Prijatelj je onaj koji zna sve o tebi i pored toga te još uvijek cijeni.
Elbert Hubbard
 

Prijateljstvo se često opisuje kao relativno trajni odnos dvije ili više osoba pri čemu ih povezuju zajednički interesi, međusobna odanost, iskrenost i prisnost.  Djeca pokazuju interes za vršnjake od rane dobi, ali poimanje koncepta prijateljstva mijenja se s razvojnom dobi djeteta, odnosno s razinom razvijenosti kognitivnih sposobnosti. Unatoč razlikama u shvaćanju prijateljstva, ono što se uočava je da djeca odrastajući provode sve više vremena sa vršnjacima, a postupno sve manje sa roditeljima i drugim odraslim osobama. Također se može uočiti da više vremena provode sa prijateljima, nego sa ostalim vršnjacima.

U periodu ranog djetinjstva, dijete pokazuje interes za drugu djecu, primjerice šestomjesečne bebe smiješe se, dodiruju ili gledaju druge bebe. Treba naglasiti da ti postupci nisu toliko učestali, već da su bebe u većoj mjeri usmjerene prema nekom objektu, što je najčešće igračka. Naime, u tom periodu dominira zajednički interes ili zanimanje beba prema nekoj igrački. Usporedno s razvojem, bebe pokazuju češće interakcije s drugom djecom te se očituje međusobna razmjena igrački (jedno dijete da drugom djetetu igračku). U periodu dojenčadi i ranog djetinjstva, kao roditelji imate važnu ulogu, a to je osigurati djetetu duženje s djecom njegove dobi, čime se potiče razvijanje socijalnih vještina. Primjerice djeca koja su se više družila s vršnjacima, lakše pristupaju i uspostavljaju kontakte s novom ili nepoznatom djecom.

U predškolskoj dobi uočava se postupno uvježbavanje i usavršavanje vršnjačkih druženja, pri čemu veliku ulogu ima igra. Važno je razumjeti da dvogodišnjak neće pristupiti druženju s vršnjacima kroz igru na isti način kao i šestogodišnjak. S dobi se djeca sve više uključuju u igru s drugom djecom. Također se razlikuje složenost igara sa dobi, primjerice djeca nakon uvježbanih jednostavnih motoričkih vještina nastoje kroz igru nešto stvoriti ili izgraditi, nakon čega se često igraju „pretvaranja“ (na primjer igranje kuće ili škole). Predškolsku dob karakterizira uspostavljanje prvih prijateljstva, pri čemu prijatelja definiraju kao nekoga tko im se sviđa. Vršnjačka druženja služe djetetu za ostvarivanje i uvježbavanje socijalnih vještina, dok je uspostavljanje prijateljstva važno da nauče kako rješavati probleme u odnosima, razumijevanje empatije, sagledavanje problema iz tuđe situacije, a također uče o moralnim vrijednostima i prosuđivanju.

U ranijoj dobi djeca opisuju prijatelja „kao nekog s kim je ugodna igra i s kime izmjenjuješ igračke“, dok se kasnije produbljuje shvaćanje prijateljstva (primjerice međusobna naklonost i podrška). Djeca najčešće biraju prijatelja po sličnostima – dob (prijatelj s vršnjakom), spol (najčešća su istospolna prijateljstva), blizina (susjedi ili isti razred ili vrtićka grupa) te slične aktivnosti (prijatelji vole raditi slične ili iste stvari).

Karakteristično je za djecu predškolske dobi da međusobno oponašaju jedni druge, ali istovremeno se uočava da su djeca prijateljstvom međusobno sve sličnija.  Djeca su spremnija pomoći prijatelju u većoj mjeri nego nekom drugom vršnjaku te iskazuju više pozitivnih emocionalnih reakcija prema prijatelju (na primjer pozdrav, osmjeh).

U školskoj dobi, između prijatelja očituje se veća međusobna suradnja i sklonost za dijeljenje. Također se mijenja shvaćanje prijateljstva odlaskom u školu, točnije, djeca definiraju prijateljstvo kao obostrano povjerenje, prisnost (međusobno poznavanje) i spremnost na pomoć, pri čemu  pridaju veći značaj osobinama prijatelja, a ne zajedničkim aktivnostima (na primjer igranje).  Kasnije u razvoju, djeca uspostavljaju prijateljstvo na temelju zajedničkih interesa i usklađivanju osobina ličnosti. Djeca provode više vremena s prijateljem nego s vršnjakom kojeg ne nazivaju prijateljem, pri čemu se često zna dogoditi međusobni sukob. Roditelji često mogu čuti kako se njihovo dijete verbalno prepire sa prijateljem/prijateljicom prilikom zajedničke igre, ali potrebno je razumjeti da ono ukazuje da oni imaju osjećaj sigurnosti u međusobnom društvu te da mogu iskreno izraziti neslaganje, a da se ne ugrozi prijateljstvo. Razlika između sukoba dvaju prijatelja i dvaju vršnjaka jest u načinu na koji su djeca riješila početno uzrokovan sukob. Naime, prijatelji nastoje izgladiti i razjasniti sukob da se održi obostrano slaganje s rješenjem te koriste blaže oblike sukoba (bez težeg fizičkog ozljeđivanja). Sukob između dva vršnjaka najčešće rezultira time da se međusobno ispričaju, prihvate da nema pobjednika ili pregovaraju sa ciljem da svatko zadovolji svoje potrebe. Važno je naglasiti da u vršnjačkom sukobu, kao i sukobu između dvaju prijatelja, svaka strana ima slobodu da napusti situaciju te znaju razloge sukoba, dok bullying (nasilništvo) među vršnjacima karakterizira želja da se nanese bol osobi te se ističe se nadmoć jedne strane i ranjivost druge.

