Malo je područja ljudskoga života koja su toliko podložna negativnom utjecaju modernih pojava i medicinskih ideologija kao što su to trudnoća, porod i dojenje. Nekada je majka dojila svoje dijete zato što je to bilo prirodno. Osim toga, nije bilo prikladne zamjene za mlijeko. Ako je majka imala previše mlijeka, često je dojila još jedno dijete ili bi se izdajala i odnosila mlijeko na sabirno mjesto. Majčino mlijeko bilo je dragocjeno.

Kada se prije više od 40 godina na tržištu pojavila prilagođena hrana za djecu, zavladalo je opće oduševljenje: konačno se moglo vagati, mjeriti i raspoređivati što dijete treba popiti, kada i u kojoj mjeri. Odjednom je postalo prihvatljivije "planski hraniti dijete bočicom" nego ''dojiti prema intuiciji''. Kasno prvo dojenje, strogo pridržavanje ritma hranjenja svaka četiri sata, duge noćne pauze, vremenska ograničenost i stres pri dojenju, predhranjenju, vaganju i dohranjivanju koje je bilo navedeno u tablici napravljenoj za bebe hranjene na bočicu toliko je zbunjivalo žene da su jedva mogle dojiti. Jednako je tako i rutinirana uporaba lijekova pri porodu doprinijela tomu da se spriječi nastanak povezanosti majke i djeteta, bonding, a sve je to imalo negativne posljedice za dojenje.

Proizvođači industrijske hrane za djecu poprilično su krivi za to euforično hranjenje na bočicu. Iz komercijalnih razloga otišli su toliko daleko da tvrde kako je njihovo mlijeko vrijedno koliko i majčino. Njihove su reklame na suptilan i manje suptilan način potkopale povjerenje mladih majki u vlastitu sposobnost dojenja. I u zemljama Trećega svijeta industrija je počela uveličavati značaj svojih preparata – s teškim posljedicama: dojenčad (primjerice u Africi) koja je dotad putem dojenja bila u prvim godinama života donekle zaštićena od infekcija i pothranjenosti, nije više dobivala majčino mlijeko te je umirala zbog tamošnjih higijenskih uvjeta i hrane zaražene raznim klicama i pripravljene na pogrešan način, ili pak zbog pothranjenosti, jer se u umjetnu hranu radi uštede dodavala voda.

Iako se u međuvremenu dosta toga promijenilo, izvjesne prakse, predrasude, strahovi i priče preostale iz vremena koje se protivilo dojenju nažalost su još uvijek ponegdje prisutne. Još bi više žena dojilo kada bi bile dobro informirane o nevjerojatnim zdravstvenim prednostima dojenja.

Mlade majke trebaju prosvjetljenje kako bi mogle donijeti pravu odluku – a trebaju im i ohrabrenje i podrška. Mudrim savjetima drugih žena one dobivaju sigurnost i povjerenje u svoju majčinsku intuiciju i žensku snagu. Oni koji prate majke tijekom trudnoće i poroda mogu im pomoći da ojačaju sigurnost u sebe same i u osjećaj vlastite vrijednosti – a time iznimno doprinose i društvenoj dobrobiti. No, ako žene nemaju podršku koja im je potrebna, početak dojenja može biti znatno otežan, kao što to pokazuje i sljedeći primjer:

"Salina je bila moje prvo dijete. Nijedna od mojih sestara nije dojila, a ja sam bila posve neiskusna i trebala mi je podrška. Većina sestara u rodilištu bila je ljubazna i htjele su pomoći. Donosili su mi Salinu kada god sam poželjela. Pa ipak, nijedna od njih zapravo ništa nije znala o dojenju. Problem je bio u tome što se previše osoba brinulo o meni i mom djetetu te su mi davali posve kontradiktorne savjete.

Jedna se primalja svim silama trudila oko mene obećavajući mi da će me i dalje podržavati, no nikada se više nije pojavila. Jedna od sestara najprije je promrmljala: 'Opet jedna koja želi dojiti!', a potom mi je prilično energično i glasno rekla: 'Dakle, vi mislite da svojoj djeci činite nešto dobro s tim pretjeranim dojenjem – to nije dobro ako ona moraju gladovati!' Postiđeno sam pokušala opravdati svoju odluku. Noćna sestra nahranila je našu Salinu ne pitajući me za dopuštenje. Rekla je: 'Dijete mora nešto jesti, inače od njega neće biti ništa, a osim toga će i dehidrirati. A za Vas je ionako bolje da se možete naspavati.' Mnogo je toga pošlo krivo. Do danas se pitam zašto mi nisu dopustili da jednom pokušam podojiti svoje dijete bez silikonskih bradavica. Morala sam ih koristiti od samoga početka, uz obrazloženje da moje bradavice nisu podobne za dojenje. Ne čudim se što Salina nije voljela sisati s tim bradavicama; bila je zaista mala i te su ogromne bradavice u njezinim ustima morale biti vrlo neugodne.

Kada mi se pojavilo mlijeko, a grudi mi postale tvrde, svatko mi je savjetovao nešto drugo. Pošto mlijeko nije teklo samo od sebe, morala sam ići na pumpu za mlijeko koja je radila vrlo glasno. Uvijek bih barem pola sata sjedila na nekoj neudobnoj stolici, bez naslona za ruke i bez prikladnog naslona za leđa. Pritom su mi ruke trnule, a leđa su me boljela. Upala sam u pravi začarani krug. Kada sam došla kući, po čitav sam dan bila zaposlena ispumpavanjem mlijeka i davanjem istoga svome djetetu na bočicu. Salina više nikako nije htjela na prsa i vrištala je kada bih je pokušala dojiti.

Iako sam bila posve iscrpljena i frustrirana, nisam odustajala. Usprkos velikim početnim poteškoćama, uz pomoć prijateljice Silvije uspjela sam dojiti Salinu pola godine. Sada znam da se ne bismo toliko namučili da mi je u početku netko pokazao kako da svoje dijete pravilno i udobno smjestim na prsa, da sam ga uvijek mogla imati uza se i da sam ga mogla često dojiti, bez umjetnih bradavica, te da sam od ljudi koji su me okruživali mogla dobiti valjane savjete koji bi me ohrabrili i koji ne bi bili kontardiktorni."

