Učiteljica Rosie iz britanskog Birminghama je pomoću jednostavnog, snažnog trika pokazala djeci strašne posljedice zlostavljanja među vršnjacima.

 

Rosie DUTTON putuje od škole do škole i uči djecu o opuštanju i meditaciji. Nedavno je na Facebooku objavila lekciju kojom je pokazala djeci razarajuće posljedice koje može imati zlostavljanje, piše Mashable.

Za početak, Dutton je objasnila kako se NJENA LEKCIJA TEMELJI NA DVIJE JABUKE.

Iako su naizgled djelovale identično, jednu od njih je učiteljica prije početka nastave više puta bacila na pod, bez da je to rekla djeci.

Djeca su zatim opisivala jabuke, obje su izgledale isto, obje su bile crvene, slične veličine i djelovale dovoljno sočno za pojesti.

Jedna je jabuka manje vrijedna

“Uzela sam jabuku koju sam bacala na pod i rekla djeci kako mi se ne sviđa ova jabuka, kako mislim da je odvratna, boja joj je užasna, a petljka prekratka” objašnjava Dutton. “Rekla sam im da zato što se meni ne sviđa, ne bi se trebala niti njima, pa bi ju trebala isto zvati pogrdnim imenima.”

Neka su ju djeca gledala kao da je luda, ali jabuka je išla od jednog do drugog djeteta i svi su joj govorili pogrdne stvari:

• “Ti smrdljiva jabuko”

• “Nije mi jasno zašto uopće postojiš”

• “Sigurno si puna crva” …. i tome slično.

Nakon toga je učiteljica poslala drugu jabuku po razredu, a sva su joj djeca govorila samo lijepe riječi:

• “Ti si prekrasna jabuka”

• “Kako imaš sjajnu boju kože” … i tako dalje.

“Zatim sam podigla obje jabuke, i ponovo govorila o sličnostima i razlikama.

Nije bilo promjene, obje su jabuke i dalje izgledale isto.

A zatim sam razrezala jabuke.

Jabuka prema kojoj smo bili dobri bila je čista, svježa i sočna iznutra.

A jabuka kojoj smo govorili ružne stvari bila je iznutra sva izudarana i zgniječena”, priča učiteljica.

“Mislim da je djeci odmah sve bilo jasno. Stvarno su shvatili, kada smo vidjeli kako jabuke izgledaju iznutra, što se događa unutar svakoga od nas kada nas netko maltertira riječima ili djelima.”

Dutton je rekla djeci kako je namjerno natukla jednu jabuku prije nastave kako bi objasnila da mi najčešće niti ne primjetimo kako naše riječi nanose bol drugima.

To je jako utjecalo na njih.

Djeca su razumjela.

 

ZATIM JE OBJAŠNJAVALA STRAŠNE UČINKE TAKVOG ZLOSTAVLJANJA

“Kada se ljude zlostavlja, a posebno djecu, oni se iznutra osjećaju strašno i ponekad ne pokazuju drugima kako se stvarno osjećaju. Da nismo razrezali tu jabuku, nakada ne bismo saznali koloko smo joj boli nanijeli” – objasnila je učiteljica.

Za razliku od jabuka, mi to možemo spriječiti.

Možemo naučiti djecu kako nije OK reći ružne stvari drugima.

Možemo naučiti našu djecu da se zauzmu jedno za drugo i prekinu bilo koji oblik zlostavljanja.

Ako nitko ništa ne učini unutra će nastajati sve veća šteta. Jezik nema kosti, ali je dovoljno jak da vam slomi srce, pa budite pažljivi sa svojim riječima.

“I ne zaboravite biti dobri prema onima koji to nisu; njima je vaša dobrota najpotrebnija”, na kraju je napisala Dutton.

 

 

Nekoliko dana kasnije učiteljica Rosie DUTTON  iz britanskog Birminghama ponovo je objavila na Facebooku zahvalu svima koji su joj slali poruke u vezi njezine lekcije.

"Nadam se da svi možemo uzeti pouku od jabuka (i mnogo više) za budućnost ali i početi s otovrenim  razgovorom s našom djecom o boli koje naše riječi mogu uzrokovati" –  napisala je.

"Idemo podržavati jedni druge – napisala je – i biti ljubazaniji. Treba raditi na sebi i na tome da sada počnemo jačati emocionalnu otpornost svakog djeteta.“ Nije zaboravila i neljubazne ljude: "Također, ne zaboravite biti dobri prema neljubaznim ljudima, njima to najviše treba." 

 

Izvor: skolskiportal.hr

 

 

Prvi sat nakon poroda neobično je važan za majku i dijete. Dijete se tada nalazi u stanju tihe budnosti i svim svojim osjetilima upija informacije o svijetu oko sebe. Ono proučava majčino lice, sluša njezin glas, osjeća toplinu njezinog tijela, upija njen miris i uživa u prvom kušanju majčinog mlijeka. Majka se u tom periodu intenzivno zbližava sa svojim novorođenim djetetom i u njoj jača osjećaj ljubavi za njega potpomognut hormonima koji se izlučuju tijekom kontakta kožom na kožu i prvog podoja.

U prvom satu novorođenče je sposobno za nevjerojatan pothvat – stimulirano nježnim dodirom majke, posve samo može otpuzati dug put preko njezinog mekanog trbuha sve do dojke. Prvi djetetov nježni dodir dojke stimulira izlučivanje hormona oksitocina koji omogućuje otpuštanje mlijeka i pojačava osjećaj ljubavi za dijete. Novorođenče tada započinje svoj prvi podoj – omirisat će i obliznuti majčinu bradavicu, te konačno dojku zahvatiti ustima i početi sisati.
 

Zašto su kontakt kožom na kožu i prvi podoj unutar sat vremena nakon rođenja tako važni?

Dijete se nakon rođenja i života u zaštićenoj okolini maternice mora suočiti s brojnim stranim bakterijama. Polaganjem djeteta na majčina prsa neposredno nakon poroda i omogućavanjem ranog podoja, njegova će se koža i probavni sustav kolonizirati bakterijama s majčinog tijela te će za njih kroz kolostrum dobiti antitijela. Kad se dijete neposredno nakon poroda odvoji od majke, izloženo je raznim drugim bakterijama iz okoline i s liječničkog osoblja koje su potencijalno puno opasnije za njega i izlažu ga većem riziku od infekcije.

U prvom podoju novorođenče siše kolostrum – tekućinu koja se u dojkama nalazi od sredine trudnoće i savršena je hrana za prve djetetove dane. Kolostrum sadrži veliku količinu imunoglobulina i drugih zaštitnih antitijela pa se smatra ne samo prirodnom hranom već i lijekom. Zato ga se često naziva i djetetovim prvim cjepivom. Kolostrum pomaže novorođenčetu regulirati razvoj vlastitog imunog sistema. Imunoglobulini se kod prvog podoja šire u sluznici želučano-crijevnog trakta i tamo sprječavaju prodor i širenje bakterija i alergena. Kolostrum ima i laksativna svojstva – potiče i ubrzava izlazak mekonija iz bebinih crijeva, a time i izbacivanje bilirubina koji je odgovoran za žuticu kod novorođenčadi. Bogat je i vitaminom A koji štiti oči i smanjuje mogućnost infekcije.
 

