Prije nekoliko godina promatrao sam Henrija, dječaka iz grupe (autor je učitelj, op. prev.), kako nosi žuti prometni stožac preko igrališta. Pažljivo ga je stavio na zemlju, ne na podnožje, već na bočnu stranu, pazeći da ga postavi "baš tako", prije nego što se popeo na staru drvenu kutiju. Trenutak je stajao na vrhu kutije pa odskočio ravno na stožac. Kraak! Čuo sam zvuk stošca koji se razbija u komadiće preko cijelog dvorišta.

Glupo, upitao sam ga zašto je to napravio.

Bez puno ustručavanja, odgovorio je: "Htio sam vidjeti mogu li ga razbiti." Što drugo?
 

Nakon toga, kratko smo porazgovarali o čuvanju imovine, iako, kad bolje razmislim, "imovina" ipak ima nešto drugačije značenje kad se s djecom igrate na igralištu prepunom odbačenih predmeta, gotovo odlagalištu, ali ova mi epizoda uvijek padne na pamet kad ljudi počnu pričati o "smislenoj igri","igri koja ima svrhu" što je mantra odraslih koji vjeruju u važnost igre, ali su arogantno uvjereni kako djeca trebaju odrasle osobe koje bi igru učinile prilikom za učenje.
 

Predamnom je bio jedan dječak s pitanjem koje je sam smislio i koje ga je stoga istinski zanimalo. Motivirala ga je njegova znatiželja. Mogu li razbiti ovo? Sam je postavio i proveo eksperiment u kojemu je otkrio odgovor na svoje pitanje.

 

Standardna definicija igru opisuje kao aktivnost "za razonodu" ili "rekreaciju", što očito jest jedan od aspekata igre, ali svi mi koji u životu promatramo način na koji se djeca doista igraju, znamo da iza svega što rade i čega se igraju stoji neko pitanje, čak i onda kad ne može biti tako jasno formulirano kao ono Henrijevo. Svrha i smisao igre nisu uvijek očiti promatraču, ali ispod uživanja u aktivnosti, ispod rekreacije, uvijek se krije neka istraga, ispitivanje koje neće uvijek dovesti do tako jasnog i definitivnog odgovora kao Henrijev eksperiment, ali je to uvijek istraživanje sebe, drugih ljudi, fizičkog i psihičkog okruženja u kojem se dijete nalazi. Igra je način na koji se manifestira naš instinkt za učenjem.
 

Kad je u pitanju učenje, igra je dovoljna: u sebi sadrži sva važna pitanja i odgovore. Ne trebaju nam odrasli koji upravljaju, usmjeravaju, dovikuju, podučavaju ili raspoređuju djecu kako bi igra dobila smisao. Kad čujem ljude da koriste frazu "svrhovita igra" (ili neku sličnu), naježim se jer koliko god bili dobronamjerni, oni ne vjeruju u dječje urođene instinkte i "moraju" se umiješati, koliko god nježno, i preusmjeriti dječje samostalno učenje u još jednu aktivnost koju usmjeravaju odrasli, bez obzira hoće li njihovim uplitanjem djeca doći do odgovora koji su im važni.

Nedavno sam imao prilike promatrati kako odgojiteljica pokušava prisiliti grupu petogodišnjaka da sudjeluje u nekoj vrsti štafetne utrke koju je osmislila kako bi pomogla djeci da "prodube" svoje razumijevanje jesenskog lišća koje su veselo sakupili, podudarajući lišće sličnog oblika ili boja, itd. Odgojiteljičino oduševljenje i dječja znatiželja o ovoj "igri" koju je ona entuzijastično opisivala bili su dovoljni da održe dječju pažnju nekoliko minuta dok su čekali u redovima kako bi se utrkivali s jednog na drugi kraj sobe. Nije trebalo dugo da dio djece izgubi interes – bilo ih je ispod stola, neki su razgovarali s prijateljima, jedan se dječak naslonio na zid i promatrao ostale.

Odgojiteljica ih je prvo pokušala veselo vratiti natrag u igru koju je osmislila, ali uzalud. Pokušala je ignorirati "pobunjenike" kako bi se usredotočila na djecu koja su još uvijek bila okupirana njezinom svrhovitom igrom, iako mi se činilo da većina njih to radi iz želje da udovolje odgojiteljici a ne zato što je igra održavala njihov interes. Suosjećao sam s odgojiteljicom dok sam gledao kako joj se čeljust grči jer sam doživio slične epizode u vlastitom radu, ali suština je u tome što je uspjela pretvoriti njihov prirodni interes za stvari poput skupljanja jesenskog lišća i trčanja u zadatak iz kojeg ni jedno dijete nije naučilo puno više od možda lekcije poslušnosti i neposlušnosti.
 

Dječja igra uvijek je smislena, čak i onda kad ne prepoznajemo smisao i svrhu i uvijek sadrži elemente učenja, bez obzira što mi odrasli možda ne prepoznajemo koja točno znanja ili vještine dijete stječe pojedinom igrom. Onog trenutka kad odrasla osoba nametne djeci svoj plan, igra prestaje, koliko god zaigran bio plan odrasle osobe. Djeca će uvijek izgubiti interes kad postavljena pitanja nisu njihova, a bez njihovog interesa „učenje“ postaje obaveza za sve uključene.

 

Prijevod: Harfa d.o.o.
Preneseno s bloga Teachera Toma

 

Predavanje će se održati 21. travnja 2016. (četvrtak) u 19 sati u Gradskoj knjižnici Ivanić-Grad.

S velikim zadovoljstvom najavljujemo predavanje Irene Orlović "Kako je nastala Pametnica i zašto su roditelji najvažnija karika u odgoju i obrazovanju djece".

Irena Orlović je urednica u nakladničkoj kući Harfa i autorica web-aplikacije Pametnica. Radi se o aplikaciji u kojoj se nalazi više od 1000 različitih kreativnih materijala iz područja ranog poticanja intelektualnog razvoja. Ideju za ovu inovativnu aplikaciju dobila je kroz rad sa svojom kćeri Mateom, rođenom prije 16 godina s teškom srčanom greškom. Matei je na prvoj u nizu operacija oštećen mozak, a Irena je brzo uvidjela da sustav ne može njezinoj kćeri pružiti odgovarajuću skrb. Odlučila je sama kod kćeri poticati emocionalni i intelektualni razvoj na svakodnevnoj bazi, slijedeći svjetsku znanstvenu literaturu i istraživanja.

