Roditelji (pre)često brinu jesu li dovoljno dobri prema svojoj djeci, a današnji roditelji si i visoko postavljaju ljestvicu očekivanja od samih sebe. Vrlo lako upadaju u zamku uspoređivanja s drugim roditeljima ili traženja vanjskih potvrda roditeljskog uspjeha.

Tijekom svog radnog vijeka (autorica teksta je klinička psihologinja, op. prev.), uočila sam 7 znakova koji mi govore da dijete ima sjajne roditelje.

1. Dijete pokazuje cijeli raspon emocija pred vama

Ponekad je teško predvidjeti koliko intenzivno će dijete reagirati na pojedine situacije. Možda ne želimo često svjedočiti burnim emotivnim reakcijama djeteta, ali njegova sposobnost da izrazi ljutnju, bijes, tugu ili strah pred vama, dobar je znak. To znači da dijete uz vas osjeća emocionalnu sigurnost. Dijete zna da ga prihvaćate bez obzira na to koliko su u nekom trenutku velike njegove emocije i koliko ih burno izražava.

Vrlo je zabrinjavajuće kad djeca skrivaju osjećaje od svojih roditelja. Često je to pouzdan znak da u odnosu djeteta i roditelja postoje ozbiljni problemi. Izbjegavajte pokušaje da obuzdate djetetove osjećaje, zaustavite emocionalnu reakciju ili da mu pažnju preusmjerite od izražavanja osjećaja na nešto drugo. Umjesto toga, obratite pažnju na dijete i njegove osjećaje i uvažite ih.

“Prema načinu na koji šutiraš zid, vidim da si jako ljuta. I kažeš mi da je to zato jer se tvoj brat ne želi igrati s tobom.” Ovakvim pristupom pokazujete djetetu da se možete nositi s njegovim osjećajima i da ste spremni sagledati i razumijeti problem iz njegove perspektive.

2. Dijete vam se obraća za pomoć kad je ozlijeđeno ili ima problem

Roditelj može biti siguran da ima dobar pristup djetetu ako mu se dijete obraća za pomoć kad se suoči s nekim problemom koji ne može riješiti samo. To znači da je roditelj uspješno izgradio odnos povjerenja i sigurnu bazu u koju se dijete uvijek može vraćati kad treba podršku ili pomoć.

Dobar način njegovanja i poticanja odnosa povjerenja jest da rado slušate djetetove probleme, koliko god mali i beznačajni vam se činili. Time ćete osigurati otvorenu komunikaciju o svim teškoćama koje muče vaše dijete.

3. Dijete s vama dijeli svoje strahove i misli bez straha od vaše reakcije

Ovo je potvrda otvorenog i fleksibilnog, odnosa prihvaćanja između roditelja i djeteta.

Neki roditelji nehotice onemogućavaju komunikaciju s djetetom svojim pretjeranim reakcijama na misli i osjećaje koji im se ne sviđaju ili ih čine da preispituju svoje roditeljske postupke.

Drugi se roditelji doimaju previše ranjivi pa ih djeca ne žele opterećivati svojim razmišljanjima i osjećajima. Jako je uznemirujuće čuti roditelja da kaže: "Moje je dijete moj oslonac, moja stijena." Roditelji trebaju biti oslonac i podrška djeci, nikada ne bi smjelo biti obrnuto.

Otvorenu komunikaciju možete podržati mirno slušajući što vam dijete govori i ne projicirajući riječi i značenje na sebe. Trebate li podršku da se nosite s vlastitim osjećajima, potražite pomoć druge odrasle osobe, a ne svoga djeteta.

4. Ne kritizirate i ne etiketirate

Sjajni roditelji komuniciraju o neprihvatljivim ponašanjima bez kritiziranja i nazivanja djeteta različitim "etiketama" poput: zločesta, nevaljao, pohlepan, lijena, lažljivac.

Ako je dijete pojelo cijeli paket čokoladnih keksa i nije ponudilo ni jedan keks ostalim članovima obitelji, sjajan će se roditelj usredotočiti na ponašanje: "Pojeo si sve kekse i ni jedan nisi podijelio. U našoj je obitelji važno da dijelimo – važno mi je da i drugima ponudiš keks, da ne pojedeš cijeli paket sam. Što misliš, kako bi mogao drugima nadoknaditi ovo što si učinio?"

Ovakav je razgovor bitno različit od uzvika: "Sebični dječače! Škrtico! Odi u svoju sobu!"
 

 
5. Ohrabrujete dijete da slijedi svoje interese i talente

Slijedeći svoje interese i talente, djeca imaju prilike iskusiti vještinu i postignuće. Na taj način, djeca mogu ostati zaokupljena nekom aktivnošću i tijekom tinejdžerskih godina i kao mlade odrasle osobe, te učiti o ustrajnosti i nošenju s uspjehom i neuspjehom, ali i biti zaštićena od rizičnih ponašanja. Divan je osjećaj uspjeti u nečemu što volimo.

Ponekad roditelji usmjeravaju dječje interese prema svojim neostvarenim snovima i nezadovoljenim potrebama. Kad prisiljavate dijete da se bavi aktivnošću koja je vama draga ili kad imate više ambicija za uspjeh u nekoj aktivnosti od djeteta, mnoge stvari mogu krenuti ukrivo, čak i onda kad se na prvu čini da je sve u redu.

Takvo postupanje može uzrokovati da se dijete osjeća neuspješno, kontrolirano i da osjeća preveliki pritisak. Također, ako u nečemu ne uspije, a iza truda i bavljenja aktivnošću stoji roditeljska ambicija, dijete će osjećati i teret da je razočaralo roditelja, uz razočaranje koje će osjećati jer u nečemu nije bilo uspješno.

6. Postavljate granice ponašanja kako bi dijete bilo sigurno

Sjajni roditelji vode dijete i pomažu mu regulirati svoja ponašanja na način da postavljaju dobro promišljene granice i ograničenja. Djeca koja nemaju definirana nikakva ograničenja ni granice, vrlo često upadnu u nevolje ili se osjećaju izgubljeno.

Granice pomažu djeci da se osjećaju voljeno i cijenjeno, čak i onda kad im se one ne sviđaju. Neka od zdravih ograničenja i granica su: rutina pred spavanje, vrijeme kad se treba ići na spavanje, način na koji komuniciramo s članovima obitelji, ograničeno vrijeme pred ekranima, nedopuštanje tinejdžerima da odlaze na zabave na kojima se slobodno toči alkohol.

