Kao autor i urednik mnogih knjiga o roditeljstvu, razvoju djece, neuroznanosti i osobnoj transformaciji, dr. Siegel stručno raščlanjuje znanstvena istraživanja u jasne i pristupačne izvore učenja koji su primjenjivi u roditeljstvu, ali i osobnom razvoju pojedinaca.
Dr. Siegel u ovom razgovoru govori o svojoj knjizi Snaga pozitivno oblikovana mozga, svome radu i životu.

 

Što znači imati pozitivno ili negativno oblikovan mozak?

Pozitivno oblikovan mozak je stanje spremnosti i otvorenosti. Negativno oblikovan mozak je stanje prijetnje. Ovi termini dolaze s moje radionice na kojoj bih nekoliko puta rekao "ne" oštro i strogo, a zatim "da", nekoliko puta smireno. Ljudi na radionicama bi se prvo osjećali kao da se žele boriti protiv mene ili pobjeći. Nasuprot tome, kad bih nakon pauze rekao "da", doživjeli bi nešto sasvim drugo – osjećaj otvorenosti, smirenosti i jasnoće. To je stanje prijemčivosti. To pozitivno stanje je mjesto koje je idealno za interakciju s drugim ljudima. Primjerice, u roditeljstvu. Ljudi ponekad misle da Tina Bryson i ja mislimo da pozitivno oblikovanje mozga znači reći "da" svemu. To nije ono na što mislimo, i to pokušavamo razjasniti na početku knjige Snaga pozitivno oblikovana mozga.

 

Možete li objasniti četiri osnove pozitivno oblikovana mozga i kako one pozitivno utječu na razvoj djeteta?

Naravno. Ono što Tina Payne Bryson, moja koautorica i ja nastojimo dati u knjigama, jesu znanstveno utemeljene činjenice koje su praktične, pristupačne i lako pamtljive. U ovom slučaju, radi se o četiri osnove pozitivno oblikovana mozga – ravnoteži, otpornosti, uviđavnosti i empatiji.

Ako gledamo kako ove karakteristike pozitivno utječu na razvoj djeteta, uočit ćete kako se ravnoteža, mogućnost pristupa širokom rasponu emocionalnih stanja, može nazvati zelenom zonom. Kad izađete iz ravnoteže, idete ili u kaotično stanje koje nazivamo crvena zona ili u pasivno, paralizirajuće stanje koje nazivamo plava zona.

Ovdje koristimo ravnotežu kao razumljivo značenje znanstvenog pojma integracije. Kada ste integrirani, krećete se skladnim tokom, a kada niste, krećete se prema kaosu ili pasivnosti. Otpornost znači da proširujete spomenutu zelenu zonu. Razvijate kod djece sposobnost da kažu: "Nisam u ravnoteži. Kako se mogu vratiti?” Uviđavnost je sposobnost da budemo svjesni onoga što se događa u unutarnjem svijetu, a empatija je sposobnost da upoznamo unutarnji svijet druge osobe. To su vještine koje nazivamo mentalnim uvidom – umne sposobnosti koje nam omogućuju da razvijemo osnove društvene i emocionalne inteligencije.

 

Spomenuli ste da je ključni dio djetinjstva doživljavanje različitih vrsta i intenziteta emocija. Što roditelji mogu učiniti kako bi podržali djecu, a bez ometanja njihove prilike da uče iz tih emocija?

Ovih dana, zbog pretjerane konzumacije ekrana, djeca osnovnoškolske dobi i starija fokusirana su isključivo na vanjski svijet. Privlačan poticaj ekrana sprečava djecu u posvećivanju pažnje njihovom unutarnjem svijetu, djeca nemaju vremena za refleksiju, a ne obraćaju pažnju niti na emocije drugih. Loša strana života usmjerenog isključivo prema vanjskom svijetu je da, kad osjetite i osvijestite neku emociju, možda niste imali priliku naučiti kako biti s tom emocijom. I tako vas emocije zapljuskuju kao da surfate po velikim valovima. Ono što želimo učiniti je naučiti djecu kako vješto zajahati valove svojih emocija, ne izbjegavati ih ili dozvoliti da ih udaraju poput valova. Kada dijete naučite vladati svojim emocijama, te emocije dobivaju dopuštenje da uđu u svijest, a zatim ih možete koristiti za svoju dobrobit. I to je cijela ideja o tome kako podržati djecu bez ometanja prilika za učenje – želite im dati priliku da razmišljaju o prirodi svojih umova.

 

Zašto se današnja djeca sve rjeđe slobodno igraju i zašto je slobodna igra tako važna?