Iako na razvijanje prijateljstva veliki utjecaj ima kognitivni razvoj djeteta, roditelji također imaju značajnu ulogu. Kao što je ranije spomenuto, osiguravanjem neformalnih ili formalnih druženja djece potičete razvijanje socijalnih vještina i ostvarivanje pozitivnih iskustava. Ako, primijetite da dijete ima poteškoća s pristupanjem vršnjacima, a ima želju za ostvarivanjem prijateljstva (na primjer uočite da se drži po strani grupe, ali nekako pokazuje želju da se uključi u igru), tada se možete kroz glumu (igranje uloga) prikazati djetetu kako da pristupi vršnjaku. Uvježbavanjem dijete postupno povećava osjećaj samopouzdanja i sigurnosti u vlastite osobnosti. U drugim situacijama, dijete može pokazivati veću želju da se igra sam, a ne u većem društvu. Takvo ponašanje može ukazivati da je dijete introvertirano. Potrebno je razumjeti da introvertiranija djeca nemaju nužno loše socijalne vještine ili da se osjećaju nelagodno u većem društvu, već da preferiraju i uživaju u vremenu što provode sami. U takvim situacijama trebate slobodno razgovarati te osluškivati potrebe djeteta, želi li dijete ostvariti prijatelje, ali ne zna kako ili jednostavno ima želju provoditi više vremena sam.

Na kraju, trebate ukazati djetetu koje su pozitivne karakteristike prijatelja kako bi ih djeca znala prepoznati u vršnjacima te se i sama ponašati na takav način.

Preneseno s Hrabrog telefona

Dr. sc. Gill Rapley, autorica knjige Beba vođa dohrane, održat će tri predavanja u Hrvatskoj:

Split – 28. rujna u 20 sati na stručnom sastanku pedijatara u KBC Split 

Split – 29. rujna u 14 sati besplatno predavanje za patronažne sestre i roditelje u velikoj dvorani Nadbiskupijskog sjemeništa Split (Zrinsko-frankopanska 19)

Zagreb – 1. listopada od 9 sati, u sklopu 3. Simpozija o dojenju u organizaciji Hrvatske udruge IBCLC, u Multimedijskom centru KBC 'Sestre milosrdnice'

Gill Rapley autorica je knjige Beba vođa dohrane opovrgava mit o tome da djecu trebamo dohranjivati kašicama te pokazuje zašto je uvođenje krute hrane i dopuštanje djetetu da njome eksperimentira najzdraviji mogući put djetetova razvoja.

Rapley je godinama proučavala prehrambene navike i razvoj djece. Više od dvadeset godina radila je kao zdravstveni savjetnik, a bila je i primalja te dobrovoljna savjetnica za dojenje. Živi u Kentu sa suprugom i ima troje odrasle djece koja su joj nekoć pokazivala kako im nije potrebna nikakva pomoć u prelasku na čvrstu hranu.

Sve što djeca mogu naučiti igrajući se najboljom (i najskupljom) edukativnom

"igračkom također mogu naučiti samostalnim hranjenjem"

"Sve što djeca mogu naučiti igrajući se najboljom (i najskupljom) edukativnom igračkom također mogu naučiti samostalnim hranjenjem", smatra autorica knjige koja je razvila teoriju samostalnog odvikavanja djece od dojenja proučavajući njihovu razvojnu spremnost.

Prije njezina gostovanja u Zagrebu, razgovarali smo s Rapley o prednostima te metode i brojnim uvidima koje je stekla tijekom godina rada s obiteljima.

Kako ste razvili teoriju samostalnog odvikavanja djeteta od dojenja?

Nisu sve knjige jednake. Osobito kad se radi o knjigama koje roditelji čitaju naglas djeci s namjerom da potaknu njihov razvoj. Studija Sveučilišta na Floridi objavljena 2017. godine, istaknula je važne elemente koje je dobro potražiti u knjigama za djecu.
 

Znanstvenici već dugo ističu važnost ranog čitanja naglas. Čitanje sasvim maloj djeci, bebama, povezano je s razvojem bogatijeg vokabulara, razumijevanja i kognitivnog razvoja u kasnijem djetinjstvu.
Svakodnevno čitanje naglas pomaže djeci upoznati se sa zvukovima, riječima i jezikom. Potiče njihovu znatiželju i pomaže probuditi njihovu maštu. Kasnije, knjige pomažu djeci razlučiti između stvarnog i zamišljenih svjetova, a pomažu im i razumjeti teška iskustva i osjećaje povezane s tim iskustvima.
 

Ali, nije važan samo čin čitanja. Zaključci studije, predstavljeni na Susretu akademskih pedijatrijskih društava 2017. godine, pokazali su da je važna i kvaliteta čitanja knjiga koja može potaknuti rani razvoj (pred)čitalačkih vještina. Kvaliteta čitanja knjiga uključuje dobnu prilagođenost odabranih knjiga, razgovaraju li roditelji s djetetom o knjizi i opisuju li ilustracije i emocije likova.
 

Istraživanje provedeno u  Laboratoriju za mozak, kogniciju i razvoj Sveučilišta na Floridi pokazalo je kako je pojedinačno imenovanje likova i predmeta osobito važno kod čitanja bebama. Takav način čitanja pomaže bebama da više nauče iz čitanja i uzrokuje više specijalizirane reakcije mozga. To je u suprotnosti s knjigama koje predmete i likove nazivaju općenitim imenima – bilo u priči ili na ilustracijama.

Istraživanje je provedeno nad roditeljima i djecom u dobi od 6 mjeseci. Nakon što su  EEG-om izmjerene bazne reakcije i razina pažnje svakog pojedinog djeteta, djeca i roditelji podijeljeni su u tri grupe, u kojima su roditelji trebali djeci čitati jednu od tri vrste knjiga.
Jedna je grupa čitala knjigu sa šest pojedinačno imenovanih likova, druga je čitala istu priču, ali se priča na likove referirala općenitim nazivima, a treća grupa nije zahtijevala nikakvo posebno čitanje.

Nakon tri mjeseca, rezultati su pokazali da je jedino prva grupa djece imala koristi od čitanja i to u povećanju razine pažnje u odnosu na inicijalna mjerenja. Dodatno, aktivnost mozga beba iz prve grupe, pokazala je da su sposobne razlikovati različite likove, sugerirajući da su i sasvim male bebe sposobne koristiti nazive i oznake kako bi učila o svijetu i da je čitanje sjajan alat za poticanje učenja.
 

