Jačajte emocionalne sposobnosti djeteta jer one izravno utječu i na intelektualni razvoj.

Zanima vas hoće li vaše dijete biti dobro u školi i koliko će biti inteligentno kad navrši osam godina? Na ovo pitanje može vam odgovoriti jednostavna igra običnom grožđicom! 
Ispred djece u dobi od 20 mjeseci istraživači su stavili grožđicu pokrivenu plastičnom čašom. Rekli su im da pričekaju 60 sekundi prije nego što je smiju pojesti.

Istraživanje objavljeno u Journal of Pediatricsu 2015. godine, otkrilo je da test grožđicom može predvidjeti hoće li dijete biti dobro u školi i kakvu će koncentraciju imati pri učenju. Sveučilište u Warwicku testiralo je djecu u dobi od otprilike 20 mjeseci tako što su ispred njih istraživači stavili grožđicu pokrivenu plastičnom čašom. Rekli su im da pričekaju 60 sekundi prije nego smiju dodirnuti i pojesti grožđicu.

Rezultati istraživanja pokazali su da su djeca koja su poslušala upute i pričekala prije nego što su pojela grožđice, kasnije bila bolja u školi od one djece koja su odmah posegnula za poslasticom ispod čaše. Također su otkrili da je kod prijevremeno rođene djece bila veća šansa da će uzeti grožđicu prije dopuštenog vremena.
 

Predviđanje školskog uspjeha s osam godina

Ista djeca su ispitivana kad su navršila osam godina, a morala su ispuniti tri različita testa. Kod djece koja su uspjela odoljeti grožđici u zadanih 60 sekundi, otkriveno je da su u dobi od osam godina imala za sedam bodova viši kvocijent inteligencije nego djeca koja su se žurila i pojela grožđicu. Istraživači su zaključili da što su djeca imala lošiji rezultat u testu grožđicom, to su imala veći rizik da će imati slabiju koncentraciju i slabije rezultate u školi u dobi od osam godina.

"Igra grožđicom je lagan i učinkovit alat koji dobro procjenjuje samokontrolu kod male djece, a potrebno je samo pet minuta, i može se koristiti u kliničkoj praksi kako bi se kod djeteta otkrio rizik za probleme s pažnjom i učenjem", rekao je profesor Deieter Wolke, voditelj istraživanja, a dodaje da ovo istraživanje pokazuje i važnost ranog otkrivanja mogućih problema. Naime, što se ranije otkrije problem u razvoju, djetetu će se moći pružiti pomoć.

Ovaj test sličan je poznatom testu sa sljezovim kolačićem iz kasnih 1960-ih i ranih 1970-ih koji je izumio dr. Walter Mischel, a proučavao je razinu samokontrole kod djece.

Preuzeto s Klokanica.hr

Svi znamo da postoje vitamini od A do K, a potrebni su nam u svakodnevnoj ishrani za rast i razvoj. Govorka se da su znanstvenici nedavno otkrili još neke vitamine koji su jednako tako važni.

Evo ih:

VITAMIN G – za glazbu. Prirodno se pojavljuje kod mladih roditelja, može se odmah prepisati obiteljskoj prehrani. Pustite dobru glazbu i zaplešite s djecom u dnevnoj sobi – često. Ako su premaleni, podignite ih na ruke i plešite s njima. Pjevajte u autu, skupljajte vrpce s najmilijim pjesmama. Neka vam se pri ruci nađu jednostavni glazbeni instrumenti. Vodite li svoju djecu na satove glazbe, uvjerite se da su djeca njima zadovoljna, ako ništa drugo, barem da im je zabavno.

VITAMIN P – za poeziju. Naučite djecu pjevati jednostavne napjeve i recitirati kratke pjesmice. Starija djeca mogu recitirati najdraže stihove i glumiti na obiteljskim skupovima. Slušajte priče i stihove s kaseta kako bi naučili uživati u živoj riječi.

VITAMIN P1 – za prirodu. Omogućite svojoj djeci da upoznaju prirodni okoliš. Maloj djeci dovoljno će biti dvorište, ondje ima mnogo kukaca i gujavica, grmlja koja privlače ptice i drveća. Ali, kadgod je to moguće, otiđite u šumu, spustite se na plažu. Promatrajte zalazak sunca. Kampirajte. Ovaj vitamin u uskoj je vezi s vitaminom S, za smirenje, koji ponekad možete naći u crkvi, hramu, sinagogi i na sličnom mjestu.

VITAMIN V – za veselje. Ima ga svugdje. Prenosi se s djece na odrasle i obrnuto. Najrasprostranjeniji vitamin na svijetu. Na radnom mjestu ga obično nema, ali može se prokrijumčariti.

VITAMIN N – za nadu. Prirodno je da postoji nada. Provjerite samo da pod utjecajem raznih otrova nije nestala. Izbjegavajte gledanje vijesti, i nemojte svijet promatrati kroz novine. Nemojte jadikovati pred djecom – osobito ne pred tinejdžerima.

Preneseno sa stranica DV Siget, Zagreb

Škola predstavlja veliku promjenu za dijete, ali i za cijelu obitelj. Naime, djeca u prvom razredu imaju potpuno drugačiji ritam i organizaciju dana nego prije škole. U predškolskom periodu, učenje se odvija kroz igru, aktivnosti traju do dvadeset minuta, uz puno dinamike i interakcije. U školi se od djece očekuje učenje samo po sebi, sat traje duže, a predavanja liče na monologe.
 

Pomozite djetetu da što lakše prođe kroz ovo razdoblje poštujući sljedećih 10 pravila:

Postupnost

Škola je prelazak u "novi svijet", ali se ta promjena događa postupno, a ne naglo, kako roditelji očekuju. Ostavite dovoljno vremena i sebi i djetetu da se na ovu promjenu prilagodite. Novi ritam dana, drugačije vršnjačko okruženje, formiranje novog pojma obaveza… važni su sastavni elementi prilagodbe na školu. Zato, nemojte od djeteta očekivati da ih usvoji odmah. Smatra se da je polazak u školu u tolikoj mjeri velika promjena, da treba proći cijeli prvi razred da bi se moglo smatrati da je prilagodba završena.

