POZIVAMO VAS DA ZAJEDNO ZBRINEMO OBITELJ IZ GLINE 

Kupnjom bilo kojega od ovih četiri paketa pomažete kupnji potpuno namještenog kontejnera za obitelj koja je u potresu izgubila krov nad glavom.

U dogovoru s dogradonačelnicom Gline, gospođom Brankom Bakšić Mitić pronašli smo (Harfa i Pametnica) obitelj kojoj želimo pomoći. Naime, radi se o obitelji iz okolice Gline koja ima dijete s teškoćama u razvoju i koja je ostala bez krova nad glavom.

Harfa je odlučila pokrenuti humanitarnu akciju ZAJEDNO kako bi toj obitelji što prije osigurala topli smještaj.

 

PAKETI:

1. OSNAŽI SEBE I POMOZI DRUGIMA

Paket u vrijednosti 566 kn sadrži sljedeće knjige:

Dijete u tebi mora pronaći dom, Stefanie Stahl
Unutarnji svijet roditeljstva, Daniel Siegel i Mary Hartzell
Oluja u mozgu, Daniel Siegel
Živjeti svjesno, Daniel Siegel

 

2. JUUL ZA OBITELJ IZ GLINE

Paket u vrijednosti 1005 kn sadrži komplet Juulovih knjiga plus knjigu Terapija igrom!

Pet temelja obiteljskog zivota, Jesper Juul
Biti otac, biti muškarac, Jesper Juul
Empatija, Jesper Juul
Coaching za roditelje, Jesper Juul
Od odgoja do odnosa, Jesper Juul
Četiri vrijednosti, Jesper Juul
Sačuvati ljubav, Jesper Juul
Agresivnost! Nov i opasan tabu?, Jesper Juul
Terapija igrom, Tatjana Gjurković

 

3. ZAJEDNO

Paket u vrijednosti: 288,00 kn  sadrži knjige: 

Izvan kontrole, Shefali Tsabary
Svjesni roditelji, Shefali Tsabary

 

*možda neke od knjiga iz paketa već imate pa ih možete pokloniti nekome tko ih treba i želi

 

4. PAKET – Online edukacija Irene Orlović u veljači

VRIJEDNOST PAKETA 399 kn

Edukacija KAKO ODGOJITI MENTALNO SNAŽNO DIJETE

Više pročitajte OVDJE.
 

 

Koronavirus gurnuo je svijet u neizvjesnost, a čini se da stalne vijesti o pandemiji ne popuštaju. Sve to utječe na mentalno zdravlje ljudi, a posebno na one koji već pate od nekih poremećaja poput OKP-a i anksioznosti. Pa kako možemo zaštititi svoje mentalno zdravlje?

Razumljivo je biti zabrinut zbog vijesti, ali mnogim ljudima to može samo pogoršati postojeće probleme s mentalnim zdravljem.

Kada je Svjetska zdravstvena organizacija objavila savjete za zaštitu mentalnog zdravlja za vrijeme koronavirusa, društvene mreže pozdravile su ovakav potez.

Kao što objašnjava Nicky Lidbetter iz dobrotvorne organizacije Anxiety UK, strah od nedostatka kontrole i nesposobnost prihvaćanja neizvjesnosti uobičajena su obilježja mnogih anksioznih poremećaja. Stoga je razumljivo da se mnogi pojedinci s već postojećom anksioznošću sada suočavaju s velikim izazovima.
„Veliki se dio anksioznosti temelji na zabrinutosti zbog nepoznatog i čekanju da se nešto dogodi – koronavirus čini upravo to, ali puno snažnije”, slaže se Rosie Weatherley, glasnogovornica dobrotvorne organizacije za mentalno zdravlje Mind.

Pa kako možemo zaštititi svoje mentalno zdravlje?

 

Ograničite unos informacija i pazite što čitate

Čitajući brojne vijesti o koronavirusu, Nick iz Kenta, otac dvoje djece koji već živi s anksioznošću, doživio je napadaj panike.
„Kad se osjećam tjeskobno, moje misli mogu izmaknuti kontroli pa počnem razmišljati o katastrofalnim ishodima”, kaže Nick. Zabrinut je za svoje roditelje i druge starije ljude koje poznaje.
„Obično kada patim, mogu izaći iz neke situacije. No ovo ne mogu kontrolirati”, kaže Nick.
Dugo je izbjegavao vijesti i društvene mreže, a to mu je pomoglo da kontrolira svoju tjeskobu. Također je naišao na korisne linije za pomoć i pružanje podrške, koje vode dobrotvorne organizacije kao što je Anxiety UK.

• Ograničite vrijeme koje provodite čitajući ili gledajući vijesti zbog kojih se ne osjećate bolje. Možda biste trebali odrediti neko vrijeme kada ćete gledati vijesti.
• Postoji mnogo dezinformacija – ostanite informirani oslanjajući se na pouzdane izvore informacija poput stranica vlade i zdravstvenih instituta.  

 

Odmorite se od društvenih mreža i ugasite aplikacije koje vas uznemiravaju

Alison (24) iz Manchestera pati od anksioznosti i osjeća potrebu za informiranjem i daljnjim istraživanjem teme. Ali istovremeno zna da i društvene mreže mogu biti okidači.
„Prije mjesec dana klikala sam na hashtagove i vidjela sve te neprovjerene informacije i teorije zavjere i bila sam stvarno tjeskobna. Osjećala bih se stvarno beznadno i plakala”, kaže Alison.

Sada vrlo oprezno bira koje će profile pratiti i izbjegava slike s oznakom 'koronavirus'. Također se trudi odmoriti se od društvenih medija te umjesto toga gleda televiziju ili čita knjige.

• Na Twitteru označite ključne riječi koje vas mogu uznemiriti i prestanite pratiti ili blokirajte određene profile.
• Isključite obavijesti u grupama na WhatsAppu i sakrijte objave i vijesti na Facebooku ako vas preopterećuju.

 

Perite ruke, ali ne previše

Organizacija OCD Action bilježi porast zahtjeva za podrškom od ljudi čiji se strahovi temelje na pandemiji koronavirusa.
Ako osobama s OKP-om i određenim vrstama anksioznosti neprestano govorite da peru ruke, to im može posebno teško pasti.

Za Lily Bailey, autoricu knjige o životu s OKP-om pod nazivom Because We Are Bad, strah od kontaminacije bio je jedan od aspekata njezina opsesivno-kompulzivnog poremećaja. Kaže da savjet o pranju ruku može biti veliki okidač za ljude koji su se oporavili.
„Zaista je teško jer sada moram pokazivati neka ponašanja koja sam izbjegavala”, kaže Bailey. „Čvrsto se držim savjeta, ali teško je, pogotovo jer za mene sapun i sredstvo za dezinfekciju ruku predstavljaju nešto usporedivo s ovisnošću.”

Dobrotvorna organizacija OCD Action kaže da je funkcija problem na koji treba paziti. Na primjer, peru li se ruke preporučeno vrijeme kako bi se umanjio rizik od širenja virusa ili se to vrši ritualno prema određenom redoslijedu da bismo imali osjećaj da „postupamo kako treba”?
Bailey ističe da za mnoge ljude s OKP-om ozdraviti znači smjeti napustiti kuću, stoga samoizolacija može predstavljati dodatni izazov.
„Ako smo prisiljeni ostati kod kuće, imamo puno vremena, a dosada može samo pogoršati opsesivno-kompulzivni poremećaj”, kaže Bailey.

 

Ostanite povezani s ljudima

Sve veći broj ljudi pridružuje se onima koji već jesu u samoizolaciji, zato bi sad mogao biti dobar trenutak da provjerite imate li dobre brojeve telefona i email adrese osoba do kojih vam je stalo.
„Dogovorite se za neko vrijeme kad ćete se čuti i osjećajte povezanost s ljudima oko sebe”, kaže Weatherley.