Jedna od autorica studije, dr. Lisa S. Scott kaže:

Kako bismo iskoristili prednosti zajedničkog čitanja knjiga u ranom djetinjstvu, svojoj djeci trebamo čitati prave knjige u pravo vrijeme.

Za bebe, biranje knjiga koje imenuju različite likove, može dovesti do kvalitetnijeg iskustva čitanja naglas i rezultirati dobrobitima u učenju i razvoju mozga, koje pronalazimo u našim studijama. Sva su djeca od najranije dobi jedinstvena pa bi roditelji trebali pokušati pronaći knjige koje zanimaju njihovo dijete.

Bez obzira na izbor knjiga koje im čitamo, čitanje naglas ostaje izrazito korisna aktivnost. Zajedničko čitanje, čitanje naglas potiče povezivanje, jača odnos između djeteta i roditelja, osiguravajući više zajednički provedenog vremena, njihovu komunikaciju pa čak i osiguravajući više vremena za fizičku interakciju poput maženja.
 

Preneseno s Big Think
Prijevod: Harfa d.o.o.

Preporučujemo za čitanje, zajedničko i samostalno:

Djeca uživaju u igri jer im pruža osjećaj sreće i slobode te zbog toga kroz nju najlakše uče.

Kako je poticanje ranog razvoja naša misija, tako ćete među našim izdanjima pronaći i knjige koje će vam pružiti inspiraciju za igru s djecom, a kroz koje ćete poticati njihov razvoj.

Izdvojili smo ih nekoliko, a sve ih možete pronaći na odličnim popustima u našoj internetskoj knjižari.

ŽIVOTINJSKA PAMETCEDA

Potražite 12 inovativnih edukativno-razvojnih igara za poticanje govorno-jezičnog razvoja i predčitalačkih vještina. Tako djeca razvijaju divergentno mišljenje u ugodnoj atmosferi igre.

Djeca će kroz ove igre naučiti razmišljati "drugačije" i – kroz zabavu i maštanje – doći do kreativnih rješenja problema.

PAMETNICA U SVEMIRU

Razvoj matematičkih sposobnosti od najmlađih dana može značiti ogromnu prednost, ne samo u matematici, već i čitanju.

Upravo smo zato i osmislili ovih 12 edukativno-razvojnih igara koje potiču predmatematičke vještine, utječu na razvoj pažnje i koncentracije, pamćenje, logičko mišljenje…

DOĐI, ISTRAŽUJMO SVIJET

„Boravak i igra u prirodi važni su za djecu, jer ona najbolje uče kroz pokret, a pokret sam od sebe stimulira razvoj sinapsi, odnosno potiče kognitivni razvoj“, kaže dr. Rajović.

Ova knjiga pomoći će vam u poticanju dječje znatiželje i istraživačkog duha, a vama dati ideje kako kvalitetno provesti vrijeme s najdražima.

DOĐI, IGRAJMO SE VANI!

Ova knjiga potiče izlazak djece u prirodu u potragu za materijalima potrebnim za izradu igračaka i uči ih kako voditi brigu o okolišu, a vama pruža priliku da s njima kvalitetno provedete vrijeme.

Izrađujući ove igračke djeca svim osjetilima uče o godišnjim dobima i promjenama u prirodi, a sve to stimulirajući finu motoriku, akomodaciju, rotaciju i ravnotežu, što je sve povezano s ukupnim razvojem djeteta.

VIŠE OD IGRE – Svijet u meni

Ako djeci kroz dramske metode prezentiramo sadržaj koji trebaju naučiti i ako ih aktivno uključimo u sam proces, njihov će mozak pohraniti više informacija, a učinak će biti bolji i trajniji bez obzira na njihovu osobnost.

Uz pomoć dramskih metoda iz ove knjige djeca će jačati: govorno-jezične sposobnosti, komunikacijske vještine, intelektualne sposobnosti, empatiju, emocionalnu inteligenciju, socijalne vještine, kritičko razmišljanje, kognitivne vještine, kreativnost, maštu itd.

PUTOVANJE PATULJKA PUTULJKA

Patuljak Putuljko putuje Europom i upoznaje djecu s drugim kulturama i narodima.

Tijekom ovog putovanja djeca će na zanimljiv način upoznati 12 europskih zemalja te razviti pozitivan stav prema tuđoj kulturi, kao i empatičnost, znatiželju i poštovanje.

Uz knjigu možete preuzeti i besplatne „putovnice“ svih zemalja kroz koje Putuljko putuje.

BEBarije

Ako ste trudni ili ste tek postali roditelj, naučite kako možete poticati intelektualni i emocionalni razvoj svoje djece od najranije dobi.

Autorica Rebeka Bulat, psihoterapeutkinja i majka, osmislila je 100 igara i aktivnosti utemeljenih na modernim saznanjima o ranom dječjem razvoju.

Vjerujemo kako će vas ove edukativne igre inspirirati i razveseliti vam hladne i kišne dane. 

Kako je dvanaestogodišnjaku koji u jednom radnom tjednu mora ispuniti sve školske obveze na visokoj razini, dva puta tjedno nakon škole otići na strani jezik, četiri puta u glazbenu školu, dva puta na trening i jednom na informatičku radionicu? I još k tome treba biti sretan, pristojan, ugodan, uredan, susretljiv … Otkud tako nerealni zahtjevi koje roditelji postavljaju pred djecu i potreba da im se strogo strukturira slobodno vrijeme te gdje je nestala dobra stara dokolica, analizira komentator tportala, Boris Jokić

'Super smo. Nikola ide na engleski i baš mu dobro ide', bio je odgovor poznanice na moje pitanje kako je. Nema u tom odgovoru ništa sporno osim činjenice da Nikola ima 10 mjeseci. Vesela je to baby, mlada 306 dana, okruglih obraza i bistrog pogleda, koja još uvijek, pomalo očekivano, ne govori – ni hrvatski, ni engleski.