Zahtjevi

Nemojte plašiti dijete i zahtijevati da u klupi sjedi mirno, da uvijek sluša učiteljicu, da ne ustaje usred sata. To nije vaša zadaća. Dijete će na osnovu stava koji zauzme učiteljica, kao i toga kako se ponašaju druga djeca, i samo zauzeti određeno ponašanje, uz razumijevanje što se od njega očekuje. Čak i ako se, u samom početku, ne bude ponašalo na sasvim prihvatljiv način, posao učiteljice je da to "riješi", a ne vaš.

Realna slika škole

Umjesto uljepšavanja:”U školi će ti biti divno, steći ćeš puno prijatelja…” ili onih rečenica koje pokazuju drugu krajnost: “Sad trebaš samo učiti” ili “Lako je tebi”, ponudite realnu sliku škole. Odnosno, recite djetetu da je škola mjesto na kojem će steći puno prijatelja, da će neka od tih prijateljstava možda trajati zauvijek, da će doživjeti mnogo prekrasnih iskustava ali da škola podrazumijeva i određene obaveze, koje djetetu možda neće biti sasvim omiljene.

Podrška

Ponudite djetetu podršku, jasno, glasno. Bez obzira što se vama to podrazumijeva, važno je da izgovorite: "Bit ću uz tebe što god da se dogodi", ili: "Učinit ću sve da ti škola bude što manje napor a što više zadovoljstvo", "Polazak u školu je važan pokazatelj da si narastao, veselim se što je tako". Na ovaj način, osim podrške, učvršćujete djetetovo samopouzdanje, koje će mu dok traje prilagodba biti jako potrebno.
 

Čitanje i pisanje

Činjenica je da djeca koja u prvom razredu imaju kakva-takva znanja iz čitanja i, početna znanja pisanja, imaju donekle olakšani ritam rada. Međutim, učenje pisanja i čitanja se odvija u školi a ne u vrtićima. Naime, postoji mogućnost usvojene pogrešne tehnike pisanja, ponijete iz vrtića, pa osim što će učiteljima biti potrebno vrijeme da isprave greške u pisanju i čitanju i dijete će se osjećati frustrirano jer ono što je naviklo raditi na određeni način, sad mora naučiti raditi drugačije.

Prvi dani škole

Prvi "udar" prilagodbe traje 2-3 tjedna. U ovom razdoblju izrazito je važno da dijete pratite kroz njegova različita emotivna raspoloženja. Budite što više prisutni, prakticirajte vaše obiteljskerituale, učinite zajedničko vrijeme što kvalitetnijim. U početku vi ili drugi roditelj dijete vodite i vraćajte iz škole, a tek kada se na školu sasvim navikne, u ove odlaske-dolaske uključite bake, djedove, tete čuvalice…

Izvanškolske aktivnosti

Nemojte opterećivati dijete brojnim izvanškolskim aktivnostima. Ako je dijete imalo neku aktivnost prije škole, može je zadržati ali istovremeno da se polaskom u osnovnu školu, djetetu nameće još neka velika promjena ili obaveza – to nije preporučljivo. Radije pričekajte sljedeći razred, pa odluku o eventualnoj izvanškolskoj aktivnosti donesite, naravno, u dogovoru s djetetom.

Samostalan rad

Od samog početka usmjeravajte dijete da svoje zadatke obavlja samostalno. Kontrolirajte domaće zadaće i dječje školske obaveze, ali nemojte ih vi raditi umjesto djeteta. Važno je da od početka stvori radne navike, pa napravite odgovarajuću organizaciju dana. Pomozite mu da napravi svakodnevni plan rada sa što preciznijom satnicom koja predviđa školske obaveze ali i vanškolske aktivnosti (na primjer, treninzi ili rođendanske proslave). Naučite ga pravilima uspješnog učenja. Omogućite mu odgovarajuće uvjete za rad (soba ili njegov radni kutak), a neki od uvjeta uspješnog učenja su i: pažljivo čitanje teksta od jednog do drugog odlomka, učenje s razumijevanjem a ne napamet, ponavljanje na glas…

Razgovor zlata vrijedan

Umjesto da pitate: "Kako je bilo u školi? Što ste danas radili?", i pri tom dobijete uvijek iste odgovore: "Dobro, ništa"… postavljajte konkretna pitanja. Ipak, pokušajte da se vaša pitanja ne svode samo na satove i obaveze već i na velike odmore, najbolje prijatelje, potencijalne simpatije… Neka od konkretnih pitanja mogu biti: S kim si se danas najviše smijao? Koji sat je danas bio najlošiji? Koji sat je bio najbolji? Što je najzanimljivije što si danas od učiteljice čuo? S kime si bio na velikom odmoru?… Moguće je da će dijete u početku biti nespremno odgovarati na ovakva pitanja. Budite uporni. Ako se ne može, u trenutku, sjetiti nekog odgovora, pričekajte. Vaša upornost će uskoro kod djeteta stvoriti naviku da vam prepričava i s vama dijeli događaje svog školskog dana.

Učenik-dijete

Vaše dijete je pošlo u školu, na taj način ono je dobilo ulogu: učenik. Ipak, ne zaboravite da je taj učenik i dalje vaše dijete. Samo zato što je pošlo u školu, kod djeteta neće nestati potreba za igrom ili igračkama, niti za roditeljskom pažnjom. "Učenik" je samo jedna od uloga u životu vašeg djeteta. Zato, i kada u školi nije pokazalo sjajno ponašanje ili dobilo najviše ocjene, umjesto grdnje ili kritike, radije potražite uzroke kako biste sve neželjene pojave iz korijena promijenili. Uostalom, ocjene su prolazne ali kvaliteta, potencijali, osobine koje kod vašeg djeteta želite razviti ostaju trajni.

Preneseno s Roditelji.hr

Stvorili smo umjetni svijet za našu djecu

Victoria PROODAY, radna terapeutkinja, smatra da su današnja djeca emocionalno nedostupna za učenje. Mnogo je čimbenika u našem modernom načinu života koji pridonose tome.