7. Ispravljate svoje pogreške

Ako ste u stanju popraviti odnos s djetetom nakon što ste pogrešno postupili, pretjerano reagirali i time naštetili odnosu s djetetom, to je sjajna roditeljska osobina. Ako vičete, pretjerano reagirate ili izvrijeđate dijete u afektu, izuzetno je važno zacijeliti taj prekid u komunikaciji.

Razgovor s djetetom o tome kako ste bolje mogli reagirati može pomoći, kao i objašnjenje kako su vas preplavili intenzivni osjećaji i niste bili sposobni reagirati na smiren način.

Lako je uletjeti u zamku procjenjivanja nečije roditeljske vještine i "vrijednosti" uspoređujući razinu na kojoj dijete čita (u odnosu na druge), što jede i pobjeđuje li na sportskom terenu. Uspješno roditeljstvo je nešto drugo – izgradnja sigurne baze za dijete. Sigurna baza mjesto je iz kojega se dijete razvija i napreduje. Sigurna baza počiva na odnosu koji ne ovisi o vanjskim rezultatima i potvrdama, temelj sigurne baze je ljubav, poštovanje i povezanost.

I to je srž sjajnog roditeljstva i roditelja.

Preneseno s Motherlyja
Prijevod: Harfa

Prijavnica za 2. dio predavanja u Splitu

Prijavnica za 3. dio predavanja u Splitu

Prijavnica za 2. dio predavanja u Koprivnici

Prijavnica za 1. dio predavanja u Zagrebu

Prijavnica za 2. dio predavanja u Zagrebu

Prijavnica za 3. dio predavanja u Zagrebu

Prijavnica za 2. dio predavanja u Čakovcu

Napomena: Ako želite sudjelovati na 1., 2. i 3. predavanju u Zagrebu cijena je predavanja 280,00 kn.

Prijavnicu za 1., 2., i 3. predavanje u Zagrebu ispunite ovdje

"Kako igrom uspješno razvijati djetetov IQ"

Predavanje je namijenjeno roditeljima, odgojiteljima, učiteljima, pedagozima, psiholozima i drugim stručnjacima koji se bave odgojem i obrazovanjem djece, a žele čuti više o novim znanstveno utemeljenim saznanjima o ranom poticanju intelektualnog razvoja. Predavanje je podijeljeno u tri dijela:
U prvom dijelu predavanja saznat ćete sve o:

• NTC–sustavu učenja i novijim saznanjima na kojima se temelji program,
• načinu na koji se jačaju intelektualne sposobnosti djeteta,
• prevenciji poremećaja pažnje,
• važnosti koordinacije i pokreta za intelektualni razvoj,
• najčešće greške koje roditelji nesvjesno rade, a koje mogu negativno utjecati na razvoj djeteta i dr.

Drugi i treći dio predavanja praktični su dio NTC–sustava učenja. Dr. Ranko Rajović upoznati će vas s važnosti funkcionalnog znanja te naučiti kako formulirati funkcionalna pitanja te zagonetne priče i pitalice koje će znatno doprinijeti usvajanju znanja djeteta
Predavač je dr. Ranko Rajović autor NTC–sustava učenja, doktor neurofiziologije, predsjednik Odbora za darovite međunarodne udruge Mensa i UNICEF-ov suradnik na projektu ranog poticanja intelektualnog razvoja djece.

NTC–sustava učenja podiže intelektualni potencijal djece te se kroz taj program razvija brzina razmišljanja i zaključivanja – tzv. funkcionalno znanje.

NTC–sustav učenja je program koji se temelji na znanstvenim istraživanjima iz područja neurofiziologije koja govore da se kod djece u dobi do sedme godine života razvije čak 75 % neuronskih veza tzv. sinapsi izravno odgovornih za intelektualne sposobnosti djece.

Činjenica je da inteligencija ne ovisi samo o broju neurona, odnosno da nije uvjetovana samo genetskim potencijalom nego i vezama među neuronima, tzv. sinapsama. Razdoblje do sedme godine života najdragocjenije je za formiranje novih neuronskih veza (sinapsi). NTC–sustav učenja bavi se pitanjem kako stimulirati razvoj sinapsi, a time i ogromne dječje potencijale prije polaska u školu i u školi, a na njega će dr. Ranko Rajović odgovoriti tijekom predavanja.

NTC–sustav učenja usmjeren je prema razvoju kognitivnih sposobnosti djece, a  temelji se na istraživanjima koja upozoravaju na to da mozak uspostavlja 75 % svih neuronskih veza (sinapsi) do sedme godine života, a od toga 50 % sinapsi nastane već do pete godine. Taj se argument čini dovoljno uvjerljivim da posvetimo veliku pozornost predškolskoj dobi, učinkovitosti učenja i korištenju dječjeg pamćenja. Ako tijekom formalnog osnovnoškolskog i srednjoškolskog obrazovanja radimo sa samo 25 % preostalih mogućnosti korištenja potencijala mozgovnog kapaciteta, tada je važno znati kako se razvija dijete do sedme godine života.

NTC-sustav učenja dr. Ranka Rajovića primjenjuje se na različite načine u 14 europskih zemalja. Sustav podrazumijeva učenje utemeljeno na teorijskim osnovama neurologije, neuropsihologije i drugih znanosti, posebno pedagoških – obiteljske pedagogije, didaktike i metodike za predškolski i osnovnoškolski uzrast. Taj sustav učenja predstavlja operacionalizaciju teorijskih spoznaja navedenih znanstvenih disciplina, što je dobar pokazatelj kako povezivati teoriju s obrazovnom praksom. Pritom je riječ o novom pristupu učenju u kojem dominira misaona aktivnost djeteta i njegov uspješan razvoj. Sustav je vrlo dobro i detaljno razrađen, primjenjiv u obitelji, predškolskim ustanovama i u razrednoj nastavi osnovne škole. Program nudi načine prepoznavanja darovite djece, njihove karakteristike i putove prema povećanju IQ-a, razvoja sposobnosti i stvaralačkog mišljenja. Naglašava se važnost obitelji i šire društvene zajednice (vrtići, škole, centri za darovite) u razvoju darovite djece. NTC-sustav učenja ozbiljno će poljuljati opravdanost tradicionalnog rada s djecom.

Ako imate pitanja ili nedoumica vezanih uz predavanje nazovite nas na 098/305534.

Seminari u drugim gradovima:

SPLIT – NOVI SAD – BEOGRAD

Pozivamo vas da nam se pridružite u rastu i razvoju, ovaj put na radionicama pod nazivom

TERAPIJA IGROM I PRIČOM

koje će se održati 30. listopada i 25. studenoga u Zagrebu, u Hotelu Academia, Ul. Ivana Tkalčića 88

Radionice se sastoje od dva odvojena dijela:
 

30.10. TATJANA GJURKOVIĆ
Razumijevanje agresivnog ponašanja djeteta iz kuta psihoterapeuta igrom

25.11. IRENA ORLOVIĆ
Kako komunikacijom oblikovati snažan mozak djeteta 

PRIJAVITE SE OVDJE!