Čekajući zajedno da Nikola nekim čudom odbroji do deset ili veselo kaže četiri boje na engleskom jeziku, njegova me mama znatiželjno upita: 'Razmišljamo još o tome da ga upišemo i na 'mozgovnu stimulaciju' i na jednu fenomenalnu muzičku radionicu. Ti si skroz u tome, kaj misliš, je l' mu to dosta za sada?'

Različiti programi koji se praktički nude od trenutka kad dijete zaplače u rodilištu dio su paralelnog sustava iskustava, odgoja, obrazovanja koji prati dio djece i njihovih roditelja do kasne životne dobi. Sustav je to koji u najvećoj mjeri koriste obitelji iz privilegiranog socioekonomskog okruženja. Taj dio obitelji u aktivnosti tog sustava strukturirano i strateški ulaže značajna financijska sredstva i trud. Sustav je to koji od trenutka kad djeca krenu u vrtić ili školu uvelike određuje cjelokupnu obiteljsku dinamiku: od toga što se i kada jede, kada se diže i liježe, preko toga kada se i kako svađa i pomiruje do toga kada se i kako ljubi i vodi ljubav. A najviše od svega taj sustav utječe na to kako se odrasta.

U najljepšim godinama djetinjstva koje mu tek predstoje Nikola će, čim prohoda, biti uključen u neki oblik sportske aktivnosti koje će se mijenjati u vrtićkoj dobi. Nakon polaska u školu on i roditelji će se odlučiti za jednu od njih.
 

Jučer balet, danas robotika, sutra košarka

Engleski će nastaviti učiti i izvan škole, unatoč činjenici da je Hrvatska jedna od rijetkih zemalja u svijetu u kojoj se strani jezik kao obvezni predmet uči od prvog razreda osnovne škole. Moguće je da će u nekom trenutku početi učiti i drugi strani jezik izvan škole, iako većina javnih škola nudi učenje drugog stranog jezika od četvrtog razreda. Kako bi bio u skladu s 'potrebama 21. stoljeća', od prvog će razreda krenuti i na mlade informatičare ili robotičare usprkos činjenici, ili baš zbog nje, da je od ove školske godine bez osnovnih preduvjeta uvedena obvezna informatika u 5. i 6. razredu. Kako su mu roditelji baš ambiciozni, Nikola će vjerojatno pohađati i mnoge znanstveno neutemeljene i nedokazane programe i radionice usmjerene 'povećanju inteligencije', 'širenju sposobnosti pažnje', 'razvoju lijeve ili desne strane mozga'… Isto je tako vjerojatno da će roditelji Nikolu u trećem razredu osnovne škole upisati u glazbenu školu. Na klavir ili gitaru, ovisno o njegovu izboru. Od 2. razreda srednje škole Nikola i roditelji će sustavno koristiti usluge privatnih instrukcija kako bi mu ocjene bile bolje. Kao maturant, upisat će različite pripremne tečajeve za polaganje ispita državne mature, premda će mu njih besplatno osigurati škola. Što se ne plaća iz vlastitog džepa, nije kvalitetno – što se plati, vrijedi.

Pojava da dio imućnijih i obrazovanijih roditelja od najranije dobi uključuje djecu u sve veći broj aktivnosti poznata je na svjetskoj razini. Annete Lareausa Sveučilišta u Pennsylvaniji ovakav oblik roditeljskih odgojnih postupaka naziva concerted cultivation, a njihovo je osnovno obilježje izniman napor roditelja u organizaciji života djece.

Napor je to za koji većina ljudi smatra da uvelike nadmašuje uključenost baka i djedova, majki i očeva kada su oni bili djeca. Koliko ste puta čuli ili sami rekli: 'Moji nisu ni znali što radim i gdje sam. Pustili bi me samo van.'

Posebno je nezgodno u tim našim roditeljskim naporima što su očekivanja od djece gotovo uvijek nerealna te zahtijevaju izrazito samoregulirano ponašanje i korištenje jezika koje je često iznad rođendana koji su djeca navršila. Za sve one koji smatraju da se radi o stavu kojim se povlađuje djeci neka zamisle kako je dvanaestogodišnjaku koji u jednom radnom tjednu mora ispuniti sve školske obveze na visokoj razini, dva puta tjedno nakon škole otići na strani jezik, četiri puta u glazbenu školu, dva puta na trening i jednom na informatičku radionicu. I još k tome treba biti sretan, pristojan, ugodan, uredan, susretljiv, razgovorljiv… Visoki su to zahtjevi. Otprilike takvi kao da Nikola progovori na engleskom s 10 mjeseci.

'Jučer balet, danas robotika, sutra košarka: dokad ju više moram čekati, a malog da ne spominjem. Osjećam se, čovječe, kao hrčak u kavezu. Kužiš, mi zbog svih tih aktivnosti uopće ne funkcioniramo kao obitelj. Majke mi, dođe mi da sve otkažem, posjednem sve i da igramo cijele dane Čovječe, ne ljuti se. Više bismo imali od toga', riječi su mog školskog kolege nakon tri piva.

Kao roditelji koristimo ove aktivnosti kako bismo potaknuli razvoj vlastite djece, osigurali im različita iskustva te strukturirali dane. Odabirom aktivnosti istodobno nadoknađujemo sve ono što mislimo da nedostaje hrvatskom sustavu odgoja i obrazovanja: nedovoljnu modernost, zanimljivost, otvorenost, podzastupljenost umjetničkog i tjelesnog obrazovanja. Uključivanjem djece od rane dobi u sve veći broj aktivnosti zanemarujemo neke vrlo važne zakonitosti razvoja i odrastanja.

Gdje je nestala dokolica?