Po zanimanju sam radna terapeutkinja s dugogodišnjim iskustvom rada s djecom, roditeljima i nastavnicima. Naša su djeca sve gora u mnogim aspektima. To je poruka koju čujem od svakog učitelja s kojim se sretnem.
Radeći kao radna terapeutkinja svjedočila sam i dalje svjedočim nazadovanju u društvenom, emocionalnom i akademskom funkcioniranju djece kao i bitnom porastu broja djece s poteškoćama u učenju te s drugim dijagnozama.

Kao što znamo, mozak je pogodan za oblikovanje. Možemo ga učiniti "jačim" ili "slabijim". Vjerujem da, unatoč našim najboljim namjerama, oblikujemo mozak svoje djece u krivome smjeru.

Evo zašto.

Tehnologija

Tehnologija se primjenjuje kao "besplatna usluga čuvanja djece"”, ali ustvari nije nimalo besplatna. Naplata stiže prije nego što mislite. Plaćamo živčanim sustavom naše djece, njihovom pažnjom i sposobnošću postizanja odgođenog zadovoljstva. U usporedbi s virtualnim svijetom, stvarni život prilično je dosadan.

Kada djeca uđu u učionicu, odjednom su izloženi ljudskim glasovima i primjerenoj vizualnoj stimulaciji umjesto grafičkim eksplozijama i specijalnim efektima koje su navikli gledati na ekranu. Nakon nekoliko sati provedenih u virtualnom svijetu, obrada informacija u učionici postaje sve izazovnija, jer je njihov mozak naviknut na visoku razinu stimulacije kakvu pružaju videoigre.

Nesposobnost obrade informacija niže razine stimulacije ostavlja djecu ranjivom pred akademskim izazovima. Osim toga, tehnologija nas emocionalno odvaja od naše djece i obitelji.

Emocionalna dostupnost roditelja glavni je hranjivi sastojak za djetetov mozak. Nažalost, postupno im ga uskraćujemo.

Djeca odmah dobiju sve što požele

"Gladan sam!" – u sekundi ćete se uputiti prema najbližem restoranu brze hrane.
"Žedan sam!" – tu je aparat s osvježavajućim pićima.
"Dosadno mi je!" – "Uzmi moj telefon."

Sposobnost odgođenog zadovoljstva jedan je od čimbenika budućih uspjeha. Imamo najbolju namjeru, želimo usrećiti svoje dijete, ali nažalost dugoročno činimo upravo suprotno.

Biti sposoban odgoditi zadovoljstvo znači biti sposoban nositi se sa stresom. Naša su djeca sve slabije opskrbljena vještinom suočavanja i s najmanjim stresovima, što može postati golema prepreka uspjehu u odrasloj dobi.

Nesposobnost odgađanja zadovoljstva često se može vidjeti u učionicama, trgovačkim centrima, restoranima, trgovinama igračaka svaki put kad neko dijete čuje "ne" jer su roditelji naučili njegov mozak da dobije sve što poželi istog trenutka.

Djeca vladaju svijetom

"Moj sin ne voli povrće”, "Ona ne voli rano ići na spavanje”, "On ne jede doručak”, "Ne voli se igrati igračkama, ali zato je jako vješta s iPadom”, "Ne voli se sam oblačiti”, "Ne voli jesti sama”…

To su rečenice koje neprestano slušam od roditelja. Otkad to djeca diktiraju kako će ih se odgajati? Ako ćemo njima prepustiti odluke, oni će stalno jesti tjesteninu sa sirom i peciva sa sladoledom, gledat će televiziju, igrati se na tabletu i nikad neće ići na spavanje.

Što postižemo time kad im dajemo sve što požele iako znamo da to nije dobro za njih? Bez primjerene prehrane i zdravog sna, naša će djeca dolaziti u školu razdražljiva, tjeskobna i nepažljiva. Osim toga, šaljemo im pogrešnu poruku.

Na ovaj način djeca uče da mogu činiti ono što žele i ne moraju raditi ono što ne žele. Koncept "morati” je nestao. Nažalost, da bismo postigli svoje životne ciljeve, moramo činiti ono što je potrebno, a to neće uvijek biti ono što želimo. Na primjer, želi li dijete biti odličan učenik, morat će naporno učiti. Želi li biti uspješan nogometaš, morat će svakodnevno trenirati. Naša djeca znaju vrlo dobro što žele, ali imaju poteškoća ustrajati u radu koji je potreban za ostvarenje ciljeva. To rezultira neispunjenim ciljevima i čini dijete razočaranim.

Beskrajna zabava

Stvorili smo umjetni svijet za našu djecu. Nema ni trenutka dosade. Kad se sve utiša, mi trčimo zabaviti ih, jer u suprotnome osjećamo kako ne ispunjavamo svoju roditeljsku dužnost.

Živimo u dvama odvojenim svjetovima. Djeca imaju svoj svijet zabave, a mi svoj svijet rada. Zašto nam djeca ne pomažu u kuhinji ili s pranjem rublja? Zašto ne pospremaju igračke? To je monoton rad koji vježba mozak da funkcionira kroz dosadu, a to je "mišić” potreban za učenje u školi. Kada dođu u školu i dođe vrijeme za pisanje, oni kažu: "Ne mogu. Preteško je.”Zašto? Jer se "radni mišić” ne jača beskrajnom zabavom. Jača se ustrajnim radom.

Ograničena društvena interakcija

Svi smo zauzeti, stoga dajemo djeci digitalne uređaje i time ih "uposlimo”. Nekad su se djeca igrala na otvorenome gdje su u nestrukturiranom prirodnom okruženju učili i vježbali svoje društvene vještine.

Nažalost, tehnologija je zamijenila igru na otvorenome. Također, tehnologija je učinila roditelje manje dostupnima za interakciju sa svojom djecom. Očigledno, naša djeca zaostaju. Digitalne naprave koje služe za "čuvanje djece” nisu opremljene alatima za razvoj društvenih vještina. Većina uspješnih ljudi ima sjajne društvene vještine. To je prioritet!