Edukacija je namijenjena roditeljima, odgojiteljima, učiteljima, psiholozima, pedagozima, socijalnim pedagozima, edukacijskim rehabilitatorima, logopedima, psihoterapeutima i svima drugima koje zanima ovo područje dječjeg razvoja.

Razumijevanje agresivnog ponašanja djeteta iz kuta psihoterapeuta igrom

Tatjana Gjurković

Cilj ove radionice jest dublje razumjeti agresivno ponašanje djece te u skladu s tim svjesnije birati svoje načine reagiranja na agresivno ponašanje te biranje učenja koja nedostaju djetetu. Iako je agresivno ponašanje djece odraslima često frustrirajuće ili zbunjujuće, ono za dijete ima određenu svrhu. Tijekom radionice predstavit ćemo neke razloge javljanja agresivnog ponašanja u određenoj dobi. Dodatno, ukazat će se na različite tipove agresije (neprijateljska, prenesena i instrumentalna). Razumijevanje koji tip agresivnog ponašanja dijete najčešće iskazuje, pomoći će nam da prepoznamo što je to što djetetu nedostaje da bi rjeđe iskazivao ovakva ponašanja. Jer ovisno o tipu agresivnog ponašanja, poželjno je prilagoditi postavljanje granica. U suprotnom, ako to ne prepoznamo i ne prilagodimo, djetetovo učenje može ići sporije te će frustracija i za dijete i za odraslu osobu biti veća.

O voditeljici radionice

Tatjana Gjurković je psihologinja, psihoterapeutkinja, supervizorica i edukatorica iz dva psihoterapijska područja: transakcijske analize i terapije igrom. S kolegicom Teom Knežević vodi jedan mali centar za psihoterapiju i edukaciju Centar Proventus u Zagrebu. Tamo s drugim marljivim kolegama pomaže roditeljima i njihovoj dječici, odraslima kada se suoče s određenim poteškoćama u životu te stručnjacima koji žude za novim znanjima i vještinama. Iznova i iznova uči uživati u malim, svakodnevnim stvarima, uz neizostavnu obitelj i kućne ljubimce. Svoju ljubav prema djeci i ljudima općenito kao i stečeno znanje i iskustvo pretočila je u knjigu “Terapija igrom: Kako razviti vještine za razumijevanje djeteta i produbiti odnos s njim” te brojne terapeutske slikovnice za malene (i velike).

Kako komunikacijom oblikovati snažan mozak djeteta

Irena Orlović

Cilj ove radionice je pomoći svima onima koji su zainteresirani za zdrav mentalni razvoj djece da razumiju način na koji se njihov mozak i um formiraju u prvim godinama, te kako mi odrasli utječemo na to formiranje. Na radionici ćemo praktično proći načine terapeutske komunikacije koji mogu pomoći da se izgradi povezujući odnos od kojega dobrim dijelom ovisi daljnji razvoj djetetovih, kako socio-emocionalnih, tako i kognitivnih sposobnosti o čemu se manje govori danas. Polaznici edukacije će dobiti uvid u ljudski mentalni sklop i načine njegova funkcioniranja, te će steći kompetencije potrebne da pomognu djetetu da gradi zdravu sliku o sebi, ali i kompetencije koje će im pomoći da razumiju sebe i grade bolje partnerske, prijateljske ili poslovne odnose.

O voditeljici radionice

Irena Orlović je završila petogodišnju edukaciju za neuro lingvističkog psihoterapeuta pri njemačkoj krovnoj oraganizaciji DVNLP. Dodatno se usvaršava na Mindsight Institutu kojega je osnovao dr. Daniel Siegel čije knjige je objavila u Hrvatskoj. Također je započela edukaciju u području tjelesno orijentirane psihoterapije. Certificirana je od strane njemačke krovne organizacije DVNLP i kao NLP – trener.

Autorica je nagrađivane web-aplikacije Pametnica, vlasnica i urednica izdavačke kuće Harfa putem koje je prethodnih 17 godina proučavala literaturu uglednih svjetskih neuroznanstvenika, psihologa i psihoterapeuta u području razvoja djece.
Vođena osobnim iskustvom kroz rad na ranoj stimulaciji sa svojim djetetom, koristeći neke od tih naslova, uredila je i objavila na hrvatskom jeziku seriju literature pod sloganom Knjige koje vole djecu. Prepoznata je od strane Udruge poslovnih žena KRUG jer je kao roditelj djeteta s poteškoćama u razvoju, uvidjevši da u Hrvatskoj nedostaje literature koja bi pomagala roditeljima u sličnoj situaciji, okupila stručni tim i pokrenula izdavačku kuću Harfa koja je danas prepoznata u javnosti kao kuća koja objavljuje literaturu renomiranih stručnjaka iz područja ranog razvoja djece.
Od strane iste udruge dobila je i nagradu kao Poduzetnica godine u kategoriji socijalnog poduzetništva, a pod pokroviteljstvom Predsjednice Republike Hrvatske. Trenutno je u procesu osnivanja inovativne Privatne osnovne škole s internacionalnim programom putem koje će djeca učiti jačati svoje kognitivne sposobnosti kroz socio-emocionalne programe.

Radionice se sastoje od dva odvojena dijela:
 

Srijeda 30.10. 
Razumijevanje agresivnog ponašanja djeteta iz kuta psihoterapeuta igrom
TATJANA GJURKOVIĆ

Ponedjeljak 25.11.
Kako komunikacijom oblikovati snažan mozak djeteta
IRENA ORLOVIĆ

Edukacija je namijenjena roditeljima, odgojiteljima, učiteljima, psiholozima, pedagozima, socijalnim pedagozima, edukacijskim rehabilitatorima, logopedima, psihoterapeutima i svima drugima koje zanima ovo područje dječjeg razvoja.

PRIJAVITE SE OVDJE!

Početak: 17:30 sati
Trajanje: 8 školskih sati (4 školska sata po radionici)
Mjesto održavanja: Hotel Academia, Tkalčićeva 88, Zagreb

Cijene:
              Cijena pojedinačne radionice: 320 kn 
              Cijena za obje radionice: 550 kn

Mjesto na radionicama rezervirat ćete tek uplatom kotizacije.

Podatci za uplatu: 
Pametnica, obrt za edukaciju i savjetovanje, vl. Irena Orlović
HR0623400091160500652 (PBZ)​, poziv na broj: 301019.