Mislim da ljudi nisu u znanstvenim studijama dovoljno naglasili da je igra umu poput kisika tijelu. Razmišljamo o igri s intelektualnog stajališta, kažemo: "To nije ozbiljna aktivnost. Kakvo trošenje vremena." Razmišljajući u terminima mozga, način na koji mozak pokušava isprobati različite kombinacije, istražuje ih s radoznalošću i ulazi u stanje spontanosti bez prosuđivanja, je ono što igra stvarno jest. Kad sami sebe strpamo u neki umni okvir, koristeći samo određene sklopove, uvjerimo sami sebe kako igra nije važna jer je nestala iz vašeg života ili koristimo samo određeni način razmišljanja o stvarima.

 

Koje su vještine mentalnog uvida i kako mogu pomoći djeci da upravljaju teškim situacijama?

Riječ mentalni uvid smislio sam kako bih objasnio stanje u kojemu vidim um. To u najmanju ruku znači da svi imamo nešto što se zove subjektivno iskustvo. Subjektivno iskustvo je ono što je u svijesti [i] uključuje misli, sjećanja i emocije. Mentalni uvid je sposobnost uma da svoje stanje, subjektivno iskustvo pokuša sagledati i razumjeti.

Dakle, ako dijete zatraži sladoled prije večere, a vi kažete: "To je tako glupo!" Idi u svoju sobu!", odgovarate na djetetovo ponašanje, a ne na osjećaj koji razumijete:“ Volim sladoled, upravo ću večerati, upravo ćemo jesti, volio bih prvo pojesti sladoled."

Za razliku od pristupa negativno oblikovana mozga, pozitivno oblikovan mozak bi rekao:“Naslućujem što misliš. Osjećam tvoje uzbuđenje zbog sladoleda. I ja mu se veselim. Bilo bi sjajno pojesti sladoled prije večere. Nećemo to napraviti, jer šećer i masnoća u sladoledu zadovoljavaju naš sustav nagrađivanja i nećemo osjećati potrebu jesti bilo koju drugu hranu. Prvo trebamo unijeti hranjive tvari, a za desert možemo pojesti sladoled."Ono što radite je učenje vašeg djeteta da je dobra osoba, čak i kad se ne slažete s njegovim prijedlozima ili ponašanjem.

 

Kako se razvijaju pozitivno i negativno oblikovan mozak tijekom odrastanja djece u odrasle osobe?

Postoji jednostavan princip neuroznanosti koji volim rezimirati na ovaj način: smjer u kojem usmjerimo pažnju, smjer je u kojem se aktiviraju neuroni, tamo raste i izgrađuje se neuronska veza. Ako ste mnogo pažnje usmjerili na Ne! Ne! Ne! zabrane, to je smjer aktivacije neurona i mjesto gdje se događa najžešće ispucavanje neurona – u reaktivno, negativno oblikovanje mozga. Nasuprot tome, ukoliko prakticirate četiri osnove pozitivno oblikovana mozga, skrećete pažnju i izgrađivanje neuronskih veza prema pozitivno oblikovanom mozgu što će ojačati ono što zovemo unutarnjim kompasom. I to je ono što želite učiniti prije nego vaše dijete izađe u svijet, pružiti roditeljska iskustva koja grade vještinu osjećanja uma.

 

Koliko je važno za roditelje da rade na pozitivnom oblikovanju vlastitog mozga?

Upravo u tome je stvar! U knjizi postoje dijelovi namijenjeni radu roditelja na pozitivnom oblikovanju svog mozga. Jer, ako ste zaokupljeni grubošću prema sebi, veća je vjerojatnost da ćete biti grubi prema svom djetetu. Negativno oblikovan mozak nije dobar ni za odraslu osobu pa vas oslobađamo vašeg vlastitog mučitelja, tako da možete razvijati pozitivan pristup i za sebe.

 

Kako psihoterapija može pomoći u pozitivnom oblikovanju mozga u oboje, roditelja i djece?

Jako je zanimljivo kada ovaj pristup koriste terapeuti. Održao sam brojne radionice za terapeute na temu pozitivno oblikovana mozga. Kada terapeuti uče ovaj pristup, počinju od sebe, tako da postaju svjesniji i ulaze u ovo receptivno stanje. [Tada], oni stvarno mogu razumjeti kako su njihovi klijenti možda imali ponavljana iskustva negativno oblikovana mozga u vlastitom djetinjstvu. Svaku vještinu roditeljstva usmjerenu pozitivnom oblikovanju mozga , možete pretvoriti, kao što sam učinio na ovim radionicama, u terapeutsku vještinu za pozitivno oblikovan mozak.

 

Objasnite nam proces korištenja složenih znanstvenih istraživanja o mozgu i ljudskom ponašanju kako biste stvorili relevantne i razumljive sadržaje za roditelje i obitelji?

Prije svega, ja sam tata. Imam dvoje djece sada u svojim srednjim dvadesetim godinama i ta me privilegija, da budem njihov tata i dijeljenje roditeljskih obaveza s mojom suprugom, potaknula da razmišljam o iskustvu roditeljstva. Budući da sam i psihijatar za djecu i adolescente, radim s vrlo mladim ljudima i pratim ih sve do odrasle dobi. Konačno, ja sam znanstvenik, obučen za proučavanje odnosa roditelj-dijete i načina na koji on oblikuje razvoj uma. Povrh toga, radim u području koje se zove međuljudska neurobiologija, gdje smo posljednjih 25 godina postavljali pitanje: "Ako bismo sve znanosti združili u jedan okvir, kako bi taj okvir izgledao?"