Mozak je mišić koji se može oblikovati i preoblikovati. Želite li da vaše dijete vozi bicikl, morate ga učiti vještini vožnje bicikla. Želite li da vaše dijete može čekati, morate ga naučiti strpljenju. Želite li da vaše dijete bude socijalizirano, morate ga poučiti socijalnim vještinama. Isto vrijedi za sve ostale vještine. Nema razlike!

Vježbajte mozak

Možete unaprijediti djetetov život vježbajući njegov mozak kako bi uspješno funkcionirali na društvenoj, emocionalnoj i akademskoj razini.

Evo kako.

1. Ograničite upotrebu tehnologije i emocionalno se povežite s djetetom

Iznenadite ih cvijećem, udijelite osmjeh, škakljajte ih, ubacite poruku ispod jastuka, iznenadite ih tako što ćete ih izvesti na ručak usred radnog dana, plešite zajedno, gađajte se jastucima. Večerajte s obitelji, igrajte društvene igre, idite u vožnju biciklima, izađite u večernju šetnju sa džepnom svjetiljkom.

2. Vježbajte odgođeno zadovoljstvo

Neka čekaju! U redu je ako im je dosadno. To je prvi korak prema razvijanju kreativnosti. Postupno produljujte vrijeme između "Želim" i "Dobio sam".
Izbjegavajte upotrebu tehnologije u automobilu i restoranu i naučite ih strpljenju u razgovoru i igri.
Ograničite stalno grickanje.
Ne bojte se postaviti ograničenja. Djeca trebaju ograničenja kako bi bila sretna i zdrava!
Sastavite raspored obroka, odlaska na spavanje, vremena za ekran.

3. Razmišljajte o onome što je dobro za njih, a ne o tome što žele ili ne žele. kasnije će vam biti zahvalni

Roditeljstvo je težak posao. Morate biti kreativni kako biste ih naučili činiti ono što je dobro za njih, a u većini je slučajeva to suprotno onome što žele činiti.
Djeca trebaju doručak i hranjive namirnice. Potrebno im je vrijeme provedeno na otvorenome i odlazak na spavanje u određeno vrijeme kako bi sljedećeg dana u školi bili sposobni učiti.

Pretvorite stvari koje ne vole činiti u emocionalno stimulirajuće aktivnosti.

Naučite dijete monotonom radu od malih nogu, jer je to temelj buduće "radne sposobnosti": slagati rublje, pospremati igračke, vješati odjeću, raspakirati namirnice, postaviti stol, spremiti užinu, pospremiti krevet.

4. Poučavajte društvenim vještinama

Naučite ih da pričekaju svoj red, naučite ih dijeliti, gubiti odnosno pobjeđivati, raditi kompromise, udijeliti kompliment, govoriti "molim" i "hvala".

Iz svog iskustva radne terapeutkinje, djeca se mijenjaju onda kad roditelj promijeni svoju percepciju roditeljstva. Pomozite djetetu ostvariti uspjeh u životu vježbajući i jačajući njihov mozak, što prije to bolje!

Preneseno sa Školskog portala

Za zdravo odrastanje djece i kvalitetan odnos s njima i roditelji trebaju rasti, razvijati se i učiti:

Završila je školska godina i, naravno, javlja se pitanje kako dijete zabaviti tijekom praznika. Sati igre na otvorenom uvijek su realna opcija, možda i pokoji dan kod udaljenih bake i djeda ili tjedan dana na ljetovanju.

No, ostaju i brojni dani koje valja maksimalno iskoristiti. Ponekad je djeci problem naći zanimaciju, jer djeci neke stvari, čim su izvan dnevne (školske) rutine, izrazito brzo dosade. Ako u vašem mjestu i nema nekih posebno organiziranih sadržaja za djecu tijekom školskih praznika ili ih jednostavno ne možete priuštiti, pročitajte savjete kako ujedno zabaviti i animirati dijete tijekom školskih praznika.

• Dopustite da im bude dosadno

Tijekom školske godine djeca obično žive u svakodnevnoj rutini izvršavanja školskih i izvanškolskih obaveza te su rijetko prepuštena dosadi i mogućnosti vlastitog odabira ispunjavanja slobodnog vremena. Kad odzvoni posljednje školsko zvono, obaveze prestaju, a uglavnom i rutina. Ubrzo nakon ushićenja i saznanja da ne moraju na neko vrijeme u školske klupe, kod djece nastupa dosada, odnosno onaj famozni „ne znam kud bih sa sobom“. Dosada, dapače, nije ništa loše jer se iz nje razvija kreativnost, a nastaje uglavnom zato što su djeca naučena tijekom školske godine živjeti prema roditeljskim pravilima i rasporedu. Iako im zapravo i nije dosadno, nego uglavnom smatraju da je tako, dosada nastaje zato što se djeca moraju sama pobrinuti za svoje dnevne aktivnosti i biti kreativna. Dakle, ako im je malo dosadno – to je zapravo i jako dobro! Dajte im vremena i prostora da sama shvate što ih veseli i čime bi se zapravo htjela igrati i baviti.

• Podijelite im zadaće i zaposlite ih

Poneka obveza i kućna zadaća neće im naštetiti. Na zidnu obiteljsku ploču obaveza ili papir rasporedite zadaće poput spremanja kreveta, hranjenja kućnih ljubimaca, usisavanja, pospremanja posuđa. Lake zadaće, osim što ispunjavaju vrijeme, nisu suvišne ni za učenje odgovornosti i prihvaćanja obaveza u kućanstvu i obitelji.

• Posjetite lokalnu knjižnicu

Brojne knjižnice imaju besplatne ljetne programe za osnovnoškolce. Posjetite svoju lokalnu knjižnicu, raspitajte se o programima koje nude. Ako ih nemaju, motivirajte dijete na čitanje i posudbu knjiga prilagođenih njegovoj dobi, ali izvan školske lektire i prema vlastitu izboru. Tako možete uvelike utjecati na razvoj čitalačkih navika kod mališana, a ljetno slobodno vrijeme i manjak školskih obaveza pravo je razdoblje za stvaranje čitalačkih navika.