Ako se samoizolirate, uspostavite ravnotežu između rutine i nekih novih stvari svaki dan.
Možda ćete čak imati osjećaj da ste proveli prilično produktivna dva tjedna. Možete pregledati svoj popis obveza ili čitati knjigu koja vam je već neko vrijeme u planu.

 

Izbjegavajte profesionalno sagorijevanje (tzv. burnout)

Budući da su pred nama tjedni i mjeseci pandemije koronavirusa, važno je imati vrijeme za odmor. Organizacija Mind preporuča da nastavite boraviti u prirodi i upijati Sunčeve zrake kad god je to moguće. Vježbajte, jedite dobro i pijte vodu.

Anxiety UK predlaže vježbanje tehnike APPLE ako se želite riješiti tjeskobe i brige.

• Prihvatite (acknowledge): Primijetite i prihvatite neizvjesnost kad na to pomislite.
• Stanka (pause): Ne reagirajte kao što to obično činite. Nemojte uopće reagirati. Zastanite i udahnite.
• Povucite se (pull back): Recite sebi da je to samo briga, a ova očigledna potreba za sigurnošću nije korisna i nije potrebna. To je samo misao ili osjećaj. Ne vjerujte svemu što pomislite. Misli nisu izjave ni činjenice.
• Opustite se (let go): Pustite tu misao ili osjećaj. Proći će. Ne morate na njih reagirati. Možete zamisliti kako plutaju u mjehuriću ili oblaku.
• Istražite (explore): Istražite sadašnji trenutak, jer je upravo u ovom trenutku sve u redu. Primijetite svoje disanje i osjećaj disanja. Primijetite tlo ispod sebe. Osvrnite se oko sebe i recite što vidite i čujete, što možete dodirnuti, koje mirise možete osjetiti. Sada. Zatim usmjerite svoju pažnju na nešto drugo – na nešto što trebate učiniti, na ono što ste radili prije nego što ste primijetili brigu ili učinite nešto drugo – svjesno, s potpunom pažnjom.

Napisala: Kirstie Brewer, BBC News
Prijevod: Harfa

 

 

Svatko od nas drukčije uči, na neki svoj najbolji način. I svatko od nas nešto drugo smatra ključnim u učenju. Mnogima riječ „naučiti“ znači zapamtiti. Oni koji na takav način uče, mnogo puta ponavljaju  određene sadržaje dok im se ne „urežu“ u glavu. Pritom se koriste i raznim  (mnemotehničkim) trikovima za  pohranu podataka i dosjećanje zapamćenih sadržaja. Uspješno učim otkako znam za sebe, ali nikad nisam samu sebe prisiljavala pamtiti bubajući. Koristila sam, naime, mnogo zabavnije načine učenja u kojima se usput zapamti sve što treba.

1. Reci to svojim riječima

Svaki školski predmet ima svoje tehničke termine (stručno nazivlje). To su precizno, jednoznačno definirane riječi i izrazi koji čine jezik tog predmeta (jezik matematike, povijesti, zemljopisa, fizike…). Nemoguće je učiti bilo koji predmet ako ne znaš njegov jezik. Ima nevjerojatno mnogo učenika koji savršeno znaju izrecitirati što je npr. mitoza, binom ili defenestracija, ali nijedan od tih pojmova ne mogu objasniti svojim riječima, ne mogu ih prepoznati kad su opisani riječima ili slikama drukčijima od onih koje su zapamtili. Zapamtili su, ali ne razumiju.

SAVJET: Učenje započni čitanjem. Prekidaj čitanje nakon svakog izraza, pravila ili objašnjenja koje želiš upamtiti i pokušaj ga ispričati ili protumačiti svojim riječima.
 

2. Sažimaj i bilježi

Udžbenički je tekst pripremljen za učenje: organiziran je u niz ulomaka, često s podnaslovima. Ulomak je niz rečenica koje povezuje neka zajednička misao, a naslovi (i podnaslovi) najkraće su prepričani sadržaji teksta koji slijedi. Glavna misao ulomka često nije jednostavno izrečena negdje u ulomku, najčešće je tek treba otkriti i složiti iz podnaslova, objašnjenja i primjera u ulomku. Uobičajena je pogreška čitati cijeli tekst lekcije bez zastajkivanja i zadržavanja na ulomcima. Još je češća pogreška mnogo puta zaredom čitati neki ulomak dok ga ne upamtimo.

SAVJET: Čitaj ulomak po ulomak.

• Odredi što bi mogla biti glavna misao tog ulomka i izreci je jednom rečenicom.
• Skrati tu rečenicu u jednu riječ ili jednostavan izraz i od nje napravi natuknicu ili naslov.
• Tijekom čitanja na poseban papir zapisuj natuknice (naslove) svakog ulomka.

Na taj  način sastavljaš svoj osobni podsjetnik, svoje bilješke za brzo učenje i ponavljanje. Kad kreneš učiti, ne gubi vrijeme ponovim iščitavanjem udžbeničkog teksta: čitaj svoje bilješke i svaku objasni. Tek ako kod neke natuknice zapneš, vrati se na udžbenički tekst i ponovno pročitaj ulomak s kojim imaš problem.
 

3. Izdvoji ključne riječi

Ključne su riječi pojedinačne riječi ili izrazi koje bismo upisali u tražilicu kad nešto istražujemo, o nečemu želimo više saznati. Nije sve što je novo i nerazumljivo ujedno i ključna riječ. U dobro strukturiranom udžbeničkom tekstu obično u cijeloj lekciji nema više od pet ključnh riječi. To su uglavnom tehnički pojmovi ili koncepti koje treba razumjeti i naučiti. Često su označene masnim tiskom (bold), (iako je masnim tiskom često označeno i nešto što nije ključna riječ, ali je zbog nečega bitno).

SAVJET: Pročitaj cijeli tekst lekcije, a zatim pokušaj izdvojiti najviše pet ključnih riječi ili izraza.  Jako je zgodno svaku ključnu riječ odmah zapisati na posebnu karticu za brzo učenje i to tako da na jednu stranu kartice napišeš ključnu riječ, a na drugu njezino kratko objašnjenje. Sve svoje kartice za brzo učenje spremaj u istu vrećicu. Kad učiš ili ponavljaš za ispite, izvlači kartice i provjeri znaš li točno što koja ključna riječ znači.
 

4. Vizualiziraj

Učenje je poput slaganja slagalice. Imaš hrpu djelića (informacija) od kojih moraš složiti priču. Uzalud ti je savršeno znati sve djeliće slagalice ako ne vidiš načine na koji se oni povezuju u cjelinu.

Vizualizirati znači organizirati podatke tako da na prvi pogled možeš vidjeti odnose među njima: u tablicama, umnim mapama, skicama, nacrtima, šalabahterima, lentama vremena, grafikonima… Prikazuješ što je s čime povezano, što je čemu nadređeno i bitnije, što je iz čega nastalo, što je čemu zajedničko, što različito, što je bilo prije, što poslije, što je uzrok, što posljedica…

SAVJET: Nakon čitanja lekcije odaberi način na koji ti se čini da bi je najzgodnije mogao/mogla vizualizirati tako da je lako zapamtiš i kasnije brzo ponoviš kad bude trebalo za ispit.

 

Četiri opisana postupka motivirajući su način učenja: nema beskrajnih ponavljanja, pamćenja podataka koji vise u zraku i koncepata koje zapravo ne razumijemo. Ovim četirima postupcima kvalitetno učimo već u prvom čitanju teksta: razmišljamo dok čitamo, uočavamo, lučimo bitno od nebitnog, zaključujemo, povezujemo, strukturiramo. I usput zapamtimo sve što treba. A ono što bismo mogli zaboraviti, spremili smo u pametnim bilješkama i vizualizacijama i za tim ćemo lako posegnuti kad nam bude trebalo.

