Da mogu birati, imala bi drugo dijete prvi put. Onako, prije prvog. Znam, zvuči glupo, ali sigurno ima mama koje klimaju glavom. Imati dijete kad ga nemaš prilično je stresno. Imati dijete kad već imaš jedno, ni blizu toliko.

 

Otvoreno priznajem, bar meni, prvih nekoliko mjeseci s prvim djetetom bilo je zastrašujuće. Divno, puno emocija, fizički naporno, ali često zastrašujuće.

Sve što se dogodi, događa se prvi put, a iako si sve pročitala u nastojanju da se pripremiš i odradiš dobar posao, stalno osjećaš pritajeni stres. Nevjerojatno si posvećena detaljima. Sve znaš. Koliko često beba jede i kad otprilike. Koliko ima mokrih pelena. Koliko glasno podrigne. Koliko je točno bila duga i teška na posljednjem pregledu. Sve. Jer to je sad tvoj posao. Moraš sve znati, sad si mama.

I, ako si ljudsko biće, nekad ti je poprilično teško. Nekad te strah. Nekad si umorna. Nekad si usamljena. Nekad ti se jednostavno, onako ljudski, ne da opet probuditi u tri ujutro. Meni se barem nekad nije dalo.

 

Kad to prolaziš drugi put, dani su puno kraći, a ti si manje fokusirana

Bar ja. Teško se fokusirati na bebu kad tvoje starije dijete cijelo to vrijeme traži brigu, ljubav i ogromne količine pažnje. Koliko mokrih pelena? Ma dosta, sigurno dosta jer stariji je bar 5-6 puta skakao oko prematalice danas. Kad je zadnji put jelo? Pa, prema komentaru starijeg "kaj je braco opet gladan?" rekla bih – nedavno.

Kad ne dojiš, ne premataš ili ne kupaš, onda se igraš, čitaš priče, kuhaš ili pereš nenormalne količine veša. Spremaš u vrtić ili odlaziš po starijeg ako nema nikakvih viroza u vrtiću. Ako ima, onda fućkaš vrtić, nećeš riskirati…

 

Šetnje više nisu besciljno lutanje jer idete do tobogana. Nema odmora. Nema onih trenutaka tihog gledanja bebe kako spava jer uglavnom netko drugi traži da gledaš njega. Osim ako se slučajno dogodi da zaspu u isto vrijeme ili mlađi zaspi na dulje razdoblje. Te rijetke, čarobne trenutke si zapravo toliko u čudu da nisi sigurna kaj sad. Leći? Otuširati se u miru? Čitati knjigu? Gledati neki film? Meni se obično dogodi, dok razmišljam što bih točno, da čarolija prođe.

 

 

Pa kako je onda lakše?

Nisam ni ja sigurna. Ali puno je lakše.

Dani su zabavniji. Jer, budimo realni, bebe su slatke, ali razgovori s njima su prilično jednosmjerni. Kad imaš starije dijete, imaš s nekim razgovarati dok se brineš za manje. (Tko misli da s trogodišnjakom ne možeš voditi zabavan razgovor je sumanut. Trogodišnjaci su zabavniji od većine odraslih koje znam).

 

Što još? Pa, imaš manje vremena i energije za brigu. Okupati, počešljati, nahraniti i zabaviti dva ljudska bića oduzima velike količine energije. Znaš ono kad imaš malu bebu pa noću nekad ne možeš zaspati jer slušaš svaki zvuk koji proizvede, a beba eto guguće u tri ujutro? Kad ti je to druga beba, sve su šanse da si toliko umorna da se budiš samo za hranjenja i 16 sekundi kasnije spavaš. Gugutao-ne gugutao. Bar je meni tako.

Kad je Jakov bio mali, navukla sam se na Candy Crush Sagu. Naime, iako je on super spavao po noći i budio se samo za hranjenja, ja nisam mogla zaspati nakon toga. Pa sam noćima visila na mobitelu i igrala igricu. Sad mi se dogodilo da ne mogu zaspati nakon hranjenja ukupno tri puta u ova skoro četiri mjeseca. Mislim da ne trebam ništa više reći.

 

Razlika je i u tome što znaš da dojenačko razdoblje ne traje vječno. Da će sve te neprospavane noći malo po malo postati prospavane. Da nećeš morati stalno gledati na sat u onim prilikama kad negdje odeš bez bebe ("Dojenje je kao produljena pupčana vrpca", kaže moja prijateljica – i potpuno je u pravu). Da ćeš jednom, tamo negdje u budućnosti, možda popiti i koju čašu vina previše s prijateljima ili plesati cijelu noć.

I dok je sve to super, najvažnije je – imaš starije dijete, hodajući dokaz da ti to možeš.

Preuzeto s bitimama.wordpress.com​

 

Pročitajte i:

Uvjeti odrastanja i razvoj mozga​

 

Pridružite nam se u svibnju na edukaciji dr. Ranka Rajovića u Zagrebu!
Edukacija je namijenjena roditeljima, odgojiteljima, učiteljima i drugim stručnjacima koji se bave odgojem i obrazovanjem djece. Održat će se u dva modula, a prijave su u tijeku.

 

PRVI MODUL 

Kako igrom uspješno razvijati djetetov IQ

u srijedu 8. svibnja 2019. godine u 17:30 sati
ZAGREB, Hotel Academia, Ul. Ivana Tkalčića 88
Trajanje: 4 školska sata, s pauzom od 20 minuta i vremenom za pitanja

 

DRUGI MODUL

Igra je učenje – učenje je igra

u četvrtak 9. svibnja 2019. godine u 17:30 sati
 ZAGREB, Hotel Academia, Ul. Ivana Tkalčića 88
Trajanje: 4 školska sata, s pauzom od 20 minuta i vremenom za pitanja

PRIJAVITE SE OVDJE!

 

 

 

 

O PRVOM MODULU:

Naziv: Kako igrom uspješno razvijati djetetov IQ

Prvi modu je namijenjen onima koji nisu do sada bili na edukaciji dr. Rajovića i on je usmjeren na temelj NTC-a. Bez njega ne bi imalo smisla ići na drugi modul jer je drugi modul nadogradnja na znanje koje ste usvojili na ovoj edukaciji.

Program edukacije:

• Uvod u funkcionalno znanje
• Neurofiziologija.
• Razvoj mozga – pogreške roditelja
• Rana stimulacija, značaj, primjeri
• Učenje – reproduktivno učenje za mozak skoro i da ne postoji
• Fiziologija mozga
• Razvoj matematičko logičkog razmišljanja
• Misaone klasifikacije i serijacije
• Asocijacije

 

Kako igrom uspješno razvijati djetetov IQ

srijeda 8. svibnja 2019. godine u 17:30 sati do 20.30
ZAGREB, Hotel Academia, Ul. Ivana Tkalčića 88
Trajanje: 4 školska sata, s pauzom od 20 minuta i vremenom za pitanja

Za sudjelovanje na edukaciji obavezna je prijava. OVDJE SE PRIJAVITE.

Potvrdu o sudjelovanju dobit ćete prilikom dolaska na edukaciju.

 

 

Ako ste već ranije sudjelovali na praktičnoj edukaciji "Kako igrom uspješno razvijati djetetov IQ", možete se prijaviti na VIŠU RAZINU edukacije "Igra je učenje – učenje je igra".

