Razumljivo je da je roditeljima sada posebno teško i da roditeljstvo u situaciji karantene, online nastave, nemogućnosti izlaska djece (koja imaju prirodnu potrebu za kretanjem) iz kuće, samoizolacije, moguće bolesti, kraha gospodarstva, gubitka prihoda, nesigurnosti radnog mjeta, financijskih problema… postaje puno teže i donosi nove izazove s kojima se nikome nije lako nositi. I za roditelje i za djecu dom i obitelj bi trebali biti mjesto povezanosti, bliskosti, mira, pripadanja, sigurnosti, a ovo je situacija kada svi osjećamo strah, anksioznost, bespomoćnost, neizvjesnost.
Pri tome neke su obitelji uslijed potresa u Zagrebu ostale i fizički bez doma ili oštećenih domova. Rad od kuće, zatvaranje škola i vrtića, odnosno ograničavanje kretanja, ometaju svakodnevne obiteljske rutine koje nam daju okvir unutar kojeg smo razvijali roditeljske vještine – među njima i prihvatljive načine postavljanja granica i odgoja djece.

Stručnjaci širom svijeta u ovom periodu koronakrize upozoravaju kako je sasvim u redu osjećati se frustirano zbog otežanog discipliniranja djece u ovim uvjetima, ali bez obzira na izvanrednost situacije niti sad, kao niti inače, nije prihvatljivo fizički kažnjavati niti vrijeđati djecu. O toj novoj obiteljskoj stvarnosti već se rade znanstvena istraživanja te su objavljeni već neki rezultati.
 

Tako je primjerice istraživanje Sveučilišta u Michiganu na uzorku od 562 roditelja pokazalo kako se više od polovice roditelja izjašnjava da ih samoizolacija i financijske brige ometaju u brizi za djecu i roditeljstvu: 61% roditelja iznosi da se deralo ili podizalo ton na svoju djecu barem jednom od kad su nametnute mjere samoizolacije; 1 od 6 roditelja navodi kako je u navedenom periodu udario dijete po guzi ili ošamario; 11% je navedeno učinilo više od jednom (Lee i Ward, 2020).

Ranija istraživanja govore u prilog tome kako fizičko kažnjavanje i podizanje glasa ne mijenjaju značajno ponašanje djece i mladih nego mogu dovesti čak i do pogoršanja ponašanja za koje dijete biva kažnjeno (Gershoff, Lansford, Sexton, Davis-Kean i Sameroff, 2012; Altschul, Lee i Gershoff, 2016; Gershoff i Grogan-Kaylor, 2016). Premda djeci i mladima ukidanje fizičkih odlazaka u školu može predstavljati određenu radost, s druge strane valja napomenuti kako oni nemogućnost druženja s vršnjacima iz škole i prijateljima mogu samo po sebi doživljavati kao kaznu. Mlađa djeca, do 7. godina imaju tzv. magijsko mišljenje kad smatraju da su oni odgovorni za sve što se jest i nije dogodilo i da svojim ponašanjem mogu utjecati da se situacija pogorša ili poboljša, pa tako mogu smatrati da su oni krivi i odgovorni za svoj neodlazak u vrtić pa čak i za cjelokupnu zdravstvenu krizu (Brashier i Multhaup, 2017).

Umjesto da im dodatno otežavamo vikanjem i korištenjem tjelesne kazne ili bilo kojeg drugog oblika neprimjerenog kažnjavanja odlučimo da više nikada nećemo podići niti glas niti ruku na dijete.
 

Istraživanja i praksa naglašavaju važnost uvođenja posljedica za poželjna i nepoželjna ponašanja kod djeteta (Sege i Siegel, 2018). Takav način discipliniranja pokazao se značajno efikasnijim od vikanja i tjelesnog kažnjavanja djece. UNICEF (2020) navodi kako uvođenjem posljedica učimo djecu odgovornosti, a mogu biti i temelj za postavljanje i održavanje granica. Uz to, uvođenje posljedica za određena ponašanja uči djecu odgovornosti za ono što čine. Dajmo djeci mogućnost izbora ponašanja prije no što će uslijediti posljedice i pokušajmo prilikom verbaliziranja uputa ostati mirni jer ćemo im time pokazati da smo sigurni u sebe, ali i da nam je stalo do njih.

Ako uskratimo djeci neku privilegiju kao posljedicu nepoželjnog ponašanja (npr. neki kratki period ne može koristiti mobitel zbog toga što nije pospemio sobu), važno je da im nakon isteka ukinute privilegije ponudimo priliku da kroz određeni zadatak učine nešto pozitivno za što ćemo ih moći nagraditi. Već dugo se zna da je nagrada vrlo moćno sredstvo kojim potičemo djecu na poželjno ponašanje. Odgovorno tvrdim da će dijete puno prije nešto učiniti kako bi udovoljilo roditeljima i kako bi ga roditelji pohvalili nego što nešto neće učiniti zbog straha od kazne. Kad govorimo o discipliniranju ne mislimo pritom na kažnjavanje nego na vodstvo kroz odgoj. Djeca imaju pravo na vodstvo i postavljanje granica jednako kao što imaju pravo na odgoj bez batina. Granicama, između ostalog, pokazujemo da nam je do njih stalo. No, granice nećemo postavljati u atmosferi straha od batina nego u atmosferi prihvaćanja i sigurnosti, što ne znači da ne moraju biti jasne i čvrste.

Telep (2019) napominje određene praktične smjernice u razlikovanju efikasnog discipliniranja od fizičkog kažnjavanja kod djece i mladih: 

Dosljednim učenjem djece o posljedicama njihovog ponašanja bez uvođenja fizičkog kažnjavanja pokazujemo djeci vlastitu emocionalnu stabilnost kojoj i njih učimo.

Dokazano je kako se djeca emocionalno podržavajućih roditelja koja nisu doživljavala neadekvatne roditeljske postupke lakše nose kasnije u životu sa stresnim situacijama i frustracijom (Guo, Mrug i Knight, 2017) i pokazuju veću sposobnost izražavanja i prepoznavanja (naročito ugodnih) emocija (Koizumi i Takagishi, 2014).