Kontakt kožom na kožu umiruje novorođenče, ono jednoličnije diše i rad srca mu je pravilniji.

Unutar dvije minute od početka kontakta kožom na kožu, temperatura majčinih prsa povisuje za 0,5 stupnjeva Celzijusa, čime majčin organizam osigurava održavanje topline novorođenčeta. Dodatno, u kontaktu kožom na kožu, ritam majčina srca i disanja pomažu reguliranju djetetovih vitalnih znakova.

Majčino tijelo pomaže održati i regulirati toplinu tijela novorođenčeta što je osobito važno kod prerano rođene i djece male porođajne težine. Jedno zapanjujuće istraživanje pokazuje da se temperatura majčinih prsa povisuje za 0,5 stupnjeva Celzijusa unutar dvije minute nakon što je beba u kontaktu s njezinim prsima! Majka je najbolji grijač za svoje dijete. Dijete je nakon poroda dovoljno samo obrisati čuvajući sloj verniksa (bijela masna naslaga na koži djeteta), položiti ga na gola majčina prsa i pokriti ih zajedno jednim pokrivačem.
Kontakt kožom na kožu umiruje novorođenče, ono jednoličnije diše i rad srca mu je pravilniji.

Dodir bebinih usta s majčinom bradavicom dovodi do otpuštanja hormona oksitocina u majke koji izaziva kontrakcije maternice, omogućuje prirodan porod posteljice te smanjuje dugotrajno krvarenje; potiče izlučivanje drugih hormona koji utječu na osjećaj smirenosti i opuštenosti majke te "zaljubljenosti" u svoje dijete te potiče otpuštanje mlijeka koje se stvara u dojkama.
 

Bez jasnih medicinskih indikacija ne bi trebalo ometati taj povezujući proces majke i djeteta koji se zbiva odmah nakon poroda.

Podoj u prvom satu života olakšava dobro postavljanje djeteta na dojku i omogućava majci dobar početak dojenja. U prvom satu nakon poroda djetetov je refleks sisanja najjači zbog čega ono lakše pravilno prihvaća dojku. Žena se zbog uspješnog prvog podoja osjeća osnaženo i s većim samopouzdanjem ulazi u razdoblje dojenja.

Istraživanja pokazuju da su kontakt koža na kožu nakon poroda i rani prvi podoj povezani s duljim isključivim dojenjem i duljim sveukupnim trajanjem dojenja što vodi k prosječno boljem zdravlju djece i smanjenoj smrtnosti djece u kasnijoj dobi. Svjetska zdravstvena organizacija i UNICEF preporučuju da djeca isključivo doje u prvih 6 mjeseci života, te da nastave dojiti uz primjerenu dohranu do druge godine ili dulje, koliko god to majka i dijete žele.

Preneseno s Roda.hr

 

 

Pozivamo vas da nam se pridružite u Splitu! Provedimo zajedno vrijeme u učenju, rastu i upoznavanju sebe. Na ovom seminaru ćete otkriti kako funkcionira vaš mozak i mentalni sklop. Što je to što vas pokreće i daje smisao životu. Na temelju čega donosite odluke.
 

Tijekom prvog dana seminara upoznat ćete sebe i svoj unutarnji svijet kroz roditeljstvo. Saznat ćete kako funkcionira dječji mozak, a kako vaš, te kako pomoći djetetu da izgradi zdrav mentalni sklop.
Tijekom drugog dana seminara dublje ćete upoznati svoj unutarnji svijet. Otkrit ćete što je to što vas pokreće, a što je to što nas sve sputava da živimo svoju životnu strast. Na temelju čega i kako donosimo odluke u životu.

 

DISCIPLINA SA SRCEM
Kako izgraditi dobar odnos sa svojom djecom i kako zajednički rasti

Split, 21.3.2020.

GRIT: Budite uporni i pronađite svoju životnu strast
Otkrijte pokretačke snage u Vama te izgradite dobar i nježan odnos prema sebi

Split, 22.3.2020.

 

PRIJAVITE SE OVDJE!

 

 

 

 

 

"Kao netko tko voli slušati seminare, predavanja i tribine o dječjem razvoju, posjetila sam i edukaciju Irene Orlović na temu kako komunikacijom oblikovati dječji mozak i bez greške mogu reći da je to bila jedna od najzanimljivijih edukacija na kojima sam bila. Irena itekako zna prenijeti svoje znanje i iskustvo, ali možda i važnije od toga, zna prenijeti emociju – emociju da vi to možete primijeniti bilo da ste stručnjak koji se bavi djecom ili roditelj. Od nje dobivate i znanstveno utemeljene informacije i način praktične primjene – u prijevodu, cijeli paket koji vam je potreban za dalje."

Marija Končar, magistra defektologije, autorica bloga www.pitajtedefektologa.com, autorica seminara "Igrom do znanja"

 

 

Je li Vam se ikada dogodilo da pričate (štoviše vičete), ali vas dijete ne čuje niti razumije?

Događa li Vam se da ponekad kao roditelj gubite kontrolu nad svojim životom?

Jeste li ikada imali osjećaj da disciplina koju primjenjujete ne funkcionira ma što Vi napravili?

 

Prije nego što odgovorite, želim vas zamoliti da potpuno zaboravite sve što ste do sada znali o disciplini. Zaboravite značenje te riječi i zaboravite na ono što ste čuli kako roditelji trebaju reagirati kada djeca učine nešto što ne bi trebala.

Umjesto toga, postavite sebi pitanje: jeste li otvoreni da barem razmislite o drugačijem pristupu disciplini? Pristupu koji će vam pomoći ostvariti vaše trenutne namjere da vaše dijete učini pravi stvar u trenutku, ali i dugoročne ciljeve da mu pomognete da postane dobar čovjek koji je sretan, uspješan,  ljubazan, odgovoran i čak i samodiscipliniran? Ako je to slučaj, onda je ovo edukacija za Vas.

 

Pozivamo Vas da nam se pridružite u rastu i razvoju, na radionici

 

DISCIPLINA SA SRCEM

Split, 21. ožujka 2020.
od 10 do 15 sati u Hotelu Park

 

PRIJAVA NA EDUKACIJU JE OBAVEZNA. POPUNITE PRIJAVU!

 

Opis radionice

Cilj ove radionice je pomoći svima onima koji su zainteresirani za zdrav mentalni razvoj djece da razumiju način na koji se dječji mozak i um formiraju u prvim godinama, te kako mi odrasli utječemo na to formiranje. Na radionici ćemo praktično proći načine terapeutske komunikacije i discipliniranja koji podržavaju zdrav razvoj djeteta. Radit ćemo tehnike koje mogu pomoći da se izgradi povezujući odnos od kojega dobrim dijelom ovisi daljnji razvoj djetetovih, kako socio-emocionalnih tako kognitivnih sposobnosti, o čemu se manje govori danas. Polaznici edukacije će dobiti uvid u ljudski mentalni sklop i načine njegova funkcioniranja, te će steći kompetencije potrebne da pomognu djetetu graditi zdravu sliku o sebi, ali i kompetencije koje će im pomoći da razumiju sebe i grade bolje partnerske, prijateljske ili poslovne odnose.
 