Kako provjeravamo je li odabrani način učenja bio dobar? Tako da riješimo zadatke nakon teksta. Ako nam to ne uspije, ne mora značiti da nismo dobro shvatili i zapamtili. Može jednostavno  značiti da smo zagubili neki komadić svoje slagalice upavši u rupe u svojim prethodnim znanjima. To je vrlo čest problem u predmetima koji se moraju sustavno učiti zadanim redoslijedom, poput matematike. Shvatiš lekciju, sve ti je jasno, a ipak ne možeš riješiti zadatak. Neki stari komadić slagalice se zametnuo. Gdje ga nabrzaka potražiti? U svojim karticama za brzo učenje, bilješkama i vizualizacijama.

 

Preneseno sa Školskog portala

 

Jeste li u knjižarama pokušali naći knjige ili slikovnice o znanosti, napisane baš za djecu, onako, lijepo ilustrirane, lepršave, prepune boja i lijepih riječi?

 

Prije nekoliko godina, Dino, sinčić mojeg dragog prijatelja Borisa, slavio je svoj peti rođendan. Odlučio sam mu pokloniti knjigu koja bi mu pokazala svijet znanosti. Astronomije konkretno. Nikada nije prerano djeci pokazati svijet koji nas okružuje, a ovo dijete je to zaslužilo jer je već tada neumorno zapitkivao sve u vezi svemira. Njegov tata Boris, koji je i sam oduševljen astronomijom, razgovarao je sa mnom, i onda mi prenosio njegova pitanja, a ja bih mu onda odgovarao pa bi to onda on prepričavao svojem sinu.

Pitanja je bilo puno pa sam mu odlučio odgovarati na licu mjesta. I tako su njih dvojica došli k meni u moju zvjezdarnicu Apollo, da Dinu pokažem sva čuda svemira koja se iz zvjezdarnice mogu vidjeti. Naravno, Mjesec sa svojim raskošnim bogatstvom kratera ostavio ga je bez daha. Gurnuo sam mu u ruke gamepad priključen na računalo teleskopa, kojime je mogao "voziti" teleskop po mjesečevoj površini i pustio ga da gleda kroz okular teleskopa i sam bira što mu je gore najzanimljivije.

Dino nam je neprestano oduševljeno komentirao ono što vidi, opisivao kratere, kako su okrugli, mjesečeva brda i doline, sjene koje su opisivale čudne oblike i sve tako bez prestanka. Pitanja puno, a ni odgovora nije nedostajalo. Pa koliko je Mjesec veliki, pa koliko je daleko, zašto svjetli, zašto ima kratere… Znatiželjne oči mališana imale su puno pitanja. I tako sam odlučio da ću mu za rođendan pokloniti knjigu o svemiru. Zaslužio je. Dobra ideja, ali teško provediva.
 

Pun elana krenuo sam u potragu za takvom knjigom. Virovitica nije veliki grad i nema baš neke knjižare dobro opremljene knjigama. One velike su propale. Male privatne još nekako opstaju ali nema knjiga za djecu o svemiru. Ni o znanosti. Onda sam se sjetio da sam u jednom velikom robnom centru vidio mnoštvo raznih knjiga pa sam otišao vidjeti kakve su knjige tamo u ponudi. Možda naiđem na koju o znanosti.

Znate ono, kupim mrkvu, peršin i knjigu o zvijezdama. Je, ma'una. Mrkve i peršina imaju, i mahune isto, no knjige za djecu o znanosti, eeeee… I stojim ja tako pred tim policama s knjigama, prekapam, prelistavam, tražim, imaju knjiga o Ivici i Marici, o patuljcima, o psićima, konjima, o cvijeću, o… Ma svemu ali ne i o zvijezdama i Mjesecu.

Iznenadio sam se koliko imaju Biblija. Dječja Biblija, džepna Biblija, Velika ilustrirana Biblija, mala "brzinska" Biblija, Biblija za po kući, Biblija za hitne slučajeve i sve tako, bez kraja. Gdje god zagrabim, ispadne i pokoja Biblija. Ubrzo mi je sve postalo jasno. U tom izboru, znanosti neće biti, a pogotovo ne astronomije. Naročito ne za djecu. Pokupio sam svoje mrkve i otišao kući.

I što mi je preostalo? Internet i web trgovine. I stvarno, ubrzo sam izguglao web knjižaru u kojoj sam pronašao astronomsku "bibliju", knjigu Kozmos legendarnog Carla Sagana! Pa kud ćeš bolje, vrh vrhova popularizacije astronomije. Kozmos je knjiga koju svaki ljubitelj astronomije (i znanosti) ima kod kuće i otvori ju svako malo. Nisam ništa razmišljao, odabrao sam onu raskošnu inačicu knjige, s tvrdim koricama, na sjajnom papiru i sa svim ilustracijama. Za one koji ne znaju, postoji i Kozmos bez svega toga, samo s tekstom, takva je knjiga jeftinija ali ništa manje vrijedna jer riječi u njoj su ono što tu knjigu čini vrijednom, bez obzira na bogatu ili siromašnu opremljenost knjige.

I tako je Dino dobio najbolju knjigu o svemiru koja postoji. Skupa smo ju prelistali i iskomentirali svaku sliku i fotografiju koju je vidio u knjizi. Danas je Dino dovoljno velik da zna čitati i razumjeti ono što je Sagan napisao u svojem Kozmosu i siguran sam da ju je Dino pročitao. Na žalost, više se s Dinom ne družim jer su se njegovi roditelji odselili u Njemačku u potrazi za boljim životom i željom da Dino dobije bolje izglede za ljepšu budućnost. I tako, Virovitica je i dalje gradić koji nema neki izbor knjiga o znanosti, a naročito ne onih pisanih za djecu. Tko želi nešto takvo, tu je Internet i web trgovine gdje se može naći daleko veći izbor.

A sada da napišem nešto i o jednoj knjizi, slikovnici bolje rečeno, o svemiru koja je nedavno izašla iz tiska, a koju je napisao jedan znanstvenik, baš za djecu, buduće znanstvenike. Ima li netko tko se bavi astronomijom i znanosti u Hrvatskoj, a da nije čuo za čuvenog fizičara Ivicu Puljka? Ako ima, uskoro će čuti jer Ivica Puljak je čovjek koji je kao Higgsov bozon, gdje god se pojavi oko sebe "privlači" pozornost. To je čovjek koji je nepopravljivo optimističan. Da ga ubacite u samu crnu rupu, on bi valjda iz nje izašao netaknut, nasmijan i sa sobom bi još doveo sve one koji su prije njega tamo upali.

Nevjerojatno je koliko taj čovjek zrači optimizmom, koliko je vedar i zanimljiv. Njegova sam predavanja nekoliko puta imao prilike slušati u Daruvaru, na Deset dana astronomije, manifestaciji koju moji prijatelji Daruvarčani iz Astronomskog društva Kumova Slama već deset godina tamo održavaju. I svako njegovo predavanje je bilo tako zanimljivo da sam ga odslušao u jednom dahu. Kad on drži predavanje, svi su oduševljeni, a što je rijetka karakteristika predavača, i on sam je oduševljen onime o čemu govori.

I mislim da je i on shvatio da na domaćem terenu nemamo baš neki izbor knjiga iz znanosti za djecu, pa se upustio u jedan projekt koji bi to ispravio. Odlučio je sam napisati slikovnicu o znanosti za djecu. Slikovnicu o svemiru. Slikovnicu o atomima. Slikovnicu koja je Kozmos za djecu. I kako se ta slikovnica zove? A kako drugačije nego – Ja sam ZVIJEZDA. Klinci i klinceze koji su ga slušali na njegovim gostovanjima po vrtićima, vjerojatno će odmah prepoznati o čemu se tu radi.

