. Dijete može u knjigama pokazivati predmete ili slike koje se ponavljaju, boje koje se ponavljaju i sl. a u pjesmama prepoznavati nizanje sličnih riječi, koje se rimuju ili koje se ponavljaju.

Prebroji stvari koje svaki dan vidiš

Jedan od načina da djetetu približite matematiku i razbijete strah od nje je da matematičke koncepte uključite u svakodnevne aktivnosti. Primjerice, ako morate obaviti nešto u gradu i upadnete u gužvu, brojite automobile određene boje (zadajte boju). Kad ste u kupovini, neka dijete računa koliko komada žvakaćih guma ili nekog drugog slatkiša može kupiti s 10 kuna.
Ovakvim aktivnostima djeca vježbaju samostalnost, odlučivanje, strpljenje i upornost. Svaki trenutak, ako želimo, možemo pretvoriti u priliku za učenje.

Pečenje (keksa, kolača)

Kakav nadasve slastan način da dijete upoznate s razlomcima!
Neka dijete odvaja sastojke ili gotove kekse na pola, četvrtine ili osmine i onda iskoristite dijelove za zbrajanje i oduzimanje dijelova. Na ovakvim primjerima, dijete će vrlo brzo vidjeti kolik polovina ili četvrtina čini jedan keks, jednu cjelinu. Kad djeca sama od cjeline stvaraju manje dijelove i vide ih pred sobom, puno lakše zapamte da, primjerice, četiri četvrtine čine jednu cjelinu.

Igre s vodom

Još jedan sjajan primjer matematičke igre za vrtićarce su "vodene" igre. (a koje se dijete ne voli igrati u vodi i s vodom?)
Kroz igre s vodom, dijete može upoznati principe mjerenja tekućine i uspoređivanja zapremine posuda na temelju oblika. Kroz ovakve igre, dijete razvija i matematički jezik, koristeći riječi poput teško i lagano, puno i prazno.

Kućanski poslovi

Djeca su najčešće oduševljena kad sudjeluju u kućanskim poslovima. Jedan od razloga zašto biste trebali dopustiti djetetu da obavlja neke, dobi prilagođene zadatke je taj što je i izvršavanje kućanskih poslova prilika za učenje matematike.

 Skupljanje i spremanje igračaka nakon igre može se pretvoriti u niz zabavnih matematičkih zadataka – skupljanje točnog broja igračaka odjednom, sortiranje po veličini ili boji i sl.
kad sređujete rublje, dijete vam može pomoći sortirati odjeću po bojama ili uparivati čarape.

Ostale zabavne aktivnosti

Od ostalih aktivnosti kojima se možete zajedno zabaviti je izrada narukvica od perlica, nizanje perlica. Osim što nizanjem perlica dijete vježba finu motoriku,  možete razgovarati o uzorcima i stvaranju uzoraka nizanjem perlica određene boje ili oblika/veličine.

Igranje s kockama ili slaganje puzzli način su na koji djeca uče pratiti upute, određivati smještaj određenog predmeta prema obliku te procijeniti prostorne dimenzije.

Izvor: Smart Parenting
Prijevod: Harfa

Unatoč njegovu uspjehu u svijetu tehnologije, Bill Gates je postavio iznenađujuće stroga pravila za svoju djecu i njihovo korištenje tehnologije.

„Uvijek morate razmišljati o tome kako biste neku tehnologiju mogli upotrijebiti na koristan način – da vam pomogne prije rješavanju domaće zadaće ili da ostanete u kontaktu s prijateljima – ali i o tome koristite li neku tehnologiju pretjerano” – rekao je Gates za časopis Mirror u svibnju 2017.

Bill GATES je u svom domu postavio stroga pravila kada je u pitanju upotreba mobitela i drugih tehnologija.
To govori u prilog rastućem konsenzusu u Silicijskoj dolini o tome da potrošačka tehnologija stvara ovisničko ponašanje te da je potencijalno štetna za mlade mozgove.

