Bake i djedovi koji povremeno pomažu u skrbi oko unuka ili pružaju potporu drugima u svojoj zajednici imaju tendenciju živjeti dulje nego drugi stariji ljudi koji ne pomažu drugim ljudima, studija je iz Berlina.

Dok puno skrbništvo nad unucima može imati negativan utjecaj na zdravlje, povremeno pomaganje može biti korisno za starije ljude, napisali su istraživači u Journal Evolution and Human Behavior.

‘Ne imati uopće kontakta s unucima može negativno utjecati na zdravlje djedova i baka’, rekla je vodeća autorica studije Sonja Hilbrand, doktorska studentica na odjelu za psihologiju na Sveučilištu Basel, Švicarska.
 

‘Mehanizam bi mogao biti duboko ukorijenjen u našu evolucijsku prošlost kada je pomaganje oko djece bilo ključno za opstanak ljudske vrste’, rekla je Hilbrand.
Otkrića su povučena iz podataka na više od 500 ljudi u dobi preko 70 godina u studiji Berlin Aging Study. Sudionici su bili podvrgnuti razgovorima i medicinskim testovima svake dvije godine između 1990.i 2009. godine.
 

Istraživači nisu uključili djedove i bake koji su bili primarni pružatelji skrbi svojim unucima, nego samo one koji su s vremena na vrijeme brinuli o unucima.
Tim je usporedio ovu grupu s grupom starijih ljudi koja je pružala podršku ne-obiteljskim članovima, poput prijatelja ili susjeda, te sa starijim ljudima koji nisu pružali nikakvu podršku drugim ljudima.

Sveukupno, nakon što su ubrojili dob i generalno zdravstveno stanje djedova i baka, rizik od umiranja tijekom perioda od 20 godina bio je jednu trećinu niži za djedove i bake koji su brinuli o unucima, u usporedbi s djedovima i bakama koji nisu pružali nikakvu skrb prema unucima.

Polovina djedova i baka koji su brinuli o svojim unucima bili su još uvijek živi deset godina nakon prvih razgovora s njima. Isto je vrijedilo i za sudionike koji nisu imali unuke, no pružali su na neki način podršku svojoj odrasloj djeci, poput pomaganja u kućanskim poslovima.
Za razliku od toga, oko polovine sudionika koji nisu pomagali drugima umrli su unutar pet godina od početka studije.
 

Pružanje skrbi povezano je s duljim življenjem čak i kada onaj koji dobiva skrb nije bio član obitelji. Polovina svih starijih ljudi bez djece koja je pružala skrb prijateljima ili susjedima živjeli su sedam godina nakon početka studije, dok oni koji nisu uopće pomagali u prosjeku su živjeli četiri godine.

‘Pružanje skrbi može pružateljima skrbi pružiti svrhu života jer se pružatelji skrbi mogu osjećati korisnima za druge i za društvo u kojem žive’, rekao je Bruno Arpino, izvanredni profesor na Pompeu Fabra University u Barceloni, Španjolska, koji nije bio uključen u studiju.

‘Pružanje skrbi također se može smatrati kao aktivnost koja (pružatelje njege) čuva fizički i mentalno aktivnima’, rekao je Arpino, dodajući da prethodne studije ukazuju da njegovateljstvo može poboljšati kognitivno funkcioniranje, mentalno i fizičko zdravlje.
 

Arpino napominje, međutim, da njegovateljstvo nije jedina aktivnost koja može poboljšati zdravlje, i da previše brižnih odgovornosti može ljude udaljiti od drugih korisnih aktivnosti kao što su rad ili volontiranje.

‘Djeca bi trebala uzeti u obzir potrebe roditelja, njihovu volju i želju i složiti se s njima o vremenu i količini čuvanja djece’, sugerira Arpino.

‘Vrlo je važno da svaki pojedinac odlučuje za sebe i onome što umjerene količine pomoći znače’, rekla je Hilbrand, dodajući ‘Sve dok ne osjećate stres o intenzitetu pomaganja koje pružate drugima tada činite nešto dobro za druge kao i za sebe’.

Preneseno s lijecnik.hr