 

Predavanje koje je dr.sc. Ivica Puljak održao u sklopu 10. Dana astronomije 2018.
u Daruvaru za djecu vrtića Vladimir Nazor.
 

Ja neću ovom prilikom puno ulaziti u sadržaj slikovnice, to iznenađenje ostavljam vama. Neću da mi vičete "spoiler alert"! Reći ću da je to baš onakva slikovnica kakvu sam tražio za Dina, ali je tada nije bilo. E pa sada je imamo. I čim sam saznao da je izašla u prodaju, odmah sam ju "izguglao", kupio i stigla mi je na kućnu adresu. I kakav je dojam?

Prvo što upada u oči je tvrdi uvez. Debele korice koje jamče da će slikovnica biti dugo i dovoljno otporna na njezino korištenje. Znate kakva su djeca, znatiželjna i ne paze previše na strukturu knjige, uhvate ju i bace, nose, vuku i potuku se njome koji puta. To je dječje ponašanje koje je takvo da to knjiga ne podnosi baš najbolje. Ova će to duže izdržati od onih s tankim koricama.

Prekrasno je oslikana i obojana. Sve ilustracije izradila je Nataša Knežević i predstavljaju baš ono o čemu se u slikovnici govori. I zbilja joj je to dobro uspjelo. Galaksije, Sunce, planeti, sve izgleda veselo i šareno, onako kako to djeca najviše vole. Sav sadržaj otisnut je na kvalitetnom sjajnom papiru na kojemu sve još više dolazi do izražaja. Na žalost, kako to obično biva, sjajni papir izvanredno reflektira svjetlost pa ako se iznad vas nalazi žarulja, morat ćete pri čitanju knjigu namještati pod raznim kutovima kako biste vidjeli sadržaj na papiru.

Uvez je onaj najkvalitetniji. Svi listovi su spojeni ušivanjem tako da vam se neće dogoditi da se slikovnica razlijepi i raspadne. Glavni junak je dječak u svemirskom odijelu koji vas vodi kroz svaku stranicu slikovnice. Mali čitatelji će na jasan i zabavan način upoznati svijet galaksija, zvijezda, brojeva, veličinama u svemiru, životu zvijezda, gdje se i kako zvijezde rađaju, kako umiru, kako smo mi nastali, od čega smo sazdani, što su atomi, otkuda su došli, gdje se nalaze i još puno toga.

I sve je pisano tako jednostavno da će to bilo koji dječak ili djevojčica odmah shvatiti. I ništa manje važno, zapravo najvažnije, sve to je napisano na temeljima znanosti! Znanost je toliko zanimljiva da nema potrebe nešto uljepšavati, zastrašivati, izmišljati ili skrivati, da bi se djeci približila. Djeca nisu glupa i shvatit će sve ako im se to zna na lijepi i zabavan način pokazati. A ova slikovnica radi upravo to. Jer djeca to zaslužuju, pa da citiram zaključak u knjizi – Djeca uistinu jesu naše zvijezde. Dajmo im priliku da sjaje!

 

Autor: Danijel Reponj
Preneseno sa Zvjezdarnica.com

 

Želite dublje razumjeti sebe i svoje dijete?
Želite doznati najvažnije činjenice o razvoju dječjeg mozga?
Želite upoznati unutarnji svijet djeteta te pomoći djetetu da uspije i osjeća se dobro?
Želite opušteno i smireno roditeljstvo?
Želite doznati najnovije neuroznanstvene činjenice u području razvoja djece?

Pozivamo vas da se prijavite na edukaciju o jačanju dječje emocionalne inteligencije komunikacijom i igrom, koja će se održati u Zagrebu u ožujku (prvi modul) i travnju (drugi modul), a koju vode Irena Orlović i Tatjana Gjurković. Prijaviti se možete putem ovog obrasca.

 

"Edukacija kod Irene Orlović donijela mi je nove i korisne uvide u funkcioniranje dječjeg mozga i način komunikacije s djecom. Koristeći podatke iz znanstvenih studija, pozivajući se na vrhunske terapeute i autore knjiga iz područja psihologije i medicine, uz primjere iz vlastitog života – Irena lako prenosi znanje i znanstvene činjenice. Od dizajna njene prezentacije do praktične primjene svega što je naučila, Irenino predavanje mi bilo jedno od najljepših kojima sam prisustvovala."
Jasmina Stojanović, glavna i odgovorna urednica magazina "Sensa", Srbija

 

Živimo u vremenu kada se ubrzani način života uvelike odražava na sve veći broj djece koja imaju emocionalnih i ponašajnih problema. U zadnjih nekoliko desetljeća neuroznanost je došla do brojnih značajnih saznanja. Neuroznanstvenici su potvrdili da dječji mozak nije neki stroj koji je strukturiran po planu i programu došao na ovaj svijet, već je to nerazvijen ljudski organ koji će se, ovisno o okolini u kojoj odrasta, razvijati cijeli život. U tom razvoju roditelji igraju ključnu ulogu jer se na temelju našega odnosa s djecom formiraju temeljne strukture koje će doživotno obilježiti dijete kao osobu. O nama roditeljima uvelike ovisi razina emocionalne inteligencije djeteta koja je važan prediktor životne uspješnosti svake odrasle osobe.

Na ovoj edukaciji koja se sastoji od dva modula, dat ćemo vam smjernice koje će pomoći izgraditi kvalitetan odnos s djecom. Tatjana Gjurković će govoriti o privrženosti i terapiji igrom te objasniti zašto su važni i kako utječu na razvoj djece, a Irena Orlović će govoriti o oblicima komunikacije temeljene na razvoju mozga djeteta, koji će pomoći djetetu da vas čuje i stvori zdravu sliku o sebi.

Od našega odnosa ovisi razvoj emocionalne inteligencije djeteta koja je važan prediktor životne uspješnosti svake odrasle osobe zato ćemo tijekom edukacije dati smjernice koje će vam pomoći izgraditi zdrav odnos s djecom.

 

PRVI MODUL

 

 

"Dijete od roditelja nasljeđuje samo skicu, a način na koji će se
oblikovati i graditi dječji mozak ovisi o njegovoj interakciji najprije s roditeljima,
a potom i širim socijalnim okruženjem."

Irena Orlović

 

 

KAKO KOMUNIKACIJOM OBLIKOVATI SNAŽAN MOZAK DJETETA

Što možemo napraviti za razvoj djetetova mozga i kako komunikacijom utječemo na razvoj mozga, govorit će Irena Orlović, autorica nagrađivane web-aplikacije Pametnica, vlasnica i urednica izdavačke kuće Harfa putem koje je prethodnih 17 godina proučavala literaturu uglednih svjetskih neuroznanstvenika, psihologa i psihoterapeuta u području razvoja djece.
Vođena osobnim iskustvom kroz rad na ranoj stimulaciji sa svojim djetetom, koristeći neke od tih naslova, uredila je i objavila na hrvatskom jeziku seriju literature pod sloganom Knjige koje vole djecu. Prepoznata je od strane Udruge poslovnih žena KRUG jer je kao roditelj djeteta s poteškoćama u razvoju, uvidjevši da u Hrvatskoj nedostaje literature koja bi pomagala roditeljima u sličnoj situaciji, okupila stručni tim i pokrenula izdavačku kuću Harfa koja je danas prepoznata u javnosti kao kuća koja objavljuje literaturu renomiranih stručnjaka iz područja ranog razvoja djece.
Od strane iste udruge dobila je i nagradu kao Poduzetnica godine u kategoriji socijalnog poduzetništva, a pod pokroviteljstvom Predsjednice Republike Hrvatske. Trenutno je u procesu osnivanja inovativne Privatne osnovne škole s internacionalnim programom putem koje će djeca učiti jačati svoje kognitivne sposobnosti kroz socio-emocionalne programe. Certificirana je od strane njemačke krovne organizacije DVNLP kao savjetnica u neuro-lingvističkoj psihoterapiji (DVNLPt) i kao NLP – trener.