Na radionici, Irena Orlović dat će odgovore na sljedeća pitanja:

• Zašto je emocionalna inteligencija temelj intelektualnog razvoja?
• Kako iz najtežih životnih situacija izvući samo najbolje?
• Kako rasti kroz proces odgoja djece?
• Kako izgraditi dobar povezujući odnos s djetetom?
• Kako razgovarati s djetetom da vas dijete čuje?
• Kako oblikovati svoj, a potom i djetetov mozak otvoren za dalji razvoj?
• Kako probuditi neograničenu unutrašnju snagu?
• Kako komunicirati poput terapeuta?
• Kako putem komunikacije možemo oblikovati i integrirati mozak u razvoju?
• Zašto su roditelji najvažnija karika u odgoju i obrazovanju djece?
• Na što posebno trebamo obratiti pažnju ako želimo da se mozak djeteta zdravo razvija u prvim godinama života?
• Kako poticati razvoj empatije kod djece?
• Kako terapeutsko pričanje priča djeluje iscjeljujuće na djecu?
• Kako izrađivati terapeutske priče?
• Kako koristiti priče kao prevenciju trauma i kreiranje novih osnažujućih iskustava?

 

Datum: 21.3.2020.
Početak: 10h
Trajanje: od 10 do 15h
Mjesto održavanja:  Hotel Park, Split

PRIJAVITE SE OVDJE!

 

 

 

Rasti i razvijati se moramo u svim područjima, ne samo kao roditelji. A kad smo zadovoljniji u svim područjima, bit ćemo uspješniji i kao roditelji. Nema većeg dara za djecu nego da odrastaju uz roditelje koji nisu zanemarili svoj rast i razvoj!
 

 

Pomoći ću vam otkrijete pokretačke snage u vama te izgraditi dobar i nježan odnos prema sebi drugog dana seminara, na radionici:

 

GRIT: Budite uporni i pronađite svoju životnu strast

Split, 22. ožujka 2020.
od 10 do 15 sati u Hotelu Park

 

PRIJAVA NA EDUKACIJU JE OBAVEZNA. POPUNITE PRIJAVU!

 

"Strast i upornost su mi pomogle da izađem iz najtežih životnih situacija. Kad sam osvijestila svoju životnu misiju i svrhu, ništa se više nije činilo teškim.
Na ovoj radionici želim podijeliti s vama kako sam uspjela pronaći svoju životnu iskru te uz pomoć nje izgraditi uspješan business. Upoznat ću vas i s tehnikama koje vam mogu pomoći da pronađete svoju strast, zadržite fokus na njoj te budete uporni u ostvarivanju svojih ciljeva.
Djela su jača od naših riječi, zato se vidimo u ožujku!"
Irena Orlović

 

Na radionici ćete naučiti:

• kako pronaći svoju unutarnju strast i povezati se s njom
• kako biti uporan u ostvarivanju dugoročnih i smislenih ciljeva
• što nas sprječava da dođemo u kontakt sa svojom životnom strašću.

 

Grit je spoj strasti i upornosti za dugoročne i smislene ciljeve.

Kad pronađete svoju životnu strast, ojačate ju i s njom se povežete, to je kao da ste pronašli svoj životni put. Ona sa sobom nosi borbenost, upornost i motivaciju.
Kada smo svjesni da ona postoji, ona donosi motivaciju, inspiraciju i vodi nas ka sljedećem životnom koraku.

Ritam života, koji je mnoge zatekao nespremne, kao da nas je odvojio od naših istinskih nagona.

I sam je Shakespeare rekao:
"Smisao je života pronaći svoj dar."
Kada pronađete svoju strast, pronađete i svoju najdublju snagu. 

 

Datum: 22.3.2020.
Početak: 10h
Trajanje: od 10 do 15h
Mjesto održavanja:  Hotel Park, Split

PRIJAVITE SE OVDJE!

 

Raspored rada na radionicama

Edukacija oba dana počinje u 10 sati i završava u 15 sati. Svakih sat i pol otprilike ćemo imati pauzu od 15 minuta.
Veća pauza za ručak je u 13 sati i traje sat i 15 minuta.

 

 

O voditeljici radionice

Irena Orlović je završila petogodišnju edukaciju za neurolingvističkog psihoterapeuta pri njemačkoj krovnoj organizaciji DVNLP. Dodatno se usavršava na Mindsight Institutu kojega je osnovao dr. Daniel Siegel čije knjige je objavila u Hrvatskoj. Također je započela edukaciju u području tjelesno orijentirane psihoterapije. Certificirana je od strane njemačke krovne organizacije DVNLP i kao NLP – trener.

Autorica je nagrađivane web-aplikacije Pametnica, vlasnica i urednica izdavačke kuće Harfa putem koje je prethodnih 17 godina proučavala literaturu uglednih svjetskih neuroznanstvenika, psihologa i psihoterapeuta u području razvoja djece.
Vođena osobnim iskustvom kroz rad na ranoj stimulaciji sa svojim djetetom, koristeći neke od tih naslova, uredila je i objavila na hrvatskom jeziku seriju literature pod sloganom Knjige koje vole djecu. Prepoznata je od strane Udruge poslovnih žena KRUG jer je kao roditelj djeteta s poteškoćama u razvoju, uvidjevši da u Hrvatskoj nedostaje literature koja bi pomagala roditeljima u sličnoj situaciji, okupila stručni tim i pokrenula izdavačku kuću Harfa koja je danas prepoznata u javnosti kao kuća koja objavljuje literaturu renomiranih stručnjaka iz područja ranog razvoja djece.
Od strane iste udruge dobila je i nagradu kao Poduzetnica godine u kategoriji socijalnog poduzetništva, a pod pokroviteljstvom Predsjednice Republike Hrvatske. Trenutno je u procesu osnivanja inovativne Privatne osnovne škole s internacionalnim programom putem koje će djeca učiti jačati svoje kognitivne sposobnosti kroz socio-emocionalne programe.

 

PRIJAVITE SE OVDJE!

Datumi: 21. i 22.3.2020.
Početak: 10:00 sati
Trajanje: od 10:00 do 15:00h
Mjesto održavanja: Hotel Park, Split

Cijena dvodnevnog seminara: 600 Kn
Cijena pojedinačne radionice: 350 Kn 
 

Podatci za uplatu: 
Pametnica, obrt za edukaciju i savjetovanje, vl. Irena Orlović
HR0623400091160500652 (PBZ)​, poziv na broj: 21032020.

Mjesto na radionicama rezervirat ćete tek uplatom kotizacije.

Sudjelovanje je moguće otkazati isključivo pisanim putem (na mail adresu: pametnica@pametnica.me) najkasnije 7 radnih dana prije početka programa. Sudionici koji su odustali nakon tog roka ili ne prisustvuju programu, nemaju pravo na povrat kotizacije i dužni su platiti punu naknadu. Ako prijavljeni sudionik ne može sudjelovati na programu, može poslati drugog zamjenskog sudionika.