"Iako su liječničke prognoze bile više nego mračne, Matea je nakon puno rada danas sretna emocionalno topla tinejdžerica. Iako funkcionira s teškoćama u razvoju i samo s pola srca; usudit ću se reći da je njezino srce veliko i zrači ogromnom količinom ljubavi. Ta situacija u meni je potakla proučavanje literature iz područja neuroznanosti, defektologije, fizioterapije, općenito svega onoga što pripada ranoj stimulaciji i što mi može pomoći. Otkrila sam da u Hrvatskoj, pored toga što nedostaje svijesti o važnosti rane stimulacije, nedostaje i literature koja bi nas roditelje trebala podučiti što je važno. Pitala sam se zašto samo potičemo djecu s teškoćama u razvoju, zašto ne poticati razvoj zdrave djece. Tako sam došla na ideju da prevodim i objavim neke knjige iz tog područja", ispričala je Irena , čija se izdavačka kuća Harfa specijalizirala za literaturu iz područja ranog poticanja intelektualnog i emocionalnog razvoja.

"Proučavajući i objavljujući knjige svjetskih i domaćih autora koje se tiču razvoja djece, spoznala sam da je neuroznanost došla do velikih i važnih saznanja o kojima javnost u Hrvatskoj, nažalost, malo zna", zaključuje ova društveno angažirana mama.

Tijekom predavanja u gradskoj knjižnici Ivanić-Grad saznat ćete:

– kako je moguće iz najtežih i najbolnijih udaraca koje nam život zadaje izvući samo najbolje
– kako živjeti i raditi ono što volite
– što je Pametnica i kako može pomoći roditeljima u radu s djecom
– zašto je emocionalna inteligencija temelj zdravog intelektualnog razvoja djeteta i kako je razvijati od najranije dobi
– što sve pripada ranoj stimulaciji i zašto je važna za intelektualni i emocionalni razvoj djece
– kako funkcionira i kako se razvija dječji mozak od trudnoće do škole te kako poticati dječji um u razvitku
– kako pomoći djeci da prepoznaju i iskoriste svoje potencijale
– kako preživjeti svakodnevne roditeljske, ali i životne borbe

 

 

 

 

 

 

 

 

Kad razmišljamo o uzorima, često mislimo na uspješne, poznate, bogate pojedince u koje se ugledaju tisuće ljudi. Ali, prema rječniku, uzor je onaj koji služi kao primjer dobrih osobina i ispravnih postupaka. To znači da, bez obzira tko ste, kako se osjećate ili ponašate, ako ste aktivno prisutni u djetetovu životu, vi ste jedan od djetetovih uzora.
 

Djeca uče iz onoga kako žive

Vrlo često, kad se susretnemo s neprihvatljivim ili teško podnošljivim ponašanjem djeteta, pomislimo da je problem u njemu, zapitamo se odakle mu takva ponašanja i tražimo rješenja kako ih zaustaviti. Međutim, ako smo dovoljno otvoreni da uronimo u sebe i preispitamo vlastita i ponašanja drugog roditelja (ako je uključen/a u život djeteta), pronaći ćemo obrasce ponašanja koje je dijete preuzelo od nas, odraslih uzora.

 

Pogled unutra – primjer

Smeta vam kad vas dijete vičući doziva iz najudaljenije sobe, umjesto da mirno dođe do prostorije u kojoj se nalazite. Dijete doslovno urla dozivajući vas i ne prestaje dok ne dođete ili ne odgovorite vikanjem. Kad ga ignorirate, vikanje postaje još glasnije. Ovo ponašanje vas frustrira i iscrpljuje i ni jedna odgojna metoda koja vam je prihvatljiva, ne uspijeva ga zaustaviti.
Ponašanje vašeg djeteta vrlo je vjerojatno naučeno – od vas ili drugog roditelja.

("Nikad tako ne urlam na dijete", sigurno ste pomislili.)

Pozivate li dijete za stol kad je gotov ručak, dozivate li ga iz druge sobe k sebi? Ako vaše dijete vas doziva iz drugih prostorija vičući, vjerojatno to radite i vi. Možda ne istim tonom i jačinom kao što to čini vaše dijete, ali ste svojim primjerom pokazali djetetu kakvo je ponašanje za vas prihvatljivo.

Nakon što ste iskreno uvidjeli odakle djetetu ideja, imate dva izbora – ili svatko smije dozivati druge ukućane iz prostorije u prostoriju na svoj način, ili se nitko ne dovikuje. Ako ne želite da dijete viče iz sobe u sobu, morat ćete i vi to prestati raditi.

 

Modeliranje neprihvatljivog ponašanja

Ponekad svojim ponašanjem nesvjesno modeliramo ponašanje svoje djece koje želimo zaustaviti. Od trenutka kad osvijestimo i prihvatimo da će naša ponašanja i reakcije, dobre i loše, djeca upijati i oponašati, svjesnije ćemo birati vlastite reakcije. 

Kad se fokusirate na to da budete učinkovit uzor, težite napretku, a ne savršenstvu. Intenzivnije obratite pažnju na sljedeća važna područja i na pravom ste putu!
 

1. Važnost fokusiranja na pozitivno

Kao roditelji, skloni smo procjenjivati svoju djecu i njihovo ponašanje.
Moramo izdvojiti vrijeme i kako bismo svojoj djeci dali do znanja da vidimo i kad se ponašaju lijepo, ali i da ih volimo i prihvaćamo takve kakvi jesu. Neka vas čuju i onda kad rade nešto kako treba!

2. Osvijestite kako komunicirate, verbalno i neverbalno

Bez obzira govorimo li ili ne, šaljemo poruke svijetu oko sebe. Naše riječi i postupci jednako su značajni. Poučite djecu da mrštenje, namrgođenost i držanje prekriženih ruku ispred sebe dok razgovaramo, šalju negativnu poruku. Osmijeh, ljubazna gesta i raširene ruke koje spremno dočekuju zagrljaj, sve su vrijedne pozitivne poruke govora tijela.
 

3. Potreba za podrškom i osjećaj zajedništva

Djeca i odrasli trebaju osjećaj da imaju podršku i potporu u dobrim i lošim vremenima, da se tijekom dobrih razdoblja netko s njima veseli, i da imaju rame za plakanje kad se osjećaju loše. Dobar sustav podrške i zajednica pružit će oboje. Kao odrasli, primjerom možemo pokazati djeci kako biti dobri prijatelji i kako njegovati zajedništvo.
 