Na edukaciji će dati odgovore na sljedeća pitanja:

Kako komunikacijom izravno utječemo na oblikovanje dječjeg mozga?
Što znači pozitivan ili snažan mozak?
Zašto je emocionalni razvoj temelj intelektualnog razvoja?
Kako komunicirati kao učitelj, odgojitelj ili roditelj terapeut?
Kako putem komunikacije možemo oblikovati i integrirati mozak u razvoju? 
Zašto su roditelji najvažnija karika u odgoju i obrazovanju djece?
Kako pomoći djeci da crpe svoje potencijale i izrastu u najboljeg mogućeg sebe? 
Na što trebamo obratiti pozornost ako želimo da se mozak zdravo razvija u prvim godinama?​
Kako komunicirati s djecom da bi razumjela?

PRIJAVA JE OBAVEZNA. ISPUNITE PRIJAVNICU.

 

DRUGI MODUL

 

 

"Da bi dijete imalo zdrave socio-emocionalne vještine, ljudi u njegovoj 
okolini trebaju iste razvijati." 
Tatjana Gjurković

 

 

TOPLE PAHULJE I HLADNE BODLJE U EMOCIONALNOM POVEZIVANJU S DJETETOM

Kad bi dječja srca mogla priču ispričati, kakva bi ona bila? Prožeta toplinom i mekim pahuljama ili prošarana hladnim bojama? Svi želimo sretnu i nasmijanu djecu. I neka to jesu i neka to nisu. Što ih razlikuje? Tip emocionalne povezanosti, odnosno privrženosti koji su prvo stvarali sa svojim najvažnijim odraslim osobama, sto su za većinu roditelji a potom i s odgojiteljima, učiteljima i drugima koji su ostavili neobrisivi trag u njihovim srcima.

Na ovoj edukaciji razgovarat ćemo o tipovima privrženosti i kako utječu na našu interakciju s djecom. Kroz brojne iskustvene aktivnosti, imat ćete priliku produbiti razumijevanje o djeci te iste koristiti u svom radu s njima.

Tatjana Gjurković, mag. psihologije, certificirana transakcijska analitičarka – psihoterapeutkinja te registrirana terapeutkinja igrom, produbit će vaše znanje o emocionalnoj inteligenciji. Govorit će o važnosti samosvjesnosti vlastitih obrazaca osjećanja, razmišljanja i ponašanja kao i znanje o emocijama te će osvijestiti kako razgovarati s djetetom i kako poticati razvoj djetetove empatije, što je preduvjet za razvoj njegove socijalne svijesti i odgovornosti prema sebi i drugima. 

A dat će vam odgovore i na sljedeća pitanja:

Koje vještine terapije igrom možemo koristiti u odgoju djeteta? Zašto je nekoj djeci tako teško slijediti upute? 
Zašto neka djeca puno toga odbijaju I na prvu uvijek kažu “ne”? 
Zašto se neka djeca ne uključuju u igru s vršnjacima? 
Zašto neka djeca jako puno plaču? 
Zašto se neka djeca teško odvajaju od roditelja? 

 

 

PRVI MODUL

Kako komunikacijom oblikovati snažan mozak djeteta?
Irena Orlović

Kada: 12.3.2019. u 17.30 sati
Gdje: Školska knjiga, Masarykova 28, Zagreb
Trajanje: 4 školska sata, s pauzom od 20 minuta i vremenom za pitanja

PRIJAVA JE OBAVEZNA. ISPUNITE PRIJAVNICU.

 

DRUGI MODUL

Tople pahulje i hladne bodlje u emocionalnom povezivanju s djetetom
Tatjana Gjurković

Kada: 15.4.2019. u 17.30 sati
 Gdje: Školska knjiga, Masarykova 28, Zagreb
Trajanje: 4 školska sata, s pauzom od 20 minuta i vremenom za pitanja

PRIJAVA JE OBAVEZNA. ISPUNITE PRIJAVNICU.
 

Mjesto na radionicama rezervirat ćete tek uplatom kotizacije.

Edukacija je namijenjena roditeljima, odgojiteljima, učiteljima, psiholozima, pedagozima, socijalnim pedagozima, edukacijskim rehabilitatorima, logopedima, psihoterapeutima i svima drugima koje zanima ovo područje dječjeg razvoja.

Sve prolaznice i polaznici edukacije imat će priliku kupiti naše knjige po posebno sniženim cijenama, samo za njih za vrijeme trajanja edukacije.

 

CIJENA RADIONICA
Cijena pojedinačne prijavljene edukacije je 280 kn, a ukoliko ste odjednom prijavili oba modula, cijena je 560 kn. Za drugog roditelja cijena je 20% niža.

Tek uplatom kotizacije, mjesto na radionici je rezervirano za vas.
 

Podatci za uplatu: 
Pametnica, obrt za edukaciju i savjetovanje, vl. Irena Orlović
HR0623400091160500652 (PBZ)​, poziv na broj: 12032019.

Svi sudionici dobit će potvrdu o sudjelovanju.

 

Sudjelovanje je moguće otkazati isključivo pisanim putem (na mail adresu: pametnica@pametnica.me) najkasnije 7 radnih dana prije početka programa. Sudionici koji su odustali nakon tog roka ili ne prisustvuju programu, nemaju pravo na povrat kotizacije i dužni su platiti punu naknadu. Ako prijavljeni sudionik ne može sudjelovati na programu, može poslati drugog zamjenskog sudionika.

Pametnica zadržava pravo otkazivanja – u ovom slučaju, naknada se vraća u cijelosti. Popunjavanjem ovog obrasca za prijavu, prihvaćate ove odredbe i opće uvjete.

 

Vezana literatura:

      

 

 

 

Ovo je vrijeme kada djeca u potpunosti zaborave na školu, odbace udžbenike i puste "mozak na pašu". Misli se samo na igru, dvorišta, kompjuter i razno razne aktivnosti kojima dijete popuni dan, a roditelji kao roditelji, ne bi htjeli da im djeca zaborave čitati, pisati, množiti, dijeliti. Pitali smo psihologinju Maju Pivčević za savjet, učiti ili ne?

 

"Mislim da je važno preko ljeta dobro se odmoriti, i roditelj i djeca. Učiti trebaju oni koji trebaju iz nekog posebnog razloga. Možda se može pred kraj ljeta malo ponoviti gradivo. Možda se može uzeti neka dobra knjiga, a dijete će najčešće ‘kopirati’ roditelje. Na taj način ga možete potaknuti da vježba čitanje",  kazala je Maja Pivčević.

 

Ljeto nije samo dobrodošli odmor od škole i nego i prilika za druženje u obitelji. Psihologinja Maja Pivčević je također je naglasila kako roditelji mogu predložiti djeci da sami osmisle nekakve igre ili aktivnosti u svrhu međusobnog druženja i zabave. Tako se npr. mogu organizirati obiteljska natjecanja u plesanju, pjevanju ili pantomimi pa čak i mini-olimpijske igre u krugu obitelji ili prijatelja, na livadi, plaži i sve na kraju proslaviti simboličkom nagradom ili roštiljem.
 

Evo kako još možete malo vježbati s djetetom, a da mu ne uništite ljeto, kako to oni vole reći. 

Igra za putovanje – pamćenje registarskih tablica. Dok putujete, neka djeca proučavaju registracijske pločice automobila ispred vas. Neka preslože brojeve na pločici tako da dobiju najveći mogući troznamenkasti broj. Onaj tko složi najveći broj pobjeđuje. Potom mogu tražiti najmanji broj, itd.

Na slovo, na slovo – Zadajte jedno slovo i nabrajajte sve što u svom okruženju vidite, a da počinje zadanim slovom.