Početak: 17:30 sati
Trajanje: 8 školskih sati (4 školska sata po radionici)
Mjesto održavanja: Hotel Academia, Tkalčićeva 88, Zagreb

Svi sudionici dobit će potvrdu o sudjelovanju.
Sve prolaznice i polaznici edukacije imat će priliku kupiti naše knjige po posebno sniženim cijenama, samo za njih za vrijeme trajanja edukacije.

Sudjelovanje je moguće otkazati isključivo pisanim putem (na mail adresu: pametnica@pametnica.me) najkasnije 7 radnih dana prije početka programa. Sudionici koji su odustali nakon tog roka ili ne prisustvuju programu, nemaju pravo na povrat kotizacije i dužni su platiti punu naknadu. Ako prijavljeni sudionik ne može sudjelovati na programu, može poslati drugog zamjenskog sudionika.

Pametnica zadržava pravo otkazivanja – u ovom slučaju, naknada se vraća u cijelosti. Popunjavanjem ovog obrasca za prijavu, prihvaćate ove odredbe i opće uvjete.

Od prvog razreda osnovne škole djecu se uči da moraju napisati domaću zadaću. Koncept domaće zadaće postoji desetljećima i dio je službeno definiranih metoda poučavanja. Smisao, učinkovitost, utjecaj na opći razvoj i akademski uspjeh zbog pisanja domaće zadaće rijetko se mjeri i istražuje, pa ju generacije i generacije roditelja i učenika jednostavno prihvaćaju kao nešto što se mora.

Povremeno bude prigovora da je zadaće previše, da je i roditeljima ponekad preteška, a kamoli djetetu i da nema dokaza da doista poboljšava školski uspjeh djeteta.

No problem domaćih zadaća nije crno-bijeli i ne može se na njega gledati samo kroz prizmu akademskog uspjeha djeteta.

Pisanje domaće zadaće nije samo ponavljanje gradiva, učenje i utvrđivanje znanja kažu stručnjaci, no još uvijek nema ozbiljnijih istraživanja koja bi otkrila na koje druge načine pisanje domaće zadaće dugoročno koristi djetetu.

Što istraživanja kažu o povezanosti domaće zadaće i školskog uspjeha djeteta?

Najopsežnija analiza i studija ovog pitanja napravljena je 2006. godine na Sveučilištu Duke. Neuroznanstvenik i socijalni psiholog, Harris Cooper, s kolegama je izradio ozbiljnu studiju “Bitka oko zadaće” u kojoj su željeli otkriti da li zadaća kao takva i količina napisane domaće zadaće izravno utječe na školski uspjeh djeteta (ocjene i uspjeh na standardiziranim testovima). Kod djece osnovnoškolskog uzrasta nisu pronašli vezu, odnosno djeca koja su redovito pisala domaće zadaće nisu bila ništa uspješnija od djece koja uopće nisu pisala domaće zadaće.

Međutim, autori ove studije jasno su kazali kako njihovo istraživanje ne znači da je pisanje domaće zadaće beskorisno. Naime, na školski uspjeh djeteta utječu mnogi drugi faktori poput obiteljske situacije, kognitivnih sposobnosti, temperamenta djeteta, njegovih interesa, motivacije pa sve do prehrane, fizičke aktivnosti i sna. Na primjer, dijete koje se bori s matematikom, može tri puta duže vježbati kod kuće, ići na instrukcije, truditi se, a opet imati slabije ocjene iz matematike od nekih razrednih kolega koji napišu domaću zadaću za 10 minuta.

Drugim riječima, ne postoji jasna i nedvosmislena uzročno-posljedična veza između pisanja domaće zadaće i školskog uspjeha jer je puno više faktora koji utječu na školski uspjeh.

Na koje sve načine pisanje domaće zadaće utječe na dijete?

Autori spomenute studije smatraju da redoviti, kraći zadatci za rješavanje kod kuće, uče djecu upravljati vremenom, planirati i strukturirati. Također, djeca koja znaju da svaki dan moraju napisati zadaću uče se i samoregulaciji, odgovornosti i neovisnosti. Pisanje domaće zadaće pomaže roditelju da prati djetetov rad i napredak, odnosno da lakše uoči određene probleme i poteškoće ako oni postoje, i to od prvog razreda osnovne škole.

S druge strane, pisanje domaće zadaće može biti izvor stresa i napetosti u obitelji, posebno kada djeca iskazuju otpor ili nemaju uvjete za učenje (vlastitu sobu, mir, tišinu da se koncentriraju). Problem sa zadaćom može nastati i ako dijete kod kuće nema računalo i/ili internet ili ako treba pomoć, a roditelji mu ne znaju pomoći.

Prezaposleni roditelji su pod stresom već i zbog same činjenice što se domaća zadaća mora raditi pred kraj dana dok su svi već pomalo umorni i razdražljivi, jer se oni osjećaju odgovornima da se zadaća napiše i pitanje zadaće ubrzo postane jedna od “problematičnih” tema za cijelu obitelj.

Nerijetko se događa da zbog opsežne i teške domaće zadaće djeca nemaju vremena za druge aktivnosti koje su itekako važne za njihov razvoj, poput sporta, umjetnosti, slobodne igre i opuštenog druženja s obitelji.

Potrebno je još mnogo studija prije konačnog “da” ili “ne”

Možda najvažnija studija koja bi se trebala provesti je ona koja će pokazati kako pisanje domaće zadaće tijekom školovanja utječe na opću dobrobit djece (a ne samo na njihov akademski uspjeh). Takva bi studija vjerojatno dala i odgovor na pitanje koliko zadaće je jednostavno previše zadaće i koji joj je konkretni smisao za dugoročni razvoj djeteta.

Smatrate li da vaše dijete dobiva previše zadaće?

Učitelji ponekad nisu svjesni ili im se ne govori kako izgleda pisanje domaće zadaće kod kuće. Samo roditelji znaju kako sve zajedno utječe na njihovo dijete i na obitelj općenito. Ako smatrate da je dijete premoreno i pretrpano zadaćom i da to negativno utječe na njegovo opće psiho-emocionalno stanje, a time i vaše kao roditelja, prije svega o tome porazgovarajte s učiteljicom. Pitajte i druge roditelje kako se oni snose sa zadaćom. Odgoj i obrazovanje procesi su u kojima učitelji i roditelji trebaju surađivati. Učitelj treba i vjerojatno želi znati jesu li njegove metode učinkovite i korisne ili kontraproduktivne.

U konačnici, najvažnije je da prva iskustva s učenjem i školom, još od prvog razreda, djetetu budu pozitivna i da u njemu ne uzrokuju tjeskobu i pritisak. Ono što se događa u ranim iskustvima, zauvijek će oblikovati djetetov odnos prema školi, učenju i itekako utjecati na njegovu motivaciju i osjećaj smislenosti obrazovanja.