Pametnica zadržava pravo otkazivanja – u ovom slučaju, naknada se vraća u cijelosti. Popunjavanjem ovog obrasca za prijavu, prihvaćate ove odredbe i opće uvjete.

 

 

Ključ motivacije učenika svodi se na angažman. Don Haddad, nadzornik školskog okruga St. Vrain Valley u gradu Longmontu u Coloradu, razumije točno kako se dolazi to toga.

 

„Kada učenici počnu osjećati da su dijelom stvaranja nečeg, daju sve od sebe.“ Osnaživanje uključuje uvođenje smisla, kompetencije, samopouzdanja i izbora u dnevne živote učenika. Slijedi pet načina koje Haddad i njegovo osoblje koriste da bi potaknuli učenike na učenje.

 

1. Stvorite učionice digitalnog doba.

U okrugu St. Valley učenici imaju pristup školskim laptopima ili tabletima – kao i okružnom sustavu za upravljanje učenjem – i to 24 sata u tjednu, stoga mogu učiti bilo gdje i u bilo koje doba. Učenici posjeduju vlastito učenje.

 

2. Omogućite učiteljima odgovarajuću profesionalnu obuku.

St. Vrain omogućuje učiteljima profesionalnu obuku koja im pomaže prebaciti se s učiteljski upravljanog planiranja lekcija na učenje usmjereno na učenika.

 

3. Učinite učenje privlačnim osmišljavanjem vlastitih rješenja i strastvenim projektima.

Učenici surađuju uz pomoć svojih učitelja kako bi našli rješenja na stvarne probleme. Dopustite djeci da osmisle vlastite projekte.

 

4. Dopustite učenicima da odaberu ono što kurikulum nudi.

St. Vrain Valley ima 50 fokusnih programa koji proširuju tradicionalni kurikulum, uključujući vodstvo i STEM teme poput medicinskih i bio-znanosti. Školski vođe osnivaju partnerstva s korporacijama da bi stvorili „energetsku akademiju“ te planiraju pozvati poslovne mentore radi  suradnje s učenicima na razvijanju kurikuluma.

 

5. Pozovite učenike da se uključe u odluke u vezi s dizajnom i konstrukcijom škole.

To nije toliko strašno ili skupo kako se možda čini. Haddad i njegova ekipa, zajedno s građevinskim inženjerima i učenicima, svake godine održavaju sastanak prije otvaranja nove škole da bi istražili kakvu vrstu okoliša djeca trebaju za optimalno učenje. Haddad se osobno sastaje s grupom od 50 učenika kako bi čuo njihova mišljenja.

To je prvi korak u tome da djeca dobiju otvorene prostore, dobro osvijetljene zgrade, "zelene procese" i energetsku efikasnost.

Nije čudo da se taj okrug natječe za Steve Jobsov XQ Super School Project. Haddadov tim je već osigurao donaciju od 16,6 milijuna dolara i investiciju od 3,6 milijuna dolara zahvaljujući tome što je uzeo u obzir učenike i njihovo mišljenje.

 

Izvor: skolskiportal.hr

Fotografija: freepik.com 

 

 

 

U samo nekoliko dana promijenio se naš svakodnevni ritam i navike – nema klasične nastave, oni koji mogu ostaju raditi od kuće i odjednom se nalazite u situaciji da hitno trebate promijeniti način života. Dok se vi, kao roditelj, pokušavate prilagoditi, vaše dijete je vjerojatno prvo pomislilo – "Odlično, nema škole!"

Naš obrazovni sustav odmalena nas uči da se nastava i učenje odvijaju u školi, u razredima, s učiteljima pred pločom. Ako oduzmemo te tri stavke, učimo li uopće? Odgovor je DA, ali na drugačiji način.
Stoga donosimo nekoliko savjeta kako možete pripremiti dijete za novonastale okolnosti i olakšati proces učenja putem online alata.

 

1. Objasnite djetetu što se događa i zašto ne smije ići u školu.
Djeca imaju pravo i trebaju biti jednako informirana kao odrasli. Pri tome, koristite se rječnikom koji će vaše dijete razumjeti.
 

2. Dozvolite period prilagodbe.
Nemojte očekivati da će dijete odmah razumjeti kako sustav online učenja funkcionira i što treba činiti. Moguće je da će vaše dijete biti "u otporu", da mu se neće svidjeti način komuniciranja (Ministarstvo ne koristi alate koje djeca i mladi inače koriste za online komunikaciju) ili kvaliteta dobivenih materijala. Poslušajte što vam dijete govori i nemojte reći: "Ti to tako moraš, nema veze što nisi u školi!" Ohrabrite dijete, pružite podršku i, ako treba, zajedno s djetetom istražite alate koje će koristiti za online nastavu.
 

3. Zajedno definirajte vrijeme učenja. Većina djece je navikla koristiti informacijsko-komunikacijsku tehnologiju za zabavu i za, kako sam naziv kaže, komunikaciju.
Dio dnevnih obaveza, dijete će rješavati prema rasporedu koji svaki razred dogovara sa svojim razrednikom/razrednicom. Ako učitelj/ica nije definirao/la da djeca trebaju izvršavati zadatke online u realnom vremenu ili dijete ima dodatne zadatke, omogućite djetetu da odabere vrijeme tijekom dana kada će se posvetiti učenju i rješavanju preostalih zadataka.
Neka djeca će radije učiti ujutro, neka navečer, netko će preferirati vrijeme kada je u kući tišina, netko će željeti učiti samostalno, netko uz pomoć ukućana.
Bitno je da dijete zna kada je vrijeme za učenje, a kada za zabavu (igrice, Youtube videi ili dopisivanje s prijateljima).
 

4. Fokusirajte se na evaluaciju i refleksiju učenja. Ovo je vrlo bitan korak u procesu učenja koji inače vode učitelji. Zbog trenutne situacije, vi kao roditelj, trebate pomoći djetetu da osvijesti što je naučilo. Iako su djeca digitalni domorci (digital natives), ona nisu svjesna da je svaka online aktivnost oblik učenja.

Samim time, pomozite djetetu tako da postavljate puno pitanja i razgovarate s djetetom:

Što ste danas učili?
Što si od toga zapamtio/la?
Zašto misliš da je to važno?
Kako možeš to povezati sa svakodnevnim životom? U kojoj svakodnevnoj situaciji možeš primijeniti naučeno?
 

5. Koristite svakodnevne obaveze i aktivnosti kao prilike za učenje i povezivanje informacija.
Na primjer, kada kuhate, zamolite dijete da vam pronađe online recept. Djeci nižih razreda ovo može biti dobra vježba za čitanje, dok više razrede zamolite da vam pomognu pri pretvorbi mjernih jedinica (grami u kilograme itd).
 