U posljednje vrijeme možda više no ikad roditelji žele znati kako im se djeca osjećaju, a nisu niti svjesni koliko ih svojim primjerom mogu kočiti u prepoznavanju i pokazivanju emocija (Dalton i sur., 2019). S obzirom da mnogi roditelji u ovom trenutku prolaze kroz stresan period i doživljavaju »lavinu« emocija, važno je da, uz djecu, paze i na sebe, da daju sebi vremena da prihvate vlastite emocije, bile one ugodne ili neugodne. Time će pružiti kvalitetniju podršku svojoj djeci i biti spremniji djecu podržati da im ona iskažu i pokažu svoje osjećaje. Na taj način brinući o sebi i svojim emocijama roditelji i pomažu sebi i poboljšavaju svoje roditeljske kapacitete, prevenirajući nakupljanje neugodnih emocija koje mogu dovesti do sukoba, vikanja ili tjelesnog kažnjavanja djece.

Vrijeme samoizolacija je prilika da dio vremena posvetimo stvaranju povjerenja između djece i nas roditelja, da s njima razgovaramo, igramo se, pokažemo interes za njihove online aktivnosti, za njihove prijatelje, posebne interese, osjećaje i razmišljanja… Na taj način djeca dobivaju poruku: »Važna/važan si mi. Vjerujem tebi i vjerujem u tebe. Zanima me što misliš i osjećaš« čime se gradi povjerenje između djece i roditelja. To će i nama i njima biti posebno važno u tinejdžerskoj i adolescentnoj dobi, kada je uprkos tome što će biti okrenuti vršnjacima i njihovim vrijednostima važno da obitelj, obiteljske vrijednosti i njihovo povjeravanje nama kao roditeljima ostane dio njihovog odnosa prema nama.

Samoizolacija treba biti sigurno mjesto i utočište od vanjske ugroze koronvirusa, a nikako dodatan izvor straha i nesigurnosti za djecu. Ohrabrivanjem i nagrađivanjem poželjnih ponašanja, poticanjem na iskazivanje emocija, priznavanjem vlastitih emocija bile one ugodne ili neugodne i podrškom koju ćemo pružiti ne samo djeci nego i sebi kao roditeljima, gradimo čvrst temelj odlučnosti da ćemo i u napetim situacijama kada djeca testiraju naše granice jasno pokazati da batini nije mjesto nigdje u našim životima, pa niti u samoizolaciji!
 

Slika 1. Pozitivno roditeljstvo za vrijeme zdravstvene krize

Preneseno s Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba

Matt Caldwell, ravnatelj vrtića Ilminster Avenue u Bristolu, kaže kako su se kreativnost i komunikacijske vještine najmlađe djece povećale otkad su kartonske kutije i konzerve zamijenile igračke.
Učenici koji postavljaju puno pitanja postižu bolje rezultate, posebno oni iz siromašnijih domova.
 

Mala djeca sjede prekriženih nogu na svojim prostirkama dok se njihov učitelj priprema za predavanje o vremenu, uz pomoć slika oblaka. Izvan učionice, na mračnom nebu pojavljuje se munja i tutnji grmljavina. Radoznala djeca prilaze prozoru i pokazuju prstom, ali učitelj im ponovno privlači pažnju – ali tako neće naučiti ništa o vremenu, barem tako kažu ciljevi u nastavnom planu.

To bi mogao biti prizor u gotovo svakoj školi. Djeca, puna pitanja o stvarima koje ih zanimaju, uče ne postavljati ta pitanja u školi. U borbi protiv testova i nastavnih ciljeva, neplanirana pitanja uglavnom ostaju neodgovorena pa se prilike za učenje gube. 
 

Ipak, najnovije američko istraživanje tvrdi da bismo trebali poticati postavljanje pitanja jer radoznala djeca postižu bolje rezultate. Istraživači iz Dječje bolnice CS Mott Sveučilišta u Michiganu i Centra za ljudski rast i razvoj ispitali su znatiželju kod 6200 djece, koja su sudjelovala i u američkoj longitudinalnoj studiji ranog djetinjstva. Studija je opisana i u mojoj novoj knjizi How to Succeed at School. What Every Parent Should Know, koju sam napisala u suradnji s Judith Judd.

Istraživači su procijenili razinu dječje znatiželje u dojenačkoj, predvrtićkoj i vrtićkoj dobi, oslanjajući se na roditeljske posjete i upitnike. Čitanje, matematika i ponašanje potom su ponovno provjereni u školi (u prvom razredu), kada su ustanovili da najznatiželjnija djeca postižu najbolje rezultate. Njihovo je otkriće, važno za rješavanje „tvrdoglavog” jaza u postigućima između siromašnije i bogatije djece, pokazalo da kod siromašnije djece postoji najjača veza između radoznalosti i uspješnosti.

Nadalje, istraživači su otkrili da je, kad su u pitanju dobri školski rezultati, djetetova mogućnost da se usredotoči i da ga, na primjer, ne ometa grom, bila manje važna od znatiželje – pitanja koja dijete može imati o toj oluji.

Učitelji koji se usredotoče na razvijanje koncentracije i dobrog ponašanja zbog veza s dobrim akademskim uspjehom sada trebaju uzeti u obzir da bi razvijanje znatiželje moglo biti još važnije.
 

Dr. Prachi Shah, glavna istraživačica i pedijatrica koja proučava dječji razvoj i ponašanje u CS Mottu i radi kao pomoćna istraživačica na Sveučilištu u Michiganu, kaže: „Promicanje znatiželje kod djece, posebno one koja odrastaju u skromnijim uvjetima, može biti važan, nedovoljno cijenjen način za premošćivanje razlika u postignućima. Poticanje znatiželje temelj je za rano učenje koje bismo trebali više naglašavati kad govorimo o akademskom uspjehu.”
 

Djeca se rađaju znatiželjna. Čini se da dijete može postaviti beskonačan broj pitanja – to je jedna od najvažnijih metoda koje ljudi usvajaju da bi učili. Godine 2007. istraživači su bilježili pitanja koja su postavljala djeca u dobi od 14 mjeseci do pet godina i otkrili da djeca u prosjeku postave 107 pitanja u jednom satu. Jedno je dijete, na svom vrhuncu, postavljalo tri pitanja u minuti.
 