Sakupljanje kamenčića ili drugih predmeta iz prirode – Dijete prikuplja kamenčiće zaimljivih oblika, školjke, i sl. Može ih razvrstavati po veličini, boji i obliku, uspoređivati, brojati.

 

Roditelji obično tijekom ljeta provedu dva do tri tjedna godišnjeg odmora zajedno s djecom, no ostatak djeca provode kod baka i djedova ili su čak prepuštena sebi, televizoru, računalu ili ulici.

"Važno je baviti se što više fizičkom aktivnošću jer na taj način se stimulira rast i grananje moždanih stanica što je indirektno povezano s učenjem i mogućnošću usvajanja znanja. Naglasila bi roditeljima da što manje dozvoljavaju djeci pasivno sjedenje tj. da sjede pred TV-om, kompjutorima i tabletima te da ih potiču na fizičku aktivnost, da izlaze vani, u prirodu. Takva djeca su i zdravija, manje su pretila i boljeg imuniteta",  kaže Maja Pivčević.

 

Preneseno s Radio Dalmacije

 

Nepovoljni uvjeti odrastanja

Ako dijete živi s ljutitim, agresivnim ljudima, sklonim vikanju, izljevima bijesa, smijanju dječjim frustracijama i sl., u njegovu mozgu uspostavit će se veze među onim područjima koje će mu pomoći da bude vrlo budno i oprezno te stalno traži znakove tuđe ljutnje i agresivnosti. Isto tako, i sâmo će naučiti reagirati agresivno u konfliktnim situacijama. To je način na koji se određena ponašanja i doživljavanja prenose s jedne generacije na drugu. Drugim riječima, dijete agresivnog roditelja očekivat će agresiju od drugih ljudi, a na doživljenu agresiju, stvarnu ili samo pretpostavljenu, odgovorit će agresijom.

Biološku podlogu opisanog ponašanja čine dva puta prijenosa biokemijskih tvari u mozgu. Jedan je odgovoran za reagiranje u stresnim situacijama, a drugi za samoumirivanje.

U ranom djetinjstvu sustav odgovaranja na stres nije dovoljno razvijen te su bebe i mala djeca vrlo ranjiva i lako se uznemire. Djeca postaju preplavljena hormonom stresa (kortizolom) kada se ne osjećaju sigurno. To je obično u situacijama kada su odvojena od roditelja ili druge osobe koja za njih brine, kada te osobe na njih viču, prijete im, grube su, ponižavaju ih, ismijavaju njihove probleme, ignoriraju njihove zahtjeve, ne rješavaju njihove frustracije u svakodnevnim aktivnostima (hranjenje, odijevanje, igra, odnosi s drugom djecom), fizički ih ozljeđuju i sl.
Ukoliko su često izložena takvim ponašanjima, biološki mehanizam u mozgu prilagodi se danim uvjetima te razina hormona stresa postaje trajno povišena ili snižena, što je povezano s problemima u ponašanju. Odrasla osoba s tako oštećenim sustavom odgovora na stres lakše se uznemiri i pobudi odnosno postaje osjetljivija. Tada često pribjegava ublažavanju svoje situacije pomoću droga i alkohola, impulzivnim reagiranjem i sl. Osim toga, previsoka količina hormona stresa u organizmu ima i druge negativne učinke. Narušava rad imunološkog sustava te je povezana sa zdravstvenim problemima (srčani problemi, pretilost i dr.). K tome, visoka količina kortizola oštećuje i dovodi do odumiranja stanica u različitim dijelovima mozga, što je naročito štetno tijekom prvih godina života, kada se mozak najintenzivnije razvija, a u konačnici remeti i rad drugih sustava mozga, npr. sustava samoumirivanja.

Sustav samoumirivanja ima funkciju ublažavanja pobuđenosti u neugodnoj situaciji. Dok roditelj umiruje dijete držanjem, maženjem, nježnim glasom i sl., u mozgu djeteta luče se biokemijske tvari (endorfini, oksitocin i serotonin) koje dovode do osjećaja smirenosti, sigurnosti i zaštićenosti u odnosu s drugim ljudima. Ukoliko ovaj sustav ne radi djelotvorno, dijete može izrasti u osobu koja teško ostaje smirena u stresnim situacijama, odnosno koja je sklona izljevima ljutnje i agresivnom ponašanju.

Neravnoteža biokemijskih tvari u mozgu stvara predispoziciju za psihičke smetnje koje ne moraju odmah biti vidljive, već se mogu pojaviti i desetljećima kasnije. Te smetnje mogu varirati od tjeskobe, problema sa spavanjem i visokog rizika za razvoj posttraumatskog stresnog poremećaja, ukoliko je osoba izložena traumatskom događaju, do poremećaja ličnosti (npr. antisocijalnog i graničnog), socijalne fobije i sl.

Tako su, na primjer, djeca čiji su roditelji grubi i agresivni ili im tijekom ranog djetinjstva ne pomažu razriješiti svakodnevne frustracije i uznemirenosti te razvijati samokontrolu, često sklona razviti antisocijalni poremećaj ličnosti. Jedno je istraživanje pokazalo da je na temelju nedostatka tople, emocionalne povezanosti između roditelja i djeteta u dobi od 2 godine bilo moguće predvidjeti nemogućnost samokontrole djeteta i kasnije antisocijalne smetnje u ponašanju.

Dakle, ukoliko je dijete u stanjima visoke uznemirenosti i pobuđenosti često prepušteno sâmo sebi, mozak se ne razvija na optimalan način. Putem tako izmijenjene građe mozga, ta se učestala stanja prevode u trajne karakteristike osobe, odnosno u njezin stil nošenja s uznemirujućim situacijama (Schore, 2001.). Drugim riječima, bez toplih i suosjećajnih ranih odnosa s drugim ljudima, posebice s roditeljima, čovjekov se mozak najvjerojatnije neće adekvatno razviti, odnosno neće ostvariti sve svoje biološke potencijale.

 Izvor: Mirna Đorđević /www.istrazime.com

 

Stanke za mozak i vježbe fokusirane pažnje pomažu djeci da se opuste i pripreme za učenje

 

Pauze od razmišljanja, tzv. stanke za mozak – kratke neakademske stanke čija je svrha pomoći učenicima da se pripreme za učenje ili se iznova usmjere na određeni zadatak i vježbe fokusirane pažnje u kojima učenici usmjeravaju pažnju na zadanu aktivnost, osjećaj, događaj, donose brojne dobrobiti djeci koja ih prakticiraju jer pomažu mozgu rasteretiti se i pripremiti se na učenje.

Stanke za mozak kreiraju stanje opuštene budnosti dok vježbe fokusirane pažnje pomažu usporiti i usredotočiti se na poticaj, poboljšavajući svoje izvršne funkcije održavanja pažnje i emocionalne regulacije. Ovim se praksama disciplina vježba proaktivno, prije nego što nastanu bilo kakvi problemi.

Vježbe koje slijede jednako funkcioniraju kod učenika nižih i viših razreda osnovne škole, ali i kod starijih. Možete ih prakticirati kod kuće, kad dijete treba savladati veću količinu gradiva ili ima puno domaće zadaće, ali i u razredu.

 

STANKE ZA MOZAK

 

Guljenje mandarine

Dajte djetetu mandarinu. Za početak, neka pogodi što će raditi s njom sljedećih nekoliko minuta, prije nego je pojede. Možete pitati i podsjeća li ga mandarina na ljudski mozak, na koji način?
Zatražite da drži mandarinu iza leđa, ili da zatvori oči, pa neka je tako pokuša oguliti, a da ostane cijela (za stariju djecu, iza leđa, mlađu, sa zatvorenim očima).