Jednaku korist kao od učenja kineskog ili programiranja djeca mogu imati od zajedničke igre u parku i na školskom igralištu, koju neće strukturirati odrasla osoba ili njihov roditelj. Razgovorom s vršnjacima u nestrukturiranim aktivnostima, djeca razvijaju toliko neophodne socijalne i komunikacijske vještine koje neće moći ni na kojoj radionici. Sudjelovanjem u sitnim nepodopštinama i učenjem o međusobnim odnosima, o moralu i etici naučit će više nego što će ih ikada naučiti na vjeronauku ili etici. U svijetu izrazito dostupnih informacija koje dolaze s različitih ekrana i svijetu u kojem smo im nametnuli potpunu strukturu zanemarili smo potrebu za nečime za čime i sami često žudimo: dokolicu. U strahu od dosade zanemarujemo da je upravo ona često prostor kreacije, inovacije, humora bez obzira na to imaš li 8, 12, 28, 46 ili 93 godine. Nestrukturirane aktivnosti i dokolica prostori su u kojima mlade osobe mogu reflektirati tko i što su, tko smo mi drugi i što je sve to oko njih. Dokolica je važna, a nju smo vlastitim izborom djeci dokinuli.

Osnovni razlog za visoko strukturiranje aktivnosti djece i mladih osoba očekivanje je da će naša djeca takvim odabirima doći do određene komparativne prednosti u životu. Iskustva za djecu biramo zamišljajući idealnu osobu današnjice: onu koja je kognitivno sposobna, usmjerena fizičkoj aktivnosti i zdravom životu, onu koja cijeni umjetnost i izražava se umjetnički, onu koja može komunicirati u globaliziranom svijetu i ide u korak s razvojem tehnologija. Slika je to osobe za koju bismo često željeli da smo upravo mi sami, a koju toliko nepromišljeno projiciramo u vlastitu djecu. Kao odrasli ljudi u mnogo čemu želimo usporiti. Postavlja se pitanje zašto isto ne želimo za one u koje se toliko kunemo, vlastitu djecu? Što je toliko opasno na školskom igralištu? Znamo li što se događa kada oni bulje u zid ili lupaju lopticom u pod? Hoće li uistinu izgubiti nešto ako ne uče strani jezik i ako ne idu na dvije sportske aktivnosti i lažne radionice za povećanje inteligencije s četiri godine?

'Previše mu je to', odgovorio sam poznanici dok je Nikoli počela curiti slina. 'Imam bolju ideju. Zaigrajte Čovječe, ne ljuti se umjesto svega toga kao obitelj', dodao sam.

'Daj me nemoj zezati. Nikola je premali za to', odgovorila je.

Preneseno s tportala
 

Odgajate li dragu i suosjećajnu djecu? Psiholog s Harvarda nudi sedam savjeta koji vam u tome mogu pomoći.

Richard Weissbourd, psiholog sa Sveučilišta Harvard, nudi preporuke koje bi roditeljima i odgojiteljima mogle pomoći u nastojanju da djeca odrastu u brižne i odgovorne ljude s osjećajem poštovanja za druge osobe.

Nedavno je istraživanje, koje je vodio Weissbourd, pokazalo da čak 80 posto djece misli kako su njihovi roditelji više zaokupljeni njihovim postignućima i srećom, nego time  jesu li oni brižni prema drugima. Ispitanici su također trostruko češće iznosili da su 'roditelji ponosniji na njihove dobre ocjene, nego na njihovu brižnost u razredu ili široj zajednici'.

Zašto je to važno? Ako želimo da naša djeca postanu moralne osobe, moramo ih tako odgajati.

"Djeca se ne rađaju kao dobra ili zla, i nikada ne bismo trebali odustati od njih. Oni trebaju odrasle koji će im pomoći da postanu brižni i odgovorni članovi zajednice u svakom razdoblju njihova djetinjstva", kažu autori istraživanja.

Naravno, svi roditelji žele da njihova djeca pronađu put do sreće i ispunjenja ciljeva u životu, a znanstvenici vjeruju da djeca usput ne bi trebala izgubiti osjećaj za brižnost i empatiju.

U nastavku su konkretni savjeti i smjernice koje su predložili za odgoj moralne djece:

Provodite kvalitetno vrijeme s djecom

Druženje je temelj svega. Budite uključeni i prisutni u životima vaše djece. Postavljajte im često otvorena pitanja o njima, situacijama koje su doživjeli tijekom dana i kako promatraju svijet te pažljivo slušajte njihove odgovore.

Tako ćete saznati sve o jedinstvenim dijelovima osobnosti vašeg djeteta, a uz to ćete najbolje demonstrirati iskazivanje pažnje i brige za drugu osobu.

Verbalizirajte važne teme

Iako roditelji ili skrbnici napominju kako im je briga za djecu prioritet, djeca često prečuju tu poruku. Stoga osigurajte razgovor o bitnim temama.

Tako će djeca znati da se o bitnim situacijama ili problemima mogu povjeriti i učiteljima, trenerima i ostalima odgojiteljima. Ujedno će naučiti kako biti 'generalno dobra' osoba.

Zajedno prođite kroz proces rješavanja problema

Korak po korak, prođite zajedno sve faze donošenja odluka uz razmatranje osjećaja i pozicija svih ljudi na koje će te odluke imati utjecaja. Primjerice, ako dijete želi odustati od određene aktivnosti, sporta, plesa ili čak 'izaći' iz prijateljskog odnosa, ohrabrite ih da pronađu i definiraju uzrok problema i razmotre svoje odgovornosti prema timu ili prijateljima.

Pomognite im da sami odluče u kolikoj mjeri odustajanje zbilja može riješiti problem koji imaju.

Iskazivanje brižnosti i zahvalnosti pretvorite u dnevnu rutinu

Istraživanje je pokazalo da će ljudi koji izražavaju zahvalnost vjerojatnije biti i darežljivi, spremni pomoći, suosjećati i oprostiti. Također je vjerojatnije da će biti sretni i zdravi.

Učenje brižnosti slično je učenju sviranja instrumenta ili treniranju nekog sporta. Svakodnevno ponavljanje i rutina, bilo da je riječ o pomaganju prijatelju u pisanju domaće zadaće, ili pomaganju roditeljima u kućnim poslovima, čine da brižnost razvije u spontano svojstvo.

Učenje izražavanja zahvalnosti također zahtijeva svakodnevnu vježbu.