 

O DRUGOM MODULU:

 

Igra je učenje – učenje je igra

Pristup učenju može za djecu biti poticajan i zabavan (a tako se najlakše uči), ako se učenje događa kroz igru i ako vodimo računa o razvoju tri područja koja treba poticati:

1. Razvoj sinapsi (vježbama motorike, grafomotorike, akomodacije oka)
2. Asocijativno razmišljanje (apstrahiranje, vizualizaciju, apstraktnu klasifikaciju, serijaciju, asocijacije i analogije … posebno u glazbi)
3. Funkcionalno razmišljanje (divergentno i konvergentno), razvoj darovitosti, NTC šifre, primjena NTC programa u praksi

 

DRUGI MODUL

Igra je učenje – učenje je igra

četvrtak 9. svibnja 2019. godine u 17:30 sati do 20.30.
 ZAGREB, Hotel Academia, Ul. Ivana Tkalčića 88
Trajanje: 4 školska sata, s pauzom od 20 minuta i vremenom za pitanja

Za sudjelovanje na edukaciji obavezna je prijava. OVDJE SE PRIJAVITE.

Potvrdu o sudjelovanju dobit ćete prilikom dolaska na edukaciju.

 

Za sva pitanja i nedoumice stojimo vam na raspolaganju na 098 30 55 34, kontakt osoba Irena Orlović.

 

Cijena edukacije i uvjeti plaćanja

Ukoliko odlučite sudjelovati u oba modula edukacije, što Vam svakako preporučujemo ukoliko niste prethodno sudjelovali na prvom modulu edukacije, cijena za oba dana je 600 Kn.
Redovna cijena praktične edukacije po modulu je 360 kn.

Podaci za uplatu: Harfa d.o.o., Rodrigina 4, Split, HR0723600001102468779 (ZABA)​, poziv na broj: 080519.

 

O dr. Rajoviću

Dr. Ranko Rajović jedan je od autoriteta na ovim prostorima kada govorimo o odgoju i obrazovanju te autor inovativnog programa pod nazivom NTC-sustav učenja. Inače doktor interne medicine, dugogodišnji je predsjednik Odbora za darovite međunarodne udruge Mensa i UNICEF-ov suradnik na projektu ranog poticanja intelektualnog razvoja djece te osnivač Mense Srbije i Odsjeka za darovite Nikola Tesla Centra.

 

Što je NTC-sustav učenja?

NTC-sustav učenja bavi se pitanjem kako stimulirati razvoj sinapsi, a time i ogromne dječje potencijale prije polaska u školu i u školi, a na njega će dr. Ranko Rajović odgovoriti tijekom predavanja.

Ovaj sustav učenja usmjeren je prema razvoju kognitivnih sposobnosti djece. Temelji se na istraživanjima koja upozoravaju na to da mozak uspostavlja 75 % svih neuronskih veza (sinapsi) do sedme godine života, a od toga 50 % sinapsi nastane već do pete godine. Taj se argument čini dovoljno uvjerljivim da posvetimo veliku pozornost predškolskoj dobi, učinkovitosti učenja i korištenju dječjeg pamćenja.

Sustav podrazumijeva učenje utemeljeno na teorijskim osnovama neurologije, neuropsihologije i drugih znanosti, posebno pedagoških – obiteljske pedagogije, didaktike i metodike za predškolski i osnovnoškolski uzrast. Taj sustav učenja predstavlja operacionalizaciju teorijskih spoznaja navedenih znanstvenih disciplina, što je dobar pokazatelj kako povezivati teoriju s obrazovnom praksom.
Pritom je riječ o novom pristupu učenju u kojem dominira misaona aktivnost djeteta i njegov uspješan razvoj. Sustav je vrlo dobro i detaljno razrađen, primjenjiv u obitelji, predškolskim ustanovama i u razrednoj nastavi osnovne škole.

Program nudi načine prepoznavanja darovite djece, njihove karakteristike i putove prema povećanju IQ-a, razvoja sposobnosti i stvaralačkog mišljenja. Naglašava se važnost obitelji i šire društvene zajednice (vrtići, škole, centri za darovite) u razvoju darovite djece. NTC-sustav učenja ozbiljno će poljuljati opravdanost tradicionalnog rada s djecom.

NTC-sustav učenja dr. Ranka Rajovića primjenjuje se na različite načine u 15 europskih zemalja.

 

Sudjelovanje je moguće otkazati isključivo pisanim putem (na mail adresu: pametnica@pametnica.me) najkasnije 7 radnih dana prije početka programa. Sudionici koji su odustali nakon tog roka ili ne prisustvuju programu, nemaju pravo na povrat kotizacije i dužni su platiti punu naknadu. Ako prijavljeni sudionik ne može sudjelovati na programu, može poslati drugog zamjenskog sudionika.

Pametnica zadržava pravo otkazivanja – u ovom slučaju, naknada se vraća u cijelosti. Popunjavanjem ovog obrasca za prijavu, prihvaćate ove odredbe i opće uvjete.

 

Vezana literatura:

           

 

 

Kad bi pitali jednog šestogodišnjaka kakav mu je životni ritam, često bi mogli čuti da ujutro odlazi u vrtić, zatim tri put tjedno ide na sportsku aktivnost… kad krene u školu ritam će biti sličan, a još je nadodano da jednom tjedno ostaje duže jer ide na likovnu grupu, a dva put tjedno uči i engleski.
Kad bi pitali jedanaestogodišnjaka odgovor bi mogao biti još napetiji – osim sporta, stranog jezika, tu su još i izviđači, a moglo bi se naći još toga.

 

Jesu li današnja djeca zaposlenija od svojih roditelja?

Postoje djeca koja imaju previše obaveza koje trebaju obaviti u premalo vremena. Teško je reći je li to do roditelja koji od djece zahtijevaju previše ili je to do djece koja, želeći biti ukorak sa svojim prijateljima, odlaze na previše aktivnosti poslije vrtića/škole.

Sigurno je da i djeca i roditelji imaju dobre namjere. Organizirane aktivnosti imaju mnogo toga dobrog – potiču dječji socijalni razvoj, omogućuju djeci prostor za vježbu i stjecanje novih vještina, najčešće su djeci zabavne.
No stručnjaci kažu da je dobit manja nego što većina roditelja misli. Između toliko zahtjeva za najboljom edukacijom, bavljenjem sportom, savladavanjem raznih vještina, negdje je izgubljen osnovni zahtjev djetinjstva – obiteljski život.

Ovako natrpan raspored dovodi do stresa – roditelja koji su u stalnoj žurbi vodeći/prevozeći djecu s jedne aktivnosti na drugu i stresa djece koja nerijetko u nekom trenutku radne godine pokažu znakove tzv. burn out sindroma, izgaranja koje je donedavno bilo povlastica odraslih.

Ključ je u ravnomjernosti i balansu između organiziranih i neorganiziranih aktivnosti, u balansu između života u i van obitelji.

"Većina djece radije bi se igrala na dvorištu nego se natjecala za mjesto u sportskom timu" kaže Stanley Greenspan, profesor pedijatrijske psihijatrije na George Washingtom University School. "Djeca svih dobi žele više vremena provesti sa svojim obiteljima, i ako ih pitate uvijek će radije izabrati nestrukturiranu igru s roditeljima ili prijateljima nego strukturirani sportski trening."

Danas su roditelji skloni napuniti raspored svoje djece toliko da im gotovo ne ostaje prostora za igru s roditeljima, braćom i sestrama ili vršnjacima. Roditelji se često izgube bombardirani raznim slobodnim i kraćim aktivnostima, ne znaju koliko je to zapravo dovoljno i kada se zaustaviti – osobito ako imaju vrlo znatiželjno dijete ili dijete koje može jako puno.
 