Preneseno s Klinfo

OVDJE SE PRIJAVITE ZA EDUKACIJU

Zbog velikog interesa, u organizaciji izdavačke kuće Harfa, dr. Ranko Rajović, jedan od najvećih autoriteta na ovim prostorima kad govorimo o odgoju i obrazovanju, održat će praktičnu edukaciju pod nazivom "Kako igrom uspješno razvijati djetetov IQ" temeljenu na NTC sustavu učenja, inovativnom programu čiji je autor. Edukacija je namijenjena roditeljima, odgojiteljima, učiteljima i drugim stručnjacima koji se bave odgojem i obrazovanjem djece.
 

Dr. Ranko Rajović, inače doktor interne medicine, dugogodišnji je predsjednik Odbora za darovite međunarodne udruge Mensa i UNICEF-ov suradnik na projektu ranog poticanja intelektualnog razvoja djece te osnivač Mense Srbije i Odsjeka za darovite Nikola Tesla Centra. 

Edukacija će se održati u Ivanić-Gradu, 7. studenoga 2016. u 18.00 sati u restoranu Ivanićanka, Trg Vladimira Nazora 2
 

Trajanje je praktične edukacije četiri školska sata, a redovna cijena je cijena je 300 kn. Ako uplatu izvršite u roku 48 sati od trenutka prijave, cijena praktične edukacije za Vas je 260,00 kn + POKLON NTC – Radna bilježnica. 

Da biste sudjelovali na edukaciji, obavezna je prijava. Prijavnicu ispunite ovdje

Potvrdu o sudjelovanju dobit ćete prilikom dolaska na edukaciju.

Program edukacije:

 NTC-sustav učenja – igre koje oštećuju razvoj djeteta, a da toga nismo svjesni.

Uvod – funkcionalno znanje.

Razvoj mozga.

Koje aktivnosti oštećuju razvoj djeteta?

Je li rana stimulacija mučenje djeteta ili je potrebna?

Igre koje stimuliraju ukupni razvoj djeteta (NTC-tablica).

Reproduktivno učenje za mozak ne postoji

Zašto je reproduktivno učenje prošlost.

Kako mozak radi, reproduktivno ili asocijativno?

Zašto zaboravljamo lekcije koje smo dobro naučili?

Misaone klasifikacije, serijacije, asocijacije (NTC-tablica, II. dio)

Igra – skrivanje riječi u rečenici (I. razina)

Zašto mozak nauči lakše nešto sto nam ne treba, a ne ono što nam je ponekad važno?

Radionice, reproduktivno i asocijativno učenje

Nelogične priče, (I. razina)

NTC-sustavom podiže se intelektualni potencijal djece te se razvija brzina razmišljanja i zaključivanja – tzv. funkcionalno znanje.

Činjenica je da inteligencija ne ovisi samo o broju neurona, odnosno da nije uvjetovana samo genetskim potencijalom nego i vezama među neuronima, tzv. sinapsama. Razdoblje do sedme godine života najdragocjenije je za formiranje novih neuronskih veza (sinapsi). NTC – sustav učenja bavi se pitanjem kako stimulirati razvoj sinapsi, a time i ogromne dječje potencijale prije polaska u školu i u školi, a na njega će Dr. Ranko Rajović odgovoriti tijekom predavanja.

NTC-sustav učenja usmjeren je prema razvoju kognitivnih sposobnosti djece, a  temelji se na istraživanjima koja upozoravaju na to da mozak uspostavlja 75 % svih neuronskih veza (sinapsi) do sedme godine života, a od toga 50 % sinapsi nastane već do pete godine. Taj se argument čini dovoljno uvjerljivim da posvetimo veliku pozornost predškolskoj dobi, učinkovitosti učenja i korištenju dječjeg pamćenja. Ako tijekom formalnog osnovnoškolskog i srednjoškolskog obrazovanja radimo sa samo 25 % preostalih mogućnosti korištenja potencijala mozgovnog kapaciteta, tada je važno znati kako se razvija dijete do sedme godine života.

NTC-sustav učenja dr. Ranka Rajovića primjenjuje se na različite načine u 15 europskih zemalja. Sustav podrazumijeva učenje utemeljeno na teorijskim osnovama neurologije, neuropsihologije i drugih znanosti, posebno pedagoških – obiteljske pedagogije, didaktike i metodike za predškolski i osnovnoškolski uzrast. Taj sustav učenja predstavlja operacionalizaciju teorijskih spoznaja navedenih znanstvenih disciplina, što je dobar pokazatelj kako povezivati teoriju s obrazovnom praksom. Pritom je riječ o novom pristupu učenju u kojem dominira misaona aktivnost djeteta i njegov uspješan razvoj. Sustav je vrlo dobro i detaljno razrađen, primjenjiv u obitelji, predškolskim ustanovama i u razrednoj nastavi osnovne škole. Program nudi načine prepoznavanja darovite djece, njihove karakteristike i putove prema povećanju IQ-a, razvoja sposobnosti i stvaralačkog mišljenja. Naglašava se važnost obitelji i šire društvene zajednice (vrtići, škole, centri za darovite) u razvoju darovite djece. NTC-sustav učenja ozbiljno će poljuljati opravdanost tradicionalnog rada s djecom.

Za sva pitanja i nedoumice stojimo vam na raspolaganju na 098/30 55 34, kontakt osoba Irena Orlović

Pročitajte intervju s Geraldom HÜTHEROM, uglednim njemačkim neurobiologom i autorom popularnih znanstvenih knjiga koji je objavljen u Tiroler Tageszeitungu – najprodavanijim lokalnim dnevnim novinama u austrijskoj pokrajini Tirol.

Došli ste u Tirol na poziv udruženja katoličkih učitelja. Jesu li učitelji i dalje usamljeni borci?

Dosad su se učitelji zaista osjećali kao usamljeni borci. Zato smo osnovali inicijativu Škola u buđenju, gdje bi se učitelji trebali međusobno jačati. Potreban nam je drukčiji međusobni odnos u školama.

Gdje god postoji savez među učiteljima, školskim vodstvom i roditeljima, tu nastaje škola koja nadmašuje samu sebe. U školama s takvim savezom može se upotrijebiti puni opseg djelovanja, unutar zakona, i on je očigledno veći nego što većina nastavnika vjeruje.
 

Digitalizacija je velika tema. Koji je u njoj zadatak učitelja i roditelja?

