Vježbe za razvoj emocionalne inteligencije možete naručiti
OVDJE
Ako roditelji potiču svoju djecu da nauče kako se mogu umiriti kada su preplašena ili ljutita, učvršćuju neuronske krugove koji služe za suočavanje sa stresom. Vjerojatnije je da će se mladi ljudi koje roditelji zanemaruju povesti za agresivnim impulsima djelovanja ili će im biti vrlo teško umiriti se.
Kao što znamo iz neuroloških istraživanja, dječji mozak prolazi kroz važnu fazu rasta koja završava tek sredinom dvadesetih godina. Taj proces znanstvenici nazivaju neuroplastičnost, a on se brine da programiranje neuronskih krugova u toj fazi razvoja mozga bude pod utjecajem onoga što dijete doživljava u svojoj svakodnevici. U toj razvojnoj fazi vanjski utjecaji određuju razvoj mozga, a posebno nastanak socijalnih i emocionalnih neuronskih krugova.
Dobri su roditelji poput dobrih učitelja. Oni djeci pružaju sigurnu osnovu te tako stvaraju okolinu u kojoj njihov mozak optimalno funkcionira. Ta osnova pretvara se u sigurnu luku, u mjesto snage. S tog se mjesta djeca mogu usuditi izići u svijet kako bi ga istražila, kako bi naučila nešto novo ili nešto postigla. Taj sigurni temelj može postati sastavni dio bića ako se djecu uči kako se bolje nositi sa strahovima i kako se bolje koncentrirati. Tako se povećava i sposobnost pronalaženja optimalnih mentalnih preduvjeta za učenje.
Kako bismo svakom djetetu pružili mogućnost za emocionalan razvoj, trebamo osigurati uvođenje tehnika emocionalnog razvoja i u svoje obitelji i u škole.
Pitanje je ima li socijalno i emocionalno učenje kakvog učinka u životu djece. U međuvremenu imamo i odgovor: jedno je istraživanje obuhvatilo više od stotinu studija i usporedilo učenike koji su u nastavi imali SEL-program (socijalno i emocionalno učenje) i one koji nisu. Dobiveni podaci potvrdili su u ovih prvih značajno poboljšanje u ponašanju u školi i izvan nje. Ti učenici ne samo da su ovladali strategijama smirivanja i naučili bolje se ophoditi s drugima već su i efikasnije učili. Ocjene su im se poboljšale i njihov je opći uspjeh bio za čak 14% bolji nego kod učenika koji nisu imali SEL–program.
Pomognemo li djeci da kontroliraju svoje osjećaje i odnose, pomažemo im i da poboljšaju svoju sposobnost učenja.
Ako pomažemo djeci da se bolje nose sa svojim unutarnjim svijetom i odnosima koje stvaraju, onda se povećana sposobnost učenja može objasniti time da socijalno i emocionalno učenje (SEL) djeluje na stvaranje neuronskih krugova. Područje mozga koje je posebno pod utjecajem dječjih iskustava jest prefrontalni korteks – upravljački centar mozga. Tu se nalaze neuronski krugovi za sprečavanje štetnih emocionalnih impulsa i neuronski krugovi za pozornost – dakle za smirivanje i koncentraciju. Ako djeca ne znaju kako mogu ublažiti svoj strah, na raspolaganju im je manje pozornosti za učenje, za rješavanje problema i razumijevanje novih ideja. Dijete koje se uspaniči pri nenajavljenom testu manje će se koncentrirati na zadatke, a više na sam osjećaj panike.
Strah i zabrinutost uništavaju sposobnost učenja.
Znanstvenici tvrde da dijete ima najbolje mentalne predispozicije za učenje onda kada su mu koncentracija i sposobnost pamćenja povišene i kada su mu misli oslobođene impulzivnosti i zabrinutosti. SEL-metodama postiže se upravo to.
Sva djeca trebaju te sposobnosti, i to ne samo u školi već cijeli život. Roditelji i učitelji bezbroj puta zahtijevaju od njih da se „smire“ ili da „paze“. No prirodnim je razvojem djeteta određeno da se neuronski krugovi za smirivanje i koncentraciju stvaraju postupno: živčani sustav djeteta još uvijek se stvara. U tom razdoblju možemo podupirati njegov razvoj, i to tako da djetetu sustavno prenosimo lekcije koje jačaju navedene sposobnosti.
Radujem se pri pomisli na svu onu djecu kojoj će te sposobnosti poboljšati život.
Daniel Goleman