Greenspan navodi pet osnovnih pravila u planiranju satnice vašeg školskog djeteta:

• uvijek stavite obitelj prije svega
• omogućite djetetu puno slobodne interakcije s prijateljima
• slobodne aktivnosti planirajte u preostalo vrijeme (nakon što zadovoljite prva dva zahtjeva)
• omogućite djetetu izbor slobodnih aktivnosti
• imajte barem jedan zajednički (obiteljski) obrok dnevno.
   

Previše aktivnosti u dječjem životu nužno utječe i na obiteljski život. Raštrkani po raznim dijelovima grada, članovi obitelji rijetko se vide, zajednički obroci su vrlo rijetki, mjesta susreta postaju automobili i gubi se vrijeme za obiteljsku povezanost. A kako djeca bivaju sve više uključena i vikendi se polako gube – natjecanja, posebne pripreme samo povećavaju osjećaj roditeljskog stresa.
 

Kako prepoznati kad je djetetu previše?

Prije ili kasnije dijete kojemu je previše obaveza pokazat će neki od ovih znakova u svom ponašanju:

• osjećat će stalni umor, ponašat će se napeto ili će biti depresivno i bezvoljno
• žalit će se na bol u trbuhu ili glavobolju
• počet će zaostajati u izvršavanju školskih obaveza.
   

Sada, na početku nove pedagoške godine, sjednite i pažljivo razmislite o životu koje vodi vaše dijete. Za predškolsko dijete stručnjaci navode da je 8-10 satni vrtićki ritam najviše što mogu izdržati, to je gornja granica njihovog kapaciteta za izvanobiteljski život. Ako je vaše dijete u tzv. cjelodnevnom vrtićkom programu za njega je to dovoljno "radnih obaveza". Sve dodatne aktivnosti van tog vrtićkog vremena za njega su preopterećujuće.

Imate li dijete školske dobi, psiholog Bill Dohrety roditeljima daje jednostavan savjet – usporite obitelj – ograničite svako svoje dijete na jedan sport i jednu dodatnu aktivnost, pomno planirajte vrijeme za obitelj, posvetite se svojoj djeci.

Vožnja bicikle, šetnja prirodom, igranje društvenih igara, slušanje muzike ili vrijeme kad se jednostavno ne radi ništa, omogućuje djetetu toliko mu potreban odmor od 6 sati rada u školi, 1-2 sata rada na zadaćama kod kuće, nekoliko sati tjedno slobodnih aktivnosti… Zbrojite njihovu satnicu i imajte na umu da djeca trebaju vrijeme kad mogu biti – djeca.

Preneseno s Roda.hr

 

 

Rituali uspavljivanja olakšat će djetetu da se navečer smiri. Deset savjeta koji slijede mogu vam pomoći pri razvijanju vlastite večernje rutine, zahvaljujući kojoj će vaše dijete opušteno utonuti u carstvo snova.

1. Večernja šetnja
Kad je vaše dijete nemirno nakon dugoga dana, svjež zrak može djelovati umirujuće. Ugodna šetnja u prirodi pomoći će djetetu da se opusti i smiri.  

2. Topla kupka
Većina se djece opusti u toploj kupki. No ako vaše dijete tek tada živne, možete u vodu dodati nekoliko kapi ulja od lavande. Lavanda smiruje osjetila i njeguje osjetljivu dječju kožu.

3. Držanje za ruke
Kada dijete iza sebe ima naporan dan, navečer ga često vrlo brzo preplave razne emocije. U tom mu slučaju možete pomoći držanjem za ruku – mamin dodir djeluje utješno i istovremeno poručuje djetetu: „Ja sam s tobom, na sigurnom si.“

4. Plišane igračke u krevetu
Kada djeca spremaju igračke na spavanje, time često reflektiraju vlastite osjećaje. Stoga obratite pozornost na dijete, pomognite mu da pripremi igračku za spavanje tako da ona može leći zajedno s njim.  

5. Igra i zabava za dvoje
Ponekad djeca jednostavno moraju osloboditi još malo nakupljene energije prije nego se daju spremiti u krevet. No nakon jurnjave trebala bi uslijediti neka mirnija aktivnost, tako da se dijete prije spavanja ipak smiri.

6. Masaža za uspavljivanje
„Prvo na spavanje odlaze prsti, a zatim i cijela noga“. Ako laganom masažom na spavanje pošaljete svaki dio djetetova tijela, na zabavan ćete ga način pripremiti za spavanje, a osim toga ćete i dan završiti osmijehom.

 
7. Vrijeme za maženje
Uzmite si vremena kada dijete spremate na spavanje. Uživajte u tim trenucima s djetetom, poljubite ga, zagrlite i legnite na nekoliko minuta u krevet zajedno s njim.

8. Večernji koncert
Zanimljiv način na koji možete umorno dijete otpraviti u krevet jest pjevanje pjesme za laku noć. Ako dijete čuje poznatu melodiju i mamin glas, brzo će se opustiti i smiriti.

9. Čavrljanje
Paukova mreža na kuhinjskome prozoru ili ona mala žaba na pločniku – dijete je tijekom dana doživjelo puno toga što prije spavanja tek mora procesuirati. Stoga razgovarajte o svemu što se vašega djeteta dojmilo i što mu možda tjera san s očiju.

10. Priča za laku noć
Priča za laku noć pravi je klasik među ritualima uspavljivanja. Bez obzira na to bila ona izmišljena ili dolazi iz omiljene knjige, dijete će itekako uživati u vremenu provedenom slušajući vaš glas.

Preuzeto s netmoms.de

 

Pročitajte i:

Zašto djeca traže da im se čita uvijek ista slikovnica​

Uvjeti odrastanja i razvoj mozga​

 

Manja djeca su već pod velikim stresom, daleko više nego što mi mislimo. Donosimo vam savjete kako smanjiti količinu stresa i njegov negativan utjecaj na naš i život vaše djece.

 

U odnosu na odrasle, djeca se često osjećaju nemoćno zbog roditelja, rasporeda, vršnjaka, vrtića i škole. Također se bore s pritiskom da uvijek mogu biti još bolji, a obveze u školi i visoka očekivanja u različitim slobodnim aktivnostima često stvaraju dodatni pritisak. Današnja djeca imaju puno manje vremena između škole i različitih aktivnosti, manje vremena za igranje i boravak u prirodi, ali i manje fizičke aktivnosti zbog tehnologije.

Znanstvenici vjeruju da su najviše izložena stresu zbog ovog načina života. Stres ima veliki utjecaj na psihičko i emotivno zdravlje te na promjene na mozgu. Utječe na sve ljude, mlade i stare, međutim mališani su jako osjetljivi i to sve može dovesti do depresije, anksioznosti i različitih oblika ovisnosti.

Američko udruženje psihologa zaključilo je da su tinejdžeri pod velikim stresom u našoj kulturi. Također, otkrili su da čak i puno manja djeca već pod velikim stresom, daleko više nego što mi mislimo. Uvijek se vjerovalo da su roditelji osjećaju veliki stres, ali djeca mogu biti pod još većim. Zašto? 

Djeca isto pate zbog rasporeda koji je ispunjen, ali njima su te obveze još zahtjevnije jer se još uvijek emotivno i intelektualno razvijaju. Mozak im se razvija, a neuronske staze su opterećene hitnim situacijama, uznemirujućim slikama i hiperstimulacijom. Znanstvenici tek sada istražuju ove utjecaje na dječji mozak.