Moramo se uvijek iznova podsjećati da su digitalni mediji alati poput metra, čekića i dlijeta. Sve dok se ti alati upotrebljavaju za obavljanje zadatka, smatramo da ih je bolje imati nego nemati. Stoga je apsurdno odvraćati ili zabranjivati djeci kako i koliko dugo koristiti alat. To je jedna strana medalje.
 

A druga?

Digitalni mediji prvi su alat koji se također može koristiti za reguliranje emocija. Može premostiti dosadu, smanjiti frustracije, razbiti bijes, utišati emotivne potrebe. Kad se upotrebljavaju u te svrhe, a  to je u 90 posto slučajeva, tad postaju vrlo opasni. Sprječavaju mogućnost samostalnog učenja reguliranja emocija u stvarnom životu. I to je jedan od najtežih zadataka koje moramo savladati u svom postojanju. Ako u tu svrhu koristimo digitalne medije, možemo postati ovisni o njima. Završna bi misao bila da ne trebamo braniti upotrebu digitalnih medija, već da treba pomoći djeci i mladima da prepoznaju digitalne medije kao alat i na taj ih način i koriste.

U svojoj novoj knjizi bavite se vrijednostima. U školama, međutim, čini se dominiraju pritisak radi uspjeha i kaos.

Ono što se trenutačno događa u školama vrlo je upitno. Ipak trebali bismo pokušati definirati optimalnu situaciju. U školi se prije svega moramo pobrinuti da nijedno dijete ne izgubi urođenu radost učenja. To bi bio najvažniji zadatak. Kao drugo, djeca bi trebala moći izgraditi predodžbu i ideju o vlastitoj vrijednosti. Treće, trebali bismo izgraditi povezanost djece s onime što bi oni u budućnosti trebali štititi.

Tako ih trebamo povezati s prirodom, umjetnošću, glazbom itd. Nijedna osoba zadužena za nastavne planove i programe danas ne zna što će djeci trebati za 20 godina. Više nije pitanje stjecanja znanja, već je li netko spreman stalno iznova stjecati nova znanja.
 

Kako se osjećaj vrijednosti uklapa u istraživanje mozga?

Da bi djeca mogla utisnuti svijest o vlastitoj vrijednosti u mozak, potrebna su im iskustva s drugim ljudima koji će im jasno dati do znanja da su vrijedni. Svatko tko ima ideju o vlastitoj vrijednosti ne postaje objekt i ne može biti povodljiv. Ideja o vlastitoj vrijednosti potrebna nam je kao svojevrstan kompas u životu.
 

Djecu uspoređujete s biljkama penjačicama. Što mislite, dokad će roditelji surađivati sa sustavom?

U Njemačkoj postoji generacija roditelja koja više ne želi djecu prisilno slati u školu. Ako školski sustav smatramo ustanovom u koju djeca moraju ići i tamo nešto naučiti, onda ja kao istraživač mozga mogu samo reći da to ne funkcionira. Ili ćete naučiti dobrovoljno ili će to biti dresura. A onda se moram pitati, a za koga sve to činimo?
 

Za koga?

Za gospodarstvo koje će možda uništiti naš planet.

Preneseno sa Školskog portala

Sam sistem vrednovanja je potpuno umjetan. Nastavnici se ne rangiraju prema svojoj sposobnosti da pomognu djeci da ostvare svoje potencijale i istraže svoje kreativne interese. Te stvari ne podliježu testovima.

“Pogledajte što se događa obrazovanju. U posljednje vrijeme, naglasak je na ocjenjivanju i djece i nastavnika, pa se učenje svodi na pripreme za testove. A testiranja utječu kako na sudbinu učenika, tako i nastavnika.

To garantirano uništava svaki smisleni obrazovni proces. Nastavnik ne može biti kreativan, maštovit niti da uzima u obzir različite potrebe učenika. Učenici, s druge strane, ne mogu slijediti svoje interese, jer moraju učiti za sutrašnji kontrolni zadatak. A od rezultata testova ovisi i budućnost učenika i nastavnika.

Birokrati koje sjede po kancelarijama nisu loši ljudi, već rade unutar sistema čije ideologija i doktrine su izuzetno štetne.

Za početak, ne morate svo vrijeme ocjenjivati ljude… Oni ne moraju stalno bivati rangirani prema nekim umjetnim standardima. Sam sistem vrednovanja je potpuno umjetan. Nastavnici se ne rangiraju prema svojoj sposobnosti da pomognu djeci da ostvare svoje potencijale i istraže svoje kreativne interese. Te stvari ne podliježu testovima.

Vi rangirate, ali to je uglavnom besmisleno i samo po sebi štetno. Pretvara nas u osobe koje svoje živote posvećuju boljem rangiranju, umjesto da činimo stvari koje su vrijedne i važne.

U osnovnoj školi to je veoma razorno, što sam uvidio kada su moja djeca bila osnovci. Već kada stignu do trećeg razreda, stvara se podjela na glupe i pametne. Ako si svrstan među glupe, onda te škola tretira na potpuno drugačiji način nego kad si među pametnima.

Zamislite što to čini djeci. Ona to veoma ozbiljno shvaćaju, što je pogubno za njih, a pritom nema nikakve veze s obrazovanjem.

Obrazovanje – to je razvijanje vlastitih potencijala i vlastite kreativnosti. Možda nećete biti sjajni u školi, ali ćete biti odličan umjetnik. Što je loše u tome? To je samo drugačiji način da živite ispunjenim životom, da oplemenite i sebe i one oko vas.

Sama ideja rangiranja je štetna. Ona je dio sistema koji treba da stvori tzv. “ekonomskog čovjeka”. To je netko tko racionalno kalkulira kako da poboljša vlastiti status i svoje bogatstvo, ne obraćajući pažnju ni na šta drugo. Tko teži da gomila materijalna dobra, jer je to ono što se može izmjeriti. Ako ste dobri u tome, onda ste racionalna osoba koja donosi odluke na osnovu činjenica. Povećavate svoj “ljudski kapital” koji možete prodati na tržištu.

O kakvom to čovjeku govorimo? Je li to ljudsko biće koje želimo stvoriti? Svi ti mehanizmi – testiranje, procjenjivanje, mjerenje, vrednovanje – prisiljavaju ljude da razviju takve osobine… A takve ideje imaju svoje poslijedice…”

(Transkript dijela intervjua sa Noamom Chomskim, danog magazinu “Progresiv”)

Prevela: Jovana Papan

Izvor: alterntaivneinformacije.com

Često precjenjujemo ono što govorimo djeci. Ona nas, naime, više gledaju nego što nas slušaju: nekako bolje čuju ono što im NISMO rekli, nego ono što smo im stoput ponovili.