• Osigurajte im kreativno izražavanje

Ako se vaše dijete voli kreativno izražavati, a ponekad u nedostatku vremena jednostavno ne stigne, školski praznici su idealno razdoblje za to; ako nije kreativno nadahnuto, potaknite kreativnost. Prikupite materijale poput kartona, rola od toaletnog papira, predmeta iz okoliša. Osigurajte osnovno: škare, ljepilo i prostor za igru. Ovisno o preferencijama, dopustite djetetu da izrađuje prema vlastitim željama ili sugerirajte izradu nečeg što bi prema djetetovim dosadašnjim interesima moglo proizvesti sate i sate kreativno provedene zabave. Za odabir tema i način izrade kreativnih predmeta koristite brojne internetske stranice ili društvene mreže.

• Zasadite vrt

Postoji li mogućnost sadnje vlastitog povrća u vrtu, zasadite ga uz pomoć djece. Angažirajte ih u čupanju trave ili svakodnevnom zalijevanju. Tako će djeca shvatiti značenje odgovornosti prema biljkama i hrani te, najviše od svega, naučit će cijeniti vrijeme i trud koji je potrebno posvetiti povrću prije nego izraste i prije nego što bude spremno za konzumaciju. Da bi djeci bilo zanimljivije, osigurajte im određenu samostalnost. Primjerice, dopustite im da sama odluče o jednoj ili više vrsta povrća koju žele zasaditi, što poslije žele jesti. Sadnjom vrta i podjelom zadaća u održavaju dobit ćete aktivnost koja će ih, barem djelomično, održavati zauzetima tijekom cijelih školskih praznika.

• Pođite na jednodnevne izlete

Da biste ljeto učinili nezaboravnim, edukativnim, ali i zabavnim, pođite na jednodnevne obiteljske izlete. Bilo da se odlučite na izlet u neki nacionalni park ili rezervat prirode, dvorac ili muzej, prekrasnu Slavoniju, Istru i Primorje ili poželite istražiti što nudi Dalmacija osim mora, djeca će zasigurno biti oduševljena viđenim. Njima će, ali i vama, promjena okoline makar i na jedan dan odgovarati, a pritom će još danima poslije biti prepuna dojmova, dok će uspomene na zajedničke trenutke ostati za cijeli život.

• Igrajte društvene igre

Društvene igre sjajan su način zabave i učenja, a može sudjelovati cijela obitelj. Duge ljetne večeri bez obaveza odlično su vrijeme kada se možete zaigrati i uživati u igri i satima zabave.

Izvor: skolskiportal.hr

Fotografija: freepik.com 

Prije nekoliko sam tjedana primio poziv majke jedne moje učenice koja mi je kazala kako je njezina petogodišnja kći došla kući u suzama zbog toga što joj učitelj nije dopustio da broji pomoću prstiju.
 

To nije izolirani slučaj – škole diljem zemlje redovito zabranjuju brojanje pomoću prstiju u svojim učionicama ili učenicima usađuju ideju da je to „djetinjasto”. I to unatoč tome što jedna grana neuroznanosti ističe važnost područja mozga koje „vidi” prste, još dugo nakon vremena u kojem se ljudi koriste prstima kako bi brojili.
 

U studiji objavljenoj prošle godine istraživači Ilaria Berteletti i James R. Booth analizirali su posebno područje mozga posvećeno percepciji i prikazu prstiju poznatu kao somatosenzorno područje za prste. Istraživači mozga znaju da u svome mozgu „vidimo” prikaz naših prstiju, čak i kad se njima ne koristimo za računanje. Istraživači su otkrili da je somatosenzorno područje za prste aktivno kada djeca u dobi od osam do 13 godina rješavaju složene matematičke probleme, čak i ako se učenici nisu služili prstima.

Ovo je područje za prikaz prstiju, prema njihovoj studiji, također uključeno, do određene mjere kod složenijih problema koji su uključivali visoke brojeve i više manipulacije. Drugi istraživači  otkrili su da su učenici bolje računali što je njihovo znanje o prstima u prvom razredu bilo bolje. Čak je i kod studenata percepcija prstiju predviđala njihov uspjeh. (Istraživači su procijenili imaju li studenti dobru svijest o svojim prstima tako što su dodirnuli njihov prst i tražili studente da prepoznaju koji, a da to pritom nisu vidjeli.)

Dokazi iz bihevioralnih i neuroznanstvenih  studija pokazuju da kad ljudi steknu određeno znanje o načinima na koje mogu percipirati i prikazati vlastite prste postaju bolji u tome, što vodi do većih matematičkih postignuća. Zadatci koje smo razvili za korištenje u školama i kod kuće (pogledaj dolje) temeljeni su na programima za uvježbavanje koje istraživači koriste kako bi poboljšali kvalitetu percepcije prstiju. Istraživači su otkrili da su šestogodišnji učenici poboljšali svoje znanje u računanju, pogotovo vještine poput brojenja i redanja brojeva, kad su podigli kvalitetu svog prikaza prstiju.
 

Ako učenici ne uče o brojevima razmišljajući o svojim prstima, brojevi nikad neće imati normalan prikaz u mozgu.

Zapravo, kvaliteta prikaza prstiju kod šestogodišnjaka omogućavala je bolje predviđanje budućeg uspjeha na matematičkim testovima nego njihovi rezultati testova iz kognitivnog procesuiranja.
Neuroznanstvenici često raspravljaju o tome zašto poznavanje prstiju predviđa matematička postignuća, ali oni se očito slažu u jednoj stvari: to znanje je ključno. Brian Butterworth, vodeći istraživač u ovom području, kaže: ako učenici ne uče o brojevima razmišljajući o svojim prstima, brojevi nikad neće imati normalan prikaz u mozgu.

Jedna je od preporuka znanstvenika da bi se škole trebale usmjeriti na „diskriminaciju prstiju” – ne samo na brojanje pomoću prstiju već i na pomaganje učenicima da razlikuju prste u toj funkciji. Međutim, škole obično obraćaju malu ili nikakvu pozornost na diskriminaciju prstiju i, koliko znamo, nijedan kurikulum ne potiče ovu vrstu matematičkog rada. Umjesto toga, mnogi učitelji smatraju da je korištenje prstiju beskorisno i nešto što moramo što brže napustiti. 
 