4. Pružite poštovanje, dobrotu i suosjećanje sebi i drugima

Sposobnost osjećanja poštovanja, pokazivanja dobrote i suosjećanja prema sebi i drugima, nisu kvalitete s kojima se rađamo, to su vještine koje učimo. Što više učimo o ovim karakteristikama, što ih više svjesno koristimo, veća je vjerojatnost da ćemo ih češće koristiti u svakodnevnom životu. Razgovarajte s djecom kako biti pažljivi i odgovarati na fizičke, emocionalne i duhovne potrebe.
Još važnije od toga što im govorite – pokažite im! Djeca trebaju odrastati promatrajući nas kako živimo tu osviještenost kroz način kako se ophodimo prema sebi i prema drugima.

 

Izvor: Live Happy
Prevela i prilagodila: Harfa

 

 

"Kao netko tko voli slušati seminare, predavanja i tribine o dječjem razvoju, posjetila sam i edukaciju Irene Orlović na temu kako komunikacijom oblikovati dječji mozak i bez greške mogu reći da je to bila jedna od najzanimljivijih edukacija na kojima sam bila. Irena itekako zna prenijeti svoje znanje i iskustvo, ali možda i važnije od toga, zna prenijeti emociju – emociju da vi to možete primijeniti bilo da ste stručnjak koji se bavi djecom ili roditelj. Od nje dobivate i znanstveno utemeljene informacije i način praktične primjene – u prijevodu, cijeli paket koji vam je potreban za dalje."

Marija Končar, magistra defektologije, autorica bloga www.pitajtedefektologa.com, autorica seminara "Igrom do znanja"

 

 

Je li Vam se ikada dogodilo da pričate (štoviše vičete), ali vas dijete ne čuje niti razumije?

Događa li Vam se da ponekad kao roditelj gubite kontrolu nad svojim životom?

Jeste li ikada imali osjećaj da disciplina koju primjenjujete ne funkcionira ma što Vi napravili?

 

Prije nego što odgovorite, želim vas zamoliti da potpuno zaboravite sve što ste do sada znali o disciplini. Zaboravite značenje te riječi i zaboravite na ono što ste čuli kako roditelji trebaju reagirati kada djeca učine nešto što ne bi trebala.

Umjesto toga, postavite sebi pitanje: jeste li otvoreni da barem razmislite o drugačijem pristupu disciplini? Pristupu koji će vam pomoći ostvariti vaše trenutne namjere da vaše dijete učini pravi stvar u trenutku, ali i dugoročne ciljeve da mu pomognete da postane dobar čovjek koji je sretan, uspješan,  ljubazan, odgovoran i čak i samodiscipliniran? Ako je to slučaj, onda je ovo edukacija za Vas.

 

Pozivamo Vas da nam se pridružite u rastu i razvoju, na radionici

 

DISCIPLINA SA SRCEM

 

koja će se održati u Splitu, 9. studenog 2019.
od 10 do 16 sati u Sveučilišnoj knjižnici u Splitu

 

PRIJAVA NA EDUKACIJU JE OBAVEZNA. POPUNITE PRIJAVU!

 

Opis radionice

Cilj ove radionice je pomoći svima onima koji su zainteresirani za zdrav mentalni razvoj djece da razumiju način na koji se dječji mozak i um formiraju u prvim godinama, te kako mi odrasli utječemo na to formiranje. Na radionici ćemo praktično proći načine terapeutske komunikacije i discipliniranja koji podržavaju zdrav razvoj djeteta. Radit ćemo tehnike koje mogu pomoći da se izgradi povezujući odnos od kojega dobrim dijelom ovisi daljnji razvoj djetetovih, kako socio-emocionalnih tako kognitivnih sposobnosti, o čemu se manje govori danas. Polaznici edukacije će dobiti uvid u ljudski mentalni sklop i načine njegova funkcioniranja, te će steći kompetencije potrebne da pomognu djetetu graditi zdravu sliku o sebi, ali i kompetencije koje će im pomoći da razumiju sebe i grade bolje partnerske, prijateljske ili poslovne odnose.
 

Na radionici, Irena Orlović dat će odgovore na sljedeća pitanja:

• Zašto je emocionalna inteligencija temelj intelektualnog razvoja?
• Kako iz najtežih životnih situacija izvući samo najbolje?
• Kako rasti kroz proces odgoja djece?
• Kako izgraditi dobar povezujući odnos s djetetom?
• Kako razgovarati s djetetom da vas dijete čuje?
• Kako oblikovati svoj, a potom i djetetov mozak otvoren za dalji razvoj?
• Kako probuditi neograničenu unutrašnju snagu?
• Kako komunicirati poput terapeuta?
• Kako putem komunikacije možemo oblikovati i integrirati mozak u razvoju?
• Zašto su roditelji najvažnija karika u odgoju i obrazovanju djece?
• Kako pomoći djeci da crpe svoje potencijale i izrastu u najbolju verziju sebe?
• Na što posebno trebamo obratiti pažnju ako želimo da se mozak djeteta zdravo razvija u prvim godinama života?
• Kako poticati razvoj empatije kod djece?
• Kako terapeutsko pričanje priča djeluje iscjeljujuće na djecu?
• Kako izrađivati terapeutske priče?
• Kako koristiti priče kao prevenciju trauma i kreiranje novih osnažujućih iskustava?

Raspored rada na radionici

Edukacija počinje u 10 sati i završava u 16 sati. Svakih sat i pol otprilike ćemo imati pauzu od 15 minuta. Veća pauza za ručak je u 13 sati i traje sat i 15 minuta.
Na početku ćemo govoriti o razvoju mozga djeteta u prvim godinama. A potom o terapeutskim modelima komunikacije jer naša komunikacija znatno utječe na to kako će se razvijati mozak djeteta. Kroz radioničarski dio ćemo vježbati komunikaciju koja pozitivno djeluje na razvoj mozga djeteta, a nama ostavlja dobar osjećaj.

10:00 – 11:30 Predavanje – radionica
11:30 – 11:45 Pauza
11:45 – 13:00 Predavanje – radionica
13:00 – 14:15 Pauza za ručak
14:15 – 16:00 Predavanje – radionica

 

PRIJAVA NA EDUKACIJU JE OBAVEZNA. POPUNITE PRIJAVU!

Edukacija je namijenjena roditeljima, odgojiteljima, učiteljima, psiholozima, pedagozima, socijalnim pedagozima, edukacijskim rehabilitatorima, logopedima, psihoterapeutima i svima drugima koje zanima ovo područje dječjeg razvoja.