PREDAVANJE

Gradska knjižnica Metković, srijeda, 4. studenog u 19.30

Narodna knjižnica Ploče, četvrtak, 5. studenog u 19 sati

"Majka sam troje djece koji su svako na svoj način doprinijeli da budem ono što sam danas. Vlasnica sam i urednica izdavačke kuće Harfa koja objavljuje literaturu iz područja ranog poticanja socio-emocionalnog i intelektualnog razvoja. Autorica sam „Pametnice“ nagrađivane web-aplikacije za rano poticanje intelektualnog razvoja, koju sam razvila inspirirana radom sa svojom kćeri, djevojčicom s teškoćama u razvoju.

Tijekom predavanja govorit ću vam: 
• Kako sam iz najtežih i najbolnijih udaraca koje mi je zadao život izvukla samo najbolje
• Kako živjeti i raditi ono što volite
• Što je Pametnica i kako može pomoći roditeljima u radu s djecom
• Zašto je emocionalna inteligencija temelj zdravog intelektualnog razvoja djeteta i kako je razvijati od najranije dobi. 
• Kako funkcionira i kako se razvija dječji mozak te kako poticati dječji um u razvitku
• Kako pomoći djeci da prepoznaju i iskoriste svoje potencijale
• Kako preživjeti svakodnevne roditeljske, ali i životne borbe"

Irena Orlović

Došao je i taj dan, vaš mališan kreće u jaslice/vrtić što predstavlja velik događaj u životu čitave obitelji. Uzbuđenje, iščekivanje, veselje, zabrinutost, a pomalo i strah obično su neki od osjećaja prisutni kod roditelja uoči polaska djeteta u vrtić, osobito ako je riječ o prvom djetetu, jer podrazumijeva prvo duže odvajanje djeteta od roditelja te kao takvo zahtijeva period adaptacije.

Što je to adaptacija na vrtić?

Adaptacija je proces tijekom kojeg se dijete prilagođava na novi prostor, odgajatelje, drugu djecu, ritam i pravila vrtića te je u tom periodu koje je za dijete zahtjevno moguće očekivati promjene u djetetovom ponašanju, doživljavanju odnosno općenito funkcioniranju. Neka djeca se bez teškoća priviknu na nove okolnosti, dok je drugima potrebno određeno vrijeme za to. Obično je riječ o prvim tjednima boravka u jaslicama/vrtiću no kriza odvajanja može se pojaviti kasnije, nakon što je dijete prvih tjedana dobro funkcioniralo u grupi odnosno bez teškoća se odvojilo od roditelja.

Neke od mogućih reakcija su promjene u navikama spavanja i hranjenja (dijete odbija jesti ili spavati), zatim povlačenje, agresivnost, plačljivost, a ponekad je prisutna i regresija u ponašanju (dijete se vraća u razvoju fazu koju je preraslo-ponovno mokri u pelene, puže, traži dudu i sl., tj. ponaša se kao da je malo mlađe od svoje dobi). Važno je istaknuti da su sve ove promjene prolazne te će s vremenom nestati.  Ukoliko i nakon duljeg razdoblja (npr. 3 mj.) vaše dijete iskazuje teškoće adaptacije posavjetujte se s odgajateljicama i stručnom službom (pedagog, psiholog, defektolog).

Koliko će trajati period prilagodbe ovisi o djetetovim osobinama, dobi, razvojnoj fazi u kojoj se nalazi, ranijim iskustvima odvajanja od roditelja i kontaktiranja s drugom djecom, aktualnim događajima u životu (stresni događaji poput razvoda, preseljenja, rođenje novog djeteta u obitelji itd. otežavajući su faktori), ali i reakcijama roditelja na odvajanje. Vaš pozitivan stav prema vrtiću, razvijanje sigurne privrženosti kod djeteta, mehanizmi nošenja sa stresom uvelike olakšavaju djetetovu prilagodbu.

Što možete očekivati i kako pripremiti dijete za vrtić?

Prije polaska u vrtić

Ukoliko  dijete nikad nije ostajalo bez vas, počnite ga ostavljati na kratko kod bake, djeda odnosno djetetu poznatih osoba kako bi imalo iskustvo barem kraće separacije i steklo povjerenje u vrijeme koje provodi bez vas.

Omogućite mu druženje s vršnjacima u parku, igraonicama, kod obiteljskih prijatelja ili vas doma kako bi imalao prilike stjecati socijalne vještine. Potičite dijeljenje, čekanje na red, suradničku igru (ovisno o dobi djeteta) – sve te vještine trebat će mu u vrtiću.

Dijete osamostaljujte u skladu s dobi. Ako polazi u jaslice nakon navršene godine života dajte mu priliku da vježba samo jesti žlicom i piti iz čaše. Ako polazi u vrtić s tri godine potičite ga da se samo odijeva i obuva, pere zube i ruke, da posprema igračke i slično.

Međutim, ukoliko dijete neke navike nije steklo do polaska u jaslice ili vrtić, ne uvodite nove navike upravo u vrijeme odlaska u vrtić, jer su sada odvajanje od vas i prilagodba najvažniji razvojni zadatak za dijete. Primjerice, ukoliko niste počeli s odvikavanjem od pelena kod djeteta, iako smatrate da je dijete za to zrelo, ne započinjite s tim upravo u vrijeme kad treba krenuti u vrtić.

Prije nego dijete krene u vrtić pričajte mu o tome što će tamo raditi, koga će sve upoznati, koliko će tamo boraviti. O vrtiću pričajte u pozitivnom svjetlu, nemojte  plašiti dijete ukoliko primijetite da je zabrinuto, pokažite mu prihvaćanje i razumijevanje njegovih osjećaja. Nemojte mu govoriti da ne smije plakati, da se tako ponašaju male bebe, dopustite mu da izrazi osjećaje.

Također, nemojte davati nerealna obećanja, primjerice da će u vrtiću biti jako sretan, kako će se odmah sa svima sprijateljiti i slično jer to jednostavno ne možete znati. Držite se informacija o aktivnostima koje u vrtiću može očekivati, primjerice „U vrtiću ćeš se igrati, jesti, ići van, kasnije i spavati”,”Upoznat ćeš drugu djecu”, “Tete će vam smisliti razne igre, sportske aktivnosti, čitat će vam priče…“).

Razmislite o djetetovim navikama, i o tome porazgovarajte s odgajateljem i stručnim suradnicima vrtića prilikom upisa. U ovoj dobi je još uvijek važnije da se ustanova prilagođava djetetu, nego dijete ustanovi.

Ukoliko primijetite da djeci poslužuju hranu koje vaše dijete još nije jelo ponudite mu određene namirnice kako bi upoznalo s određenim jelima. Ne brinite ako nije oduševljeno nekim jelom – ponekad djeca u vrtiću bolje jedu nego kući jer vide drugu djecu da jedu.