S druge strane, naš je zadatak zaštititi djecu od stvari koje mogu utjecati na njihovu dobrobit, a moramo se suočiti s tim da neke stvari koje uzimamo zdravo za gotovo u našem modernom životu mogu loše utjecati na djecu. Stručnjaci su dali neke smjernice koje nam mogu pomoći da svi smanjimo količinu stresa. Evo nekoliko savjeta:

 

1. Usporite dnevni ritam

Ljudi po svojoj prirodi vole uzbuđenja i nove stvari, ali stres može biti jako štetan. Nagriza naše strpljenje, zdravlje, ali i našu sposobnost da djeci dajemo najbolje. Čini nas nervoznima i otežava nam emotivnu kontrolu tako da vrlo lako možemo postati ljuti i ogorčeni. Također sabotira naš imunološki sustav i razinu energije. Ako smo iskreni prema sebi, možemo si priznati kako nam je život stresniji nego što bi trebao biti,jednostavno ne želimo učiniti druge izbore. Ako želimo da naša djeca budu dobro, trebamo usporiti i ne žuriti toliko. Vaše dijete će ići prema cilju i željet će vas slijediti u tome.

 

2. Oduprite se potrebi da 'prenatrpate' dječji raspored

Svako dijete treba predah, kreativno vrijeme u kojem će sanjariti i neće raditi ništa, možda se čak i dosađivati. Djeca moraju naučiti kako biti sa sobom bez ikakvih smetnji i zabave. Potrebno im je da čuju svoj unutarnji glas. Trebaju naučiti rješavati svoje emotivne dvojbe, nadići ih i riješiti. Uz to važno je da nauče kako organizirati svoje vrijeme bez da ih vi stalno nadgledate. Naučiti da život nije samo ono što ga ispunjava raspored, nego i nešto veće i tajanstveno.

 

3. Naučite tehnike koje smanjuju stres

Učite svoju djecu zdrave načine na koje mogu smanjiti stres, svi smo jako osjetljivi kada su u pitanju nezdravi načini obrane od stresa kao što su hrana i alkohol. Na primjer,fizička aktivnost je jedna od najboljih načina smanjenja hormona stresa koji se nalaze u našem tijelu. Boravak u prirodi također djeluje antistresno; pa osigurajte da dijete provede dovoljno vremena na svježem zraku. Druga korisna tehnika je slušanje glazbe kako bi im pomoglo da reguliraju stres ili učenje pravilnog disanja.

 

4. Razgovarajte i smijte se

Kao i odrasli, djeca imaju potrebu za razgovorom, kako bi se oslobodila briga i napetosti koji su se skupili tijekom dana. Također smijeh je jako važan. Ako vam se čini da ste stalno usmjereni na dnevnu rutinu i na to što i kada napraviti, predahnite i odvojite vrijeme za razgovor i smijeh, stvorite male obiteljske rituale. Poljupci grljenje ujutro svakako će vas puno ljepše uvesti u dan.

 

5. Ohrabrujte dječju strast prema nekoj aktivnosti

Potičite djecu da budu kreativni, a u konačnici to će im dati više radosti u životu. Aktivno će sudjelovati i uživati u svojim strastima, a neće samo pasivno promatrati svijete. Ali ne mora to samo biti umjetnost; bilo koji talent ili interes treba podržati, a koji mu može dati odmak od svakodnevice i maknuti ga od različitih pritisaka vršnjak ili društva. Samo nemojte prisiljavati svoje dijete da mora pobjeđivati, tako biste mu mogli oduzeti radost ili neku aktivnost pretvoriti u izvor stresa.

 

6. Obiteljske aktivnosti koje potiču povezivanje

Prečesto roditelji zaboravljaju što hrani dušu djece. Na primjer, djeca trebaju puno vremena provesti u prirodi što ih smiruje fizički, ali i uzemljuje. Mala djeca ne trebaju filmove, većinom su neprikladni za njihov uzrast. Roditelji često manju djecu vode u kino jer im je to puno jednostavnije nego djecu odvesti u pravu avanturu kao što jeplaninarenje, vožnja biciklom ili muzej.

 

7. Ograničite vrijeme ispred zaslona i učite ih medijsku pismenost

Istraživanja pokazuju da previše sjedenja ispred različitih ekrana mogu povećati količinu stresa. Televizori uče djecu da su novac, izgled i slava najvažniji. Također istraživanja su pokazala da da previše vremena ispred ekrana potiče nisko samopoštovanje i povećava nasilje. Pričajte s djecom kakve poruke čuju u medijima. Kakvo mišljenje imaju o proizvodima ili stavovima koje vide i čuju na televiziji? 

Istraživanja pokazuju da čak i kad mislimo da televizija ne utječe na nas, a većina ljudi tvrdi da ne utječe, mi smo jako podložni djelovati prema onome što vidimo u oglašavanju. To je zastrašujuće, pogotovo kada znamo da različite tvrtke troše milijarde na oglašavanje u kojima su cilj naša djeca. Iako ne reagiramo na poruku reklame, mi nesvjesno shvaćamo da nismo dobri onakvi kakvi jesmo. Djeca čiji mozak još nije dovoljno razvijen još su više pod utjecajem tih poruka. 

Ali stres ne dolazi samo od oglašavanja u medijima. Istraživanja pokazuju da odrasli i djeca koji gledaju televizijske vijesti vjeruju da je svijet opasnije mjesto nego što zapravo je. Kad gledate televizijske vijesti povećava se razina stresa, razvijaju se noćne more i anksioznost kod djece. Odrasle osobe ipak mogu gledati vijesti, ali to ne znači da su prikladne za djecu. Djeca mlađa od deset nisu spremna za sve loše stvari koje se događaju u svijetu. Čitanje novina zajedno je u redu, zato što to nije viralno, a možete razgovarati o interpretaciji. Čak i s većom djecom potrebno je razgovarati o tome što su čuli u različitim medijima.

 

8. Pametni telefoni mogu biti veliki izvor stresa

Naravno, djeca kao i odrasli koriste pametne telefone po cijele dane. Većina odraslih priznaje da dolazak različitih poruka na telefon povećava kod njih razinu stresa. Ako vaše dijete ima svoj telefon, obavezno ga naučite da odloži telefon kada jede, piše domaću zadaću i u večernjim satima prije spavanja. Djecu treba usmjeriti da su telefoni prikladni za njih, ali ih naučiti na koje poruke i pozive treba odmah odgovoriti, a kada mogu čekati.

 

9. Zaštitite dječji san

Mnoga djeca pate od kroničnog nedostatka sna što smanjuje njihovu sposobnost da se nose s normalnom količinom stresa. Ako ujutro morate buditi svoje dijete, znači da se nije dovoljno naspavalo. Stavite dijete 15 minuta ranije na spavanje, sve dok ne pronađete idealno vrijeme za odlazak na spavanje. Vrlo lako ćete znati da su se dovoljno naspavali, budit će se ujutro sami i jako veseli. 

 

10. Osvijestite navike iz svoje svakodnevice

Ako cijelo vrijeme jurite na sve strane i stalno ste pod stresom te naglašavate koliko ste zauzeti i vaše dijete će živjeti na takav način. Takvi stavovi i vaše ponašanje modeliraju vaše dijete. Znači da nije dovoljno dobro osim ako niste potpuno iscrpljeni. Također razmislite kakav primjer pružate i razgovarajte s djecom o vrijednostima, izborima i značenju života. Je li život važan samo ako nešto kupujete? Mora li vaše dijete zaslužiti vašu ljubav? Konačno, razmislite o tome koliko vaša razina stresa ima utjecaj na dijete. Kada ste vi uznemireni vaše dijete je pod stresom. Svatko od nas mora paziti da ne prijeđe te granice. Naša odgovornost kao odraslih ljudi je da znamo svoje granice.