Budite potpora u nošenju s destruktivnim osjećajima

Često je brižnost prema drugima nadjačana osjećajima ljutnje, srama, zavisti i ostalim negativnim emocijama. Naučimo djecu da su svi osjećaji dobri, ali da određeni načini ‘nošenja’ s njima nisu od pomoći.

Djeci više od svega treba naša pomoć kako bi se naučila na produktivan način nositi sa snažnim emocijama. Naučite dijete da imenuje emociju koju proživljava i tada s njima zajedno prođite cijeli put do rješavanja konflikta.

Najbitnije je postaviti zdrave i razumne granice za koje će djeca shvatiti da su postavljene iz ljubavi i brige za njihovu sigurnost i dobrobit.

Pokažite djeci 'širu sliku'

"Gotovo sva djeca pokazuju empatiju i brižnost za uski krug obitelji i prijatelja", napisali su istraživači. No, treba ih navesti da pokažu interes i za ljude koji su izvan njihovih socijalnih, kulturoloških ili zemljopisnih krugova.

To možete postići ohrabrujući ih da pažljivo slušaju druge, sagledaju stvari iz tuđih perspektiva i prakticiraju empatiju kroz razgovor o bitnim temama predočenim u medijima.

Postanite i sami uzor moralnog ponašanja

Djeca uče o etičkim vrijednostima promatrajući kako se ponašaju odrasli koje poštuju. Biti uzor moralnog ponašanja znači da i sami moramo biti iskreni, pravedni i brižni. No, to ne znači da moramo stalno biti savršeni.

Da bi nas naša djeca poštovala i vjerovala nam, moramo priznavati vlastite greške i mane. Isto tako, moramo poštovati dječja razmišljanja i otkriti njihova gledišta, pokazujući im tako kako bi se i ona trebala ponašati prema drugima.

Djeca su nam postala nesamostalna, njihove manipulativne sposobnosti, osim na tastaturi, su upitne, motorička inteligencija je sve manja, nemaju snage ni koordinacije, zdravstveno su sve osjetljiviji. Jedino je rješenje povratak u prirodu, kako to čine svakim vikendom u šumskom vrtiću na Antenalu kraj istarskog Novigrada, piše Vesna Kapeloto na portalu mamatataja.hr.

Pružite djeci sigurnost tako da ih naučite da sami brinu o svojoj sigurnosti, rekao je Korado Korlević, edukator i voditelj Znanstveno edukacijskog centra Višnjan, ispričavši priču o vrtiću u šumi na Antenalu u Istri. Šumski vrtići u zapadnoj Europi, Kanadi, Novom Zelandu uvelike funkcioniraju, a u Hrvatskoj je to tek edukacijski projekt entuzijasta, i čini se da će zasad tako i ostati.

Ovo nije priča o tome kako stvoriti nekoliko vrsnih znanstvenika najvećeg svjetskog ranga, ovo je priča kako baš svakom djetetu omogućiti da se razvije u fizički zdravog, dobrog čovjeka koji će znati brinuti o sebi i o dugima, koji će znati nositi se s opasnostima i osigurati si sigurnu budućnost. Takve sposobnosti najlakše je razviti boravkom u prirodi, hrvanjem sa svim nedaćama i ljepotama koja priroda donosi. Upravo na taj način zamišljen je šumski vrtić Cuvete, kojeg podupiru roditelji i odgajatelji entuzijasti, uz pomoć višnjanskog Znanstvenog edukacijskog centra, a održava se svake subote na Antenalu, močvarnom području kraj Novigrada. Mogu mu pristupiti sva djeca i roditelji koji to žele, bez ikakve obaveze redovitog dolaženja. Riječ je o vrtiću ekološko-znanstvenog tipa u kojem se djeca podučavaju da vole prirodu i da je razumiju.

Današnjim načinom života i uvjetima u kojima živimo i odgajamo djecu, rekao je Korado Korlević okupljenim roditeljima i odgajateljima u porečkoj Gradskoj knjižnici, djeca su nam postala nesamostalna, njihove manipulativne sposobnosti, osim na tastaturi, su upitne, motorička inteligencija im je sve manja, nemaju snage ni koordinacije, zdravstveno su sve osjetljiviji. A te promjene u njihovim sposobnostima posljedica su prevelike roditeljske kontrole, prevelike zaštite u obitelji, školi i zajednici, utjecaju sjedenja pred televizorima i računalima.

– Pitate se vjerojatno zašto bi netko radio vrtić u šumi, a ne u nekom lijepom ugodnom prostoru. Kad pogledate prošlost, ljudi su tri milijuna godina bili u šumi, a zadnjih trideset godina u zatvorenom prostoru. Djeci je uvijek bilo mjesto vani. Sad smo mi izmislili da je sve dosad bio evolucijski promašaj i da djecu trebamo čuvati ko bubreg u loju. No tih trideset godina je pokazalo da smo zaribali, i to jako. Primijetili su to ljudi koji se bave djecom – pedijatri, pedagozi, odgajatelji, i sami roditelji. Danas devetogodišnjaci ne mogu skočiti na kamen visine stolice nego to čine u etapama, najprije se polegnu na trbuh pa legnu pa se okrenu i onda stanu na njega!, rekao je Korlević i nastavio.

– Mi djeci ostavljamo planet, a u isto se vrijeme od prirode otuđujemo i ne doživljavamo je kao mjesto sigurnosti. Onaj koji u prirodi boravi znat će je cijeniti, oni drugi koji je gledaju s kauča smatrat će je mjestom gdje bode, grize, znojiš se, nema vode. No naći ćemo se u nezamislivim problemima ako nam se dogodi da je kauč centar svemira. Već sada znamo da će u muškoj populaciji vaše djece 30 posto njih biti neplodno, 30 posto će ih biti neženjivo jer će biti toliki luzeri u životu da neće moći naći ni jednu ženu koja bi ih mogla prihvatiti za partnera i s njima imati djecu. Svijet koji nam dolazi bit će grozan, a to znamo na osnovu sadašnjih iskustava iz tehnoloških sredina poput Singapura, Kalifornije, gdje su žene daleko superiornije i 70 posto djevojaka je s fakultetom. Oni dečki koji su odlučili da je pivo i navijanje za neki klub njihov način života, bit će neženjivi. Prema zakonu prirode, uvijek se traži dobar genetski materijal, plijenio je pažnju svojim izlaganjem Korlević.