Prilikom polaska u vrtić

Bilo da je riječ o polasku u jaslice ili vrtić (ovisno o dobi djeteta) vi kao roditelj trebate biti ti koji će s djetetom prolaziti period adaptacije (a ne bake, djedovi, dadilje…) što znači da ćete dijete odvoditi u vrtić, prvih dana biti s djetetom u grupi, u dogovoru s odgajateljima napustiti grupu, postupno produživati vrijeme ostanka u vrtiću te doći po dijete u dogovorenom vremenu.

Ako je moguće, pružite djetetu mogućnost izbora – neka odabere igračku koju će ponijeti u vrtić, odjeću koju će odjenuti (naravno ponudite  ono što je primjereno vremenskim uvjetima). Dopustite mu da ponese omiljenu igračku, dekicu, dudu, bočicu. Ti predmeti za koje je dijete vezano predstavljaju prijelazni objekt što znači da olakšavaju prijelaz iz roditeljskog doma u jaslice na način da djeci pružaju osjećaj sigurnosti u novoj sredini.

Odgajatelje i stručne suradnike prihvatite kao saveznike, informirajte ih o djetetovim navikama spavanja i hranjenja, bitnim medicinskim podacima i slično, te ih tražite za savjet ako ste u nedoumici.

Vjerujte procjeni odgajatelja kada vas zamoli da napustite grupu no nikako nemojte otići bez da se pozdravite s djetetom (ideja da će mu biti lakše ako se zaigralo pa vas nije vidio kada ste otišli kriva je jer ruši djetetovo povjerenje u vas).

Iako će vam vjerojatno biti teško ostaviti dijete, svoju uznemirenost nemojte pokazati pred njim. Ukoliko dijete primijeti da je roditelj uplašen, zabrinut, teško odlazi (ili se čak vraća ponovno se pozdraviti) pomislit će da je ta situacija teška i stresna te će i ono reagirati takvim osjećajima i ponašanjem.

Zato, neka oproštaj bude:

• kratak i srdačan – morate ići na posao ili nešto obaviti, a dotle će ono biti u vrtiću te ćete doći po njega nakon užine/prije spavanja (ovisno kada se dogovorite s odgajateljima)
• u vedrom raspoloženju – poljubite i zagrlite dijete, nasmijte se i uz mahanje otiđite te se nakon odlaska nemojte zadržavati na hodniku odnosno u vidokrugu djeteta iz želje da vidite kako će reagirati na vaš odlazak, hoće li se igrati s drugom djecom i slično. O tome ćete saznati od odgajateljica kada dođete po dijete. Čak i ako dijete reagira plačem pri vašem odlasku vjerojatno će se nakon nekoliko minuta smiriti i uključiti u igru.

Imajte na umu da su djeca koja se uznemire i zabrinu kada roditelj odlazi, a vesele njihovom povratku, razvila su sigurnu privrženost.

Ukoliko je vama teško zbog prvog odvajanja od djeteta, podijelite osjećaje i potražite za sebe podršku među najbližima (suprug, supruga, prijateljica, kolege…). To je tema za razgovor s njima, ali ne pred djetetom i s djetetom. Budite strpljivi i prema sebi. I vi kao roditelj počinjete s novom fazom svog roditeljstva.

Kako biste bili mirniji prilikom polaska djeteta u jaslice/vrtić pokušajte to doživjeti kao priliku za osamostaljivanje djeteta, sklapanja novih prijateljstava, razvijanje socijalnih vještina poput suradnje, asertivnosti, empatije, odgovornosti te pomoć pri usvajanju i razvijanju higijenskih i zdravih prehrambenih navika kod djeteta.

Preneseno s Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba

Roditelji se često pitaju što znači postaviti granice, kako ih postaviti, kako reagirati u pojedinim situacijama s malom djecom. Biti dosljedan je nešto što su puno puta već čuli, ali provođenje istoga često je problem.

Ispitivanje granica je ponašanje koje očekujemo od djeteta

Kako raste, dijete ima sve veću potrebu za istraživanjem okoline, izražavanjem svojega „ja“. To se ponekad može vidjeti i u ponašanjima koja mogu biti po njega samog opasna poput penjanja na opasna mjesta, potreba za istraživanjem svih pa i opasnih predmeta i slično.

Vaše čvrsto „ne“ može kod njega izazvati ljutnju, bijes, protest, no to je „ne“ itekako potrebno kako bi ga zaštitili i podučili, jer postavljajući jasne granice zapravo pokazujete ljubav i želju da djetetu osigurate sigurnu okolinu, da ga naučite pravilima ponašanja, uspostavljanju odnosa s drugim ljudima.

Što je dijete manje, granice trebaju biti čvršće i jasnije. Kako dijete raste i kako postaje sposobno biti sve više odgovorno, granice se mijenjaju, popuštaju.

Između druge i treće godine djeca se počinju osjećati sve više neovisna, sve više toga žele napraviti sama, pokazati svoje sposobnosti. Tada se često javljaju i protesti zbog postavljenih granica. Sva djeca ponekad protestiraju, i u ovoj dobi je to razvojno uobičajeno. U ovo vrijeme, uloga je roditelja da postave granice, a uloga djece da ih preispituju.

Granice trebaju biti djetetu jasne i dobro definirane

Dijete mora znati što se od njega očekuje i koje su posljedice za njegova ponašanja (slijeđenje ili ne slijeđenje pravila). Pri tome je važno uvažavati i potrebe djeteta, odnosno korisno je da se roditelj uvijek zapita koja je trenutna djetetova potreba koju ono pokazuje svojim ponašanjem.

Moguće je da se istovremeno zadovolji neka određena djetetova potreba, ali i da se poštuju postavljene granice, odnosno i djetetove i roditeljske želje mogu biti istovremeno zadovoljene.

Npr. dijete se krene penjati na nedozvoljeno mjesto poput visoke police ili slično jer želi dohvatiti neki njemu zanimljiv predmet. Roditelj u tom trenutku djetetu treba jasno reći da se to ne smije, ali i prepoznati djetetovu želju za istraživanjem te mu ponuditi drugi način kako tu želju može ostvariti. Stoga može potaknuti dijete da ga pita/zamoli da mu pokaže željeni predmet. Na taj način će postaviti granicu u ponašanju (ne smije se penjati), ali i podučiti dijete poželjnom ponašanju (pitati) koje će i nagraditi (pokazati djetetu predmet).