Ali istraživanje koje je provela Susan Engel, autorica knjige The Hungry Mind i vodeća svjetska stručnjakinja za dječju znatiželju, otkriva da postavljanje pitanja naglo staje čim djeca krenu u školu. Kad je njezin tim bilježio pitanja u učionici, otkrili su da su najmlađa djeca u američkoj prigradskoj osnovnoj školi postavljala između dva i pet pitanja tijekom dvaju školskih sati. Još gore, kako djeca postaju starija, potpuno odustaju od postavljanja pitanja. U petom razredu postojala su dvosatna razdoblja u kojima učenici, u dobi od 10 i 11 godina, svome učitelju nisu postavili niti jedno pitanje.

Jednom je bila prisutna na jednom školskom satu kada je 9-godišnja učenica dignula ruku kako bi pitala postoji li neko mjesto na svijetu gdje nitko ne stvara umjetnost. Učiteljica ju je zaustavila usred rečenice govoreći: „Zoe, molim te, bez pitanja. Sada je vrijeme za učenje.”

Engel, profesorica razvojne psihologije na Williams Collegeu u Williamstownu, Massachusetts, kaže: „Kada posjetite škole u mnogim dijelovima svijeta, teško je zapamtiti da su one prepune aktivne, bistre djece jer nitko ne govori o njihovim unutarnjim mentalnim životima. Čini se da je mnogim ljudima u akademskim zajednicama puno važnije njihovo ponašanje i njihov školski uspjeh. Često birokracija u obrazovnim sustavima guši znatiželju.”
 

Kada učitelji uče djecu da ne postavljaju pitanja, nije iznenađujuće što su se uspješni učenici koje su 2013. godine proučavali američki istraživači pokazali manje znatiželjnima, jer su radoznalost smatrali rizikom za svoje rezultate. Pitanja koja su postavljali odnosila su se na poboljšanje njihovih rezultata, dok su pitanja radoznalijih učenika bila usmjerena na dublje razumijevanje teme.

Naravno, neki učitelji potiču i povećavaju znatiželju. Engel kaže da u svakoj školi koju posjeti ima jedan takav učitelj. Ali obično sve ovisi o pojedincu, a ne o sustavnom principu kakav je uveden u vrtiću Ilminster Avenue u Bristolu.
 

Prošlog se rujna uprava vrtića odlučila na radikalan potez. Odlučili su trajno ukloniti većinu igračaka za dvogodišnjake i zamijeniti ih raznim kartonskim kutijama, limenkama, loncima i tavama, starim telefonima, čajnicima, računalima i vodovodnim potrepštinama – svime što se može kreativno koristiti.

Djeca su odmah prihvatila nove predmete. Od kockica su gradili tobogane, od kartonskih kutija svemirske brodove i razgovarali s izmišljenim ljudima na starim telefonima. Stare su ključeve koristili za zaključavanje stvari ili otključavanje zamišljenih kraljevstava. Većina nije tražila igračke natrag.

Ravnatelj Matt Caldwell kaže da je skeptične roditelje i učitelje uvjerila promjena zbog porasta kreativnosti i razgovora među djecom.

On tvrdi: „Djeca vole oponašati ono što odrasli rade s predmetima. Postaju znatiželjna zbog onoga što ljudi i predmeti rade. Škola uništava znatiželju. Kada djeca imaju priliku postaviti pitanja o stvarima koje ih zanimaju? Čim krenu u vrtić, moraju ušutjeti i učiti. Nisu krivi učitelji. Imaju toliko zadataka koje moraju izvršiti.”
 

Paul Howard-Jones, profesor neuroznanosti i obrazovanja na Sveučilištu u Bristolu, koji je promatrao djecu dok su se igrala sa svojim novim „igračkama”, kaže da ljudi uče iz novih situacija, a radoznalost je važna za taj proces.

„Djecu bi trebalo poticati i ohrabrivati da postavljaju pitanja iako to može biti izazov za učitelja”, kaže on. „Moramo naći neko vrijeme za pitanja tijekom dana. U školama nema dovoljno vremena za kreativnost i praćenje znatiželje.”
​

​Napisala: Wendy Berliner
Prijevod: Harfa d.o.o.

Motivacija se ponekad čini tako nedostižnom, zar ne? Nekad je ima u izobilju, a ponekad vam se čini da se nikada više neće vratiti. Buljite u ekran računala, prisiljavate se tipkati, stvarati, razvijati i nađete se u situaciji kako jedva obraćate pažnju na ono što radite. Potpuno ste bez inspiracije i ne znate kako to promijeniti.
 

Korisnici servisa Quora također su se našli u tim situacijama i pronašli su stvarne i praktične načine kako pokrenuti motivaciju kako bi posao ne samo priveli kraju već ga završili s osjećajem zadovoljstva. Potražite sedam savjeta i trikova koji će vam pomoći da se brzo motivirate.

1. Prestanite razmišljati kako je to težak posao
 

„Postoji samo jedan način koji me motivira na posao, a to je da ne razmišljam o njemu kao o teškom. Gledam na to kao nešto što će mi pomoći da postanem osoba kakva želim biti. Jednom kad odlučim nešto napraviti pokušavam ne misliti o tome kako bi teško ili frustrirajuće ili nemoguće to moglo biti; usredotočim se na to kako je dobro biti to ili koliko bih mogla biti ponosna na sebe što sam to napravila. Učinite teško lakim.“

Marie Stein
 

Razmislite o ovome: Ako na projekt na kojem radite ne gledate kao naporan, već radije kao nešto što će vam pomoći u karijeri, onda ćete lakše doći i do energije potrebne za njegov završetak.