Već sada su kod djece itekako primjetni problemi s penjanjem, trčanjem, skakanjem, jer se prsti, ruke, noge, mišići, odnosno mozak i živci malo koriste i stimuliraju. Prva godina, istaknuo je, djetetu koristi da uspostavi imunološki sustav, da napravi “biblioteku” antitijela koja će znati prepoznati opasne proteine i na njih reagirati.

Cijeli članak pročitajte ovdje.

Želite dublje razumjeti sebe i svoje dijete?
Želite doznati najvažnije činjenice o razvoju dječjeg mozga?
Želite upoznati unutarnji svijet djeteta te pomoći djetetu da uspije i osjeća se dobro?
Želite opušteno i smireno roditeljstvo?
Želite doznati najnovije neuroznanstvene činjenice u području razvoja djece?

Pozivamo vas da se prijavite na edukaciju o jačanju dječje emocionalne inteligencije komunikacijom, koja će se održati u Osijeku u travnju, a koju vodi Irena Orlović. Prijaviti se možete putem OVOG OBRASCA.

"Edukacija kod Irene Orlović donijela mi je nove i korisne uvide u funkcioniranje dječjeg mozga i način komunikacije s djecom. Koristeći podatke iz znanstvenih studija, pozivajući se na vrhunske terapeute i autore knjiga iz područja psihologije i medicine, uz primjere iz vlastitog života – Irena lako prenosi znanje i znanstvene činjenice. Od dizajna njene prezentacije do praktične primjene svega što je naučila, Irenino predavanje mi bilo jedno od najljepših kojima sam prisustvovala."
Jasmina Stojanović, dugogodišnja glavna i odgovorna urednica magazina "Sensa", Srbija

Živimo u vremenu kada se ubrzani način života uvelike odražava na sve veći broj djece koja imaju emocionalnih i ponašajnih problema. U zadnjih nekoliko desetljeća neuroznanost je došla do brojnih značajnih saznanja. Neuroznanstvenici su potvrdili da dječji mozak nije neki stroj koji je strukturiran po planu i programu došao na ovaj svijet, već je to nerazvijen ljudski organ koji će se, ovisno o okolini u kojoj odrasta, razvijati cijeli život. U tom razvoju roditelji igraju ključnu ulogu jer se na temelju našega odnosa s djecom formiraju temeljne strukture koje će doživotno obilježiti dijete kao osobu. O nama roditeljima uvelike ovisi razina emocionalne inteligencije djeteta koja je važan prediktor životne uspješnosti svake odrasle osobe.

Na ovoj edukaciji dat ćemo vam smjernice koje će pomoći izgraditi kvalitetan odnos s djecom. Irena Orlović govorit će o oblicima komunikacije temeljene na razvoju mozga djeteta, koji će pomoći djetetu da vas čuje i stvori zdravu sliku o sebi.

Od našega odnosa ovisi razvoj emocionalne inteligencije djeteta koja je važan prediktor životne uspješnosti svake odrasle osobe zato ćemo tijekom edukacije dati smjernice koje će vam pomoći izgraditi zdrav odnos s djecom.

"Dijete od roditelja nasljeđuje samo skicu, a način na koji će se
oblikovati i graditi dječji mozak ovisi o njegovoj interakciji najprije s roditeljima,
a potom i širim socijalnim okruženjem."

Irena Orlović

KAKO KOMUNIKACIJOM OBLIKOVATI SNAŽAN MOZAK DJETETA

Što možemo napraviti za razvoj djetetova mozga i kako komunikacijom utječemo na razvoj mozga, govorit će Irena Orlović, autorica nagrađivane web-aplikacije Pametnica, vlasnica i urednica izdavačke kuće Harfa putem koje je prethodnih 17 godina proučavala literaturu uglednih svjetskih neuroznanstvenika, psihologa i psihoterapeuta u području razvoja djece.
Vođena osobnim iskustvom kroz rad na ranoj stimulaciji sa svojim djetetom, koristeći neke od tih naslova, uredila je i objavila na hrvatskom jeziku seriju literature pod sloganom Knjige koje vole djecu. Prepoznata je od strane Udruge poslovnih žena KRUG jer je kao roditelj djeteta s poteškoćama u razvoju, uvidjevši da u Hrvatskoj nedostaje literature koja bi pomagala roditeljima u sličnoj situaciji, okupila stručni tim i pokrenula izdavačku kuću Harfa koja je danas prepoznata u javnosti kao kuća koja objavljuje literaturu renomiranih stručnjaka iz područja ranog razvoja djece.
Od strane iste udruge dobila je i nagradu kao Poduzetnica godine u kategoriji socijalnog poduzetništva, a pod pokroviteljstvom Predsjednice Republike Hrvatske. Trenutno je u procesu osnivanja inovativne Privatne osnovne škole s internacionalnim programom putem koje će djeca učiti jačati svoje kognitivne sposobnosti kroz socio-emocionalne programe. Certificirana je od strane njemačke krovne organizacije DVNLP kao savjetnica u neuro-lingvističkoj psihoterapiji (DVNLPt) i kao NLP – trener.

Na edukaciji će dati odgovore na sljedeća pitanja:

Kako komunikacijom izravno utječemo na oblikovanje dječjeg mozga?
Što znači pozitivan ili snažan mozak?
Zašto je emocionalni razvoj temelj intelektualnog razvoja?
Kako komunicirati kao učitelj, odgojitelj ili roditelj terapeut?
Kako putem komunikacije možemo oblikovati i integrirati mozak u razvoju? 
Zašto su roditelji najvažnija karika u odgoju i obrazovanju djece?
Kako pomoći djeci da crpe svoje potencijale i izrastu u najboljeg mogućeg sebe? 
Na što trebamo obratiti pozornost ako želimo da se mozak zdravo razvija u prvim godinama?​
Kako komunicirati s djecom da bi razumjela?
 