 

 

"Edukacija kod Irene Orlović mi je donijela nove i korisne uvide u funkcioniranje dječjeg mozga i način komunikacije s djecom. Koristeći podatke iz znanstvenih studija, pozivajući se na vrhunske terapeute i autore knjiga iz područja  psihologije i medicine, uz primjere iz vlastitog života – Irena lako prenosi znanje i znanstvene činjenice. Od dizajna njene prezentacije do praktične primjene svega što je naučila, Irenino predavanje mi je bilo jedno od najljepših kojima sam prisustvovala."
Jasmina Stojanović, dugogodišnja glavna i odgovorna urednica magazina "Sensa" današnja urednica u Original Magazineu koji izdaje Fondacija Novak Đoković

 

 

 

O voditeljici radionice

Irena Orlović je završila petogodišnju edukaciju za neurolingvističkog psihoterapeuta pri njemačkoj krovnoj organizaciji DVNLP. Dodatno se usavršava na Mindsight Institutu kojega je osnovao dr. Daniel Siegel čije knjige je objavila u Hrvatskoj. Također je započela edukaciju u području tjelesno orijentirane psihoterapije. Certificirana je od strane njemačke krovne organizacije DVNLP i kao NLP – trener.

Autorica je nagrađivane web-aplikacije Pametnica, vlasnica i urednica izdavačke kuće Harfa putem koje je prethodnih 17 godina proučavala literaturu uglednih svjetskih neuroznanstvenika, psihologa i psihoterapeuta u području razvoja djece.
Vođena osobnim iskustvom kroz rad na ranoj stimulaciji sa svojim djetetom, koristeći neke od tih naslova, uredila je i objavila na hrvatskom jeziku seriju literature pod sloganom Knjige koje vole djecu. Prepoznata je od strane Udruge poslovnih žena KRUG jer je kao roditelj djeteta s poteškoćama u razvoju, uvidjevši da u Hrvatskoj nedostaje literature koja bi pomagala roditeljima u sličnoj situaciji, okupila stručni tim i pokrenula izdavačku kuću Harfa koja je danas prepoznata u javnosti kao kuća koja objavljuje literaturu renomiranih stručnjaka iz područja ranog razvoja djece.
Od strane iste udruge dobila je i nagradu kao Poduzetnica godine u kategoriji socijalnog poduzetništva, a pod pokroviteljstvom Predsjednice Republike Hrvatske. Trenutno je u procesu osnivanja inovativne Privatne osnovne škole s internacionalnim programom putem koje će djeca učiti jačati svoje kognitivne sposobnosti kroz socio-emocionalne programe.

 

PRIJAVA NA EDUKACIJU JE OBAVEZNA. POPUNITE PRIJAVU!

Kad: 9.11.2019. od 10 do 16 sati
Gdje: Sveučilišna knjižnica u Splitu

Cijena radionice:

– za prijave i uplate do 25.10. 380 kn
– za prijave i uplate nakon 25.10. 450 kn

Mjesto na radionicama rezervirat ćete tek uplatom kotizacije.

Podaci za uplatu: 
Pametnica, obrt za edukaciju i savjetovanje, vl. Irena Orlović
HR0623400091160500652 (PBZ)​, poziv na broj: 091119.

Sva zarada od ove edukacije ide u fond za osnivanje privatne osnovne škole u Splitu.

Svi sudionici dobit će potvrdu o sudjelovanju.
Sve prolaznice i polaznici edukacije imat će priliku kupiti naše knjige po posebno sniženim cijenama, samo za njih za vrijeme trajanja edukacije.

 

Sudjelovanje je moguće otkazati isključivo pisanim putem (na mail adresu: pametnica@pametnica.me) najkasnije 7 radnih dana prije početka programa. Sudionici koji su odustali nakon tog roka ili ne prisustvuju programu, nemaju pravo na povrat kotizacije i dužni su platiti punu naknadu. Ako prijavljeni sudionik ne može sudjelovati na programu, može poslati drugog zamjenskog sudionika.

Pametnica zadržava pravo otkazivanja – u ovom slučaju, naknada se vraća u cijelosti. Popunjavanjem ovog obrasca za prijavu, prihvaćate ove odredbe i opće uvjete.

           

 

Učitelji su bezbroj puta čuli roditelje koji se žale: „Sve smo mu pružili, sve ima, ništa ne mora raditi, negov je posao samo da – uči. A on neće.“ I roditelji su bezbroj puta čuli učitelje kako se žale posve istim riječima.  

 

Pridružite nam se u studenome na edukaciji dr. Ranka Rajovića u Zagrebu!
Edukacija je namijenjena roditeljima, odgojiteljima, učiteljima i drugim stručnjacima koji se bave odgojem i obrazovanjem djece. Održat će se u dva modula, a prijave su u tijeku.

 

PRVI MODUL 

Kako igrom uspješno razvijati djetetov IQ

u ponedjeljak 11. studenog 2019. godine u 17:30 sati
ZAGREB, Hotel Academia, Ul. Ivana Tkalčića 88
Trajanje: 4 školska sata, s pauzom od 20 minuta i vremenom za pitanja

 

DRUGI MODUL

Igra je učenje – učenje je igra

u utorak 12. studenog 2019. godine u 17:30 sati
 ZAGREB, Hotel Academia, Ul. Ivana Tkalčića 88
Trajanje: 4 školska sata, s pauzom od 20 minuta i vremenom za pitanja

PRIJAVITE SE OVDJE!

 

 

 

 

O PRVOM MODULU:

Naziv: Kako igrom uspješno razvijati djetetov IQ

Prvi modul je namijenjen onima koji nisu do sada bili na edukaciji dr. Rajovića i on je usmjeren na temelj NTC-a. Bez njega ne bi imalo smisla ići na drugi modul jer je drugi modul nadogradnja na znanje koje ste usvojili na ovoj edukaciji.

Program edukacije:

• Uvod u funkcionalno znanje
• Neurofiziologija.
• Razvoj mozga – pogreške roditelja
• Rana stimulacija, značaj, primjeri
• Učenje – reproduktivno učenje za mozak skoro i da ne postoji
• Fiziologija mozga
• Razvoj matematičko logičkog razmišljanja
• Misaone klasifikacije i serijacije
• Asocijacije

 

Kako igrom uspješno razvijati djetetov IQ

ponedjeljak 11. studenog 2019. godine u 17:30 sati do 20.30
ZAGREB, Hotel Academia, Ul. Ivana Tkalčića 88
Trajanje: 4 školska sata, s pauzom od 20 minuta i vremenom za pitanja

Za sudjelovanje na edukaciji obavezna je prijava. OVDJE SE PRIJAVITE.