 

11. Ostanite povezani

Većina nas misli da djeca žele većinu provoditi vrijeme s drugom djecom. Ali ako pitate djecu, oni će vam većinom reći da žele provesti više vremena sa svojim roditeljima.Vaša prisutnost pomaže im da se osjećaju sigurno, a to će im smanjiti razinu stresa. Zapravo, najbolji način da smanjite razinu stresa kod svoje djece je da ostanete povezani s njima. Ako ste jako pod stresom zbog užurbane svakodnevice, probajte ponovno naći svoj mir, a onda ćete i djecu puno lakše naučiti kako da se nose sa stresnim situacijama u životu.

 

Preneseno s Klokanica.hr

 

Djeca se bore s pravilnim držanjem olovke zbog pretjerane upotrebe raznih touchscreen uređaja što negativno utječe na njihove motoričke vještine ruku, objavili su stručnjaci. 
 

Pedijatri, stručnjaci za pisanje i ortopedi upozoravaju da, iako djeca mogu prstima „listati“ ekrane, nedostaju im snaga i okretnost u rukama koji su nužni kako bi naučili pravilno pisati jednom kad krenu u školu.
Upotreba digitalnih ekrana u sve većem opsegu zamjenjuje tradicionalne vještine poput crtanja, slikanja i rezanja škaricama koje pomažu razvijanju fine motorike i koordinacije oko-ruka.
 

„Djeca dolaskom u školu dobivaju olovke koje nisu sposobni držati jer nemaju osnovnu vještinu pokreta“, izjavila je za The Guardian Sally Payne, voditeljica udruge pedijatrijskih radnih terapeuta Heart of England koja je dio NHS Trust.

„Kako bi mogli držati i pomicati olovku trebate imati kontrolu nad mišićima u vašim prstima. Djeci treba pružiti priliku da razviju te vještine.“

 

Nedavna studija otkrila je da je 58 % posto djece ispod dvije godine koristilo tablet ili mobitel i mnoge odgojne ustanove su uvele pametne ploče, digitalne kamere i touchscreen računala kako bi djecu izložili tim uređajima u ranoj dobi.
 

Jedan od ciljeva učenja Early Years Foundation Stage (EYFS) je da „djeca prepoznaju raspon tehnologije koja se koristi na mjestima kao što su dom ili škola.“

No, udruga National Handwriting Association (NHA) upozorila je da pretjerana upotreba tehnologije otežava učenje vještine pisanja.
 

Bez aktivnosti kao što su modeliranje plastelina, držanje škarica i crtanje s olovkom i pastelama, ne razvijaju se mišići u ramenu, laktu i ručnom zglobu potrebni za pisanje.

Učitelji su ukazali na to da neka djeca uopće nemaju ideju kako uhvatiti olovku ili kist jer nemaju razvijene motoričke vještine vezane uz hvatanje predmeta.
„Rizik je i to što radimo previše pretpostavki zašto dijete ne zna pisati u dobi u kojoj se to očekuje i ne interveniramo u situacijama kad je uzrok tehnologija“, izjavila je Mellissa Prunty, pedijatrijski radni terapeut i predsjednica NHA.

 

 

U 2014. godini udruga učitelja i predavača upozorila je na povećanje broje djece koja nisu sposobna izvršiti jednostavne zadatke poput slaganja kockica zbog prevelike izloženosti tabletima.

Karin Bishop, jedna od direktorica na Royal College of Occupational Therapists, dodala je:

„Iako postoje i pozitivni aspekti korištenja tehnologije, sve je veći broj dokaza o njenom lošem utjecaju jer zbog sjedilačkog načina života i virtualne društvene interakcije djeca više vremena provode u zatvorenom prostoru, a manje aktivno sudjelujući u vanjskim aktivnostima.“
 

Shirley Shayler, ravnateljica Millfield Prep School, nedavno je upozorila u The Telegraphovom članku da listanje prstima po tabletima oštećuje djetetovu sposobnost pisanja.
„Djeci koja dođu u školu bez iskustva u aktivnostima crtanja, slikanja i rezanja, pisanje predstavlja veći izazov.“
 

„Loša vještina pisanja može imati direktan utjecaj na ranu pismenost i uspjeh u obrazovanju. Pisanje je doživotna vještina – i njeno savladavanje nas uči puno više toga od samog stavljanja riječi na papir.“

 

Preuzeto i prevedeno s telegraph.co.uk

 

Kako bi dijete odraslo u sretnu osobu, uspješnu u suočavanju s neuspjesima, koja je zadovoljna odnosima s članovima obitelji i drugim ljudima, u djetinjstvu mora naučiti prepoznati i izraziti vlastite potrebe i osjećaje. Nekada roditelji podrazumijevaju da djeca znaju izraziti svoje osjećaje i da će im reći kako se osjećaju, ali to ne mora biti tako. Djecu treba poučavati načinima nošenja s teškim situacijama, izražavanju osjećaja, ali i uvažavanju osjećaja drugih.

Ako dijete ne zna izraziti osjećaje, oni se gomilaju i na kraju mogu biti izraženi na nekontroliran način, a mogu se javiti i psihosomatska oboljenja. Također, dijete može razviti destruktivne obrasce ponašanja prema sebi ili drugima.

Važno je da djeci prenesete poruku da su svi osjećaji dozvoljeni. Ne biste trebali poticati potiskivanje nekih osjećaja ili ih zabranjivati. Ne postoje dobri i loši osjećaji, tek ugodni i neugodni koji mogu biti izraženi na primjeren i neprimjeren način. Iz osjećaja, ugodnih i neugodnih,  djeca (pa i roditelji) uče o sebi i drugima pa je bitno stvarati klimu u kojoj dijete osjeća da može izraziti sve što osjeća. Trebate ohrabrivati djecu da se izraze i biti spremni prihvatiti dječje osjećaje, ma kakvi oni bili. Ne smiju ih odbijati, ismijavati, umanjivati ili poricati njihovo postojanje.

Dječje je pravo da osjeća i izrazi osjećaje. Roditeljska je odgovornost da intervenira ukoliko dijete npr. izgubi kontrolu i postane nasilno i agresivno. Roditeljska odgovornost je da napravi jasnu razliku između djetetovog ponašanja i osjećaja ne odbacujući pritom dijete kao osobu, ni njegove osjećaje. U konačnici, roditeljska je odgovornost naučiti dijete da je odgovorno za svoje ponašanje i način na koji će se ponašati s onim kako se osjeća.
 

Kako bi uspješno izražavalo svoje osjećaje dijete za početak treba ovladati rječnikom kojim će ih izraziti. To možete poticati na više načina:

• Imenujte svoje osjećaje – izrazite sreću, umor, tugu, ljutnju i pokažite djetetu da su svi ti osjećaji prirodni.
• Proširite vlastiti emocionalni rječnik.
• U skladu s dječjom dobi, proširujte i razvijajte njihov rječnik osjećaja.

Kako možete proširivati dječji emocionalni rječnik?