6. Pretvorite okolnosti u zabavu.
Ako vrijeme provodite u kućnoj izolaciji, provedite ga sa svojim djetetom. Današnji način života roditeljima ne ostavlja puno vremena za druženje s djecom, stoga iskoristite situaciju. Neka dijete nešto nauči vas – možda je pravo vrijeme da naučite igrati Minecraft ili zajedno snimite TikTok video.
 

7. Provodite vrijeme offline.
Pripazite da dijete ne provodi cijeli dan pred ekranom. Igrajte društvene igre (Monopol, Pictionary, šah), svirajte instrument, crtajte, naučite dijete saditi cvijeće ili bilo što može uveseliti sve ukućane.
 

8. Ne zaboravite fizičku aktivnost.
Djeca imaju puno energije. Ako ne želite izlaziti van, pokušajte vježbati kod kuće zajedno s djecom. Na taj način pokazujete djetetu primjer te ukazujete na važnost fizičkog kretanja i zdravlja.

Ne zaboravite, ovo je privremena situacija i neće trajati zauvijek. Pazite na zdravlje svoje djece, ali i na sebe te maksimalno iskoristite vrijeme provedeno zajedno.

Sretno!

 

Preneseno s Roda.hr
Napisala: Maja Katinić Vidović

Jeste li znali …

 

… da mozak ima otprilike 100 milijardi neurona i oni čine samo 10 % mozga, a oko 75 % mozga čini voda

… da mozak odraslog čovjeka teži između 1,3 i 1,4 kg, a veličina i težina nisu povezani s kvocijentom inteligencije

… da pričanje ili čitanje djetetu na glas potiče razvoj mozga

… da smijeh aktivira čak pet različitih dijelova mozga

… da zdrav mozak gotovo nikad ne gubi sposobnost učenja

… da se u trudnoći stvara većina neurona koje ćemo imati u životu

… da dječji mozak pamti glazbu koju je dijete slušalo u majčinu trbuhu

… da mozak nema osjetila za bol.

 

 

Taj čudnovati mozak obavlja niz različitih funkcija u našem tijelu i brine o nama. Kada čujemo oštar zvuk,odmah okrećemo glavu u tom smjeru, na najmanji osjećaj mirisa reagiramo, omogućava nam da suosjećamo s drugima kada im je teško – zapravo nam omogućava preživljavanje. Međutim, postoje i neke razlike među ljudima: nekima ide bolje rješavanje matematičkih zadataka, a drugi su bolji u pisanju pjesama. Imaju li svi naši mozgovi zapravo neke čudesne funkcije? Inteligencija je jedan od pojmova koji je povezan s našim mozgom. Možemo je definirati kao sposobnost snalaženja u novim situacijama, sposobnost rješavanja problema, potencijal, razumijevanje i korištenje apstraktnih pojmova, snalaženje u okolini. Danas postoje brojna određenja inteligencije i njezine podjele, a i svi mi imamo neku svoju implicitnu teoriju što je to inteligencija. Kvocijent inteligencije (IQ) numerički je pokazatelj rezultata na testu inteligencije, a prosječan IQ u populaciji iznosi 100 i raspon se kreće od 90 do 110. Većina populacija postiže taj rezultat, a za one koji imaju IQ veći od toga kažemo da su natprosječno inteligentni.

 

Ali hoćemo li za nekoga tko je dobar u sportu i postiže iznadprosječne uspjehe također reći da je inteligentan? Druga gledišta govore o postojanju višestrukih inteligencija: jezična, glazbena, logička, vizualno-prostorna, tjelesna, društvena, osobna (intrapersonalna) i prirodna inteligencija. Različite inteligencije međusobno se nadopunjuju: dobri slikari trebaju imati razvijenu vizualno-prostornu inteligenciju, ali i tjelesnu, da bi mogli ovladati različitim tehnikama crtanja ili slikanja.

 

Također postoji vječno pitanje je li za inteligenciju odgovornije naslijeđe ili okolina? Inteligencija je kombinacija naslijeđa i okolinskih čimbenika, iskustva i učenja. Međutim, kakav god bio konačan odgovor, poticaji u predškolsko doba svakako utječu na razvoj inteligencije. Djeci prije svega treba pružiti ljubav, pažnju i brigu da bi razvila osjećaj sigurnosti i da bi se mogla optimalno razvijati. Okolina koja je poticajna, stimulativna, povoljno će utjecati na dijete. To ne treba shvatiti doslovno nego treba pratiti i interese djeteta. Previše stimulativne aktivnosti mogu štetiti djetetu i stvarati pritisak.

Dječji mozak je plastičan, što znači da ima mogućnost mijenjanja i prilagođavanja svojih funkcija. U djetinjstvu se stvaraju nove veze i putovi između postojećih neurona, razvijaju se važni centri u mozgu i odumiru neuroni koji se ne koriste. O mozgu je potrebno brinuti se i tako da se opskrbljuje voćem, povrćem, orašastim plodovima, dovoljno tekućine, snom… Dječja igra dobar je način razvijanja djetetovih potencijala. Svaku aktivnost možete pretvoriti u igru, što će biti i korisno za dijete. Sportske aktivnosti također su dobar izbor.

 

Neke aktivnosti koje možete raditi s djecom:

• Maloj djeci stavite različite šarene slike u vidokrug kako bi ih mogla gledati. Možete izrezati šarene trakice i objesiti ih iznad glave da bi se dijete moglo njima igrati. Različiti mobili sa životinjama i zvukovima također su zanimljivi bebama.

 

• Igre loptom – loptice možete bacati djetetu i dijete vam ih može vraćati. Napravite mali koš u koji možete bacati loptu. Kada dijete počne puzati, napravite mu mali poligon ispod kojega će se trebati provlačiti ili po kojem će hodati.

 

• Svakodnevne aktivnosti i rutine možete pretvoriti u zabavne igre i pitalice, npr. vozite se i čitate automobilske registracije, koji je grad, kako se zove stanovnik ili stanovnica toga grada. Tražite druge pojmove koji počinju tim slovom, ljude, životinje, hranu itd.

 

• Igre plastelinom. Sami možete izraditi plastelin kod kuće od jestivih namirnica. Uzmite: 400 g glatkoga brašna, 130 g soli i 400 ml vode. Možete dodati malo ulja i jestivu boju za kolače.

 

• Memory – igra pamćenja. U početku dijete može samo tražiti iste parove s okrenutim sličicama. Postepeno dodajte parove kako dijete. Počnite s manjim brojem parova da bi djetetu bilo lakše i da se zainteresira. Kada su zadaci teški i ne može ih riješiti, dijete može odustati. Možete napraviti i različite varijacije te igru.

 

• Napravite parove sličica sa životinjama ili predmetima koje će povezivati neko zajedničko svojstvo, npr. auto, vlak, avion i kamion. Dijete zatim treba prepoznati što je slično, a što različito, avion jedini leti, a drugi voze. Dijete može zajedno s vama smišljati takve predmete.

 

• Tražite što više riječi koje mogu početi nekim glasom, npr. glasom r ili predmete koji su plave boje, a nalaze se u sobi. Smislite za što bi se sve mogao upotrijebiti slon: može biti tobogan, igračka, naušnica u obliku slona itd.