Postavljanjem granica možemo izbjeći nastanak problema jer o njima pričamo prije nego problem nastane (npr. postavljanje pravila o ponašanju u trgovini prije kupovine).

Dobro postavljenje granice su usmjerene na djetetovu suradnju, odnosno njihovo slijeđenje roditelj može nagraditi, a kod nepoštivanja granica nagrada će izostati.

Na taj način učimo dijete i da bude odgovorno za svoje ponašanje odnosno za posljedice istog.

Razlikuje li se postavljanje granica od prijetnje i ucjene?

Svakako. Postaviti granice razlikuje se od naredbi i prijetnji jer se one upotrebljavaju u trenutku kada roditelji sami nisu smireni, kada gube kontrolu, kada su se granice već prekoračile, odnosno kada se ponašanje koje želimo izbjeći već dogodilo, dok postavljanjem jasnih granica djetetu dajemo do znanja što očekujemo prije nego se određeno ponašanje dogodi.

Stoga, "pravila igre" je korisno postaviti unaprijed kako ne bi dolazili u situacije u kojima dijete ucjenjujete ili mu prijetite kako bi izbjegli ponašanja koja ne želite.

Napadaji bijesa

Sigurno da će dijete kojemu jasno postavite granice iste pokušavati pomicati, kršiti, no, na roditelju je da u svojim reakcijama bude dosljedan (i kod kuće i u javnosti) te na taj način dijete podučava poželjnim ponašanjima, ponašanjima kojima će dobiti ono što želi na prihvatljiv način.

Kod djece do četiri godine starosti frustracija, prepreke, postavljenje granice često dovode i do napadaja bijesa koje može biti popraćeno udaranjem, vikanjem, bacanjem na pod, samoozljeđivanjem i slično. Takvi se ispadi češće događaju kada su djeca umorna, gladna, žedna, iscrpljena i slično, u situacijama većeg emocionalnog uzbuđenja, straha, stresa ili pak dosade ili kao oblik traženja roditeljske pažnje (posebno ako dijete ima iskustvo da takvo ponašanje priziva mnogo roditeljske pažnje).

Kako izbjeći napadaje bijesa?

• Osigurajte vrijeme za igru s vašim djetetom
• Postavite jasne granice (djetetu razumljive) te budite u njima dosljedni, bez povremenih popuštanja
• Pokažite poštovanje prema djetetu – dajte im do znanja da vam je jasno što žele i kako se osjećaju i onda kada nešto ne mogu dobiti („Vidim da želiš čokoladu ali ne možeš ju dobiti sada nego poslije ručka“).
• Pomognite djetetu da jasno i na prihvatljiv način izrazi svoje osjećaje i želje. Iza ponašanja koja se često doživljavaju kao inat, prkos, neposluh i slično krije se djetetova potreba koja nije jasno izrečena. Pomognite im da u tome budu uspješniji, dajte im primjer što i kako trebaju učiniti. („Sviđa ti se ta igračka, želio bi ju posuditi. Zamoli prijatelja da ti posudi.“)
• Korisnije je nagrađivati ponašanje koje je poželjno nego kažnjavati ponašanje koje ne želimo. Obratite pažnju na što više poželjnih ponašanja u toku dana i pohvalite dijete. Poželjna ponašanja se ne podrazumijevaju, potrebno ih je prepoznati i pohvaliti. Time ćete povećati učestalost ponašanja koja želite vidjeti kod vašeg djeteta.

Kada se napadaj bijesa ipak dogodi…

• Ignorirajte, ne uspostavljajte kontakt očima (pri tome budite sigurni da je dijete sigurno, zaštićeno, da se ne može ozlijediti)
• Maknite dijete iz situacije u kojoj se napad bijesa javio ako je to moguće
• Obratite pažnju na dijete kada se počne ponašati na željeni način
• Kod blažih protesta preusmjerite djetetovu pažnju na nešto drugo
• Ne popuštajte u vašim zahtjevima uslijed napadaja bijesa
• Kod kuće se ponašajte jednako kao i vani (ne popuštajte zbog okoline)

Napadaji bijesa će proći, a dijete će naučiti poštivati pravila, tuđe osjećaje i potrebe, naučit će se izražavanju svojih emocija, kako se nositi s frustracijom, a sve to će mu u budućnosti pomoći da bude zadovoljnije te uspješnije u kontaktu s drugim ljudima.

Autorica dipl. psiholog-profesor Rebeka Bulat

Želite dublje razumjeti sebe i svoje dijete?
Želite doznati najvažnije činjenice o razvoju dječjeg mozga?
Želite upoznati unutarnji svijet djeteta te pomoći djetetu da uspije i osjeća se dobro?
Želite opušteno i smireno roditeljstvo?
Želite doznati najnovije neuroznanstvene činjenice u području razvoja djece?

Pozivamo vas da se prijavite na edukaciju o jačanju dječje emocionalne inteligencije komunikacijom, koja će se održati u Rijeci u svibnju, a koju vodi Irena Orlović. Prijaviti se možete putem OVOG OBRASCA.

"Edukacija kod Irene Orlović donijela mi je nove i korisne uvide u funkcioniranje dječjeg mozga i način komunikacije s djecom. Koristeći podatke iz znanstvenih studija, pozivajući se na vrhunske terapeute i autore knjiga iz područja psihologije i medicine, uz primjere iz vlastitog života – Irena lako prenosi znanje i znanstvene činjenice. Od dizajna njene prezentacije do praktične primjene svega što je naučila, Irenino predavanje mi bilo jedno od najljepših kojima sam prisustvovala."
Jasmina Stojanović, dugogodišnja glavna i odgovorna urednica magazina "Sensa", Srbija

Živimo u vremenu kada se ubrzani način života uvelike odražava na sve veći broj djece koja imaju emocionalnih i ponašajnih problema. U zadnjih nekoliko desetljeća neuroznanost je došla do brojnih značajnih saznanja. Neuroznanstvenici su potvrdili da dječji mozak nije neki stroj koji je strukturiran po planu i programu došao na ovaj svijet, već je to nerazvijen ljudski organ koji će se, ovisno o okolini u kojoj odrasta, razvijati cijeli život. U tom razvoju roditelji igraju ključnu ulogu jer se na temelju našega odnosa s djecom formiraju temeljne strukture koje će doživotno obilježiti dijete kao osobu. O nama roditeljima uvelike ovisi razina emocionalne inteligencije djeteta koja je važan prediktor životne uspješnosti svake odrasle osobe.