2. Razdijelite na manje ciljeve 
 

„Postoji razlog zašto nam se sviđaju rupe u američkim krafnama. Lako ih je pojesti. Prije nego postanete svjesni, pojeli ste ih dvanaestak. Tako bi trebali izgledati i ciljevi. Naravno da trebate imati veliki i važan cilj. No, ono što trebate napraviti je razdijeliti ga na manje ciljeve koje ćete lakše dostići. Na taj način ćete primijetiti napredak na svom putu i imati osjećaj zadovoljstva jer ste uspješno završili manje ciljeve. Napredak i uspjeh su divna kombinacija osjećaja.“

Nelson Wang

Sigurno ste ovaj savjet čuli i ranije, ali jeste li ga pokušali primijeniti na motivaciju? Završetak velikog projekta može biti obeshrabrujući ako ne znate odakle početi. Kako možete nešto završiti ako ne znate gdje početi? Umjesto da se usredotočite na ogromni, strašni cilj, radite jednu po jednu stvar i razdijelite veliki cilj u ideje koje ćete lako odraditi jednu po jednu.

3. Čitajte svaki dan
 

„Osigurajte si vrijeme za čitanje svaki dan. (Preporučam rano ujutro dok svi još spavaju.) Čitajte barem sat vremena dnevno. Ako vam se to čini previše, krenite s 20 minuta dnevno i radite to mjesec dana (stvaranje navike). Uvjerite se da je čitanje najbrži put do uspjeha. To će ga učiniti lakim i iznimno zabavnim/ispunjavajućim (ako vam je cilj uspjeh). Najuspješniji ljudi na svijetu tvrde da je za njihov uspjeh zaslužno to što čitaju puno knjiga (Warren Buffet, Bill Gates, Elon Musk).“

Curtis Blackmore

Iako se čini kontra produktivnim odvojiti vrijeme za čitanje kad je ono što stvarno trebate motivacija za posao, ponekad je potrebno učiniti nešto naizgled nepovezano kako biste se uhvatili u koštac s tim zadatkom. Stvaranje dnevne navike čitanja jedna je od stvari koja bi mogla dugoročno utjecati na vaš misaoni proces i inspirirati vas u svim segmentima vašeg života.

4. Prestanite se zamarati nebitnim stvarima
 

„Raditi ono što nema smisla troši mentalnu energiju. Pogledajte svoju to-do listu, potražite na njoj stavke koje su vam nebitne i pokušajte što više njih maknuti s liste. Lakše ćete ostati motivirani ako radite na onome što ima smisla ili je dio višeg cilja.“

Nick Miller

Pažljivo provjerite svoju listu i riješite se svega što je potpuno demotivirajuće ili nepotrebno. Nije uvijek poželjno završiti nešto ako se ne možete sjetiti razloga zašto ste to uopće i počeli raditi.

5. Odvojite vrijeme za sebe
 

„Poduzetnici često odlutaju od klasičnog osmosatnog radnog dana, a dostupnost putem mailova i Skypea pomaže tome da se to pretvori u 24-satni radni dan. No važno je prepoznati kada je dosta. Postavite si vrijeme za završetak posla i nastojte ga se pridržavati svaki dan. Prestanite odgovarati na mailove u 20 sati ili raditi nedjeljom. Osjećat ćete se svježije i produktivnije kada odvojite vrijeme za sebe.“

Matt Holmes

Ruku gore ako ste motivirani 24/7! Nismo ni mislili da ćemo vidjeti koju ruku u zraku. Nerealno je očekivati biti pun energije cijelo vrijeme i imati želju probijati se kroz zadatke stalno. Morate si dati vrijeme za odmor, a ako to znači da morate definirati kada ćete se isključiti iz obaveza vezanih uz posao, svakako to napravite. To će vam pomoći da predanije i pametnije iskoristite vrijeme koje ste odredili za posao.

6. Jednostavno to učinite
 

„Kako biste se motivirali da nešto napravite, iz mog iskustva, najučinkovitiji trik je da to jednostavno i učinite (zvuči banalno, ali funkcionira). Čim pomislite da nešto treba obaviti, primite se toga odmah (naravno, pod uvjetom da je izvedivo). Ne mislite na ništa drugo, potisnite sve ostale misli, ostavite mozak prazan i djelujte poput robota. Zvuči čudno, ali funkcionira! Inače ćete se naći u situaciji da razmišljate trebate li to napraviti sada ili da ima previše zapreka da to završite ili ćete pronaći uzbudljivije i ugodnije stvari koje ćete radije napraviti prije tog dosadnog zadatka.“

Bob Win

Ovo je jedan stvarno vrijedan savjet: Umjesto da okolišate, prisilite se da se osjećate motivirano. Što bi se moglo dogoditi ako samo krenete i počnete raditi posao koji morate obaviti? Uronite u projekt i vjerujte da ćete biti usmjereni na zadatak.

7. Proslavite pobjede
 

„Odajte si priznanje za sve što ste dobro napravili. Ne zaboravite na male stvari. Koliko puta ste se izgrdili zbog neke sitnice koja nije bila savršena? Koliko često razmišljate o pozitivnim stvarima poput dovršavanja zadatka na vrijeme i je li potpisivanje ugovora s novim klijentom nešto što se jednostavno dogodi? To su stvari koje trebate proslaviti. Trebate više pobjeda u svom životu. To će vas motivirati i pomoći da shvatiti koliko ste uistinu izvrsni.“

Kai Ashley

Ako stalno čekate da se nešto dugoročno isplati, zaboravljate koliko su važne male pobjede. I može biti izazovno ostati motiviran i imati stvari pod kontrolom ako nema nagrade na vidiku. Nagradite se za male stvari i ne podcjenjujte koliko zadovoljstva vam mogu donijeti ta mala priznanja.

Preuzeto s themuse.com

Uključenost tate u djetetov život, od praćenja partnerice na kontrolne preglede i prisustvovanja porodu djeteta, preko brige o partnerici i pružanja podrške u dojenju, od brige i njege do druženja s djetetom, donosi brojne dobrobiti za dijete u svim aspektima njegovog rasta i razvoja, ali donosi ih i tati. 
Svojom posvećenošću i aktivnim sudjelovanjem u životu djeteta, tata gradi čvrstu vezu s njim iz koje će i sam primati brigu i podršku.

Evo koje dobrobiti donosi tata koji ravnopravno sudjeluje i uključuje se u život svog djeteta i obitelji, te kako time donosi dobrobiti i sebi.

Dobrobiti uključenosti tate za dijete
 

Veći (životni) uspjeh
Dijete koje odrasta s tatom koji je aktivno uključen u njegov život, uspješniji je u životu, kako u poslovnim, tako i ostalim pothvatima. Također, izvjesnije je da će se osjećati samopouzdano, zadovoljno i ispunjeno životom općenito.