 

• Napravite zadatak koji uključuje neka ograničenja, npr. napravite kulu od starih novina, ali tako da smijete upotrijebiti samo škare (ljepilo, pribadače, spajalice i dr. nisu dopušteni) i novine ne smijete samo slagati jedne na druge.

 

• Ležeće osmice. U medijima se često prikazuje pisanje ležećih osmica. One se koriste za vježbanje percepcije i korisne su kao predvježbe čitanja i pisanja, potiču koordinaciju oka. Polegnutu brojku osam nacrtajte na papir i zalijepite na zid te zatim olovkom ili bojom pratite linije. Možete napraviti  neke linije i objema rukama raditi iste pokrete na papiru.

 

• Koristite glazbu, ples i pokret. Neka dijete samo smišlja različite pokrete uz glazbu, a možete napraviti i glazbenu priču.

 

• Smišljajte zagonetne priče. One potiču logičko i kreativno razmišljanje, a kasnije imaju i praktičnu primjenu. Na primjer: Djevojčica Ivana šetala je po jednom proplanku. Bilo je lijepo vrijeme koje je najavljivalo proljeće. Upravo su završili hladni zimski dani. Ivana je naišla na neobičan skup: pronašla je lonac, mrkvu i nekoliko komadića ugljena. Znate li kako su se te stvari našle zajedno? (otopio se snjegović)

 

• Sjetite se nekih igara koje ste i vi igrali kao mali: kalodont, pantomima, pogodi tko sam…

 

Evo jedne zagonetke za kraj: Žuti školski autobus pun učenika krenuo je na svoj prvi izlet. Ali kada je došao do jednog seoskog mosta nije mogao proći ispod njega. Da je bio niži 3 cm, prošao bi bez problema, a ovako se nije moglo dalje. Da bude još nezgodnije, nije bilo sporednih putova pa se nadvožnjak nije mogao zaobići. Vozač nije znao što učiniti, a djeca su bila očajna. Ipak, naišao je jedan mudri seljak i brzo riješio problem, a autobus je lagano nastavio put. Što su učinili?

 

Pripremila: Ana Mužak, mag. psihologije

 

Klikni ovdje i istraži više o knjigama koje potiču IQ 

 

 

 

Disanje je radnja koju uzimamo zdravo za gotovo iako nepravilno disanje povećava osjećaje anksioznosti, depresije, općenitog nekontroliranja emocija. Uz vježbe disanja možemo odgajati sretnija i maštovitija bića.

Jeste li svjesni svog disanja? Zastanete li ponekad kako bi duboko udahnuli i postali svjesni trenutka u kojem se nalazite, bez razmišljanja o prošlosti i planiranja budućnosti?

U užurbanoj svakodnevici kada žonglirate između posla, roditeljstva i ostalih obveza to se može činiti kao luksuz. Luksuz koji smo dužni priuštiti sami sebi. Kao i vama, i djeci je trenutak opuštanja važan.

Za početak možete s vašim djetetom isprobati program Vježbaonica sreće. Program su osmislile Tihana Lipovec Franculj i Tamara Vučković,  osnivačice Kreativnog centra Košnica, u sklopu kojeg potiču djecu na usvajanje zdravih životnih navika.

Na njihovom YouTube kanalu Vježbaonica sreće objavljuju meditacije za djecu različite dobi.

 

 

Meditiranjem djeca uče kako se opuštati, osvještavaju svoje tijelo i umiruju um. Umirivanjem razvijaju koncentraciju, uče kako se usredotočiti te razvijaju samokontrolu. Meditacije su kreativno osmišljene tako da potiču djecu na vizualizaciju i razvijanje kreativnosti te su djeci jako zanimljive.

 

 

 

Meditacija Zlatna prašina pomaže u opuštanju tijela i uma pomoću čarobnog disanja uz dodatak čarobne zlatne prašine.

 

 

 

Prakticiranjem meditacije Duga djeca osvještavaju udah i izdah te razvijaju kreativnost. U meditaciji  zamišljaju igru s dugom koja im pomaže u
opuštanju.

 

 

 

Meditacija Dodir leptira ima elemente interaktivne fantazijske priče, a dodir leptira pomaže u opuštanju svih dijelova tijela. Tu su i meditacije koje služe za uspavljivanje poput Snježne pahulje te još mnogo drugih.

 

 

 

Osim toga, na YouTube kanalu Vježbaonica sreće možete pronaći i vježbice koje pomažu djeci u regulaciji emocija, posebice onih snažnih poput ljutnje, a tu su i priče za djecu…

Kada isprobate vođene meditacije, možete i sami osmisliti kreativnu meditaciju. Opuštajte se tako da zamislite neko čarobno lijepo mjesto, može to biti stvarno ili izmišljeno. I tako dijete može svaki put kada mu je jako teško otići na to čarobno mjesto, može naučiti da je mir uvijek u
njemu bez obzira na okolinu, samo je to potrebno osvijestiti. Probajte i s običnim disanjem, dijete može staviti plišanca na trbuh i uvježbavati pravilno disanje, gledajući kako se plišanac podiže prilikom udisaja i spušta prilikom izdisaja.

Djeca vole aktivnosti opuštanja, a kao što sam već navela dobrobiti su mnogobrojne. Postoje škole u SAD-u koje su umjesto kazni uvele meditaciju za djecu što se pokazalo uspješnim. Razni današnji programi prevencije stresa temelje se upravo na disanju, dubokom pravilnom disanju, opuštanju tijela, osvještavanjem sadašnjeg trenutka…

Čini se tako jednostavnim, zar ne? I jest. Vrlo je jednostavno, svima nama urođeno, i svi to znamo, ali se ponekad moramo na to podsjetiti. Pa zašto ne krenuti od malih nogu? To je dobra prilika da i sami uzmete pet minuta vremena za sebe i da s vašim djetetom vježbate sreću.

 

Autorica: Maja Obućina
Preneseno s Brickzine.hr

 

 

Svake godine istraživači stječu nove uvide u ono što funkcionira u učionicama, a što ne. U 2017. godini skupina istraživača istaknula je važnost društvenoga i emocionalnog učenja u školama.

 

Naučili smo kako negativni stereotipi mogu obeshrabriti učenike da upišu fakultet, te da vježbe reflektivnog pisanja mogu pomoći s tom poteškoćom. Također smo naučili da je u redu za učenike drugog razreda upotrebljavati prste za brojenje, te da tekstualne poruke roditeljima pojačavaju angažiranost obitelji i učenikovo pohađanje nastave.

 

Vježbanje za test

Učenici često precjenjuju koliko su spremni za test, što može dovesti do lošijih rezultata. Novo istraživanje ističe dvije visokoučinkovite strategije. Studija koja je obuhvatila 118 istraživanja provedenih prije prošle godine ističe da su testovi za vježbu jedan od najučinkovitijih načina za učenje raznih pojmova.

Nedavna je pak studija istaknula prednosti toga da se od učenika zatraži da isplaniraju korake koje će morati poduzeti kako bi prošli nadolazeći test. To ih je ohrabrilo da učinkovitije uče, što je rezultiralo višim ocjenama.