Na ovoj edukaciji dat ćemo vam smjernice koje će pomoći izgraditi kvalitetan odnos s djecom. Irena Orlović govorit će o oblicima komunikacije temeljene na razvoju mozga djeteta, koji će pomoći djetetu da vas čuje i stvori zdravu sliku o sebi.

Od našega odnosa ovisi razvoj emocionalne inteligencije djeteta koja je važan prediktor životne uspješnosti svake odrasle osobe zato ćemo tijekom edukacije dati smjernice koje će vam pomoći izgraditi zdrav odnos s djecom.

"Dijete od roditelja nasljeđuje samo skicu, a način na koji će se
oblikovati i graditi dječji mozak ovisi o njegovoj interakciji najprije s roditeljima,
a potom i širim socijalnim okruženjem."

Irena Orlović

KAKO KOMUNIKACIJOM OBLIKOVATI SNAŽAN MOZAK DJETETA

Što možemo napraviti za razvoj djetetova mozga i kako komunikacijom utječemo na razvoj mozga, govorit će Irena Orlović, autorica nagrađivane web-aplikacije Pametnica, vlasnica i urednica izdavačke kuće Harfa putem koje je prethodnih 17 godina proučavala literaturu uglednih svjetskih neuroznanstvenika, psihologa i psihoterapeuta u području razvoja djece.
Vođena osobnim iskustvom kroz rad na ranoj stimulaciji sa svojim djetetom, koristeći neke od tih naslova, uredila je i objavila na hrvatskom jeziku seriju literature pod sloganom Knjige koje vole djecu. Prepoznata je od strane Udruge poslovnih žena KRUG jer je kao roditelj djeteta s poteškoćama u razvoju, uvidjevši da u Hrvatskoj nedostaje literature koja bi pomagala roditeljima u sličnoj situaciji, okupila stručni tim i pokrenula izdavačku kuću Harfa koja je danas prepoznata u javnosti kao kuća koja objavljuje literaturu renomiranih stručnjaka iz područja ranog razvoja djece.
Od strane iste udruge dobila je i nagradu kao Poduzetnica godine u kategoriji socijalnog poduzetništva, a pod pokroviteljstvom Predsjednice Republike Hrvatske. Trenutno je u procesu osnivanja inovativne Privatne osnovne škole s internacionalnim programom putem koje će djeca učiti jačati svoje kognitivne sposobnosti kroz socio-emocionalne programe. Certificirana je od strane njemačke krovne organizacije DVNLP kao savjetnica u neuro-lingvističkoj psihoterapiji (DVNLPt) i kao NLP – trener.

Na edukaciji će dati odgovore na sljedeća pitanja:

Kako komunikacijom izravno utječemo na oblikovanje dječjeg mozga?
Što znači pozitivan ili snažan mozak?
Zašto je emocionalni razvoj temelj intelektualnog razvoja?
Kako komunicirati kao učitelj, odgojitelj ili roditelj terapeut?
Kako putem komunikacije možemo oblikovati i integrirati mozak u razvoju? 
Zašto su roditelji najvažnija karika u odgoju i obrazovanju djece?
Kako pomoći djeci da crpe svoje potencijale i izrastu u najboljeg mogućeg sebe? 
Na što trebamo obratiti pozornost ako želimo da se mozak zdravo razvija u prvim godinama?​
Kako komunicirati s djecom da bi razumjela?
 

Edukacija je namijenjena roditeljima, odgojiteljima, učiteljima, psiholozima, pedagozima, socijalnim pedagozima, edukacijskim rehabilitatorima, logopedima, psihoterapeutima i svima drugima koje zanima ovo područje dječjeg razvoja.
 

Kada: 30.5.2019. u 17.30 sati
Gdje: Učilište PAR, Rijeka
Trajanje: 4 školska sata, s pauzom od 20 minuta i vremenom za pitanja

PRIJAVA JE OBAVEZNA. ISPUNITE PRIJAVNICU.

Mjesto na radionicama rezervirat ćete tek uplatom kotizacije.

CIJENA RADIONICE

UPLATE U ROKU OD 24 SATA OD PRIJAVE
Cijena edukacije je 240 kn,a za drugog roditelja cijena je 20% niža.

KASNIJE UPLATE 
Cijena edukacije je 280 kn, a za drugog roditelja cijena je 20% niža.

Mjesto na radionicama rezervirat ćete tek uplatom kotizacije.

Podatci za uplatu: 
Pametnica, obrt za edukaciju i savjetovanje, vl. Irena Orlović
HR0623400091160500652 (PBZ)​, poziv na broj: 30052019.

Svi sudionici dobit će potvrdu o sudjelovanju.
Sve prolaznice i polaznici edukacije imat će priliku kupiti naše knjige po posebno sniženim cijenama, samo za njih za vrijeme trajanja edukacije.

Sudjelovanje je moguće otkazati isključivo pisanim putem (na mail adresu: pametnica@pametnica.me) najkasnije 7 radnih dana prije početka programa. Sudionici koji su odustali nakon tog roka ili ne prisustvuju programu, nemaju pravo na povrat kotizacije i dužni su platiti punu naknadu. Ako prijavljeni sudionik ne može sudjelovati na programu, može poslati drugog zamjenskog sudionika.

Pametnica zadržava pravo otkazivanja – u ovom slučaju, naknada se vraća u cijelosti. Popunjavanjem ovog obrasca za prijavu, prihvaćate ove odredbe i opće uvjete.

Vezana literatura:

Osnova za mentalno zdravlje oblikuje se u obitelji. Kao odrasli često nismo niti svjesni koji su razmjeri roditeljskog utjecaja na djecu. Mala ( ali i odrasla) djeca će uvijek sebe, a ne svoje roditelje, dovoditi u pitanje, mada se na razini njihovog ponašanja ne čini da je tako.

Članovi šire obitelji, stručnjaci pomagačkih struka koji rade s djecom i roditeljima, pedagoški djelatnici su u drugom krugu tog utjecaja i mogu biti životno važna podrška djetetu. No najvažniji utjecaj i najdublje impresije koje oblikuju ličnost dešavaju se u neprestanoj interakciji djeteta s njemu ključnim odraslim osobama u životu – a to su u pravilu roditelji.

Za mentalno zdravlje ključna su iskustva koje dijete stječe u obitelji.

Djeca uvijek i duboko surađuju sa svojim roditeljima.