Potvrdu o sudjelovanju dobit ćete prilikom dolaska na edukaciju.

 

 

Ako ste već ranije sudjelovali na praktičnoj edukaciji "Kako igrom uspješno razvijati djetetov IQ", možete se prijaviti na VIŠU RAZINU edukacije "Igra je učenje – učenje je igra".

 

O DRUGOM MODULU:

 

Igra je učenje – učenje je igra

Pristup učenju može za djecu biti poticajan i zabavan (a tako se najlakše uči), ako se učenje događa kroz igru i ako vodimo računa o razvoju tri područja koja treba poticati:

1. Razvoj sinapsi (vježbama motorike, grafomotorike, akomodacije oka)
2. Asocijativno razmišljanje (apstrahiranje, vizualizaciju, apstraktnu klasifikaciju, serijaciju, asocijacije i analogije … posebno u glazbi)
3. Funkcionalno razmišljanje (divergentno i konvergentno), razvoj darovitosti, NTC šifre, primjena NTC programa u praksi

 

DRUGI MODUL

Igra je učenje – učenje je igra

utorak 12. studenog 2019. godine u 17:30 sati do 20.30.
 ZAGREB, Hotel Academia, Ul. Ivana Tkalčića 88
Trajanje: 4 školska sata, s pauzom od 20 minuta i vremenom za pitanja

Za sudjelovanje na edukaciji obavezna je prijava. OVDJE SE PRIJAVITE.

Potvrdu o sudjelovanju dobit ćete prilikom dolaska na edukaciju.

 

Za sva pitanja i nedoumice stojimo vam na raspolaganju na 098 30 55 34, kontakt osoba Irena Orlović.

 

Cijena edukacije i uvjeti plaćanja

Ako odlučite sudjelovati u oba modula edukacije, što Vam svakako preporučujemo ukoliko niste prethodno sudjelovali na prvom modulu edukacije, cijena za oba dana je 600 Kn.
Redovna cijena praktične edukacije po modulu je 360 kn.

Podaci za uplatu: Harfa d.o.o., Rodrigina 4, Split, HR0723600001102468779 (ZABA)​, poziv na broj: 111119.

 

O dr. Rajoviću

Dr. Ranko Rajović jedan je od autoriteta na ovim prostorima kada govorimo o odgoju i obrazovanju te autor inovativnog programa pod nazivom NTC-sustav učenja. Inače doktor interne medicine, dugogodišnji je predsjednik Odbora za darovite međunarodne udruge Mensa i UNICEF-ov suradnik na projektu ranog poticanja intelektualnog razvoja djece te osnivač Mense Srbije i Odsjeka za darovite Nikola Tesla Centra.

 

 

 

 

Što je NTC-sustav učenja?

NTC-sustav učenja bavi se pitanjem kako stimulirati razvoj sinapsi, a time i ogromne dječje potencijale prije polaska u školu i u školi, a na njega će dr. Ranko Rajović odgovoriti tijekom predavanja.

Ovaj sustav učenja usmjeren je prema razvoju kognitivnih sposobnosti djece. Temelji se na istraživanjima koja upozoravaju na to da mozak uspostavlja 75 % svih neuronskih veza (sinapsi) do sedme godine života, a od toga 50 % sinapsi nastane već do pete godine. Taj se argument čini dovoljno uvjerljivim da posvetimo veliku pozornost predškolskoj dobi, učinkovitosti učenja i korištenju dječjeg pamćenja.

Sustav podrazumijeva učenje utemeljeno na teorijskim osnovama neurologije, neuropsihologije i drugih znanosti, posebno pedagoških – obiteljske pedagogije, didaktike i metodike za predškolski i osnovnoškolski uzrast. Taj sustav učenja predstavlja operacionalizaciju teorijskih spoznaja navedenih znanstvenih disciplina, što je dobar pokazatelj kako povezivati teoriju s obrazovnom praksom.
Pritom je riječ o novom pristupu učenju u kojem dominira misaona aktivnost djeteta i njegov uspješan razvoj. Sustav je vrlo dobro i detaljno razrađen, primjenjiv u obitelji, predškolskim ustanovama i u razrednoj nastavi osnovne škole.

Program nudi načine prepoznavanja darovite djece, njihove karakteristike i putove prema povećanju IQ-a, razvoja sposobnosti i stvaralačkog mišljenja. Naglašava se važnost obitelji i šire društvene zajednice (vrtići, škole, centri za darovite) u razvoju darovite djece. NTC-sustav učenja ozbiljno će poljuljati opravdanost tradicionalnog rada s djecom.

NTC-sustav učenja dr. Ranka Rajovića primjenjuje se na različite načine u 15 europskih zemalja.

 

Sudjelovanje je moguće otkazati isključivo pisanim putem (na mail adresu: pametnica@pametnica.me) najkasnije 7 radnih dana prije početka programa. Sudionici koji su odustali nakon tog roka ili ne prisustvuju programu, nemaju pravo na povrat kotizacije i dužni su platiti punu naknadu. Ako prijavljeni sudionik ne može sudjelovati na programu, može poslati drugog zamjenskog sudionika.

Pametnica zadržava pravo otkazivanja – u ovom slučaju, naknada se vraća u cijelosti. Popunjavanjem ovog obrasca za prijavu, prihvaćate ove odredbe i opće uvjete.

 

Vezana literatura:

           

 

 

Ovo je predavanje trenutačno popunjeno. Budući da postoji mogućnost otvaranja slobodnih mjesta ispunite predbilježbu OVDJE

 

 

U organizaciji nakladničke kuće Harfa 21. veljače 2014. u 18.30 sati u hotelu Four Points by Sheraton Panorama,  Trg Krešimira Ćosića 9, odžat će se edukativno predavanje na temu NTC–sustav učenja pod nazivom Kako igrom uspješno razvijati djetetov IQ, 1. dio. Predavanje je namijenjeno roditeljima, odgojiteljima, učiteljima, pedagozima, psiholozima i drugim stručnjacima koji se bave odgojem i obrazovanjem djece.

Da biste prisustvovali predavanju, potrebno je kupiti jednu našu knjigu. Ovoga puta odlučili smo da to bude knjiga psihologinje Jirine Prekop Pokažimo djeci pravi put – Kako s ljubavlju pratiti dijete na njegovu putu odrastanja.