 

Novi učitelji – i njihovi učenici – imaju koristi od mentora

Znamo da mentori daju novim učiteljima prijeko potrebnu potporu i vođenje u njihovim ključnim prvim godinama, ali tu postoji još jedan dodatni pozitivan efekt: učenici učitelja koji imaju mentore stekli su ekvivalent od tri do tri i pol mjeseca dodatnog učenja u čitanju i matematici u tijeku godine, otkriva nova studija.

 

Klikeri pojačavaju zadržavanje informacija, ali mogu spriječiti dublje učenje

Klikeri – popularni ručni uređaji koji se često upotrebljavaju za brzo prikazivanje pitanja s višestrukim izborom putem projektora – mogu učiteljima pružiti povratne informacije u stvarnom vremenu koje im govore koliko dobro učenici razumiju lekciju. Ali nemojte se previše oslanjati na njih: nova studija pokazuje da, iako klikeri mogu pomoći učenicima u pamćenju podataka, oni mogu dovesti do toga da se učenici prekomjerno fokusiraju na te činjenice, što sprečava dublje razine razumijevanja.

 

Kad su mala djeca posrijedi, nemojte prerano odustati od brojenja na prste

Djecu se obično do kraja prvog razreda obeshrabruje da upotrebljavaju prste kako bi brojili – ona uče računati u svojim glavama, a brojenje na prste smatra se nečime što ih ograničuje.

Ipak, nova studija provedena na djeci u dobi od šest do sedam godina pokazuje kako je to možda pogreška – brojenje na prste, u kombinaciji s igrama brojenja, može pojačati učenje matematike za učenike drugog razreda. Upotreba prstiju aktivira područja mozga povezana s brojenjem.

 

Važnost društvenoga i emocionalnog učenja

Ove godine provedeno je istraživanje koje je uključivalo više od 97 tisuća osnovnoškolskih učenika. Istraživači su otkrili da koristi društvenoga i emocionalnog učenja traju nekoliko godina – pojačavaju akademski uspjeh, ublažuju problematično ponašanje te dugoročno reduciraju emocionalne probleme.

U drugom istraživanju, vijeće sastavljeno od 28 znanstvenika pozvalo je škole da se usmjere na društveno i emocionalno učenje, tvrdeći da uspjeh učenika nije povezan samo s akademskom sposobnošću i kognitivnim vještinama (poput radnog pamćenja i samoregulacije) nego i s emocionalnim vještinama (poput sposobnosti da se nose s frustracijom) te interpersonalnim vještinama (uključujući empatiju i sposobnost za rješavanje konflikata).

 

Vježbe reflektivnog pisanja mogu poboljšati ishode učenika

Kada učenici pišu o svojim osobnim vrijednostima, to im može pomoći da se osjećaju pozitivnije u vezi sa sobom i svojom budućnošću, potičući način razmišljanja koji jača osobni razvoj te stvarajući zaštitnu pregradu koja ih štiti od mnogih štetnih iskustava.

U jednoj studiji zadatak reflektivnog pisanja pomogao je učenicima da se lakše nose s rasizmom i negativnim stereotipovima, što je dovelo do boljih akademskih rezultata i pojačalo stope upisa na fakultet u sljedećim godinama.

U drugoj studiji, slične vježbe pisanja pomogle su učenicima matematike da se usredotoče na dugoročne ciljeve umjesto na neposredne pritiske, smanjujući stres koji matematika prouzročuje i poboljšavajući njihove stavove prema matematici.

 

Tekstualne poruke mogu pojačati ocjene i pohađanje nastave

Još jedna povoljna i učinkovita strategija – studija objavljena ove godine pokazuje da tjedne automatizirane tekstualne poruke poslane roditeljima u vezi s ocjenama, odsutnošću s nastave i nenapisanih domaćih zadaća njihova djeteta ohrabruju roditelje da budu angažiraniji u vezi s njegovim učenjem, što poboljšava pohađanje nastave za 17 posto i smanjuje broj učenika koji padaju neki predmet za 39 posto.

 

Nastavlja se rasprava o tome što je u predškolskoj razini važnije – učenje školskoga gradiva ili igra

Velika analiza koja uključuje 22 studije provedene prije nje govori u prilog ideji da bi sva djeca trebala imati pristup predškoli.

U djece mlađe od pet godina koja su sudjelovala u programima ranog obrazovanja postojali su manji izgledi da će biti uključeni u obrazovanje djece s poteškoćama, te je postojala veća šansa da će završiti srednju školu u usporedbi s vršnjacima koji nisu sudjelovali u takvim programima.

Iako znamo da mala djeca trebaju zdravu mjeru igre u školi, nova studija podsjeća nas zašto je učenje školskog gradiva važno u toj dobi: u tijeku godine djeca predškolske dobi koja provode više vremena učeći jezik, pismenost i matematičke aktivnosti u usporedbi sa svojim vršnjacima stekla su, u prosjeku, dva i pol mjeseca dodatnog učenja.

Što možemo zaključiti iz toga? Uvedite dobru ravnotežu između učenja školskog gradiva i igre.

 

Preuzeto sa skolskiportal.hr

 

Pročitajte i:

NASA-in test otkrio – 98 posto djece su kreativni geniji​

Godi Keller: Česti ispiti narušavaju samopouzdanje, a to je gore nego loše ocjene​

 

Bez empatije nema zdravih i ispunjenih odnosa, veza i društvenog života. Onaj tko se ne može staviti u tuđe cipele ili ne osjeća emocije i energiju drugih ljudi, teško će pokazivati razumijevanje, suosjećanje, privrženost, potrebu da pomogne, sluša, utješi, pruži podršku, niti će znati primiti toplinu, nježnost i ljubav od drugih ljudi. Nitko svome djetetu ne želi život bez ljubavi bližnjih.

 

Empatija se uči kroz socijalizaciju, odnosno prvenstveno u roditeljskom domu, ali i u vrtiću i školi.

Na internetu smo pronašli knjigu “The Danish Way of Parenting; What the Happiest People in the World Know About Raising Confident, Capable Kids”, autorica Jessice Alexander i Iben Sandahl, u kojoj između ostalog opisuju kako danski vrtići i škole uče djecu empatiji kroz pametno osmišljen program ugrađen u obavezni kurikulum.

Samo da podsjetimo, Danci su već godinama na vrhu liste najzadovoljnijih, najsretnijih i najispunjenijih nacija, pa valja pogledati što to oni rade dobro da se kao nacija tako osjećaju. Empatija je jedna od ključnih vrlina zbog koje se osjećaju sretnima, jer igra glavnu ulogu u stvaranju društvenih veza i odnosa, a zdrave društvene veze i odnosi najviše utječu na naš unutarnji osjećaj sreće. Ako se osjećamo voljeno, prihvaćeno, sigurno, zaštićeno, spokojno i opušteno u društvu dragih ljudi, jednom riječju osjećamo se – sretno.