Razvoj dječjeg mozga, Disciplina bez drame i naša sljedeća knjiga, sve u osnovi govore roditelju: "Evo znanosti o integraciji, evo kako je možete korisno upotrijebiti u vašem životu." Bili smo vrlo zahvalni kad smo počeli dobivati povratne informacije od ljudi iz cijelog svijeta kako ove jednostavne strategije (iznesene u knjigama), koje dolaze iz složene znanosti, zbilja djeluju. Pokušavamo znanost objasniti taman toliko da zaista ima smisla, ali ne pretjerati, jer umjetnost pisanja ovakve knjige je u umjerenosti.

 

Kako su ideje i strategije koje istražujete u knjizi Snaga pozitivno oblikovana mozga povezane s prethodnim knjigama koje ste napisali u suradnji s dr. Bryson, Razvoj dječjeg mozga i Disciplina bez drame?

Od roditelja dobivamo povratne informacije o određenim inicijalnim idejama koje su bile korisne. Postoji tema koju smo zaobišli i u Disciplini bez drame, koja podsjeća roditelje da disciplina znači podučiti, a ne kazniti, i u Razvoju dječjeg mozga, temeljnoj knjizi koja kaže: "Evo, ovo su različita područja integracije na kojima možete raditi."

U ovoj knjizi, Snaga pozitivno oblikovana mozga, htjeli smo razraditi temu za koju su nam roditelji rekli da žele znati više o njoj, a to je – kako redefinirati što je uspjeh. Kada pogledate koliko su među djecom i adolescentima česte depresija, tjeskoba pa čak i kolika je stopa samoubojstava, shvaćate da je nešto ozbiljno krenulo po zlu. Pristup pozitivno oblikovana mozga je nešto što svi trebamo, trebamo osigurati uravnoteženost, otpornost, uviđavnost i empatiju koje će nas voditi kroz [teška] vremena.

 

Mislite li da su vaša iskustva u privatnoj praksi utjecala na vaše pisanje ili obrnuto? Kako to?

Nevjerojatna privilegija upoznavanja ljudi kroz terapiju u potpunosti mi je omogućila da budem pisac. Nisam puno toga napisao sve dok se nisam počeo educirati za psihoterapeuta. Uvidio sam koliko je korisno pratiti individualnog pacijenta i uočio kako mi pregled znanstvenih studija omogućava različit pristup pojedincima u terapiji

 Postoji ples između sumiranja mnogih pojedinaca u kategorije i obrasce i primjene toga na pojedinca, ali i poštivanja individualnog iskustva koje možda nije u skladu sa statističkim sažetcima. Mislim da je terapeutska praksa ojačala ono što sam oduvijek osjećao kao istinu još od mladosti – bez obzira što kaže znanost, moramo poštivati individualnost i individualne okolnosti.

Pisanje me natjeralo da nađem načina kako artikulirati određena načela. Dok ispisujete riječi, uređujete ih i objavljujete javnosti, to je prilično intenzivno iskustvo preispitivanja vjerujem li doista u ono što sam upravo napisao, postoji li znanost koja podupire moje tvrdnje i jesam li ideje izrekao na praktičan način.  

Ali, ovo je moja tajna: odnos koji imam s čitateljima, kada dobijem pozitivnu povratnu informaciju o tome koliko je knjiga zaista promijenila njihov život, ono je što mi daje poticaj za daljnji rad.

 

———

Razgovor s Danielom Siegelom vođen je pred jedno od mnogih Siegelovih predavanja koja su uvijek iznimno dobro posjećena.

Dr. Siegel završio je dodiplomski studij Sveučilišta u Južnoj Kaliforniji, a 1983. je diplomirao medicinu na Medicinskom fakultetu na Harvardu i završio poslijediplomski medicinski studij na Sveučilištu UCLA, gdje i dalje radi kao klinički profesor psihijatrije i jedan od osnivača i upravitelja Istraživačkog centra za svjesnost. Jedno od žarišnih točaka njegova istraživanja i učenja je međuljudska neurobiologija (IPNB), polje koje se fokusira na pronalaženje sličnosti između inače odvojenih disciplina.

Dr. Siegel je također izvršni direktor Mindsight Instituta, organizacije koja nudi radionice i online tečajeve o konceptu mentalnog uvida, sposobnosti prepoznavanja i razumijevanja unutarnjih procesa u mozgu. Povrh svojih profesionalnih postignuća, ponosan je i sretan otac i suprug.

 

Preneseno s Good Therapy
Prijevod: Harfa d.o.o.