Ako želite prisustvovati predavanju, obavezno se trebate prijaviti za predavanje tako da ispunite on-line prijavnicu, a zatim izvršite uplatu u iznosu od 119,00 kn (cijena navedene knjige).
Podaci su za uplatu: Harfa d.o.o., Rodrigina 4, Split, ž.r.: HR2823400091110478520.

Prilikom dolaska na predavanje dovoljno je da kažete svoje ime i prezime na info-pultu nakon čega ćete dobiti knjigu i potvrdu o odslušanom predavanju.

 

 

Predavač je autor NTC–sustava učenja dr. Ranko Rajović, predsjednik Odbora za darovite međunarodne udruge Mensa i UNICEF-ov suradnik na projektu ranog poticanja intelektualnog razvoja djece.

NTC-sustavom podiže se intelektualni potencijal djece te se razvija brzina razmišljanja i zaključivanja – tzv. funkcionalno znanje.

Činjenica je da inteligencija ne ovisi samo o broju neurona, odnosno da nije uvjetovana samo genetskim potencijalom nego i vezama među neuronima, tzv. sinapsama. Razdoblje do sedme godine života najdragocjenije je za formiranje novih neuronskih veza (sinapsi). NTC–sustav učenja bavi se pitanjem kako stimulirati razvoj sinapsi, a time i ogromne dječje potencijale prije polaska u školu i u školi, a na njega će dr. Ranko Rajović odgovoriti tijekom predavanja.

NTC–sustav učenja usmjeren je prema razvoju kognitivnih sposobnosti djece, a  temelji se na istraživanjima koja upozoravaju na to da mozak uspostavlja 75 % svih neuronskih veza (sinapsi) do sedme godine života, a od toga 50 % sinapsi nastane već do pete godine. Taj se argument čini dovoljno uvjerljivim da posvetimo veliku pozornost predškolskoj dobi, učinkovitosti učenja i korištenju dječjeg pamćenja. Ako tijekom formalnog osnovnoškolskog i srednjoškolskog obrazovanja radimo sa samo 25 % preostalih mogućnosti korištenja potencijala mozgovnog kapaciteta, tada je važno znati kako se razvija dijete do sedme godine života.
NTC-sustav učenja dr. Ranka Rajovića primjenjuje se na različite načine u 14 europskih zemalja. Sustav podrazumijeva učenje utemeljeno na teorijskim osnovama neurologije, neuropsihologije i drugih znanosti, posebno pedagoških – obiteljske pedagogije, didaktike i metodike za predškolski i osnovnoškolski uzrast. Taj sustav učenja predstavlja operacionalizaciju teorijskih spoznaja navedenih znanstvenih disciplina, što je dobar pokazatelj kako povezivati teoriju s obrazovnom praksom. Pritom je riječ o novom pristupu učenju u kojem dominira misaona aktivnost djeteta i njegov uspješan razvoj. Sustav je vrlo dobro i detaljno razrađen, primjenjiv u obitelji, predškolskim ustanovama i u razrednoj nastavi osnovne škole. Program nudi načine prepoznavanja darovite djece, njihove karakteristike i putove prema povećanju IQ-a, razvoja sposobnosti i stvaralačkog mišljenja. Naglašava se važnost obitelji i šire društvene zajednice (vrtići, škole, centri za darovite) u razvoju darovite djece. NTC-sustav učenja ozbiljno će poljuljati opravdanost tradicionalnog rada s djecom.

Sva pitanja i nedoumice vezane uz prijavu za predavanje možete postaviti na ntc@harfa.hr ili nazvati na 098/305534.

 

Čuveni danski obiteljski terapeut godinama je živio u Hrvatskoj i govori u čemu griješe roditelji u Hrvatskoj.

Jesper Juul, diljem nordijskog svijeta, a i dalje, dobro poznat danski obiteljski terapeut, autor mnogih knjiga o odgoju djece, nije proizvod danskog novog vala, banalnih hygge teorija o životnoj sreći koje Danci tako dobro prodaju drugima.

Juulove knjige i kolumne desetljećima su i među kolegama mu i među roditeljima ozbiljno štivo koje govori o pedagogiji, životu, odnosima. Radio je kao obiteljski terapeut i konzultant po Njemačkoj, Austriji, Danskoj, Švedskoj, Norveškoj, Sloveniji, Hrvatskoj, Italiji i Turskoj. Hrvatsku dobro poznaje jer je godinama živio u Zagrebu i Istri, odakle se 2012. vratio u Dansku. Nedavno je u nas objavljena njegova nova knjiga, “Kako biti vođa vučjeg čopora?”, a u pripremi je (u Harfi) njegova knjiga "Sačuvati ljubav: Obitelj treba roditelje koji više misle na sebe".

(U međuvremenu, Harfa je izdala čak tri nova Juulova naslova: Četiri vrijednosti koje će djecu pratiti do kraja života, Sačuvati ljubav: Obitelj treba roditelje koji više misle na sebe i Agresivnost! Nov i opasan tabu.)

 

Djeca ne smiju biti vođe

Djeci treba vodstvo odraslih, trebaju im roditelji koji jasno kažu što se smije, što se ne smije, što je u redu, što nije u redu, roditelji koji šalju jasne signale… “Danas susrećemo obitelji u kojima se roditelji toliko boje da ne naštete svojoj djeci i ne povrijede ih da djeca postaju vukovi predvodnici. Ti roditelji zapravo izbjegavaju tradicionalni autoritet koji se temelji na društveno zadanim društvenim ulogama, a često ne znaju razviti osobni autoritet koji se temelji na tome da oni, kao ljudi i kao roditelji, imaju osjećaj vlastite vrijednosti.”
 

Gladan sam, želim pizzu!

Na pitanje koje su temeljne razlike u predominantnom načinu odgoja djece u Hrvatskoj i Danskoj, Juul za Jutarnji kaže: “Imam osjećaj da se u Hrvatskoj u posljednjih šest godina, koliko me nema ondje, mnogo toga dogodilo, hrvatski roditelji danas pokušavaju prakticirati jednakost. Međutim, odnosi između djece i roditelja nikada ne mogu biti ravnopravni, za takvo što prevelika je razlika u moći. Ti roditelji tendiraju zaboraviti da djeca znaju samo ono što ona žele i za čime čeznu, a da su roditelji baš zato što trebaju znati što je djetetu potrebno. Primjerice, kad dijete kaže: ‘Mama, gladan sam i želim pizzu’, odgovor roditelja može biti: ‘Znam koliko voliš pizzu, ne želim da tri puta tjedno jedeš pizzu jer to nije zdravo. Možeš je, recimo, dobiti tri puta mjesečno.’” To je banalan primjer, ali pokazuje da je bitno da roditelj da do znanja da je svjestan djetetove želje i da mu objasni zašto mu je ne može zadovoljiti te da mu ponudi razuman kompromis.