Ovdje je opisan jedan od načina kako to čine:

„Riječ "integritet" neka je vrsta naslova ili skupnog pojma za djetetovo tjelesno i psihološko postojanje: individualnost, granice, nepovredivost, karakter, "ja", identitet itd.
Djeca su, u cjelini, bespomoćna u pogledu zaštite svog integriteta u odnosu na roditelje.

To, međutim, ne znači da su ona općenito nekompetentna – ona mogu, u stvari, u velikoj mjeri odrediti svoje vlastite granice – no često spremno zanemaruju sebe kako bi surađivala sa svojim roditeljima.

Jedan dio problema u vezi s djecom njihovo je općenito autodestruktivno reagiranje na povrede. Kada roditelji, bilo svjesno ili nesvjesno, povrijede dječji integritet uvijek na isti način i u redovitim vremenskim razdobljima, djeca ne dolaze do zaključka da su njihovi roditelji pogriješili. Oni zaključuju da su oni učinili nešto pogrešno! Gube svoj osjećaj samosvijesti i gomilaju u sebi osjećaj krivnje.

Povrijeđena djeca ne prestaju voljeti svoje roditelje, ona prestaju voljeti sebe."

Preneseno s Familylab.hr

Ponosni smo na naslove Jespera Juula iz Harfine biblioteke!

Jubilarni 40. Interliber proslavili smo s čak četiri nova izdanja. Prema vašim reakcijama na našoj Facebook stranici Knjige koje vole djecu i onim direktnim koje smo doživjeli na Interliberu te na predavanjima, vidimo da smo napravili odličan odabir.
 

Vrijeme je da vam svaku od njih predstavimo, a došapnut ćemo vam i da je sada prava prilika za kupiti ih jer su na popustu 20%. 🙂

O dr. Ranku Rajoviću moglo bi se pričati danima kao i o njegovom NTC sustavu učenja i zbog toga smo ove godine, uz brojna njegova predavanja, izdali i dvije knjige.

Dr. Ranko Rajović: IQ DJETETA – BRIGA RODITELJA – NTC sustav učenja

Korištenje punog potencijala ljudskog uma tijekom ključnog razdoblja djetinjstva, zajedno s posvećenim i educiranim roditeljima i odgojiteljima, otvara vrata kreativnijem učenju, bržem saznavanju i lakšem otkrivanju i razvijanju sposobnosti. 
Na ovakav način na vrijeme pripremamo djecu za izazove koji ih u životu čekaju.
 

Kroz ovu knjigu usvojit ćete teoriju kako potaknuti djecu da u što većoj mjeri dosegnu svoje biološke potencijale. Uz teoretski dio dolaze i praktični zadatci kako biste usvojeno znanje mogli provjeriti u praksi.

Dr. Ranko Rajović: KAKO IGROM USPJEŠNO RAZVIJATI DJETETOV IQ – NTC sustav učenja

Ako ste savladali teoriju kako potaknuti djecu da u što većoj mjeri dosegnu svoje biološke potencijale, kroz ovaj priručnik kratko ćete je ponoviti te uz mnogobrojne primjere svakodnevno primjenjivati u odgoju djece kao roditelj, učitelj ili odgajatelj.
 

Cilj ovog programa je potaknuti djecu da razmišljaju kreativnije, uče s razumijevanjem kroz igru te da kroz specifične vježbe razvijaju koordinaciju pokreta i motoriku koji su nužni za pravilan mentalni razvoj. 
 

Uz sve to, sigurni smo da ćete se, primjenjujući ovaj program, i odlično zabaviti.

Daniel J. Siegel: OLUJA U MOZGU – Snaga i svrha tinejdžerskog mozga

Nakon što ste nam potvrdili da je Razvoj dječjeg mozga jedan od najboljih priručnika o tome kako potaknuti i njegovati zdrav emocionalni i intelektualni razvoj djeteta, odlučili smo vam predstaviti još jednu knjigu Daniela J. Siegela. 
 

Ovaj puta donosimo vam vodič kroz adolescentski mozak u nastajanju, pogled iznutra prema van u dobi od 12 do 24 godine. To je period u životu kada se u mozgu događaju vrlo važne i zahtjevne promjene.
Osim što razbija uobičajene mitove o adolescenciji – primjerice onaj da je to faza “nezrelosti“ često ispunjena “ludim“ ponašanjem – ova knjiga pokazuje adolescentima kako poboljšati živote, i kako međuljudske odnose učiniti smislenijima.  

Nakon ova tri sjajna priručnika, na red je došla i jedna terapeutska slikovnica i to ona koja se u Ireninoj glavi jako dugo pripremala i napokon ugledala svjetlo dana. 

Irena Orlović: DJEVOJČICA I SREĆA

Sjećate li se priča koje završavaju srećom koja dolazi s kraljevstvom i s princem na bijelom konju? 
Ovo je jedna potpuno drukčija priča koja otkriva veliku životnu istinu, a to je da se prava i istinska sreća krije u nama samima.
U ovoj terapeutskoj slikovnici uživat će djeca koja će otkriti svoje unutarnje kraljevstvo, ali i odrasli jer će, čitajući je djeci, ponovno probuditi dijete u sebi.
 

Za predivne ilustracije zaslužna je nagrađivana ilustratorica Sanja Rešček Ramljak.

Veselit će nas čuti vaše dojmove o našim novim izdanjima na našoj Facebook stranici Knjige koje vole djecu. 

Da bismo mogli opstati i živjeti u ovom čudnom i nepredvidivim svijetu, uvijek je potrebno za sebe imati neku tehniku kako dovesti sebe u dobro stanje. Pokazalo se da stimulacijom osjetila umirujemo mozak i dovodimo ga u njegove snažne visoke funkcije. Stoga sam odlučila napisati nekoliko tehnika koje se temelje na stimulaciji osjetila, a koje bi vam mogle pomoći dovesti sebe u dobro stanje.

OSJETILA
Usredotočite se na svoja osjetila, jer njima doživljavate svijet oko sebe. Stimulacijom osjetila dovodite svoj mozak u dobro stanje. 
Imenujte:
5 stvari koje možete vidjeti
4 zvuka koja možete čuti
3 stvari koje možete dodirnuti (dodirnite ih) 
2 mirisa koja možete osjetiti
1 stvar koju možete okusiti

TIJELO 
Razmišljate o svojim stopalima kako čvrsto stoje na tlu. Primijetite kakav je to osjećaj dok stopala stoje čvrsto na tlu. Potom krenite osvještavati tijelo, dio po dio. Noge, trup, kralježnicu, ruke, sve do glave. Usmjerite svoju pozornost na disanje i razmišljajte o svakom udahu, o kisiku koji sad putuje kroz vaše tijelo. Dok duboko udišete, zamišljajte kako kisik koji udišete polako ulazi u pluća pa putuje sve do stopala. Potom razmišljajte kako se vraća natrag dok izdišete.