Bolje životne vještine
Dijete koje odrasta s tatom koji je aktivno uključen u njegov život i koji kontinuirano ostaje prisutan u životu djeteta, ima razvijenije socijalne vještine, bolju samokontrolu i više samopouzdanja. Povezanost s tatom pomaže u razvijanju snalažljivosti u nepoznatim situacijama, nošenju sa stresom te ohrabruje istraživačko ponašanje.

Bolje kognitivne sposobnosti
Bez obzira na stupanj obrazovanja koji tata ima, njegova uključenost u djetetov život potiče razvoj kognitivnih sposobnosti djeteta. Dijete koje odrasta s tatom koji je aktivno uključen u njegov život, postiže bolji uspjeh u školi i češće postiže više stupnjeve obrazovanja.

Manje problema
Dijete koje odrasta s tatom koji je aktivno uključen u njegov život u prosjeku ima manje problema; rjeđe se upušta u rizična, nasilna i druga nepoželjna ponašanja.

Bolji roditelj
Kad ste aktivno uključeni u život djeteta, ono ima veće šanse razviti pozitivne roditeljske vještine u odrasloj dobi. Ako odrasta uz angažirane roditelje, veća je šansa da će i samo ponavljati pozitivan primjer svojih roditelja te biti angažiran i posvećen roditelj.

Dobrobiti uključenosti za tatu
 

Odnos povjerenja i sigurnosti
Kad ste aktivno uključeni u život djeteta, pomoći ćete izgraditi odnos povjerenja i sigurnosti koji će se održati i u djetetovoj odrasloj dobi.

Bolje nošenje sa stresom
Aktivna uključenost u život djeteta može vam pomoći da se učinkovitije nosite sa stresom. Sama spoznaja da radite nešto u čemu uživate, izgrađujući pozitivan odnos s djetetom, pomoći će regulirati stres u vašem životu.

Više samopouzdanja
Aktivna uključenost u život djeteta pomoći će vam razviti povjerenje u vlastite socijalne i ostale vještine. Osjećat ćete da imate više toga ponuditi na poslu, kao roditelj, partner, prijatelj.

Životna podrška
Kad ste aktivno uključeni u život djeteta i gradite odnos snažne povezanosti, to je veza koja traje čitav život. Kad dijete odraste, ono će jednako biti podrška vama kao i vi njemu, imat ćete blisku osobu na koju se možete osloniti i na nju računati kad je potrebno.

Preneseno s Roda.hr

Dječji um čudesna je stvar, a vrijeme kad roditelji prepuštaju razvoj svog djeteta slučaju ili okolini je odavno iza nas. Kako bi pomogli svom djetetu da se razvije u zdravu i sretnu osobu pomoći će vam naše Knjige koje vole djecu, a koje su ujedno i praktični priručnici.

Donosimo vam popis nekih od naslova koji vas čekaju u posebnoj ponudi na Interliberu.

RAZVOJ DJEČJEG MOZGA

Otkrijte 12 strategija za poticanje razvoja zdravoga dječjega uma, preživljavanje svakodnevnih roditeljskih borbi i za poticanje cjelokupnoga rasta i razvoja obitelji.

Autori su neuropsihijatar Daniel J. Siegel i stručnjakinja u pitanjima roditeljstva Tina Payne Bryson koji u knjizi objašnjavaju nova znanstvena otkrića o tome kako je dječji mozak umrežen te kako se razvija.

Ova knjiga je savjetnik namijenjen roditeljima, ali i svima koji rade s djecom.

ISKLJUČENA DJECA

Revolucionarni Program ravnoteže mozga pomaže dovesti u ravnotežu mozak djece s autizmom, disleksijom, ADHD-om i drugim neurološkim smetnjama. Osmislio ga je dr. Robert Melillo koji je i autor ove knjige.

Ovim dokazano djelotvornim programom tretirate uzroke, a ne samo posljedice razvojnih poremećaja kod djece. Prakticirajte ga u svom domu i bez uporabe lijekova.

TERAPIJA IGROM

Naučite kako reagirati na dječje emocije čak i u situacijama kada imate osjećaj da gubite kontrolu.

Autorica knjige Tatjana Gjurković iskusan je terapeut u terapiji igrom. Na jednostavan način objašnjava kako istovremeno biti dosljedan u pravilima i zahtjevima te nježan i pažljiv kad su u pitanju dječje emocije i potrebe.

SVAKO JE DIJETE DAROVITO

Neuroznanost odavno je dokazala – svako je dijete darovito, a na nama je da to prepoznamo i djelujemo u skladu s tim.

U ovoj knjizi autori Gerald Hüther i Uli Hauser opisuju koje su darovitosti urođene i kako se razvija djecji mozak.

Pokazuju da naš odgoj te aspekte gotovo uopće ne uzima u obzir i zahtijevaju radikalnu promjenu stava kako bi sva djeca posve razvila svoje potencijale.

VIŠE OD IGRE – Svijet u meni

Otkrijte kako dramskim metodama pomoći djeci da osvijeste svoja osjetila. Omogućite im da dodirnu, pomirišu, vide, čuju ili probaju rezultate svoga rada, istraživanja ili učenja.

Knjiga je namijenjena odgojiteljicama i odgojiteljima, kao i djelatnicima nižih razreda škole, ali može poslužiti i roditeljima koji žele raditi s djecom.

CRTICE iz bilježnice psihologa

Tijekom odgoja djece svaki, ali baš svaki roditelj u određenom trenutku dođe do točke kad naprosto ne zna što i kako dalje.

Ova knjiga nudi putokaze prema samoispunjenju kako djeteta, tako i cijele obitelji. Odmah na početku naučit će vas najvažnijem stavu koji trebamo zauzimati u životu kako bi mogli rasti i biti sretni – Za to kakav će biti moj život – odgovoran sam ja.

SAFARI DUHA – priče za buđenje mudrosti

Jeste li znali da meditativne priče imaju pozitivan učinak na emocionalni, mentalni i intelektualni razvoj djece?