Odvraćanje učenika od korištenja prstiju pri brojanju moglo bi, prema novom istraživanju mozga, biti poput zaustavljanja njihova matematičkog razvoja. Prsti su vjerojatno jedan od naših najkorisnijih vizualnih pomagala, a područje za prste u našem mozgu koristi se i u odrasloj dobi. Potreba za percepcijom prstiju i njezina važnost čak bi mogla biti razlog zbog kojeg pijanisti i drugi glazbenici često pokazuju više matematičko razumijevanje od ljudi koji ne uče glazbeni instrument.

Učitelji bi trebali slaviti i poticati korištenje prstiju među mlađim učenicima i omogućiti učenicima bilo koje dobi da ojačaju ovu sposobnost mozga brojeći pomoću prstiju. Oni to mogu napraviti tako da potaknu učenike nizom školskih i kućnih aktivnosti, poput:
 

• Stavite učenicima točkice u boji na vrhove prstiju i recite im da dodirnu odgovarajuće tipke klavira

• Stavite učenicima točkice u boji na vrhove prstiju i recite im neka prstima slijede crte u labirintu

[ Cijeli niz aktivnosti možete pronaći OVDJE. ]
Istraživanje prstiju dio je većeg područja istraživanja kognicije i mozga koje pokazuje važnost vizualnog angažmana u matematici. Naši se mozgovi sastoje od „distribuiranih mreža”, a kad koristimo svoje znanje različita područja mozga međusobno komuniciraju. Kad radimo na matematici, pogotovo, možda je aktivnost rasprostranjena među mnogim različitim mrežama, koje uključuju područja u ventralnim i dorzalnim putovima, od kojih su oboje vizualni. Tehnike prikazivanja rada mozga neuroimaging pokazuju da čak kad ljudi računaju, poput operacije 12 x 25, uz simbolične brojeve (12 i 15) naše je matematičko razmišljanje utemeljeno na vizualnom procesuiranju.

Dobar primjer važnosti vizualne matematike dolazi iz studije koja pokazuje da su nakon četiri 15-minutne sesije igranja igre s brojčanim redom uklonjene razlike u znanju među učenicima iz kućanstava s niskim prihodima i onih iz kućanstava sa srednjim prihodima.

Brojčano redni prikaz kvantitete brojeva pokazao se posebno važnim za razvoj numeričkog znanja, a učeničko učenje brojčanih redova smatra se prethodnikom dječjega akademskog uspjeha. 
Vizualna matematika moćan je alat za sve učenike. Prije nekoliko je godina Howard Gardner predložio teoriju višestrukih inteligencija, sugerirajući da ljudi imaju različite pristupe učenju, poput onih koji su vizualni, kinestetički ili logički.
 

Ova je ideja proširila razmišljanja o inteligenciji i kompetenciji, ali je često nespretno korištena u školi, što je vodilo do etiketiranja djece kao posebne vrste učenika koji su zatim bili poučavani na različite načine. Ali ljudi koji nisu jaki vizualni mislioci vjerojatno trebaju vizualno razmišljanje više nego drugi. Svi koristimo vizualne moždane putove kada radimo na matematičkim zadatcima. Problem je u tome što je posljednjih desetljeća, matematika predstavljena kao predmet brojeva i simbola, posve zanemarujući potencijal vizualne matematike za preoblikovanje matematičkog iskustva učenika i razvijanje važnih moždanih putova.

Ne iznenađuje stoga da učenici toliko često smatraju da je matematika nedostupna i nezanimljiva te da su bačeni u svijet apstrakcije i brojeva. Od učenika se traži da zapamte matematičke činjenice i probijaju se kroz radne listove sa zadatcima, uz malo vizualnog ili kreativnog prikaza matematike, često zbog pogrešnih kurikularnih smjernica ili neodgovarajućih školskih politika.

Da ih potaknu na vizualno razmišljanje, učenike bi redovito trebalo pitati kako vide matematičke ideje te da nacrtaju ono što vide. Učenicima se mogu ponuditi aktivnosti uz vizualna pitanja i može se od njih tražiti da pruže vizualna rješenja na pitanja.

Neki znanstvenici smatraju da će učenici koji su razvili vizualno razmišljanje biti najbolji u razredu te kasnije najbolji na novome visokotehnološkome radnome mjestu koje se sve više oslanja na vizualizacijsku tehnologiju i tehnike. Rad na matematici oslanja se na različita područja mozga, a učenici moraju biti snažni u vizualima, brojevima i riječima – ali škole danas ne potiču ovaj široki razvoj u matematici. To nije zbog nedostatka istraživačkog znanja o najboljim načinima poučavanja i učenja matematike, već zbog toga što to znanje učiteljima nije bilo preneseno na dostupne načine. Istraživanje mozga često je među najkompleksnijima za laike, ali znanje koje neuroznanstvenici proizvode može potaknuti produktivnu promjenu u matematičkim učionicama i domovima diljem svijeta.

Preneseno sa Školskog portala

Svaki put kad mi je dijete bolesno razmišljam o imunitetu i vrtiću. Nekad mi se čini da nikad i nije bio bolestan dok nije krenuo u vrtić. 

Naša priča išla je ovako – 9 mjeseci s mamom, 9 mjeseci s bakom i onda vrtić. Gledajući unatrag čini mi se da je to bilo 9 mjeseci potpunog zdravlja, 9 mjeseci mira i gdjekojeg virusa i onda vječna šmrkavost. Ružan je to izraz, ali je istinit. 

Od prvog dana vrtića prošli smo toliko viroza i virozica da nekad mislim da mu već pola godine curi nos. Otkrili smo Kuzu i njegove čudesne sposobnosti liječenja crijevnih viroza, saznali sve o produktivnom i neproduktivnom kašlju, nažalost, naučili sve i o febrilinim konvulzijama. Dovoljno toga da ponekad pomislim da bi bilo bolje da zaboravimo vrtić i izmolimo baku da ponovno preuzme sve dužnosti dadilje. Naravno, u mojoj glavi to je način da ga zaštitim od bolesti. Ma sigurno bi bio potpuno zdrav da je stalno kod kuće.