U odgoju djece nije stvar u tome što smo im kazali, nego što smo im pokazali svojim ponašanjem. Nažalost, puno je lakše reći i stoput ponoviti, nego se dosljedno ponašati tako kako želimo da se naše dijete jednoga dana ponaša.

Nekoliko je ponašanja o kojima je zgodno porazgovarati s roditeljima i navesti ih da se zamisle:

1. Ne prijetite svom djetetu školom i učiteljem, ne prikazujte ih kao neprijatelje​

Roditelji i učitelji su partneri u istome poslu: odgoju djeteta. Da bi uspješno surađivali ne moraju se slagati, mogu čak imati i posve suprotne stavove o načinu odgoja djece, ali nipošto se ne smiju oko toga prepucavati preko djeteta. 

​

2. Uvucite svoje dijete u rješavanje malih svakodnevnih životnih problema i naučite ga da se raduje zbog svega što je naučilo rješavajući ih​

Potaknite ga da progugla i otkrije kako odštopati začepljen odvod, kako se riješiti puževa u vrtu, otključati auto koji se automatski zaključao, a ključ je ostao u autu… Na taj će način učenje naučiti doživljavati kao životno važnu aktivnost, a ne nešto što se mora raditi samo u školi i samo zbog ocjena.

3. Oslobodite se zablude da visoka inteligencija vašega djeteta automatski znači da mora imati dobre ocjene u školi ​

Ocjena nije pokazatelj nečije pameti ili gluposti, ona je samo pokazatelj njegove vještine učenja i preuzimanja odgovornosti da obavi ono što mora. Vrlo često učenikova inteligencija i njegove ocjene nemaju baš puno veze.

Ima izrazito inteligentne djece koja imaju jako loše ocjene i jedva prosječno inteligentne djece koja su odlikaši. Stvar je samo u tome zna li dijete učiti ili ne zna, je li razvilo radne navike ili nije, je li se u stanju motivirati da napravi ono što treba i ostati usredotočen dok ne obavi posao do kraja…  Učenje vještina, tehnika, poput plivanja i vožnje biciklom. Svatko vremenom može naučiti učiti ako se potrudi i ako mu je do toga stalo.

4. Ne pravite drame oko jedinice​

Jedinica nije ni kazna, ni presuda, nego – poruka. Učitelju je jednica poruka da nije uspio doprijeti do učenika i dovoljno ga motivirati da nauči ono što je trebao naučiti. Roditelju je jedinica poruka da dijete treba mijenjati načine na koje uči. 

Učeniku je jedinica poruka da treba promisliti o svom učenju i otkriti u čemu je njegov problem. U nemotiviranosti? U brzopletosti? U nedostatku nekih vještina? U krivom načinu učenja? Možda bi mu učenje bolje išlo kad bi učio s nekim vršnjakom iz razreda? Kad bi o rješenjima za probleme na koje zapne prodiskutirao s prijateljima preko Skypea? Kad bi naučio praviti bilješke iz kojih će učiti? Kad bi si u učenju pomogao gledajući edukativne videe s YouTubea? Kad bi ono što sam uči poučavao svoga mlađeg brata ili sestru?

Ne postoje na svijetu dva čovjeka koja uče na isti način i nema recepta za učenje koji svima odgovara. Svatko može naučiti učiti, ali kvaka je u tome da sam mora otkriti način koji baš njemu najbolje leži. Pogreške koje pritom učini odlične su lekcije: iz njih uči kako ne treba učiti i što treba promijeniti.

5. Čitanje (lektire) uporno prikazujte djetetu kao nagradu, a ne kao kaznu​

Nikad, baš nikad u ljutnji nemojte reći djetetu da za kaznu mora otići u svoju sobu i čitati. Naprotiv, kad dijete učini nešto dobro, recite mu da zaslužuje nagradu: da može otići u svoju sobu i u miru čitati. Jedna te ista knjiga zvuči sasvim drukčije čitaš li je za kaznu ili za nagradu.

Bit ćete svome djetetu uvjerljiviji ako i sami sebi za nagradu katkad priuštite čitanje dobre knjige i pobrinete se da vaše dijete vidi da u tome uživate. Čitanje nije samo preduvjet svakog učenja, ono je dragocjeni alat kojim brusimo svoje vještine razmišljanja i rješavanja problema.

Odgoj djece zapravo je jednostavan ako se sami uporno trudimo biti onakvi kakvi želimo da naša djeca jednoga dana postanu… i ako smo dovoljno strpljivi da ne dignemo ruke od njih svih onih beskrajno dugih godina dok to ne dočekamo.

Piše: Dinka Juričić

Preuzeto sa skolskiportal.hr

Fotografija: freepik.com

Pročitajte i:

Čemu nas japanske škole mogu naučiti o odgoju kompetentne djece​

Kako potaknuti želju za učenjem

Kad par sazna da će dobiti dijete, preplavi ga ogromna sreća i mnoga očekivanja. No malo njih zaista razmišlja o tome što ih očekuje kad se dijete rodi i planira svoj novi život utroje. Često se dogodi da njihov odnos trpi, da se međusobno udaljuju i sve podređuju djetetu.

Naravno da je dijete na neki način centar roditeljskog svijeta. No da radost zbog dolaska prinove u obitelj ne bi bila zasjenjena nezadovoljstvom i problemima među roditeljima, važno je unaprijed zajednički isplanirati brigu oko djeteta i obitelji te uskladiti vlastite želje i očekivanja s partnerovim, piše portal InsideOut.hr.

Koliko vremena provedemo odlučujući što ćemo obući za neku posebnu prigodu ili što ćemo jesti ovaj tjedan i slično? S druge strane vrlo malo žena i muškaraca razmišlja i planira kako će si organizirati život jednom kad dođe dijete. Uglavnom se to svodi na brigu o trudnoći, trudničke tečajeve, tečajeve o dojenju i slično, koji su svi itekako važni i potrebni.

No rijetka je situacija gdje budući roditelji sjednu i razgovaraju kako će podijeliti brigu oko djeteta, financija, kućanstva. Kako će se organizirati da imaju i svoje zajedničko vrijeme? Dijete je plod roditeljske ljubavi i trebalo bi ih još više povezati i ujediniti, no to nije uvijek slučaj. Kako bismo spriječili nastanak potencijalnog razdora u našem odnosu jednom kad postanemo roditelji, važno je planirati svaki segment budućeg života.
 