Je li bilo lagano? Teško? Teže nego je dijete očekivalo? Koliko brzo je dijete ogulilo mandarinu? Dok dijete jede mandarinu, razgovarajte o mirisu, teksturi, osjećajima i možda ponekom potaknutom sjećanju.  Ova aktivnost otpušta stres, pomaže koncentraciji i stvara ugodu (mirisi).
 

Zrcalne slike (igra u paru)

Sjedite nasuprot djetetu. Na komadu papira, dijete crta sliku koja ima nekakvu vezu s predmetom koji će učiti nakon aktivnosti ili iz kojeg ima zadaću. Pokušavate precrtati sliku i pogoditi što slika predstavlja. Nakon toga zamijenite uloge. Ova aktivnost opušta stres i pomaže koordinaciju ruke i oka.

Ova aktivnost je zanimljivija kad se radi u razredu, s po dvoje učenika u paru.
 

Lijevanje vode

Dajte djetetu dvije male papirnate ili plastične čaše, a jednu napunite vodom. Neka dijete vježba izlijevati vodu iz jedne čaše u drugu i samo pronađe ritam lijevanja tekućine. Nakon nekoliko pokušaja, neka proba lijevati vodu, polako i oprezno, sa zatvorenim očima. Za tridesetak sekunda neka samo pogleda koliko mu je uspjelo preliti iz čaše u čašu bez prolijevanja. Ova vježba djeluje opuštajuće i pomaže koordinaciju pokreta.
 

Plaženje jezika

 Uz pomoć papirnate maramice, neka dijete proba isplaziti jezik najdalje što može. Ova aktivnost opušta grlo, nepce, vrat i moždano deblo. Razmislite čime biste ovu "vježbu" mogli učiniti još zabavnijom.
 

Pjevušenje

Brojni su načini kako od pjevušenja učiniti korisnu pauzu. Dijete može odabrati jednu riječ koju će pjevušiti, jedna osoba može "zadati melodiju ili riječi" koju onda dijete (ili više djece, ako se radi u razredu) ponavlja. Uz odabranu melodiju pjevušenja, mogu se uključiti pokreti ruku i nogu u ritmu pjesme.

Ova aktivnost otpušta stres i blokade.
 

Šaranje s obje ruke

Neka dijete drži flomastere različite boje, u svakoj ruci po jedan i šara istovremeno s obje ruke po papiru, u ritmu glazbe jedno30 sekundi. nakon toga, neka promotri crtež i proba prepoznati na njemu likove ili ukazati na čudne šare koje su proizašle iz šaranja.
 

Pisanje

Neka dijete odabere riječ po izboru i napiše je nekoliko puta dominantnom rukom. Nakon toga, neka je ponovo napiše drugom rukom.
neka opiše kako se osjećalo, na koji način je osjećalo težinu kod pisanja i kakve je osjećaje imalo u mozgu dok je pisalo nedominantnom rukom.

 

VJEŽBE FOKUSIRANE PAŽNJE

 

Disanje

Neka dijete duboko udahne, dižući obje ruke u zrak iznad glave i zadrži dah četiri sekunde.  Dok izdiše, neka polako spusti ruke iza vrata i nježno masira svoj vrat.  Udah i izdah ponavlja nekoliko puta, po želji, sve dok ne osjeti opuštanje i smirenje.
 

Ocrtavanje obrisa ruke

Flomasterom ili bojicom, dijete ocrtava trag svoje ruke po papiru, ne dižući flomaster s papira. Ponavlja onoliko puta koliko je potrebno da osjeti smirenje. Dok ocrtava ruku, dijete je fokusirano na disanje.
 

Plivanje u dubokome

Neka dijete legne na trbuh i pokreće proizvoljno ruke i noge uz udah i izdah pet puta. Kod šestog udaha, neka polako opusti ruke, još uvijek lupajući nogama. Sa sedmim udahom, prestaje s pokretima i opušta tijelo ležeći mirno i zamišlja kako uranja u vodu ili, zamišlja da je na oblacima koji ga vuku prema gore.
Sugerirajte djetetu da zamisli da je u bestežinskom stanju i da lebdi ili pluta na svom omiljenom mjestu. Dijete usput može zamišljati različite boje i zvukove, dok duboko diše nekoliko minuta.
 

Kockica leda

Dajte djetetu kockicu leda, da je drži u ustima ili u ruci. Uputite ga da ne grize kockicu i ne razbija je nego da pažnju usmjeri na to kako se ona topi i smanjuje. Dijete može zamisliti kako se njegov problem ili stres otapa zajedno s kockicom leda.  
 

Stablo balansiranja

Neka dijete stavi obje noge čvrsto na tlo. Postupno, dijete diže jednu nogu do koljena druge noge i dotakne unutrašnjost koljena stopalom. Istovremeno podiže ruke iznad glave. Stojeći tako na jednoj nozi, dijete može probati raširiti ruke kao što stablo širi svoje grane.
nakon nekog vremena, dijete ponavlja radnju s drugom nogom.
Dijete može glumiti i stablo na vjetru ili čak nevremeno, kad će usredotočiti pažnju na to da, unatoč gibanju grana (ruku), stablo stoji čvrsto na tlu.
 

Fokus na ravnoteži

Neka dijete stoji na jednoj nozi dok drugu drži u zraku. Sa svakim udahom, neka dijete proba podignuti nogu još malo više. Pažnja je usredotočena na jednu točku pred djetetom ("sidro" koje čuva ravnotežu) i na to koliko visoko dijete može podignuti nogu.
 

Nežvakanje žvakaće gume

Dajte djetetu žvakaću gumu i zatražite da je drži u ustima minutu, ali bez žvakanja. Neka dijete osjeti što se događa u ustima, osvijesti kakav okus ima guma za žvakanje kad je dijete ne žvače.

 

Sve navedene aktivnosti lako može provoditi roditelj sa svojim djetetom, prije nego što dijete krene pisati domaću zadaću ili učiti. Osobito je vrijedno prakticirati ih kad je dijete vidno uznemireno, u strahu i pod stresom jer ćete mu ovim "vježbama" pomoći sniziti razinu stresa i pripremiti mozak na učenje. Jer, djeca najbolje uče kad su opuštena i osjećaju se zaštićeno i smireno.

Ove je aktivnosti moguće provoditi i u učionici, a to je posebno vrijedan dar koji nastavnici mogu dati svoj djeci. Djeca dolaze iz različitih okruženja i neka odrastaju u bitno stresnijem okruženju od drugih, u nepovoljnijim uvjetima. Ove aktivnosti mogu im pomoći pripremiti se za lakše praćenje nastave i usvajanje gradiva. Emocionalna regulacija čiji razvoj ove aktivnosti potiču, pomoći će djeci i u ostalim životnim situacijama.

 

Izvor: Edutopia
 

 

 

Sa svih strana čujemo: STEM, treba razvijati STEM, u STEMu je budućnost… STEM područja (fizika, kemija, biologija, geologija, tehnologija, inženjerstvo, matematika) doista su u 21. stoljeću…

 

…ključ uspješnog gospodarskog razvoja u svijetu i trebaju postati temelj obrazovanja novih generacija. Ali ne tako da se učenici obaspu novim hrpama informacija i znanja.

Ne ovisi razvoj gospodarstva o tome da naša djeca postanu doktori fizike, kemije, biologije, matematike, da svi nauče kodirati… Ne, riječ je o nečem sasvim drugom: treba im razviti naviku da RAZMIŠLJAJU kao znanstvenici i da znanstveni način razmišljanja i rješavanja problema primijene u svemu čime se bave, bio to posao, obitelj, osobni razvoj…  Društvo u kojem ljudi razmišljaju, a još pritom razmišljaju kao znanstvenici, a ne kao krdo kojim je lako manipulirati – zvuči gotovo nestvarno, zar ne?

 

• Kako naučiti djecu da razmišljaju kao znanstvenici?