Ali istina je da to ne mogu učiniti. Djeca se razvijaju i rastu, i moraju ići naprijed. Ne mogu i ne smijem dijete koje veselo ide u vrtić, igra se, uči i fenomenalno napreduje osuditi na osamu jer se meni tako čini bolje. Čak i ako to znači da će s dvije godine imati vodene kozice, dok sam ih ja (a mene je čuvala baka) imala tek sa šest.

Vrijeme u kojem sam ja odrastala bilo je drugačije jer su i moje prijateljice isto tako čuvale bake pa smo se zajedno igrale. Danas je to nemoguće reprizirati jer njegovi prijatelji iz ulice mahom imaju bake koje još rade pa samim tim djeca moraju u vrtić – i tako je baka-servis postao i luksuzna roba i sredstvo izolacije.

Istina, izolira i bakterije, ali izolira i prijatelje, a to mu ne mogu učiniti. Djeca trebaju svoje vršnjake. Ako nemaju braću ili sestre, susjede ili rođake, meni je onda vrtić logičan izbor. Čak i s bakterijama. To je moj stav i uvijek ga branim.

Osim naravno u trenucima kad sumnjam u svoju odluku.

Kao noćas, dok se on prevrće i češka po svojim vodenim kozicama.

Preuzeto s bitimama.wordpress.com

Danas 13. prosinca slavimo Svetu Luciju posebnu zaštitnicu i mučenicu. Samo njeno ime znači "svjetlo", pa kršćani smatraju da ona naviješta dolazak najvećeg svjetla.

Živjela je u 4. st. na Siciliji za vrijeme cara Dioklecijana. Potjecala je iz imućne obitelji. Legenda kaže da je na hodočašću u Katanij dok je molila za majčino ozdravljenje, doživjela ukazanje mučenice Agate koja joj je predvidjela skoru mučeničku smrt. Po povratku na Siciliju, raskinula je ionako neželjene zaruke te svoje bogatstvo podijelila siromašnima što se nije svidjelo njenom zaručniku koji ju je bijesan zbog toga čina prijavio caru Dioklecijanu da je kršćanka. Po tadašnjim zakonima je kao takva bila vrlo opasna, stoga ju je car Dioklecijan dao najprije mučiti a zatim i pogubiti.

Djeca se posebno raduju blagdanu Svete Lucije i sitnim darovima u svojim čizmama. Običaj je da roditelji napune čizmice orašastim voćem, suhim smokvama, mandarinama i sl. sitnarijama na dan Svete Lucije. Djeca obično ne vole jesti orašaste plodove ali im mogu poslužiti za igru, ili kao materijal za izradu božićnog nakita koji se tradicionalno izrađuje na Svetu Luciju.

Također se na dan Svete Lucije sije pšenica kao simbol obnove života. Djeca se posebno raduju sijanju pšenice, jer od toga dana do Božića imaju poseban zadatak, zalijevati ju svakoga dana.

Uputite svoje dijete da nije dobro prekomjerno zalijevati pšenicu, jer će sjemenke zahvatiti plijesan. Za Božić dozvolite svome djetetu da odabere vrpcu kojom će ukrasiti svoju pšenicu. Zajednički zapalite svijeću zabodenu u izraslu pšenicu.

Djeca se na dan Svete Lucije igraju svjetlom, noseći ga od prozora do prozora, da bi svojom dobrotom i jednostavnošću poput sv. Lucije, omekšali naša srca i omogućili radost i svjetlo na našim licima.

Mozak majke i djeteta lakše se povezuju i usklađuju kad je majka sretna, pokazala je nova studija sa Sveučilišta u Cambridgeu. 

Znanstvenici su otkrili kako mozak majke i djeteta funkcioniraju zajedno u "mega mreži" u kojoj se njihovi moždani valovi poklapaju, što utječe na stvaranje snažnije povezanosti i empatije. Ali, razina povezanosti promjenjiva je i ovisi o majčinom emocionalnom stanju. Kad majka iskazuje pozitivne osjećaje, njen i mozak djeteta puno se snažnije povezuju i usklađuju.

Znanstvenici vjeruju kako ta povezanost i usklađenost mogu pomoći djetetu da brže uči, a mozgu osiguravaju potpuniji razvoj. Dakle, ako je majka sretna, njeno stanje doprinosi razvoju djeteta.
 

"Naše se emocije doslovno mijenjaju u skladu s informacijama koje naš mozak dijeli s ostalima – pozitivne, ugodne emocije pomažu nam komunicirati na puno učinkovitiji način", kaže dr. Vicky Leong s Odjela psihologije Sveučilišta u Cambridgeu.

"Depresija može imati snažan negativan učinak na sposobnost roditelja da se poveže s djetetom. Svi društveni signali koji obično njeguju povezanost slabije su dostupni djetetu, tako da dijete ne prima optimalni emocionalni kontakt koji mu treba za napredak."
 

Istraživanje objavljeno u časopisu NeuroImage koristilo je metodu dualne elektroencefalografije (EEG) kako bi promatralo moždane valove sedam parova majki i djece tijekom njihove međusobne interakcije. Istraživanje je otkrilo da je pozitivna interakcija, s puno kontakta očima, pojačavala sposobnost majke i djeteta da funkcioniraju kao jedinstven sustav, što je olakšavalo protok i dijeljenje informacija između majke i djeteta.
 

"Iz našeg prethodnog rada znamo da snažna povezanost između majke i djeteta na razini neurona čini djecu osjetljivijom i spremnijom na učenje od majki", kaže dr. Leong. "U ovoj životnoj fazi, mozak djeteta ima sposobnost značajnih promjena koje su pokretane djetetovim iskustvima. Koristeći pozitivan emocionalni pristup tijekom komunikacije s djetetom, roditelji se mogu bolje povezati s djetetom i na taj način snažno stimulirati razvoj djetetovih mentalnih kapaciteta."