Edukacija je namijenjena roditeljima, odgojiteljima, učiteljima, psiholozima, pedagozima, socijalnim pedagozima, edukacijskim rehabilitatorima, logopedima, psihoterapeutima i svima drugima koje zanima ovo područje dječjeg razvoja.
 

Kada: 11.4.2019. u 17.30 sati
Gdje: Hotel Osijek, Osijek
Trajanje: 4 školska sata, s pauzom od 20 minuta i vremenom za pitanja

PRIJAVA JE OBAVEZNA. ISPUNITE PRIJAVNICU.

Mjesto na radionicama rezervirat ćete tek uplatom kotizacije.

CIJENA RADIONICE

UPLATE DO 5 RADNIH DANA OD PRIJAVE
Cijena edukacije je 280 kn,a za drugog roditelja cijena je 20% niža.

KASNIJE UPLATE (više od 5 radnih dana od prijave)
Cijena edukacije je 320 kn, a za drugog roditelja cijena je 20% niža.

Mjesto na radionicama rezervirat ćete tek uplatom kotizacije.

Podatci za uplatu: 
Pametnica, obrt za edukaciju i savjetovanje, vl. Irena Orlović
HR0623400091160500652 (PBZ)​, poziv na broj: 11042019.

Svi sudionici dobit će potvrdu o sudjelovanju.
Sve prolaznice i polaznici edukacije imat će priliku kupiti naše knjige po posebno sniženim cijenama, samo za njih za vrijeme trajanja edukacije.

Sudjelovanje je moguće otkazati isključivo pisanim putem (na mail adresu: pametnica@pametnica.me) najkasnije 7 radnih dana prije početka programa. Sudionici koji su odustali nakon tog roka ili ne prisustvuju programu, nemaju pravo na povrat kotizacije i dužni su platiti punu naknadu. Ako prijavljeni sudionik ne može sudjelovati na programu, može poslati drugog zamjenskog sudionika.

Pametnica zadržava pravo otkazivanja – u ovom slučaju, naknada se vraća u cijelosti. Popunjavanjem ovog obrasca za prijavu, prihvaćate ove odredbe i opće uvjete.

Vezana literatura:

Teorija o agresivnoj djeci koja odrastaju u agresivne odrasle osobe u pozadini je suzbijanja bilo kakvog oblika agresije, posebno unazad petnaestak godina, ne samo u roditeljskim domovima već i u vrtićima. No, koliko je uopće istine u toj teoriji preispitao je na svom predavanju u organizaciji Family Laba Hrvatska – Djeca i agresivnost, novi i opasni tabu, danski obiteljski terapeut Jesper Juul.

Juul ne samo da preispituje suzbijanje agresije, već takav odgoj smatra izuzetno štetnim.   

– Glavna je pretpostavka da ako ne želimo rat, ne želimo nasilje, a samim time ne želimo ni agresiju, ali agresija djeteta od dvije, tri ili pet godina, nema nikakve veze s agresijom na primjer navijačkih skupina, objašnjava Juul autor brojnih knjiga o djeci i odgoju te dodaje kako se sputavanjem djece da izbace frustracije iz sebe dobiva to da su sve više, posebno dječaci u dobi od tri do 6 godina, marginalizirani te čak i to da ih se ne smatra normalnima pa i to da im predstoji neki oblik terapije. Naravno ne čudi stoga da su i istraživanja pokazala kako se djeca, posebno dječaci ne osjećaju dobro u vrtićima.  

– Ono čega se svi žele riješiti je destruktivno nasilje, no ono nema smisla ako je riječ o malom djetetu, jer je kod djece od 3-6 godina ta agresivnost odraz frustracije.
U toj dobi razmišljaju brže no što mogu govoriti pa postaju frustrirani i ne znaju kako drugačije to izraziti, pojasnio je Jesper Juul upozorivši kako u slučaju da od toga roditelji ili tete u vrtiću rade problem dijete postaje još isfrustriranije. Idealna reakcija u tom slučaju, savjetuje ovaj obiteljski terapeut je reći djetetu da to ne radi, ali ne ga kriviti zbog toga, već mu objasniti kako mama/tata/teta ne vole kada ih se grize/udara te da im pokuša reći u čemu je zapravo problem.  

Često ovakvo agresivno ponašanje kulminira upravo u vrtićima gdje većina djece zbog roditeljskih obveza kreće s navršenih godinu dana. Juul za to ima objašnjenje.  
– Vrtići su u većini slučajeva napravljeni tako da u njima nema prostora pa se djeca počinju ponašati kao kokoši stisnute u kokošinjcu, kaže Jesper Juul te dodaje kako bi prema njegovom iskustvu idealno bilo da djeca prve tri godine ne idu u vrtić već da ih čuvaju u idealnoj verziji roditelji ili bliske osobe.

– U konačnici bi to poprilično smanjilo troškove zdravstvenog i socijalnog sustava, zaključuje Juul.  

Za svu djecu koja ipak nemaju izbora te krenu u vrtić, Juul savjetuje dopustiti im više da se svađaju.  
– Provjereni sustav iz Skandinavije je uvesti pravilo u vrtiće da dijete koje se ne želi više svađati samo podigne ruku i zaustavi drugo dijete. To se pokazalo jako uspješnim jer je tetama omogućeno da otkriju kod koje djece bi agresija mogla biti problem – one koja ne prestaju nakon upozorenja drugog djeteta.  

Što se pak tiče roditeljskih pogrešaka Juul se osvrnuo na dva ekstrema – roditelje koji djecu drže u redu nasiljem te one koji ih toliko hvale bez obzira na to što rade.

– Pohvala je zadovoljstvo, izlučuje se endorfin te djeca lako postaju ovisna o njoj i s vremenom i neće biti dosta puno je bolje pružiti im osobnu reakciju, zaključio je na kraju Juul.

Preneseno s Večernjeg lista