Empatija je vještina koja se uči. U danskom obrazovnom sustavu učenje empatije smatra se jednako vrijednim kao i učenje matematike ili književnosti te je sastavni dio nastavnog plana od vrtića do kraja srednje škole. Danci su jako ozbiljno shvatili rezultate brojnih studija koje govore da empatija čini djecu emocionalno i društveno kompetentnijima i značajno smanjuje međuvršnjačko zlostavljanje. Isto tako, empatična djeca postaju uspješniji i produktivniji odrasli ljudi. Najnovije studije s dva prestižna sveučilišta – Duke i Penn State University, pratila su 750 pojedinaca kroz 20 godina. Oni koji su još u vrtiću znali dijeliti i pomagati drugoj djeci, većinom su maturirali, upisivali fakultete i nalazili stalni posao. Oni koji su još u vrtiću pokazivali manje društvene prilagodljivosti, češće su odustajali od školovanja, završavali su u kaznionicama ili bez posla u odrasloj dobi.

 

Kako Danci djecu u vrtićima i školama uče empatiji?

U kurikulumu postoji nekoliko različitih programa, ali autorice spomenute knjige posebno izdvajaju program “Klassen Time” (u slobodnom prijevodu “Sat za razred”). Djeca se u njega uključuju s polaskom u predškolski vrtić, odnosno sa 6 godina i pohađaju ga do mature sa 16 godina.

Klassen Time održava se jedan dan u tjednu i traje minimalno jedan sat. Sva djeca u razredu okupe se u posebno uređenoj učionici za opuštanje. Sjede na jastučićima, leže na prostirkama i opušteno razgovaraju. Tijekom tog sata svatko ima pravo govoriti o problemu koji ga tišti. Bilo da se radi o problemu između dva učenika, problema s učiteljima, s djecom koja su bila bezobrazna, s gradivom koje ne razumiju ili bilo kojim drugim školskim pitanjem. No djeca mogu pričati i o temi koja nije nužno vezana za školu.

Razgovara se o medijima i vijestima koje djecu plaše, o razvodu roditelja, životinjama i kućnim ljubimcima, promjenama kroz koje neka obitelj prolazi. Ukratko, djeca mogu pričati o bilo čemu što im zaokuplja misli ili djeluje na njihove emocije. Učiteljica potom pušta drugu djecu da komentiraju i da svi zajedno kao grupa predlažu rješenja. Na taj način sva se djeca stavljaju u tuđe cipele i aktivno nude pomoć djetetu koje to treba ili želi.

Često učiteljice i učitelji imaju svoj popis “problema” koje su tijekom tjedna zamijetili, pa ih podijele s djecom i potiču ih opet da djeca sama pronađu rješenje koje je pravedno, moralno, uvažava i poštuje svako dijete u razredu i donosi poboljšanje u funkcioniranje grupe.

Ako u razredu nema nikakvog problema niti ozbiljne teme o kojoj bi se razgovaralo, djeca jednostavno leže, šute, odmaraju, maštaju, dišu, meditiraju i uživaju.

No to nije sve. Svaki tjedan jedna je grupica djece zadužena da za Klassen Time ispeče poznatu dansku tortu prema starom receptu s kojom se na kraju djeca počaste. Svako dijete tako ima prilike nešto lijepo i ukusno napraviti za svoje prijatelje iz razreda, a svi su definitivno presretni kad u razred stigne torta!

 

Glavna tema – međuvršnjačko zadirkivanje, ogovaranje i vrijeđanje

Praksa pokazuje da djeca najviše govore o problemima s vršnjacima, odnosno o ogovaranju, socijalnom isključivanju i zadirkivanju. Zajedničkim raspravama takve se situacije sasiječu odmah u korijenu pa rijetko dolazi do bullyinga, odnosno zlostavljanja i fizičke agresivnosti među djecom.

Najvažnija stvar je da se svakoga sasluša i da se djecu potakne da pokušaju shvatiti kako se netko drugi osjeća i zašto se tako osjeća. Sva rješenja do kojih razred dolazi baziraju se na slušanju i stvarnom razumijevanju učenika.

Zamislite samo kakve bi dugoročne, pozitivne, društvene promjene takav program donio u hrvatsko društvo. Da se samo jedan sat tjedno, od 6. do 16. godine djecu uči slušati drugoga, razgovarati, pokušati se staviti u poziciju nekog slabijeg od sebe i pomoći mu pronaći rješenje, ne bismo se trebali bojati za njihovu budućnost. Društvene veze i emocionalna povezanost bili bi djeci i budućim generacijama jednoga dana moćno oružje za borbu protiv svih nedaća i nesreća, odnosno dobra podloga da se osjećaju sretno, zadovoljno i voljeno.

 

Napisala: Jelena Kovačić

Preuzeto s klinfo.rtl.hr

Foto: freepik.com

 

“Ne čini umjesto djeteta ono što može učiniti samo! Ako radite umjesto njega – vi ne marite za svoje dijete.”

Postoji jedno pravilo kojeg sam se pokušavao pridržavati dok su mi djeca bila mala, a ono glasi: Ne čini umjesto djeteta ono što može učiniti samo.

To pravilo je inače dosta zamorno, jer potrebno nam je 15 sekundi da obučemo dvogodišnjaka, ali ako pustite dvogodišnjaka da se sam obuče… to se protegne na 15 minuta, ili pola sata, jurite ih po kući… kaos! Ali ako im dopustite da se nauče sami obući, više ih ne morate oblačiti. Oni nauče to raditi sami!

Isto radite i s postavljanjem stola, sa svime što procijenite da djeca mogu učiniti sama.
 

Kada roditelj razmišlja, “Ja toliko volim svoje dijete da mu neću dati da se muči i radit ću sve umjesto njega”, takav roditelj ne mari za svoje dijete. Bolje je usvojiti stav: “Prestat ću raditi za tebe što je više stvari moguće, što je ranije moguće”.

Isti princip važi i u domovima za stare – ne činite ništa umjesto starijih što oni sami nisu u stanju obaviti, jer im time uskraćujete osjećaj neovisnosti, snage, smisla.

Isto je i u svijetu biznisa – ukoliko ste dobar menadžer, sebe ćete učiniti suvišnim; dat ćete drugima autonomiju da rade svoj posao, nećete raditi umjesto njih.

Ukoliko mislite da djecu štitite preuzimajući sve na sebe, znajte da nikoga ne možemo zaštititi – ljude možemo samo OSNAŽITI. I to je to. Ne možete ih zaštititi, osnažite ih i onda će se oni sami čuvati. Ali, onda im niste potrebni! Tako je, i to je podsvjesni patološki element nekih roditelja. 
Oni kao da poručuju, “Nikada me ne napuštaj! Ja ću činiti sve umjesto tebe, a ti me samo nemoj nikada napustiti”. Jer dijete onda ne nauči o životu ništa – pa ni kako da iz roditeljskog gnijezda ode.
 

O bebi se treba stopostotno brinuti; to majka i radi.
Ali djeca i odrasli ljudi nisu bebe; kada ih tako tretirate, vi ih uništavate.”
 

Autor: dr Jordan B. Peterson, klinički psiholog, profesor psihologije na Sveučilištu Toronto
Preneseno s Atma.hr