Rezultati sugeriraju kako vrijedi i suprotno – djeca majki koje pate od depresije pokazuju manje dokaza o učenju, uslijed oslabljene neuronske povezanosti između majke i djeteta.
 

"Majke koje uslijed kliničke depresije osjećaju kontinuirano niže razine pozitivnih emocija ili se kontinuirano nalaze u negativnom mentalnom stanju, imaju sveukupno manje interakcija sa svojim djetetom", dodala je dr. Leong, "njihov je govor češće jednoličan, ostvaruju manje kontakata očima i manje je vjerojatno da će adekvatno odgovoriti na djetetovu potrebu za pažnjom."
 

Emocionalna komunikacija između roditelja i djeteta iznimno je važna tijekom ranog djetinjstva, a svejedno se jako malo zna o njenim neuronskim temeljima.

Ovo novo istraživanje prvo je istraživanje koje uključuje praćenje moždanih valova dvije osobe kako bi se pokazalo je li i na koji način djetetovo neuronsko povezivanje s majkom pod utjecajem emocija uključenih u njihovu interakciju. Kao vrsta koja je izrazito društvena, ljudska bića dijele svoja emocionalna stanja s drugima. Ovo istraživanje pokazuje kako emocije mogu utjecati na i mijenjati povezanost između dvije osobe na razini neurona.

Znanstvenici naglašavaju kako su njihovi zaključci primjenjivi na različite vrste veza, uključujući onu između parova, bliskih prijatelja, odnosno na sve odnose u kojima se osobe međusobno intenzivno usklađuju jedna s drugom.

Jačina učinka najvjerojatnije ovisi o tome koliko se dobro osobe međusobno poznaju te koliko je povjerenje između njih.
 

Preneseno s Telegraph.co.uk

Kako se vi budete obraćali djetetu u djetinjstvu, tako će ono vama u starosti.
Ruski psiholog Mihail Labkovski je poznat po vrlo jednostavnim i direktnim savjetima. Evo što predlaže kada je odgoj djece u pitanju:

1. Nesretni roditelji ne mogu odgojiti sretno dijete
   Ako su roditelji sretni i dijete će biti.
    
2. Roditelji griješe kada misle da je problem u djetetu
   Recimo: jedno je dijete uspješno, bori se za sebe, samozadovoljno je, dok je drugo iskompleksirano, kukavica ili je agresivno. To je znak da nešto ne štima: jednom od djece niste dali dovoljno pažnje i ljubavi.
   Dijete je bilo osjetljivo, bila mu je potrebna vaša ljubav, a vi to niste vidjeli na vrijeme.
    
3. Često miješate odgoj i brigu
   Briga je da je dijete obučeno i nahranjeno, a odgoj je da dijete dobije dobro obrazovanje (u školi i kod kuće).
    
4. Kako se vi budete obraćali djetetu u djetinjstvu, tako će ono vama u starosti
    
5. Škola bi trebala djecu učiti više životu, a manje matematici i jeziku
   Škola mora dijete naučiti: da rješava svoje probleme, da izgradi dobre odnose, da pravilno raspoređuje svoje vrijeme, da zna komunicirati.
    
6. Ako dijete burno reagira na lošu ocjenu ili loš uspjeh u sportu, to je odraz samih roditelja
   Ni jedno dijete neće burno reagirati na lošu ocjenu ako je roditelj smireno rekao: Pa dobro, događa se, ne brini.
   Ako je roditelj miran i dijete će biti mirno pa će s vremenom naći način da bude bolji u školi i da bez opterećenja dosegne svoj sportski uspjeh.
    
7. Ako dijete u osnovnoj školi ne može pratiti program, problem nije u djetetu već u školi
   Svako dijete tijekom prvih godina osnovne škole treba raditi domaći zadatak od 15 do 45 minuta i to je to.
   Teže ne znači bolje. Dijete ne treba preopterećivati.
    
8. Sankcioniranje djeteta je ponekad neophodno
   Na primjer: Ako ste se dogovorili da kada dođe iz škole napravi domaći i očisti kuću, a vi kada dođete s posla vidite da dijete ništa od toga nije napravilo nego sjedi i gleda u telefon, vi napravite slijedeće:
   Nemojte bijesniti i vikati. Jednostavno mu priđite smireno i kažite mu da mu oduzimate telefon jer nije napravilo ono što ste  se dogovorili. Dijete će biti kažnjeno oduzimanjem telefona. Nema potrebe za vikom ili nekom drugom disciplinskom mjerom.
    
9. Ne potkupljujte dijete novcem
   Jednostavno mu dajte jednu istu sumu koju će koristiti za ono što mu treba. Džeparac treba imati svako dijete starije od 6 godina.
   Vodite računa na što dijete troši novac, ali nikad ga ne smijete ucjenjivati ili potkupljivati novcem.
    
10. Naučite dijete da živi svoj život samostalno
    Kako ćete to da učiniti? Prestanite ići za njim, pospremati njegove stvari, podizati suđe iza njega, učiti za njega … Što će raditi kada vas ne bude u blizini?
    Shvatite da dijete može samo učiniti neke stvari. Imajte povjerenja u njega.
     
11. Pustite dijete da odluči kojim putem će ići
    Pametni idu na fakultet: uče, obrazuju se … Ostali idu na posao da zarade za život, da se pronađu. Nije loša ni jedna ni druga opcija. Pustite dijete da odluči kojim putem će ići.
     
12. Ja sam protiv stalnog nadzora nad djecom
    Dijete mora znati da ste tu za njega, da ga volite i poštujete i da mu vjerujete. To je jedini način da ga zaštitite od lošeg društva.
    Dijete koje je sigurno u svoju obitelj neće upasti u loše društvo.
     
13. Ako roditelj razgovara s djetetom samo o problemu, onda on ima problem
    S djecom se mora razgovarati o životu općenito.
     
14. Dijete mora osjetiti da su njegovi roditelji dobri, ali i jaki ljudi
    Samo dijete od takvih roditelja može biti dobro i jako dijete!

     

Preneseno s Atma.hr