Jednakost u odnosu

Često se događa da rođenjem djeteta nestaje taj dugo njegovani balans i ravnopravnost među partnerima. Odjednom je žena ta koja je po cijele dane kod kuće s novorođenčetom, a muškarac je na poslu i provodi toliko malo vremena sa svojim djetetom. Žena je iscrpljena i okupirana brigom oko djeteta, dojenjem, prematanjem i slično, a muškarac umoran od posla i nezadovoljan što nije s obitelji. Zato je važno dogovoriti se kakva nam raspodjela brige oko obitelji i brige oko kućnih financija i zarađivanjaodgovara. Nekim parovima odgovara da je žena kod kuće s djetetom, a da muškarac radi, a neki mogu odlučiti da se izmjenjuju na porodiljnom dopustu ili oboje rade poslove na pola radnog vremena ili žena ne želi prekinuti svoju uspješnu karijeru. Naravno, težinu u odluci ima i situacija u kojoj se nalazimo i kakve su nam mogućnosti fleksibilizacije radnog vremena. No da bi se sačuvala ravnoteža među partnerima i da bi svaki mogao zadovoljiti svoje potrebe, nužno je unaprijed planirati i organizirati se oko navedenih pitanja.
 

Njegovanje partnerskog odnosa

U početku je dijete još jako maleno i teško je da ćemo moći imati vremena da budemo sami s partnerom. No važno je iskoristiti i najmanje moguće trenutke. Tako možemo zajedno uživati u trenucima mira i opustiti se te gledati kako naš mali anđeo spava. Muškarac može biti uz ženu dok doji i biti dio tog nježnog odnosa majke i djeteta. Također, uspavljivanje djeteta može biti muškarčev posao gdje žena ima malo vremena za sebe, a ujedno može uživati u brizi svog partnera za dijete. Možemo zajednički izlaziti i njegovati svoje male rituale koje smo imali prije rođenja djeteta dok ono ne bude dovoljno veliko da si možemo priuštiti i samostalno vrijeme bez djeteta.

Partneri često zaborave da time što su postali roditelji nisu zamijenili svoju životnu ulogu, već su dobili novu. Tako se počnu međusobno zvati ocem i majkom što oni nisu jedno drugome, to su svome djetetu. Važno je ne prepustiti se u potpunosti roditeljskoj ulozi, već njegovati i partnerstvo kao i do sada. Izazove koje nosi roditeljstvo teško ćemo preživjeti i ostati zadovoljni svojim odnosom, ako se o njemu ne nastavimo brinuti predano i s nježnošću.
 

Ah, ta očekivanja!

Mnogi budući roditelji prije rođenja djeteta pročitaju mnogo knjiga, razgovaraju s drugim roditeljima, svojim roditeljima sve kako bi se pripremili na ono što ih očekuje. No istina je da nas ništa ne može u potpunosti pripremiti na ljepotu i izazove roditeljstva. Također, teško je uopće predočiti si kako je to kad odjednom imate na brizi tako malo i krhko stvorenje koje ima svoje potrebe, a kasnije i želje i prohtjeve.

Često se dogodi da kad dijete jednom dođe kući, roditelji budu jako iznenađeni i preplavljeni svom plejadom emocija i doživljavaju sve samo ne ono što su očekivali. Kad se planira budući život nakon dolaska djeteta, važno je uklopiti vrijeme za brigu o djetetu, partnerske odnose, ali i vrijeme za sebe. Sve to skupa je samo po sebi teško uklopiti, a postaje još teže kad u hodu shvatimo da mi imamo jedna očekivanja, naš partner druga, a realnost je nešto sasvim treće. Zato je važno da partneri međusobno razgovaraju o svojim očekivanjima te pokušaju provjeriti koliko su njihova očekivanja realna. Znanje o tome kakvo ponašanje očekivati od novorođenčeta od velike je koristi i jednom kad se nađemo u takvim zahtjevnim situacijama, smanjuju nam zabrinutost i razinu stresa.

Roditeljstvo je zahtjevno, ali ujedno i jedinstveno i ispunjavajuće iskustvo. Kako bi nam to iskustvo bilo lakše, uvelike nam pomaže da ga proživljavamo u skladu i zajedništvu s našim partnerom od samog rođenja djeteta pa nadalje, jer ćemo se tada i mi osjećati kao kompetentniji roditelji i partneri.

Preneseno s t-portala

Finski edukacijski sustav smatra se jednim od najboljih na svijetu. Na međunarodnim ljestvicama Finska je uvijek među prvih deset. Međutim, finski edukacijski stručnjaci nisu spremni stati na tome…

…nego su odlučili provesti revoluciju svojeg školskog sustava.

Finske vlasti, naime, žele izbaciti školske predmete iz kurikuluma. To znači da više neće biti satova fizike, matematike, književnosti, povijesti ili zemljopisa.

Šefica Odjela za obrazovanje u Helsinkiju Marjo KYLLONEN objasnila je promjene:

„Postoje škole koje poučavaju na tradicionalan način, koji je bio svrhovit na početku 1900-tih, ali potrebe više nisu iste, mi trebamo nešto prikladno za 21. stoljeće.“

Umjesto individualnih predmeta, učenici će interdisciplinarno učiti o događajima i fenomenima. Na primjer, Drugi svjetski rat bit će istražen iz perspektive povijesti, zemljopisa i matematike, a slušanjem tečaja „Rad u kafiću“ učenici će učiti o engleskom jeziku, ekonomiji i komunikacijskim vještinama.

Taj sustav bit će uveden za starije učenike, počevši od 16 godina. Ideja je da učenici sami izaberu koji fenomen, događaj ili temu žele proučavati, imajući na umu svoje ambicije za budućnost i svoje sposobnosti. Tako ni jedan učenik neće morati proći cijeli kurikulum iz fizike ili kemije istovremeno se pitajući zašto on to mora znati.

Tradicionalni format komunikacije između učitelja i učenika također će se izmijeniti. Učenici neće više sjediti iza školskih stolova i tjeskobno čekati prozivanje da odgovore na neko pitanje. Umjesto toga, surađivat će u malim grupama i raspravljati o problemima.

FINSKI EDUKACIJSKI SUSTAV POTIČE KOLEKTIVNI RAD, što je razlog zbog kojeg će promjene utjecati i na učitelje.

Školske reforme zahtijevat će dobru suradnju učitelja različitih predmeta. Oko 70 posto učitelja u Helsinkiju već je prošlo pripremni rad u skladu s novim sustavom za prezentiranje informacija i, kao rezultat toga, oni će dobiti i veće plaće.

Očekuje se da će promjene biti završene do 2020. godine.

Harfa je još prije dvije godine objavila knjigu Škole se bude koja govori o ovoj inicijativi koju je u Njemačkoj pokrenuo ugledni neuroznastvenik prof. dr. Gerald Hüther.

PROČITAJTE VIŠE U KNJIZI ŠKOLE SE BUDE

Preuzeto sa skolskiportal.hr