Ova će knjiga probuditi revoluciju pozitivnih osjećaja u djeci i pomoći im jačati zdrav emocionalni i intelektualni razvoj, razvijati maštu i kreativnost, jačati samopouzdanje i samopoštovanje…

LAV I PTICA

Djeca trebaju priče koje će im pomoći razumjeti i prihvatiti svoje osjećaje. Ovo je jedna takva priča o ranjenoj ptici koja, umjesto na jug, „odleti“ u srce jednog lava i s njim provede zimu.

Recenziju slikovnice pročitajte OVDJE. 

BEBarije

Ako ste trudni ili ste tek postali roditelj, naučite kako možete poticati intelektualni i emocionalni razvoj svoje djece od najranije dobi.

Autorica Rebeka Bulat, psihoterapeutkinja i majka, osmislila je 100 igara i aktivnosti utemeljenih na modernim saznanjima o ranom dječjem razvoju.

BEBA VOĐA DOHRANE

Vjerujemo da je većina roditelja prilikom priprema za uvođenje hrane svojim bebama naišla i na ovaj proces u kojem se dijete hrani samostalno i pritom instinktivno odabire hranu koja mu odgovara i određuje njezinu količinu.

U novije vrijeme znanost se sve intenzivnije bavi ovim načinom dječje prehrane. Utvrđeno je da djeca koja su se ovako hranila imaju zdravije prehrambene navike, a i rjeđe su pretila.

Sigurni smo da se neke od Knjiga koje vole djecu već nalaze na vašem popisu za Interliber.

Čekamo vas u paviljonu 6 Zagrebačkog velesajma od 7. do 12. studenoga 2017. godine. Vidimo se?

Mnogi roditelji osjećaju kako bi bili najsretniji kada bi mogli uvijek biti uz svoje dijete. Njima se čini prirodnim uvijek moći odgovoriti na djetetove potrebe, obraniti ga od opasnosti, čuvati, štititi ili voditi.

No, roditelji imaju potpuno drugi zadatak: odgojiti samostalno i odgovorno dijete koje je sposobno samo ponekad koristiti pomoć, a uvijek potporu roditelja.

Dopustiti djetetu da razvija svoju osobnost i individualnost moguće je jedino ako mu dopustimo  da bude samostalno. Važno je dopustiti djetetu da isprobava i pokušava te da se nosi kako s uspjehom tako i s neuspjehom.

Djeca uče biti odgovorna i samostalna u najranijoj dobi. Ako djetetu pravovremeno omogućimo razvoj samostalnosti i potičemo ga, dijete stvara jak osjećaj samopouzdanja i samopoštovanja, osjećaj ponosa i sigurnosti. Svako dijete se osjeća sretno kada može samostalno donijeti neku odluku. Osim što ga čini sretnim to je jedini način kada dijete može osjetiti posljedice svojih odluka.

Važno je da roditelj pomogne djetetu uočiti svoje pogrešno ili ispravno donesene odluke. Vlastite pogreške su odlična prilika da se iz njih nešto nauči, a ispravno donešene odluke su odlična motivacija u daljnjem razvoju samostalnosti i odgovornosti.

Svako dijete želi potpunu slobodu i samostalnost kod kreativnih oblika izražavanja. Jedino tako u svoje radove unosi emocionalnu notu. U takvom obliku izražavanja roditeljska pomoć ili vodstvo nikako nije dobrodošlo jer, osim što guši kreativnost, guši i vlastito ja.

1. U svakodnevnim situacijama, kao što je zajednička igra, ako vidite da se dijete sprema napraviti pogrešku, pustite da do kraja napravi što je naumilo, a tek onda mu pomozite da iz toga nešto nauči.
2. Dopustite djetetu da samo odluči o nekim jednostavnim stvarima i poštujte tu odluku.
3. Pitajte dijete za mišljenje i ideje.
4. Potičite ih da se samostalno uključuju u odnose s drugom djecom, čak i ako vidite da vaše dijete ne vodi glavnu riječ.

Preneseno s Cuvarkuca.hr

Pozivamo vas da se prijavite na edukaciju o jačanju dječje emocionalne inteligencije komunikacijom i igrom, koja će se održati u Splitu u listopadu (prvi modul) i studenome (drugi modul), a koju vode Tatjana Gjurković i Irena Orlović. Prijaviti se možete putem ovog obrasca.

Edukacija kod Irena Orlović mi je donela nove i korisne uvide u funkcionisanje dečjeg mozga i način komunikacije sa decom. Koristeći podatke iz naučnih studija, pozivajući se na vrhunske terapeute i autore knjiga iz oblasti psihologije i medicine, uz primere iz sopstvenog života – Irena lako prenosi znanje i naučne činjenice. Od dizajna njene prezentacije do praktične primene svega što je naučila, Irenino predavanje mi bilo jedno od najlepših kojem sam prisustvovala. 
Jasmina Stojanović, glavna i odgovorna urednica magazina "Sensa"

Živimo u vremenu kada ubrzani način života uvelike odražava na je sve veći broj djece koji imaju emocionalnih i ponašajnih problema. U zadnjih nekoliko desetljeća neuroznanost je došla do brojnih značajnih saznanja. Neuroznanstvenici su potvrdili da dječji mozak nije neki stroj koji je strukturiran po planu i programu došao na ovaj svijet, već je to nerazvijen ljudski organ koji će se ovisno o okolini u kojoj odrasta razvijati cijeli život. A na temelju našega odnosa s djecom formiraju se temeljne strukture koje će doživotno obilježiti dijete kao osobu. O nama uvelike ovisi razina EQ djeteta koja je važan prediktor životne uspješnosti svake odrasle osobe.

Na ovoj edukaciji dat ćemo vam smjernice koje će pomoći izgraditi kvalitetan odnos s djecom. Tatjana Gjurković će govoriti o privrženosti i tepiji igrom te objasniti zašto su važni i kako utječu na razvoj djece, a Irena Orlović će govoriti o oblicima komunikacije temeljene na razvoju mozga djeteta, koji će pomoći djetetu da vas čuje i stvori zdravu sliku o sebi.

Od našega odnosa ovisi razvoj emocionalne inteligencije djeteta koja je važan prediktor životne uspješnosti svake odrasle osobe zato ćemo tijekom edukacije dati smjernice koje će vam pomoći izgraditi zdrav odnos s djecom.