Troje Gatesove djece – u dobi od 15, 18 i 21 godinu – odraslo je u domu u kojem su mobiteli bili zabranjeni sve dok djeca nisu napunila 14 godina, u domu u kojem je zabranjeno korištenje mobitela za kuhinjskim stolom te u kojem se uvijek znalo koliko vremena prije spavanja djeca smiju koristiti svoje mobitele.

Gates je rekao za Mirror da se njegova djeca stalno žale zbog toga što njihovi vršnjaci dobivaju mobitele mnogo prije njih, ali njihove molbe nisu utjecale na njegovu kućnu politiku. U drugom razgovoru tijekom gostovanja na Today Showu Gates je rekao da ne ide toliko daleko da bi čuvao lozinke Facebook računa svoje djece, ali da je online sigurnost „vrlo škakljivo pitanje za današnje roditelje”.

Pretjerano korištenje pametnih telefona – ili „ovisnost”, prema nekim psihološkim stručnjacima – postaje sve veći problem za roditelje, akademike te čak i za one koji rade u Silicijskoj dolini. S Gatesom se u njegovim „staromodnim” stavovima o korištenju tehnologije slagao i Steve Jobs, izvršni direktor Applea te izumitelj iPada, koji također nije dopuštao svojoj djeci da kod kuće koriste iPad.

„Ograničili smo količinu tehnologije koju naša djeca koriste kod kuće”, rekao je Jobs za New York Times nedugo nakon izlaska iPada.

Edukatori Joe Clement i Matt Miles, autori knjige „Screen Schooled: Two Veteran Teachers Expose How Technology Overuse is Making Our Kids Dumber”, smatraju da bi to što ljudi poput Billa Gatesa postavljaju stroga pravila svojoj djeci kada je u pitanju korištenje tehnologije trebalo biti poruka i nama ostalima.

„Što ovi bogati tehnološki divovi znaju o svojim vlastitim proizvodima, a da mi sami ne znamo?”, kažu autori.

Odgovor je, prema sve većem broju dokaza, ovisnička moć tehnologije. U proteklih nekoliko mjeseci dio direktora iz Silicijske doline osudio je sveprisutnu moć Applea, Facebooka, Googlea i Twittera u privlačenju pažnje korisnika kroz svoje proizvode i platforme.

„To doslovno mijenja vaš odnos s drugim ljudima i s ostatkom društva”, rekao je osnivač Napstera i bivši predsjednik Facebooka Sean Parker.  

 „I ne samo to, nego to vjerojatno utječe i na vašu produktivnost.”

Najnoviji znak da se ljudi okreću protiv divova Silicijske doline došao je u obliku otvorenog pisma koje su napisala dva najveća dioničara Applea te u kojem izražavaju zabrinutost time što Appleovi proizvodi rade dječjim mozgovima.

„Razmotrili smo dokaze te vjerujemo da postoji jasna potreba da Apple roditeljima ponudi više izbora i alata kojima bi ih uvjerili da mladi koriste naše proizvode na optimalan način.”

Preneseno sa Školskog portala

Najveći utjecaj na djetetovo stvaranje pozitivne ili negativne slike o sebi ili svijetu imaju roditelji i njegovi najbliži (bake, djedovi, tete, stričevi), a što je dijete starije veliku ulogu ima i okolina (vršnjaci iz vrtića, škole).

Slika o sebi i svijetu stvara se već u najranijim godinama. Većinu odgovora na pitanja poput „Kakva sam ja?“, „Koje su moje mogućnosti?“, „Je li svijet sigurno mjesto?“, „Kakvi su ljudi koji žive u njemu?“ djeca formiraju do 12. godine života.

Ovisno o porukama koje su dobili iz najbliže okoline, djeca stvaraju uvjerenja o sebi na temelju kojih reagiraju u odrasloj dobi.

Nisko samopoštovanje nam govori o tome da dijete ima lošu sliku o sebi, a to može utjecati na njegovo zadovoljstvo životom. U raznim situacijama koje će se kasnije u životu događati djetetu, loša slika o sebi može te situacije dodatno otežati, bilo da se radi o polasku u školu, polaganju ispita, upoznavanju s novim ljudima ili razgovoru za posao.