• Osjećaje možete imenovati kroz igru, igrajući se pantomime ili listajući slikovnicu
• Učite prepoznavati osjećaje drugih ljudi, na primjer u okolini, na TV-u…
   „Simba je sigurno tužan zbog tog događaja.“
  „Što ljudi rade kad su tužni? Sretni? Ljuti?“
• Pričajte o osjećajima u igri, za jelom ili u vožnji autom
• Opisujte osjećaje ljudi ili životinja.
  „Maše repom jer je sretan.“
• Kada čitate ili pričate priču, raspravite kako su se pojedini likovi u priči osjećali.
  (Zašto je X ljut? Je li u redu da je ljut? A što je učinio, a nije u redu? Što je mogao učiniti umjesto da udari prijatelja? Što bi ti učinio da si tako ljut?)
• Objasnite djeci da postoje razni načini nošenja s istim osjećajima. Pitajte ih što smatraju primjerenim, a što ne, i što misle zašto je to tako. Kada im je teško, možete ih pitati što bi idući put mogli učiniti, a što će učiniti sada i osmislite zajedno strategije nošenja s osjećajima.
• U razgovoru o osjećajima, djetetu može pomoći i da nacrta kako se osjeća i što bi voljelo napraviti u toj situaciji ili kroz igru igačkama odglumi situaciju u kojoj se našlo. Osim čitanja priča dijete može pisati vlastite priče, pjesme, pisma, izraziti se glazbom i slično.
• Otvorite oči i uočite kada je dijetetu teško. Iznesite svoja opažanja i pitajte ga želi li razgovarati o tome. Pokažite da prihvaćate njegove osjećaje i da vam je stalo.
• Budite uzor djetetu. Nemojte poricati kada ste tužni ili ljuti. Pokažite djeci kako se nositi s teškim situacijama, ali nemojte zaboraviti da ispred davanja izlaza iz situacije uvijek treba biti razgovor o tome kako se osjeća. Izražavanje tuge, ljutnje i straha prethodi osjećaju sreće.

 

Kako proširiti emocionalni rječnik

Osjećam se…

sretno – oduševljeno, poletno, radosno, razdragano
tužno – beznadno, jadno, nemoćno, očajno
ljuto – bijesno, frustrirano, gnjevno, mrzovoljno

 

Zapamtite!

• osjećaji nisu dobri ili loši, već ugodni ili neugodni
• svi osjećaji su jednako vrijedni
• odvojite osjećaj od ponašanja kojim ga dijete izražava – osjećaj je prihvatljiv, neka ponašanja nisu

 

Preneseno s Hrabrog telefona

 

Kao autor i urednik mnogih knjiga o roditeljstvu, razvoju djece, neuroznanosti i osobnoj transformaciji, dr. Siegel stručno raščlanjuje znanstvena istraživanja u jasne i pristupačne izvore učenja koji su primjenjivi u roditeljstvu, ali i osobnom razvoju pojedinaca.
Dr. Siegel u ovom razgovoru govori o svojoj knjizi Snaga pozitivno oblikovana mozga, svome radu i životu.

 

Što znači imati pozitivno ili negativno oblikovan mozak?

Pozitivno oblikovan mozak je stanje spremnosti i otvorenosti. Negativno oblikovan mozak je stanje prijetnje. Ovi termini dolaze s moje radionice na kojoj bih nekoliko puta rekao "ne" oštro i strogo, a zatim "da", nekoliko puta smireno. Ljudi na radionicama bi se prvo osjećali kao da se žele boriti protiv mene ili pobjeći. Nasuprot tome, kad bih nakon pauze rekao "da", doživjeli bi nešto sasvim drugo – osjećaj otvorenosti, smirenosti i jasnoće. To je stanje prijemčivosti. To pozitivno stanje je mjesto koje je idealno za interakciju s drugim ljudima. Primjerice, u roditeljstvu. Ljudi ponekad misle da Tina Bryson i ja mislimo da pozitivno oblikovanje mozga znači reći "da" svemu. To nije ono na što mislimo, i to pokušavamo razjasniti na početku knjige Snaga pozitivno oblikovana mozga.

 

Možete li objasniti četiri osnove pozitivno oblikovana mozga i kako one pozitivno utječu na razvoj djeteta?

Naravno. Ono što Tina Payne Bryson, moja koautorica i ja nastojimo dati u knjigama, jesu znanstveno utemeljene činjenice koje su praktične, pristupačne i lako pamtljive. U ovom slučaju, radi se o četiri osnove pozitivno oblikovana mozga – ravnoteži, otpornosti, uviđavnosti i empatiji.

Ako gledamo kako ove karakteristike pozitivno utječu na razvoj djeteta, uočit ćete kako se ravnoteža, mogućnost pristupa širokom rasponu emocionalnih stanja, može nazvati zelenom zonom. Kad izađete iz ravnoteže, idete ili u kaotično stanje koje nazivamo crvena zona ili u pasivno, paralizirajuće stanje koje nazivamo plava zona.

Ovdje koristimo ravnotežu kao razumljivo značenje znanstvenog pojma integracije. Kada ste integrirani, krećete se skladnim tokom, a kada niste, krećete se prema kaosu ili pasivnosti. Otpornost znači da proširujete spomenutu zelenu zonu. Razvijate kod djece sposobnost da kažu: "Nisam u ravnoteži. Kako se mogu vratiti?” Uviđavnost je sposobnost da budemo svjesni onoga što se događa u unutarnjem svijetu, a empatija je sposobnost da upoznamo unutarnji svijet druge osobe. To su vještine koje nazivamo mentalnim uvidom – umne sposobnosti koje nam omogućuju da razvijemo osnove društvene i emocionalne inteligencije.

 

Spomenuli ste da je ključni dio djetinjstva doživljavanje različitih vrsta i intenziteta emocija. Što roditelji mogu učiniti kako bi podržali djecu, a bez ometanja njihove prilike da uče iz tih emocija?

Ovih dana, zbog pretjerane konzumacije ekrana, djeca osnovnoškolske dobi i starija fokusirana su isključivo na vanjski svijet. Privlačan poticaj ekrana sprečava djecu u posvećivanju pažnje njihovom unutarnjem svijetu, djeca nemaju vremena za refleksiju, a ne obraćaju pažnju niti na emocije drugih. Loša strana života usmjerenog isključivo prema vanjskom svijetu je da, kad osjetite i osvijestite neku emociju, možda niste imali priliku naučiti kako biti s tom emocijom. I tako vas emocije zapljuskuju kao da surfate po velikim valovima. Ono što želimo učiniti je naučiti djecu kako vješto zajahati valove svojih emocija, ne izbjegavati ih ili dozvoliti da ih udaraju poput valova. Kada dijete naučite vladati svojim emocijama, te emocije dobivaju dopuštenje da uđu u svijest, a zatim ih možete koristiti za svoju dobrobit. I to je cijela ideja o tome kako podržati djecu bez ometanja prilika za učenje – želite im dati priliku da razmišljaju o prirodi svojih umova.

 

Zašto se današnja djeca sve rjeđe slobodno igraju i zašto je slobodna igra tako važna?

Mislim da ljudi nisu u znanstvenim studijama dovoljno naglasili da je igra umu poput kisika tijelu. Razmišljamo o igri s intelektualnog stajališta, kažemo: "To nije ozbiljna aktivnost. Kakvo trošenje vremena." Razmišljajući u terminima mozga, način na koji mozak pokušava isprobati različite kombinacije, istražuje ih s radoznalošću i ulazi u stanje spontanosti bez prosuđivanja, je ono što igra stvarno jest. Kad sami sebe strpamo u neki umni okvir, koristeći samo određene sklopove, uvjerimo sami sebe kako igra nije važna jer je nestala iz vašeg života ili koristimo samo određeni način razmišljanja o stvarima.

 

Koje su vještine mentalnog uvida i kako mogu pomoći djeci da upravljaju teškim situacijama?

Riječ mentalni uvid smislio sam kako bih objasnio stanje u kojemu vidim um. To u najmanju ruku znači da svi imamo nešto što se zove subjektivno iskustvo. Subjektivno iskustvo je ono što je u svijesti [i] uključuje misli, sjećanja i emocije. Mentalni uvid je sposobnost uma da svoje stanje, subjektivno iskustvo pokuša sagledati i razumjeti.