"Da bi dijete imalo zdrave socio-emocionalne vještine, ljudi u njegovoj 
okolini trebaju iste razvijati." 

Tatjana Gjurković

TOPLE PAHULJE I HLADNE BODLJE U EMOCIONALNOM POVEZIVANJU S DJETETOM

Kad bi dječja srca mogla priču ispričati, kakva bi ona bila? Prožeta toplinom i mekim pahuljama ili prošarana hladnim bojama? Svi želimo sretnu i nasmijanu djecu. I neka to jesu i neka to nisu. Što ih razlikuje? Tip emocionalne povezanosti, odnosno privrženosti koji su prvo stvarali sa svojim najvažnijim odraslim osobama, sto su za većinu roditelji a potom i s odgojiteljima, učiteljima i drugima koji su ostavili neobrisivi trag u njihovim srcima.

Na ovoj edukaciji razgovarat ćemo o tipovima privrženosti i kako utječu na našu interakciju s djecom. Kroz brojne iskustvene aktivnosti, imat ćete priliku produbiti razumijevanje o djeci te iste koristiti u svom radu s njima.

Tatjana Gjurković, mag. psihologije, certificirana transakcijska analitičarka – psihoterapeutkinja te registrirana terapeutkinja igrom, produbit će vaše znanje o emocionalnoj inteligenciji. Govorit će o važnosti samosvjesnosti vlastitih obrazaca osjećanja, razmišljanja i ponašanja kao i znanje o emocijama te će osvijestiti kako razgovarati s djetetom i kako poticati razvoj djetetove empatije, što je preduvjet za razvoj njegove socijalne svijesti i odgovornosti prema sebi i drugima. 

A dat će vam odgovore i na sljedeća pitanja:

Koje vještine terapije igrom možemo koristiti u odgoju djeteta?Zašto je nekoj djeci tako teško slijediti upute? 
Zašto neka djeca puno toga odbijaju I na prvu uvijek kažu “ne”? 
Zašto se neka djeca ne uključuju u igru s vršnjacima? 
Zašto neka djeca jako puno plaču? 
Zašto se neka djeca teško odvajaju od roditelja? 

"Dijete od roditelja nasljeđuje samo skicu, a način na koji
će se oblikovati i graditi dječji mozak ovisi o njegovoj interakciji
najprije s roditeljima, a potom i okolinom."

Irena Orlović

KAKO KOMUNIKACIJOM OBLIKOVATI SNAŽAN MOZAK DJETETA

Što možemo napraviti kako komunikacijom utječemo na razvoj mozga govorit će vam Irena Orlović, autorica nagrađivane web-aplikacije Pametnica, vlasnica i urednica izdavače kuće Harfa putem koje je prethodnih 17 godina proučavala literaturu uglednih svjetskih neuroznanstvenika, psihologa i psihoterapeuta te certificirana savjetnica u neuro-lingvictičkoj psihoterapiji (DVNLPt),
Vođena osobnim iskustvom kroz rad na ranoj stimulaciji sa svojim djetetom koristeći neke od tih naslova, objavila je više korisnih naslova iz područja i na hrvatskom jeziku pod sloganom Knjige koje vole djecu. 

Na edukaciji će dati odgovore na sljedeća pitanja:

• Kako komunikacijom izravno utječemo na oblikovanje dječjeg mozga?
• Što znači pozitivan ili snažan mozak?
• Zašto je emocionalni razvoj temelj intelektualnog razvoja?
• Kako komunicirati kao učitelj, odgojitelj ili roditelj terapeut?
• Kako putem komunikacije možemo oblikovati i integrirati mozak u razvoju? 
• Zašto su roditelji najvažnija karika u odgoju i obrazovanju djece?
• Kako pomoći djeci da crpe svoje potencijale i izrastu u najboljeg mogućeg sebe? 
• Na što trebamo obratiti pozornost ako želimo da se mozak zdravo razvija u prvim godinama?
  ​

PRVI MODUL

Tople pahulje i hladne bodlje u emocionalnom povezivanju s djetetom
Tatjana Gjurković

Kada: 24.10.2018. u 17.30 sati
 Gdje: Sveučilišna knjižnica, Ul. Ruđera Boškovića 31, 21000, Split
Trajanje: 4 školska sata

PRIJAVA JE OBAVEZNA. ISPUNITE PRIJAVNICU

DRUGI MODUL

Kako oblikovati snažan mozak djeteta?
Irena Orlović

Kada: 7.11.2018. u 17.30 sati
Gdje: Sveučilišna knjižnica, Ul. Ruđera Boškovića 31, 21000, Split
Trajanje: 4 školska sata

PRIJAVA JE OBAVEZNA. ISPUNITE PRIJAVNICU

Edukacija je namijenjena za: roditelje, odgojitelje, učitelje, psihologe, pedagoge, socijalne pedagoge, edukacijske rehabilitatore, logopede, psihoterapeute i sve druge koje zanima ovo područje dječjeg razvoja.
VAŽNO: Sve prolaznice i polaznici edukacije imat će priliku kupiti naše knjige po posebno sniženim cijenama, samo za njih za vrijeme trajanja edukacije.

Cijena pojedinačne edukacije je 250 kn, a cijena obje edukacije je 440 kn. PRIJAVA OBAVEZNA.

Podatci za uplatu: 
Pametnica, obrt za edukaciju i savjetovanje, vl. Irena Orlović
HR0623400091160500652 (PBZ)​, poziv na broj: 241018.

Svi sudionici dobit će potvrdu o sudjelovanju.

Poučno i ohrabrujuće iskustvo koje pokazuje da u trenutku umora od čitanja iste slikovnice svome djetetu samo treba predahnuti i pronaći novi kreativni put za čitanje iste priče.

Kada sam postala mama, jedva sam čekala kada ću Noi početi čitati slikovnice. Da se razumijemo, čitala sam mu otkad se rodio, ali nisam mogla dočekati trenutak kada ću imati neku povratnu informaciju s njegove strane.