Jedan od najboljih odgovora na to pitanje nudi portal Order-Essay.com svojom odličnom infografikom o sedam navika razmišljanja koje treba razviti da bismo mogli razmišljati kao znanstvenici.

 

 

Matematičar-filozof, Bertrand RUSSELL još je u ona predinformatička, predglobalizacijska i pretkonzumerska vremena čvrsto vjerovao da bez znanstvenoga načina razmišljanja nema demokracije. Naučiti djecu razmišljati kao znanstvenici znači i zaštiti ih od pranja mozgova i medijskih manipulacija.

Carl SAGAN bio je jedan od najvećih popularizatora znanosti i znanstvenoga načina razmšljanja, astronom i sjajan filozof, žestoki pobornik zdravorazumskoga razmišljanja i majstor životne ravnoteže između skepticizma i otvorenosti. U jedoj od svojih najboljih knjiga (The Demon-Haunted World: Science as a Candle in the Dark, 1995.) u poglavlju znakovito naslovljenom The Fine Art of Baloney Detection sastavio je svojevrsan popis alata za obranu od najrazličitijih vrsta manipulacija na koje smo skloni nasjedati i zabluda u koje nas svjesno uvlače oni koji se time žele okoristiti. Tim se alatima znanstvenoga mišljenja jednako uspješno moguće oduprijeti samozvanim vidovnjacima, šamanima, vjerskim fanaticima, ratnim huškačima, potpaljivačima mržnji, sijačima panike, političkim hazarderima, kao i svim vrstama reklama i drugih brojnih medijskih sadržaja koji vrijeđaju zdravu pamet i cilj im je pasivizirati i zaglupiti mase…

 

Ovo je Saganovih neobično korisnih devet samoobrambenih alata znanstvenoga mišljenja iz toga poglavlja:

1. Kad god je to moguće nastoj pronaći neovisnu potvrdu "činjenice".

2. U raspravu o dokazima uključi zagovornike različitih gledišta.

3. Ne nasijedaj argumentima autoriteta i struktura, oni su pravili pogreške i u povijesti, pravit će ih i ubuduće. U znanosti nema autoriteta, samo većih i manjih stručnjaka.

4. Nikad se ne zaustavljaj na prvome što ti padne napamet. Smišljaj i zavrti što više ideja i hipoteza, pa ih onda malim testovima pokušaj rušiti jednu za drugom. Velika je vjerojatnost da se među onima koje preostanu kriju pravi odgovori.

5. Ideje i hipoteze samo su usputne stanice u potrazi za znanjem. Pokušaj se ne vezati za ideje i hipoteze samo zato što su tvoje. Traži im alternative, pronađi dobre razloge za njihovo odbijanje ili prihvaćanje. Kad sa svih strana izbrusiš svoje ideje i hipoteze, uvjerljivije ćeš ih prezentirati drugima.

6. Kvantificiraj. Potkrijepi nekom mjerom, brojevima. Mjerljivi pokazatelji o onomu što tvrdiš jedini su način da opovrgneš one koji tvrde suprotno. Ono što je nejasno i nemjerljivo uvijek je potencijalni izvor različitih interpretacija. ( I, da, sve je mjerljivo, iako se u nekim slučajevima kvantificiranje čini nemogućim. Smatraj to izazovom.) 

7. Kao i svaki lanac, i lanac argumentacije jak je koliko je jaka najslabija karika u njemu. 

8. Drži se pravila Occamove britve: kad si suočen s dvjema hipotezama koje podjednako dobro objašnjavaju istu stvar – odaberi jednostavniju.

9. Ništa u znanosti nije vječno, znanja su privremena, otvorena za propitkivanje, korigiranje, odbacivanje i zamjenu novima… Razmotrimo ideju da je naš svemir i sve u njemu samo jedna elementarna čestica nekog mnogo većeg svemira. Kako da potvrdimo ili odbacimo tu ideju kad ne možemo steći informacije izvan našeg svemira? Moramo biti u mogućnosti izvana provjeravati svoje tvrdnje. I najokorjeliji skeptici moraju dobiti priliku da slijede svoje rasuđivanje, udvostruče svoje eksperimente i provjere mogu li novim ispitivanjima pobiti stare rezultate i stara znanja.

 

STEM jest rješenje. Naučimo svoju djecu da u praktičnome životu razmišljaju kao znanstvenici, a ne kao šarlatani i muljatori. Time ćemo im pomoći da pokrenu promjene u gospodarstvu, ali i promjene u društvu. Imamo li alternativu? Nekako se bojim da nemamo: ili korupcija, bahati kriminal, huškanje i zaglupljivanje… ili – razvijena navika da razmišljamo kao znanstvenici i ne damo se vozati. 

 

Piše: Dinka Juričić

Izvor: skolskiportal.hr

Fotografija: freepik.com

 

Škola je veliki teret za djecu. No što točno treba smatrati sastavnim dijelom tog opterećenja – broj sati, domaću zadaću, izvannastavne aktivnosti? Autor ovog teksta vjeruje …

… kako djeca nisu umorna od broja sati, već od kvalitete i organizacije školskog života.

Mnogi stručnjaci i dalje vjeruju kako su svi problemi učenika povezani s brojem sati. Međutim, teorija djeluje pomalo sumnjivo i ne odgovara situaciji u stvarnosti. Djeca u vrtiću provode i do deset sati i ne umaraju se, kao i predškolci u produženom boravku. Odrasli ljudi provode na poslu devet ili deset sati i čine to cijeli svoj radni vijek. Samo je, eto, škola potpala pod brigu o obvezatnom neumaranju učenika, iako se čini da djeca školske dobi imaju neobično razvijen kognitivni interes. Bez obzira na to koliko nastavnih sati imaju djeca, ne vjerujem da je to uzrok njihovoj premorenosti.

Osim toga, ako uvjerite jedanaestogodišnjake da je od šest do osam nastavnih sati dnevno opterećenje, kako će se osjećati nekoliko godina kasnije kao odrasla zaposlena osoba? Uostalom, rad, pa čak i težak rad nisu sami po sebi znak bolesti. Svaka odrasla osoba, nakon što je odradila smjenu i učinila nešto korisno ili važno, dolazi kući s prirodnim umorom, ali ne i osjećajem boli, već postignuća. Odmara se i oporavlja te sljedećeg dana ponovno odlazi na posao.

Kako bih istražio uzroke dječje preopterećenosti školom, proveo sam jedan dan u privatnoj školi i promatrao njezin život iznutra. Na kraju su dana u mojoj bilježnici bila zapisana tri glavna razloga dječje premorenosti školom.
 

Buka

Odlazak iz jedne učionice u drugu traje desetak minuta tijekom kojih djeca upiju golemu porciju nezdrave buke koju treba „probaviti”. Stručnjacima je poznat izraz „zamor bukom”. Osoba koju je zahvatilo ovakvo stanje dolazi kući „mrtva umorna”, na primjer osoba koja je provela dan na aerodromu, čak i ako je tamo prosjedila čitav dan u ležaljci ispijajući limunadu.
 

"Mini stresovi"

Oni dovode djecu u stanje stalne napetosti naprežući njihov živčani sustav. Između deset i petnaest prozivki iz sata u sat, uz četiri do pet poziva na ploču. Dodajmo tome i pet do šest ciničnih opaski, prijekora učitelja i uvrede vršnjaka. Tu su i gužva u WC-u, nedostatak novca i mobiteli. Otprilike 20-25 malih stresova dnevno.
 

Dosada

Većina je gradiva jednostavno nezanimljiva. Uz to treba ga i zapamtiti učeći ono što je nepotrebno i nezanimljivo. Pokušajte sjediti na predavanju gdje vam nude monotone izvještaje jedan za drugim. Bit ćete iscrpljeni za dva sata.

 

Preneseno sa Školskog portala