Vukovi kao inspiracija

Juul upozorava da djeca sve češće preuzimaju kontrolu nad roditeljima. Ta djeca, kaže, odrastaju u nesigurne ljude jer svako dijete, svaki čovjek u djetinjstvu treba – vodstvo roditelja koji jasno zna reći “da” i “ne” i stati iza svoje odluke.

Iskusan pedagog u naslov knjige o odgoju je stavio vukove, životinje koje većinom asociraju na alfa-životinje i agresiju, nikako na harmoniju i odmjerenost.

Vukovi, kaže Juul, imaju vrlo visoku socijalnu inteligenciju, imaju inteligentnu strategiju vođenja čopora, ona je potpuno usmjerena na obitelj, koja je neka vrsta klasične proširene obitelji. “Imati vođu koji dobro funkcionira i grupu drži na okupu za vukove je pitanje preživljavanja. Mislim da je ključ uspješnih obitelji i kod ljudi i kod vukova: povezanost i povjerenje.”
 

Razvod braka i sustav 50/50

U Hrvatskoj se raspada svaki treći brak, većina djece ostaje živjeti s majkom, manji broj s očevima, a manje od 1% djece živi po tzv. sustavu 50/50, gdje tjedan ili dva žive kod jednog roditelja pa potom isto toliko vremena kod drugog.

U Danskoj i Švedskoj broj djece koja žive po sustavu 50/50 danas je nešto manji od 50%.

Je li za djecu bolje da žive s jednim od roditelja i da svakog drugog vikenda viđaju onog roditelja s kojim ne žive ili je bolji sustav 50/50? Evo što pokazuju danska iskustva: “Još ne znamo koliko je to 50/50 dobar sistem. U Danskoj smo prije trideset godina započeli tu praksu i treba proći još deset godina da uopće to pitanje postavimo jednoj ili dvjema tisućama djece koja danas imaju između trideset i četrdeset godina. Tek tada ćemo znati odgovor. Kad bismo ih sada to pitali, djeca bi ‘lagala’ jer još itekako surađuju s roditeljima.
 

Tata, idi na tenis, pusti me na miru!

Tek kad roditelji umru, a njihove kćeri i sinovi steknu dovoljno veliki odmak od njih, moći će reći istinu o tome kako su preživjeli razvod. Djeca će inače uvijek reći: ‘Sve je u redu, nema problema.’ … No djeci između dvanaest i petnaest godina prilično je naporno ako roditelji ne odustaju od podjele 50/50. Ima roditelja – majki i očeva – koji se u tjednu kad je dijete kod njih žele posvetiti isključivo njemu. A djeci je to strašno, to je golema odgovornost.

Dobivam gomile e-mail poruka, najčešće od djevojčica, koje mi pišu: ‘Možeš li, molim te, pisati o tome? Ne bi li mogao nazvati moga oca? To je tako naporno! Svaki drugi tjedan moram biti s njim. On ne ide u kino, nema prijateljicu. Kad nisam kod njega, obično igra tenis s kolegama, ali ne i kad sam kod njega’. Kad razgovaram s tom starijom djecom i njihovim očevima i majkama, ona vrlo jasno i ljubazno kažu: ‘Živite svoj život! Ne želim biti tvoj život, to je prošlo!’”, piše Juul.
 

Kad djeca izgube sebe

Kod razvoda se često događa situacija da neka djeca moraju i fizički prevaliti dugačak put od doma jednog do drugog roditelja. Neki tako počnu putovati već u dobi od tri godine … “Na tom putovanju od kućanstva do kućanstva pomalo gube sami sebe. Nažalost, to izlazi na vidjelo tek pet ili sedam godina poslije i vrlo se često odražava u školi kao poteškoća u učenju, odnosno koncentraciji ili nečem sličnom. A jadna djeca ne znaju u čemu je problem jer to nisu ni primijetila. Naporno su radila i toliko bila zaokupljena time da ‘danas budu sin svoje majke, sutra sin svog oca’ da se nisu stigla upitati: ‘Tko sam ja zapravo – samom sebi?’”

U Norveškoj, socijalno i financijski razvijenoj zemlji, bivši supružnici, mogu li to tako organizirati, sve češće nakon razvoda učine da djeca ostaju živjeti u obiteljskom domu, a roditelji se naizmjence doseljavanju njima, jedan tjedan s njima živi majka, drugi tjedan otac.
 

4 godine tugovanja nakon razvoda

Rastava je situacija u kojoj je mnogo stvari koje se teško mogu kontrolirati. “Jednostavno moramo shvatiti: ta situacija za nas može biti bolna, može nam donijeti olakšanje, ali za djecu je uvijek strašna. … Bilo da djeca žive tjedan s jednim, tjedan s drugim roditeljem ili da žive samo s jednim roditeljem.” Jesper naglašava: “u svakoj roditeljskoj kući mora biti mjesta za bol! … Djetetu se mora dopustiti da ovdje i sada bude tužno i da čezne. A to je većini roditelja teško jer su rastavljeni roditelji u velikoj mjeri uglavnom zaokupljeni samima sobom. Ili su ogorčeni ili zaljubljeni ili im je laknulo nakon rastave, što li već. Ti roditelji žive u budućnosti, a djeca to ne mogu. … Trebaju proći tri ili četiri godine da dijete proradi tu tugu. A odrasli im moraju za to osigurati prostor, mjesto i biti fleksibilni i otvoreni.“

 

Preneseno iz Jutarnjeg lista
 

 

Priče je bolje čitati s papira nego s ekrana.
Istraživanje iz 2019. pokazalo je da djeca više komuniciraju s roditeljima kad im čitaju tiskanu knjigu ili slikovnicu, nego kad čitaju digitalnu verziju s ekrana. Rezultati istraživanja objavljeni su u ožujku 2019. u časopisu Pediatrics.
 

Digitalne knjige se dobro prodaju. Sve je više čitatelja koji knjige čitaju na e-čitačima. Takav trend ne čudi, jer su digitalna izdanja jeftinija i zauzimaju manje mjesta od knjiga.

Ipak, kad se radi o maloj djeci, iz čega djeci čitamo čini veliku razliku, rekla je glavna autorica studije.