Dakle, ako dijete zatraži sladoled prije večere, a vi kažete: "To je tako glupo!" Idi u svoju sobu!", odgovarate na djetetovo ponašanje, a ne na osjećaj koji razumijete:“ Volim sladoled, upravo ću večerati, upravo ćemo jesti, volio bih prvo pojesti sladoled."

Za razliku od pristupa negativno oblikovana mozga, pozitivno oblikovan mozak bi rekao:“Naslućujem što misliš. Osjećam tvoje uzbuđenje zbog sladoleda. I ja mu se veselim. Bilo bi sjajno pojesti sladoled prije večere. Nećemo to napraviti, jer šećer i masnoća u sladoledu zadovoljavaju naš sustav nagrađivanja i nećemo osjećati potrebu jesti bilo koju drugu hranu. Prvo trebamo unijeti hranjive tvari, a za desert možemo pojesti sladoled."Ono što radite je učenje vašeg djeteta da je dobra osoba, čak i kad se ne slažete s njegovim prijedlozima ili ponašanjem.

 

Kako se razvijaju pozitivno i negativno oblikovan mozak tijekom odrastanja djece u odrasle osobe?

Postoji jednostavan princip neuroznanosti koji volim rezimirati na ovaj način: smjer u kojem usmjerimo pažnju, smjer je u kojem se aktiviraju neuroni, tamo raste i izgrađuje se neuronska veza. Ako ste mnogo pažnje usmjerili na Ne! Ne! Ne! zabrane, to je smjer aktivacije neurona i mjesto gdje se događa najžešće ispucavanje neurona – u reaktivno, negativno oblikovanje mozga. Nasuprot tome, ukoliko prakticirate četiri osnove pozitivno oblikovana mozga, skrećete pažnju i izgrađivanje neuronskih veza prema pozitivno oblikovanom mozgu što će ojačati ono što zovemo unutarnjim kompasom. I to je ono što želite učiniti prije nego vaše dijete izađe u svijet, pružiti roditeljska iskustva koja grade vještinu osjećanja uma.

 

Koliko je važno za roditelje da rade na pozitivnom oblikovanju vlastitog mozga?

Upravo u tome je stvar! U knjizi postoje dijelovi namijenjeni radu roditelja na pozitivnom oblikovanju svog mozga. Jer, ako ste zaokupljeni grubošću prema sebi, veća je vjerojatnost da ćete biti grubi prema svom djetetu. Negativno oblikovan mozak nije dobar ni za odraslu osobu pa vas oslobađamo vašeg vlastitog mučitelja, tako da možete razvijati pozitivan pristup i za sebe.

 

Kako psihoterapija može pomoći u pozitivnom oblikovanju mozga u oboje, roditelja i djece?

Jako je zanimljivo kada ovaj pristup koriste terapeuti. Održao sam brojne radionice za terapeute na temu pozitivno oblikovana mozga. Kada terapeuti uče ovaj pristup, počinju od sebe, tako da postaju svjesniji i ulaze u ovo receptivno stanje. [Tada], oni stvarno mogu razumjeti kako su njihovi klijenti možda imali ponavljana iskustva negativno oblikovana mozga u vlastitom djetinjstvu. Svaku vještinu roditeljstva usmjerenu pozitivnom oblikovanju mozga , možete pretvoriti, kao što sam učinio na ovim radionicama, u terapeutsku vještinu za pozitivno oblikovan mozak.

 

Objasnite nam proces korištenja složenih znanstvenih istraživanja o mozgu i ljudskom ponašanju kako biste stvorili relevantne i razumljive sadržaje za roditelje i obitelji?

Prije svega, ja sam tata. Imam dvoje djece sada u svojim srednjim dvadesetim godinama i ta me privilegija, da budem njihov tata i dijeljenje roditeljskih obaveza s mojom suprugom, potaknula da razmišljam o iskustvu roditeljstva. Budući da sam i psihijatar za djecu i adolescente, radim s vrlo mladim ljudima i pratim ih sve do odrasle dobi. Konačno, ja sam znanstvenik, obučen za proučavanje odnosa roditelj-dijete i načina na koji on oblikuje razvoj uma. Povrh toga, radim u području koje se zove međuljudska neurobiologija, gdje smo posljednjih 25 godina postavljali pitanje: "Ako bismo sve znanosti združili u jedan okvir, kako bi taj okvir izgledao?"

Razvoj dječjeg mozga, Disciplina bez drame i naša sljedeća knjiga, sve u osnovi govore roditelju: "Evo znanosti o integraciji, evo kako je možete korisno upotrijebiti u vašem životu." Bili smo vrlo zahvalni kad smo počeli dobivati povratne informacije od ljudi iz cijelog svijeta kako ove jednostavne strategije (iznesene u knjigama), koje dolaze iz složene znanosti, zbilja djeluju. Pokušavamo znanost objasniti taman toliko da zaista ima smisla, ali ne pretjerati, jer umjetnost pisanja ovakve knjige je u umjerenosti.

 

Kako su ideje i strategije koje istražujete u knjizi Snaga pozitivno oblikovana mozga povezane s prethodnim knjigama koje ste napisali u suradnji s dr. Bryson, Razvoj dječjeg mozga i Disciplina bez drame?

Od roditelja dobivamo povratne informacije o određenim inicijalnim idejama koje su bile korisne. Postoji tema koju smo zaobišli i u Disciplini bez drame, koja podsjeća roditelje da disciplina znači podučiti, a ne kazniti, i u Razvoju dječjeg mozga, temeljnoj knjizi koja kaže: "Evo, ovo su različita područja integracije na kojima možete raditi."

U ovoj knjizi, Snaga pozitivno oblikovana mozga, htjeli smo razraditi temu za koju su nam roditelji rekli da žele znati više o njoj, a to je – kako redefinirati što je uspjeh. Kada pogledate koliko su među djecom i adolescentima česte depresija, tjeskoba pa čak i kolika je stopa samoubojstava, shvaćate da je nešto ozbiljno krenulo po zlu. Pristup pozitivno oblikovana mozga je nešto što svi trebamo, trebamo osigurati uravnoteženost, otpornost, uviđavnost i empatiju koje će nas voditi kroz [teška] vremena.

 

Mislite li da su vaša iskustva u privatnoj praksi utjecala na vaše pisanje ili obrnuto? Kako to?

Nevjerojatna privilegija upoznavanja ljudi kroz terapiju u potpunosti mi je omogućila da budem pisac. Nisam puno toga napisao sve dok se nisam počeo educirati za psihoterapeuta. Uvidio sam koliko je korisno pratiti individualnog pacijenta i uočio kako mi pregled znanstvenih studija omogućava različit pristup pojedincima u terapiji

 Postoji ples između sumiranja mnogih pojedinaca u kategorije i obrasce i primjene toga na pojedinca, ali i poštivanja individualnog iskustva koje možda nije u skladu sa statističkim sažetcima. Mislim da je terapeutska praksa ojačala ono što sam oduvijek osjećao kao istinu još od mladosti – bez obzira što kaže znanost, moramo poštivati individualnost i individualne okolnosti.

Pisanje me natjeralo da nađem načina kako artikulirati određena načela. Dok ispisujete riječi, uređujete ih i objavljujete javnosti, to je prilično intenzivno iskustvo preispitivanja vjerujem li doista u ono što sam upravo napisao, postoji li znanost koja podupire moje tvrdnje i jesam li ideje izrekao na praktičan način.  