DODIR
Dodirujte prstima različite predmete i razmišljajte o teksturi predmeta. Primijetite kakav je osjećaj dok dodirujete taj predmet. 
Milujte svoje lice i primijetite kakav je osjećaj dok dodirujete obraze. Primijetite kako su mekani. Jesu li topli ili hladni? Istovremeno ostajte usredotočeni na disanje. 
Milujte svoja ramena. Potapšajte sebe po ramenima. Čvrsto se zagrlite i primijetite osjećaj. Dišite duboko. 

PISANJE
Pišite sve što vam pada na pamet. Nemojte misliti o tome je li to nešto pametno ili da treba imati smisla. Samo pišite sve što osjećate u tom trenutku. Sve misli koje dolaze izbacite iz glave na papir. Pretvorite ih u riječi.
Pišite usredotočeni na osjetila: što vidite, što čujete, kakav je osjećaj dok držite olovku u ruci. Dodirujte stol i što je već oko vas te pišite o teksturi i osjećaju dok sve to vidite i čujete. Gdje je u tijelu taj osjećaj? Kako se ponaša?
Recimo ovako: Čujem kako vani laje pas. Zuji mi u ušima. U sobi djeca pričaju. Vidim policu s knjigama. 

SKRETANJE POZORNOSTI
 od opterećujućih misli
– Imenujte sve predmete koje vidite. 
– Brojite unatrag od 100 po tri (npr. 100, 97, 94…).
– Recitirajte ili pjevajte pjesmu. Ako ste vjernik, molite neku molitvu koja vam daje dobar osjećaj. 
– Odaberite kategoriju i navedite što više toga. Igrajte sami sa sobom igru gradova i sela. Odaberite neko slovo i tražite što više gradova, rijeka, planina… na to slovo. 

PRIČANJE
Pričajte o onome što osjećate. 
– Pričajte o onome što se dogodilo i o onome što sad osjećate. Pričajte kako je to bilo kad se dogodio potres. Kako ste se tresli. Pokažite svojim tijelom ponovno kako to izgleda kad se cijelo tijelo trese. Pričajte kakav je bio vaš glas. Što ste govorili ili kako ste se zaledili, niste mogli ništa izgovoriti. Pričajte kako ste se kretali. Na što ste mislili. Jeste li nekada već doživjeli nešto slično?
– Pričajte kako je sada. Što osjećate?

GRLJENJE
Grlite svoje bližnje i dopustite sebi da osjetite ljubav prema njima cijelim svojim tijelom i osjećajem. Osjetite njihov miris i toplinu.

DISANJE
Usredotočite se na disanje iz dijafragme (treba se pomicati samo vaš želudac, ali ne i prsa). Dišite 5 sekundi, držite dah 4 sekunde, izdahnite 7 sekundi, držite dah 4 sekunde. Ponovite.

DOPUSTITE SEBI NE BITI DOBRO
Imate pravo ne osjećati se dobro i proživjeti sve emocije koje se pojavljuju. Plačite ako vam se plače. Doživite sve emocije jer dopuštajući nezgodnim emocijama da vas prožmu, gradite put kojim će one i otići. 

Svi vi koji ste trenutačno izravno pogođeni potresom nemojte zaboraviti jesti redovito. Koristite svaku priliku da pokušate spavati. Imajte na umu da niste sami. Cijela Hrvatska, ali i svijet je u ovom trenutku uz vas, i spremni su pomoći.

Svi smo u ovome zajedno!

Iskrenost je ključna osobina potrebna za zdrav odnos i vezu,  za jedinstvo i uspješno rješavanje problema, a osim toga pomaže ljudima izgraditi povjerenje jednih u druge. Neiskrenost, s druge strane, vodi mnogim međuljudskim, akademskim, legalnim te osobnim problemima, a to nitko ne želi za svoju djecu.

Mala djeca nisu u stanju razlikovati  istinu od laži niti maštu od stvarnosti jer je za njih sve stvarno. Imaju vrlo živopisnu i bujnu maštu, često izmišljaju priče u koje vjeruju ili preuveličavaju stvarne događaje. Djeca to ne rade iz loše namjere. Oni neće  znati da lažu dok im roditelji to ne kažu. Sitne laži javljaju se oko treće godine, a do četvrte djeca uopće nisu ni svjesna da govore neistinu. Prema tome, ne treba se zabrinjavati zbog dječjeg laganja, nego ga prihvatiti kao dio njihovog odrastanja. To, dakako, ne znači da neistinu treba ignorirati, čak i ako je simpatična i smiješna, već je važno reagirati odmah i na pravi način.

Iako su dječje laži najčešće bezazlene i beznačajne, ako roditelji ne reagiraju na njih, to djetetu može prijeći u naviku. Osim toga može i samo početi vjerovati da je izgovorena laž zapravo istina.

Budući da djeca u početku uopće nisu niti svjesna da govore neistinu, treba razumjeti da oni na taj način govore što bi željeli da se dogodilo ili suprotno, što ne bi željeli da se dogodilo. U tim situacijama roditelji imaju glavnu ulogu da im objasne razliku između onoga što su djeca zamislila i stvarnog događaja. Na primjer, kada dijete priča da se dogodilo nešto što je zapravo nemoguće, tada roditelj može unijeti stvarnosti u priču na način da kaže: “Ti bi želio da se to dogodilo…“ ili „ti bi želio da to možeš“ i slično. U takvim situacijama vrlo je važno uočiti i ukazati djetetu da to što priča nije zapravo tako te da je važno da kaže istinu.

Kao i većinu drugih socijalnih vještina, djeca od roditelja uče i lagati, čega roditelji nisu niti svjesni. Često se dogodi da roditelji kažu neistinu u prisutnosti djeteta koje na taj način usvaja to ponašanje kao prihvatljivo i poželjno. Koliko puta ste čuli ili i sami tražili od djeteta da se javi na telefon i kaže da mama (ili tata) nije kod kuće. Dijete tada zaključuje da je u redu lagati, roditelji tada postaju loši uzori, a laganje postupno prelazi u naviku. Prema tome, vrlo je važno da roditelji obrate pažnju i vode računa o svojim postupcima, posebno pred djecom jer su oni poput spužvi koje, htjeli – ne htjeli, upijaju sve.
U predškolskoj dobi djeca sve više razvijaju sposobnost razlikovanja istine od laži te počinju pokušaji manipulacije okolinom pomoću neistina.