Ovo su samo neki od znakova koji mogu upućivati na to da dijete ima lošu sliku o sebi:

• pretjerana kritičnost
• potreba da se svidi i ugodi drugima
• neadekvatno izražavanje svojih želja i potreba
• izraženi perfekcionizam
• strah od neuspjeha ili izražena potreba za pobjeđivanjem
• privlačenje pažnje neodgovarajućim ponašanjem (agresivnost, zadirkivanje)
• pretjerana povučenost
• pretjerana hvalisavost

Roditelji ne mogu (a ni ne moraju!) zaštiti djecu od svih životnih izazova, no ono što mogu napraviti je pružiti podršku, strpljenje, razumijevanje i ohrabriti ih kada se nađu u težim situacijama.

Adekvatne reakcije roditelja

Prvo pravilo je ne raditi ništa što je dijete sposobno samo napraviti (od nespretnog držanja žlice sve do rješavanja njegovih sukoba s okolinom). Iako roditelji iz ljubavi i brižnosti žele pomoći i olakšati svojemu djetetu, upravo im takva ''pomoć'' može uvelike otežati jer se može dogoditi da roditelji, nenamjerno i suptilno šalju poruku sumnje u njihove sposobnosti. Primjerice, dijete pokušava odlijepiti dio selotejpa kako bi zajedno zapakirali poklon, no već neko vrijeme ne uspijeva. Iako je dijete motorički sposobno obaviti tu radnju tipična roditeljska reakcija može izgledati ovako: „Hoćeš da ti tata pomogne?“, „Vidi, ovako se to radi“ ili „Daj meni, to je teško“ zaboravljajući da dijete, kako bi savladalo životne vještine, mora učiti iz svog iskustva.

Adekvatna reakcija roditelja u ovome primjeru bila bi „Baš se trudiš odlijepiti taj selotejp“ ili „Odlučna si odlijepiti taj selotejp!“ te pustiti dijete da se samo potrudi i uspije u tome. Možda se u ovoj situaciji pojavi određena vrsta frustracije kod djeteta, no to je također odlična prilika za učenje jer će dijete kroz konkretno iskustvo i uz pomoć roditelja polako može učiti kako se nositi s frustracijom. U ovom slučaju se šalje poruka da je dijete kompetentno i sposobno te dijete razvija osjećaj da ono može savladati ovaj, a i mnoge druge zadatke koji su adekvatni njegovom razvoju. Naravno, u situacijama koje su preveliki izazov za dijete važno je pružiti mu potrebnu pomoć i podršku.

Postavljanje granica u odgoju

Postavljanje čvrstih i jasnih granica također pomaže djetetu razviti osjećaj sigurnosti u svijet koji ga okružuje, a posljedično osnažuje i sliku koje dijete ima o samome sebi. Iako se zahtjevi poput pospremanja igračaka, obuće i odjeće, pisanja zadaće ili čekanja na svoj red djeci baš i neće puno svidjeti roditelji time poručuju da imaju povjerenja u svoje dijete te da je ono sposobno izaći na kraj sa svim životnim zadacima.

Roditelji djetetu predstavljaju oslonac i stup sigurnosti. Ako je roditelj nesiguran ili nedosljedan u postavljanju granica dijete to može lako osjetiti te se samo osjećati nesigurnim.

Osjećaj nesigurnosti kod djeteta budi neugodne emocije poput straha, nepovjerenja pa čak i ljutnje koje onda otežavaju svakodnevicu cijeloj obitelji.

S jedne strane pružanjem razumijevanja za djetetove pokušaje i pogreške, a s druge strane pružanjem jasne strukture i učenjem odgovornosti, roditelji djetetu omogućavaju zdrav razvoj slike o sebi gdje dijete prihvaća svoje uspjehe, ali i svoje pogreške kao normalan dio života.

Preneseno s Ordinacija.vecernji.hr