Nisam dugo trebala čekati na to. Bilo je ljeto i na nekom od štandova uz plažu kupila sam par slikovnica. Navečer smo se ušuškali u krevet, uzeli Tri praščića i tako je sve počelo. Noa je taman punio godinu dana (da, rano je počeo govoriti) i samo je vikao još i opet.

Naravno da sam bila oduševljena, jeeeeeeee, sviđa mu se (to je ona povratna informacija koju sam čekala)! Nakon tjedan dan dosadili su mi i vuk i praščići. Znala sam cijelu priču napamet (i danas ju znam!). Potajno sam željela da izgubimo slikovnicu, da praščići srede vuka ili da on pojede praščiće… ma ja ću ih sve pojesti redom, i slikovnicu, samo da više ne moram čitati istu priču.

U razgovoru s drugim roditeljima shvatila sam da nemam samo ja taj „problem“ i nekako vam bude lakše kada znate da niste sami, zar ne? Onda sam počela tražiti odgovor na pitanje: „Zašto djeca traže da im se čita uvijek ista priča?“.

Tražila sam, čitala i shvatila da unatoč svojim manama čitanje iste slikovnice donosi mnoge prednosti za male čitatelje.

Sjetila sam se latinske izreke Repetitio est mater studiorum – Ponavljanje je majka učenja. Svi učimo ponavljanjem, tako da nije čudno što djeca traže uvijek iste slikovnice. Na taj način mozak „upija“ priče i nove jezične obrasce.

Istraživanje o usvajanju jezika kod djece, koje su provele britanske psihologinje Horst, Parsons i Bryan, pokazalo je kako djeca kojoj se čita ista knjiga više puta brže zapamte i usvajaju nove riječi od djece kojima se čitaju različite knjige (a sadrže iste nove riječi).

Dijete neke riječi treba čuti i do 250 puta prije nego što ih u potpunosti zapamti i shvati. Čitanjem usvajaju veliki broj riječi, čime obogaćuju svoj vokabular. Slušanjem omiljene priče uočavaju da se jezik ne sastoji samo od slova već i glasova i rima.

Ako ste roditelj, onda znate da djeca vole rutinu. Ona im daje osjećaj kontrole nad okolinom i sigurnost jer mogu predvidjeti što ih čeka. Rutina je važna u svim aspektima života, pa tako i u čitanju. Čitanje iste priče pomaže djetetu da se umiri i opusti, što je od velike važnosti kada se dijete sprema na spavanje. Na taj način dijete povezuje osjećaj bliskosti i ugode kako s vama tako i s čitanjem.

Ako vam ponestane ideja i entuzijazma, iskoristite tu istu slikovnicu kao tražilicu – zadajte im pojam koji moraju pronaći. Uz slikovnicu učite boje, oblike, vrste životinja, ma sve što vam padne na pamet.

Obrnite uloge: vi slušajte, a dijete neka „čita“ priču. Uvedite neke nove likove u priču i razgovarajte kako bi priča sada mogla teći. Kada vam se čini da ne prate priče, promijenite pojedine riječi i vidjet će te kako će vas brzo ispraviti i reći: „To ne ide tako!“

Učenje novih riječi, širenje vokabulara, razumijevanje pročitanog, upoznavanje jezika, bolje komunikacijske vještine, veće samopouzdanje samo su neke od pogodnosti koje donosi čitanje.

Zato, dragi roditelji, bake i djedovi, čitajte iznova iste slikovnice i ne preskačite nove nepoznate riječi i pojmove. Upravo suprotno, ukažite na njih prvi, objasnite im njihovo značenje, vrlo brzo ćete uočiti kako ih je dijete zapamtilo i usvojilo. I, naravno, imajte strpljenja jer malenim glavicama treba malo duže da ih zapamte.

Noa s početka priče danas ima i sestricu s kojom smo bezbroj puta čitali Tri praščića, no ovoga puta nisam gubila živce. Znala sam zašto je to potrebno i važno. Upravo iznova i opet čitamo sjajnu novu slikovnicu Pastele u štrajku Drewa Daywalta, u kojoj sam si sama napravila „medvjeđu uslugu“ i svakoj od 12 pastela dala drugi glas. Pa kada čitam iznova, ne mogu se sjetiti koji je čiji glas, no Erin i Noa to jako dobro znaju, pa me ispravljaju, čak i sami daju svoje glasove. Dobro se zabavljamo dok iznova čitamo iste slikovnice.

Preuzeto s gkr.hr

Pročitajte i:

Uvjeti odrastanja i razvoj mozga​

Premda se sva djeca u početku služe prstima kako bi lakše računala, s vremenom se, kako zadaci postaju teži, od djece očekuje da se prestanu služiti prstima, a u tome se slažu i roditelji i odgajatelji. No možda svi imaju krivo?

Najnovija istraživanja profesorice Jo Boaler, sa stanfordskog sveučilišta, ukazuju na to da su prsti jedno od naših najvažnijih vizualnih pomagala, zbog čega primjerice pijanisti, za koje je percepcija vlastitih prstiju esencijalna, veoma često imaju i povećane matematičke sposobnosti.

Boaler je razvila obrazovnu koncepciju nazvanu YouCubed, koja učenicima i učiteljima omogućava da zaobiđu najčešću prepreku tijekom učenja matematike – strah od matematike, te da ga preobraze u ljubav prema matematici.

Naime svima je poznato da učenici misle da je matematika preteška i nezanimljiva jer ne znaju kako se nositi s njezinim apstrakcijama, brojkama i jednadžbama. Moraju pamtiti velike količine brojki i apstraktna pravila, a na raspolaganju nemaju nikakve vizualne predodžbe koje bi im u tome pomogle.

No tako je veoma često samo zato što naše obrazovne koncepcije pretpostavljaju da tako mora biti.
 

U ranijim razredima osnovne škole potiče se vizualno predstavljanje matematičkih zadataka, no samo kao pripremu za numeričko i apstraktno razmišljanje za koje se pretpostavlja da se ne bi trebalo oslanjati na takvu “početničku” ispomoć.

To je pogrešno jer vizualna predočavanja zapravo jačaju neuronske veze koje su presudne za razvoj matematičkih sposobnosti. 

Pripremila: Gordana Kolanović Roško

Pogledajte zanimljivi TED Talk Jo Boaler na temu matematike: