Uz ovih 5 savjeta naučite školarce učiti za život, a ne samo za školu

Uz ovih 5 savjeta naučite školarce učiti za život

Uz ovih 5 savjeta naučite školarce učiti za život, a ne samo za školu

 

Često precjenjujemo ono što govorimo djeci. Ona nas, naime, više gledaju nego što nas slušaju: nekako bolje čuju ono što im NISMO rekli, nego ono što smo im stoput ponovili.

 

U odgoju djece nije stvar u tome što smo im kazali, nego što smo im pokazali svojim ponašanjem. Nažalost, puno je lakše reći i stoput ponoviti, nego se dosljedno ponašati tako kako želimo da se naše dijete jednoga dana ponaša.

Nekoliko je ponašanja o kojima je zgodno porazgovarati s roditeljima i navesti ih da se zamisle:

 

1. Ne prijetite svom djetetu školom i učiteljem, ne prikazujte ih kao neprijatelje​

Roditelji i učitelji su partneri u istome poslu: odgoju djeteta. Da bi uspješno surađivali ne moraju se slagati, mogu čak imati i posve suprotne stavove o načinu odgoja djece, ali nipošto se ne smiju oko toga prepucavati preko djeteta. 

2. Uvucite svoje dijete u rješavanje malih svakodnevnih životnih problema i naučite ga da se raduje zbog svega što je naučilo rješavajući ih​

Potaknite ga da progugla i otkrije kako odštopati začepljen odvod, kako se riješiti puževa u vrtu, otključati auto koji se automatski zaključao, a ključ je ostao u autu… Na taj će način učenje naučiti doživljavati kao životno važnu aktivnost, a ne nešto što se mora raditi samo u školi i samo zbog ocjena.

 

3. Oslobodite se zablude da visoka inteligencija vašega djeteta automatski znači da mora imati dobre ocjene u školi ​

Ocjena nije pokazatelj nečije pameti ili gluposti, ona je samo pokazatelj njegove vještine učenja i preuzimanja odgovornosti da obavi ono što mora. Vrlo često učenikova inteligencija i njegove ocjene nemaju baš puno veze.

Ima izrazito inteligentne djece koja imaju jako loše ocjene i jedva prosječno inteligentne djece koja su odlikaši. Stvar je samo u tome zna li dijete učiti ili ne zna, je li razvilo radne navike ili nije, je li se u stanju motivirati da napravi ono što treba i ostati usredotočen dok ne obavi posao do kraja…  Učenje vještina, tehnika, poput plivanja i vožnje biciklom. Svatko vremenom može naučiti učiti ako se potrudi i ako mu je do toga stalo.

 

4. Ne pravite drame oko jedinice​

Jedinica nije ni kazna, ni presuda, nego – poruka. Učitelju je jednica poruka da nije uspio doprijeti do učenika i dovoljno ga motivirati da nauči ono što je trebao naučiti. Roditelju je jedinica poruka da dijete treba mijenjati načine na koje uči. 

Učeniku je jedinica poruka da treba promisliti o svom učenju i otkriti u čemu je njegov problem. U nemotiviranosti? U brzopletosti? U nedostatku nekih vještina? U krivom načinu učenja? Možda bi mu učenje bolje išlo kad bi učio s nekim vršnjakom iz razreda? Kad bi o rješenjima za probleme na koje zapne prodiskutirao s prijateljima preko Skypea? Kad bi naučio praviti bilješke iz kojih će učiti? Kad bi si u učenju pomogao gledajući edukativne videe s YouTubea? Kad bi ono što sam uči poučavao svoga mlađeg brata ili sestru?

Ne postoje na svijetu dva čovjeka koja uče na isti način i nema recepta za učenje koji svima odgovara. Svatko može naučiti učiti, ali kvaka je u tome da sam mora otkriti način koji baš njemu najbolje leži. Pogreške koje pritom učini odlične su lekcije: iz njih uči kako ne treba učiti i što treba promijeniti.

 

5. Čitanje (lektire) uporno prikazujte djetetu kao nagradu, a ne kao kaznu​

Nikad, baš nikad u ljutnji nemojte reći djetetu da za kaznu mora otići u svoju sobu i čitati. Naprotiv, kad dijete učini nešto dobro, recite mu da zaslužuje nagradu: da može otići u svoju sobu i u miru čitati. Jedna te ista knjiga zvuči sasvim drukčije čitaš li je za kaznu ili za nagradu.

Bit ćete svome djetetu uvjerljiviji ako i sami sebi za nagradu katkad priuštite čitanje dobre knjige i pobrinete se da vaše dijete vidi da u tome uživate. Čitanje nije samo preduvjet svakog učenja, ono je dragocjeni alat kojim brusimo svoje vještine razmišljanja i rješavanja problema.

 

Odgoj djece zapravo je jednostavan ako se sami uporno trudimo biti onakvi kakvi želimo da naša djeca jednoga dana postanu… i ako smo dovoljno strpljivi da ne dignemo ruke od njih svih onih beskrajno dugih godina dok to ne dočekamo.

 

Piše: Dinka Juričić

Preuzeto sa skolskiportal.hr

Fotografija: freepik.com

 

Pročitajte i:

Čemu nas japanske škole mogu naučiti o odgoju kompetentne djece​

Kako potaknuti želju za učenjem