Ali, ovo je moja tajna: odnos koji imam s čitateljima, kada dobijem pozitivnu povratnu informaciju o tome koliko je knjiga zaista promijenila njihov život, ono je što mi daje poticaj za daljnji rad.

 

———

Razgovor s Danielom Siegelom vođen je pred jedno od mnogih Siegelovih predavanja koja su uvijek iznimno dobro posjećena.

Dr. Siegel završio je dodiplomski studij Sveučilišta u Južnoj Kaliforniji, a 1983. je diplomirao medicinu na Medicinskom fakultetu na Harvardu i završio poslijediplomski medicinski studij na Sveučilištu UCLA, gdje i dalje radi kao klinički profesor psihijatrije i jedan od osnivača i upravitelja Istraživačkog centra za svjesnost. Jedno od žarišnih točaka njegova istraživanja i učenja je međuljudska neurobiologija (IPNB), polje koje se fokusira na pronalaženje sličnosti između inače odvojenih disciplina.

Dr. Siegel je također izvršni direktor Mindsight Instituta, organizacije koja nudi radionice i online tečajeve o konceptu mentalnog uvida, sposobnosti prepoznavanja i razumijevanja unutarnjih procesa u mozgu. Povrh svojih profesionalnih postignuća, ponosan je i sretan otac i suprug.

 

Preneseno s Good Therapy
Prijevod: Harfa d.o.o.

 

 

Danas se mnoga djeca opisuju kao “hiperaktivna” i čini se da je ovaj izraz postao jako popularan. No, ako je vaše dijete živahno, puno energije, u pokretu, brbljavo, znatiželjno, to još uvijek ne znači da je hiperaktivno, tj. da ima poremećaj pažnje-hiperaktivni poremećaj (popularna skraćenica ADHD dolazi od engleskog naziva Attention deficit/hyperactivity disorder).
 

Odgoj djeteta veliki je izazov za svakog roditelja. Zahtijeva puno ljubavi, vremena, strpljenja, pažnje i učenja o tome kako biti dobar roditelj. Sva djeca prolaze kroz neke razvojne periode koji mogu biti teški i frustrirajući i koji nas mogu ostaviti s bezbroj pitanja. Iako većinu problema s kojima se susretnu roditelji rješavaju sami te uz pomoć rođaka i prijatelja, postoje situacije u kojima im može zatrebati pomoć stručnjaka. Ovaj priručnik obuhvatit će poteškoće djece vezane uz pojavu hiperaktivnosti te ponuditi odgovore na najčešća pitanja roditelja i stručnjaka koji sumnjaju da je dijete hiperaktivno.

Danas se mnoga djeca opisuju kao “hiperaktivna” i čini se da je ovaj izraz postao jako popularan. No, ako je vaše dijete živahno, puno energije, u pokretu, brbljavo, znatiželjno, to još uvijek ne znači da je hiperaktivno, tj. da ima poremećaj pažnje-hiperaktivni poremećaj (popularna skraćenica ADHD dolazi od engleskog naziva Attention deficit/hyperactivity disorder).

Slaganje s okolinom neizmjerno je važan dio čovjekovog života. Djeca koja su nemirna, koja imaju problema s koncentracijom i vrlo naglo reagiraju, mogu imati mnoge poteškoće u svakodnevnom životu. Ovo može otežati uspostavljanje kvalitetnih odnosa s vršnjacima i odraslima, ali i snalaženje u situacijama u kojima se očekuje pridržavanje pravila (npr. vrtić, škola).

Hiperaktivno dijete često ima malo prijatelja i bolno je svjesno svoje izoliranosti i odbačenosti. Njegova impulzivnost i naglost mogu odbijati djecu ali i odrasle. Upravo zbog toga često se dogodi da odrasli takvo dijete ne razumiju pa mu ne pruže pomoć i podršku koje su mu potrebne.

Tko je hiperaktivno dijete?

ADHD (attention deficit/hiperactivity disorder) je skraćeni naziv za čitav niz ponašanja koja nazivamo poremećaj pažnje i hiperaktivni poremećaj. Odnosi se na skupinu raznih simptoma koji najčešće obuhvaćaju smetnje pažnje, praćene nemirom i impulzivnošću. ADHD nije samo faza koju će dijete prerasti, nije uzrokovan roditeljskim neuspjehom u odgoju, niti je znak djetetove “zločestoće”. To je stvarni, biološki uvjetovan poremećaj. Izvor je zabrinutosti roditelja i nastavnika, a najviše samog djeteta kod kojeg je uočena hiperaktivnost.

“Hiperaktivno” dijete može imati poteškoće na tri različita područja: (hiper)aktivnost, pažnja i kontroliranje impulsa.

 

Dio iz publikacije Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba 

 

 

Želite jačati intelektualne sposobnosti djeteta?
 

Na NTC radionicama vaše će dijete:

• Kroz asocijativne igre vježbati više misaone procese
• Razvijati logičko mišljenje
• Jačati funkcionalno razmišljanje
• Poticati kreativno mišljenje
• Imati iskustvo učenja s oduševljenjem
• Vježbati koncentraciju i pažnju
• Imati iskustvo kreativnog načina rješavanja problema

 

PRIJAVITE SE OVDJE.

 

NTC sustav učenja je inovativni program koje ga osmislio dr. Ranko Rajović osnivač Mense (najstarije i najveće međunarodne organizacije visokointeligentnih pojedinaca). u gotovo svim državama u regiji. Program je razvijen tako da jača intelektualne sposobnosti djece te potiče djecu da crpe svoje kognitivne potencijale. 

 

 

Faze NTC programa

1. Stimulacija razvoja neuronskih veza i puteva
Ova faza naglašava važnost razvoja motoričkih i grafomotoričkih sposobnosti koje pomažu fizičkom i intelektualnom razvoju djece. Djeca kroz niz aktivnosti pronalaze najbolja rješenja za svladavanje prepreka te razvijaju svoju koordinaciju, ali i osjećaj za prostor. U našem školskom sustavu igre poput rotacije, skakanja i grafomotorike nepravedno su zapostavljene na štetu djece i njihova cjelokupnog razvoja. Dr. Rajović kroz NTC sustav daje jednostavne, učinkovite i nadasve korisne grafomotoričke vježbe koje stimulativno djeluju na fizički, a po najnovijim istraživanjima i mentalni razvoj djeteta.
 

2. Stimulacija razvoja misaonih procesa
U drugoj je fazi prikazano nekoliko razina, od prepoznavanja apstraktnih pojmova do njihova povezivanja i vještog ophođenja apstraktnom klasifikacijom, serijacijom i asocijacijom. Većina djece spontano prepoznaje apstraktne simbole, ali s vremenom gube interes jer roditelji ne znaju kako ih dovestu na višu razinu koja je izuzetno stimulativna za razvoj misaonih procesa. Upravo NTC pronalazi prijelaze na složenije forme apstraktnih klasifikacija i serijacija, što predstavlja temelj razvoja matematičke/logičke inteligencije.
 

3. Stimulacija razvoja funkcionalnog razmišljanja
Razvoj funkcionalnog razmišljanja nužan je ako želimo držati korak s obrazovnim sustavima razvijenijih država. NTC potiče razvoj funkcionalnog razmišljanja uz pomoć zagonetnih pitanja i priča koje djeca s radošću rješavaju.

 

Prijave se zaprimaju do petka, 6.11.2020.
Grupe započinju s radom 16.11. u dva dnevna termina, od 16:45 do 18:15 i od 18:30 do 20:00 sati.
Sve detalja dobit ćete na mail po prijavi koja nije obvezujuća nego iskaz interesa za radionice.

 

Vezana literatura: