Mala djeca imaju prirodnu potrebu kretati se bez barijera između stopala i podloge, što nije čudno jer hodanje bosim nogama također pomaže razvoju mozga.

Ne da vam se neprestano opominjati djecu da obuju čarape i papuče? Onda nemojte! Sebi ćete sačuvati živce, a djetetu priuštiti dobrobiti za njegov mozak, smatra Rae Pica, cijenjena stručnjakinja za rani razvoj.

“Djeca se već toliko dugo kreću u tenisicama prilikom fizičkih aktivnosti, da smo uspjeli zaboraviti kako stopala imaju svoju osjetilnu funkciju. Služe za čvrsto prijanjanje uz pod kad nam je potrebna snaga i balans. Dijelovi stopala (prsti, jagodice, pete) bolje će osjetiti podlogu i funkcionirati ako su bosi. Također, dokazano je kako bosonogo hodanje jača poboljšava ravnotežu. Mala djeca imaju prirodnu potrebu kretati se bez barijera između stopala i podloge” pojasnila je Pica.

No, ono što je najvažnije, hodanje bosim nogama također pomaže razvoju mozga.

“Pokazalo se da su stopala dio tijela koji je bogat živcima, što znači da se putem stopala povezuju neuroni u mozgu. Obuvanjem cipela, onemogućili smo da djetetov mozak stvara nove sinapse“, kaže Pica.

Ono što roditelje najviše brine kod hodanja bez obuće su moguće ozljede i bolesti. No, često hodanje bez obuće ojačat će i stopala, a dijete naravno nećete pustiti da šeta boso u gradskom parku, već oko kuće, na plaži ili negdje u prirodi.

Upale, grla, uha, pluća i bubrega nisu povezane s bosim nogama, već s bakterijama i virusima iz okoliša.

“Daleko su veće šanse da ćete se razboljeti dodirujući nešto rukama, nego da hodate bosi”, zaključila je Rae Pica.

Preneseno s Prvi.hr