"Tiskana, papirnata slikovnica ili knjiga, zlatni je standard u ostvarenju i poticanju pozitivne interakcije između roditelja i djece," rekla je dr. Tiffany Munzer. Dr. Munzer je suradnica na odjelu razvojne bihevioralne pedijatrije na Sveučilištu u Michiganu, C.S. Mott Children’s Hospital. „Nama nije cilj rezultatima istraživanja otežati roditeljima svakodnevicu, već im pomoći da se usredotoče na aktivnosti koje potiču interakciju s djecom u okolnostima koje je olakšavaju.“

Ona procjenjuje da 30 posto djece barem jednom tjedno čita e-knjige.

Dr. Munzer i njezini kolege proučavali su 37 parova roditelja i djece. Svaki je par snimljen u laboratoriju tijekom čitanja tri različite priče iz iste serije (Little Critter). Za svaku priču roditelji su imali vremensko ograničenje od 5 minuta kako se rezultati ne bi mogli vezati uz to koliko im je vremena trebalo da predstave priču. Koristili su tri formata knjiga: tablet s pojačanim vizualnim i zvučnim efektima, tablet bez efekata i tiskanu slikovnicu. Praćeni su broj i vrste interakcija koje su obitelji razmjenjivale – poput roditelja koji djeci postavljaju pitanja, govore im što vide na stranici i potiču ih da istaknu predmete tijekom pripovijedanja.

Roditelji su se najviše okupirali svojim mališanima u čitanju tiskanih slikovnica. Oni su tijekom pet minuta uspijevali proći više stranica priče kad su je čitali naglas iz tiskane knjige. I mališani su više komentirali tiskane slikovnice, a i neverbalni znakovi povezivanja bili su jači kad su se čitale papirnate slikovnice.

Kad su roditelji čitali e-knjige, više su razgovarali o tome kako koristiti tablet; na primjer, kako prijeći prstom do sljedeće stranice ili gdje pritisnuti gumb.
 

Zašto tiskane knjige djeluju bolje na malu djecu od e-knjiga?

Dr. Munzer osjeća kako se odgovor nalazi u distrakcijama ugrađenima u e-knjige, poput gumba za pritiskanje i ugrađenih zvukova i objašnjenja koje bi inače sami roditelji pružili.

"Tiskana knjiga je zaista lijep predmet uz koji svaki roditelj i dijete različito komuniciraju potaknuti njenim sadržajem", rekla je dr. Munzer. "Roditelji dobro poznaju svoju djecu i moraju je oživjeti kako bi za dijete stvorili magiju."

 

Prijevod: Harfa d.o.o.
Izvor ABC News

 

 

Aforizmi Duška Radovića o djeci

 

"Za mene su prava djeca ona koja još ne idu u školu, koja tek počinju učiti, misliti i govoriti. E, jedino su ona u stvari još ona zdrava, autentična, originalna i jedino još ona imaju sačuvanu tu originalnost i u mišljenju i u izrazu."

Najbolje aforizme o djeci vjerojatno nam je u nasljedstvo ostavio Duško Radović, pisac, novinar i aforističar. Uvijek je lijepo da ih se podsjetimo. Jer, činilo se i još se čini, da je Duško svako dijete bolje poznavao od običnog roditelja, kao i svi oni ljudi koji su izašli kao pobjednici u teškoj borbi da nikada ne izgube dijete u sebi.

Podsjetimo se riječi čuvenog Duška Radovića, upamtimo bar svaku treću rečenicu, prepričajmo svakom roditelju kojeg poznajemo bar svaku desetu, i djeca će svakako biti mnogo sretnija u našem ozbiljnom i namrštenom svijetu.
 

“Ako riješite sve probleme svoje djece, ona neće imati drugih problema osim vas.”

“Ima velike sirotinje među našom djecom kojoj, osim novca, roditelji ništa drugo nisu mogli dati.”

“Tucite svoju djecu čim primijetite da počinju sličiti na vas.”

“Volimo djecu i kad su kriva, jer će ih život kažnjavati i kad nisu.”

“Samo djeca koja ne slušaju mogu postati bolja od svojih roditelja.”

“Ne odgajajte djecu ako ne znate. Bolje je biti neodgojen nego loše odgojen.”

“Jedno upozorenje roditeljima: ako budete tukli svoju djecu, ona će tući vaše unuke.”

“Za mene su prava djeca ona koja još ne idu u školu, koja tek počinju učiti, misliti i govoriti. E, jedino su ona u stvari još ona zdrava, autentična, originalna i jedino još ona imaju sačuvanu tu originalnost i u mišljenju i u izrazu.”

“Eto, kada uzmete onu knjigu Olovka piše srcem, vi kao pisac morate zavidjeti na toj nenamjernoj originalnosti tog nerazvijenog dječjeg intelekta i duha, do kakvih se sjajnih misli dolazi neznanjem i spontanošću. U tom smislu su mala djeca za mene velika inspiracija u toj velikoj slobodi prema navikama, shemama, klišejima…”

“Ona nemaju pojma ni o čemu! Kada pišem za djecu i ja bih volio da sam toliko čedan i oslobođen svih kalupa i da progovorim iz ove svoje pameti toliko čedno i čisto… Ne postoji ništa draže od mišljenja male djece i načina na koji ga ona formuliraju: on je uvijek nepogrešiv. Kada je bio mali, moj sin mi je rekao: toliko sam gladan kao da sam žedan. To ja ne mogu zamisliti!”

“Djeca su stvarno nepogrešiva u svojim formulacijama. To mi je neki ideal! Kad bih ja znao…?”

“Velika sreća i sloboda dječja je u tome što ona stvarno nemaju nikakvog cilja. Malo dijete živi danas pa se ispava – pa živi sutra  – pa se ispava i nije svjesno nikakvih ciljeva. Mislim da ti ciljevi strašno kvare ljude, upropaštavaju živote i ne daju nam da živimo svakoga dana, nego smo u stanju da šesnaest godina života upropastimo zbog neke male prednosti. Starci su opet na kraju života i nemaju što postići pa samim tim nemaju ni cilja. Kada nema velikih ciljeva i male stvari postaju važne.”

“Koliko je čovjek samo u stanju zanemariti divne, male stvari zbog nekih ciljeva koje će dostići. U ime nečeg velikog što će dostići ili ne! Kada je netko mali ili sasvim star, on stoji pred tim svijetom oslobođen svega onoga što bi mu uskratilo te sitne životne radosti. I najsitniji doživljaj nekome može pričiniti veliku radost, nekome tko živi u ovom trenutku… i nema više… i ništa mu ne smeta da potpuno živi u tom trenutku.”

 

Preneseno s Atma.hr