Razlozi zbog kojih djeca lažu su brojni, od izazivanja pažnje, postizanja cilja, izbjegavanja kazne sve do toga da žele impresionirati druge ili se žele pokazati jačima i boljima. Ona djeca koja lažu da bi se pokazala u boljem svjetlu, zapravo nemaju dovoljno samopouzdanja, a roditelji su ti koji  mogu potaknuti  taj razvoj na način da stvore pozitivnu sliku djetetu o samom sebi. Kada dijete stekne samopouzdanje i laži će nestati jer neće imati potrebu preuveličavati i lagati kako bi se pokazali boljima.
Djeca koja su usvojila osjećaj za dobro i loše, lakše će se suočavati s teškim situacijama, čak i ako im nedostaje samopouzdanja.

Zlostavljana ili zanemarena djeca najčešće lažu. Razlog tome je strah od kazne ili zato da bi uljepšala svijet u kojem žive. Na taj način se lakše nose sa stvarnošću u kojoj žive. Osim toga, neka djeca lažu i da ne bi razočarala roditelje, odnosno zato da bi udovoljila njihovim očekivanjima.

Kako bi se kao roditelji lakše uhvatili u koštac s dječjim lažima, potrebno je razumjeti zašto dijete laže jer se jedino tada može otkloniti nepoželjno ponašanje. Ovisno o stupnju razvoja i starosti djeteta, razlozi za laganje su različiti. Djeca predškolske dobi najčešće lažu jer imaju izrazito razvijenu maštu, dok školska djeca koriste laži kako bi udovoljila autoritetima, a stariji lažu jer misle da je to jedan od načina rješavanja problema.
U svakom slučaju važno je ne optuživati niti prijetiti djetetu jer to može izazvati upravo suprotan efekt. Time bi se potkrijepilo djetetovo laganje na način da iz straha od ponovnih optužbi ponovo pribjegne laganju. Iako dječje laži, posebno kada je riječ o vrlo maloj djeci, znaju biti simpatične, ne treba im se smijati ili ih prepričavati. Takvim pristupom dijete uočava da je privuklo pažnju i da se to roditeljima svidjelo te će nastojati takvo ponašanje ponoviti, a to nikako nije cilj.

Kako bi se izbjegle neželjene posljedice ili ponavljanje neželjenog ponašanja, potrebno je odrediti jasna pravila i postaviti konkretne posljedice ukoliko pravilo bude prekršeno. Iako se ovakav način može činiti oštrim, djeci su potrebna pravila i dosljednost kako bi se i sami znali postaviti te kako bi znali što mogu očekivati u određenim situacijama. Djeci je potrebna predvidivost kako bi se osjećali sigurnima, a pravila i njihovo pridržavanje upravo to osigurava.

Uvijek treba pohvaliti iskrenost, a kazna za priznatu pogrešku nikako ne treba biti velika kao u slučaju da je dijete slagalo.
Budući da se dječji razvoj i roditeljska briga ne mogu sažeti samo u jedan članak, sljedeći put čitajte o tome kako prepoznati i spriječiti laganje.

Izvor: Dunja Jurčić /www.istrazime.com

Igra rastresitim materijalima za razvoj djeteta izuzetno je vrijedna, a u suštini jednostavna za izradu.

Igrom s rastresitim materijalima dijete istražuje svojstva materijala, protočnost, težinu, brzinu, količinu… uz uvijek prisutan element zadovoljstva i opuštanja, a poticajno djeluje na razvoj koncentracije i pažnje. U igri rastresitim materijalom djeca razvijaju finu motoriku prstiju i šake, okulomotoriku i koordinaciju. Manipuliranjem materijala i njegovim isprobavanjem potiče se razvoj kognitivnih sposobnosti te djeca otkrivaju vlastite mogućnosti i sposobnosti.

U rastresite materijale ubrajamo pijesak, rižu, brašno, kamenčiće, palentu, sirovu tjesteninu, kukuruz… niz je beskonačan, a ovisi samo o našoj mašti i o trenutnoj dostupnosti određenih materijala.

Veliku većinu već imamo kod kuće.
Donosimo vam nekoliko ideja.

Šarena riža

Postupak izrade šarene riže vrlo jednostavan, ne zahtijeva puno prostora niti izdataka.

Za obojanu rižu potrebno vam je sljedeće:

• 1 pakiranje najjeftinije riže (računat ćemo po 1 šalicu riže za svaku boju koju želite imati)
• bijeli ocat (1/2 male žličice za svaku šalicu riže)
• prehrambene boje
• plastična posuda s poklopcem
• nešto na čemu ćete osušiti rižu (bilo kakav pladanj za posluživanje ili lim za pečenje obložen papirom za pečenje)

Kako obojiti rižu:

• stavite 1 šalicu suhe riže u posudu s poklopcem
• ubacite 1/2 male žličice octa i malo boje te dobro zatvorite
• snažno tresite (možete uključiti i djecu)

Kada ste zadovoljni bojom, istresite rižu na papir za pečenje, obrišite posudu papirnatim ručnikom i ponovite postupak za sve boje koje želite imati. Posložite rižu jednu do druge i ostavite otprilike 24h da se dobro osuši. Nakon toga riža je spremna za upotrebu!

Predlažemo da djetetu u rižu ubacite lopatice, žličice, posudice različitih veličina…

Igra će trajati satima.

Ovisno o interesu djeteta, možete dodati i razne druge stvarčice poput malih figurica koje će dijete zakopavati u riži te ih tražiti, razne životinjice i sl. S obzirom na to da nam se bliži Uskrs, možete prikupiti nekoliko malih oblih kamenčića (sličnih obliku jajeta), obojati ih kao da su uskršnja jaja te sakriti u rižu. Neka ih dijete traži.

Rok upotrebe riže je neograničen, samo držite u suhoj posudi s poklopcem.
 

Kamioni u brašnu

Aktivnost je vrlo jednostavna i brza za pripremu.

Potrebno vam je:

• jedna plastična kutija (može poslužiti i protvan/pleh za pečenje)
• brašno
• igračke po želji

U plastičnu kutiju sipajte brašna dovoljno da pokrije dno za oko 1-2 cm. U brašno stavite djetetu igračke po želji; to mogu biti autići, kamiončići, razne životinje ili druge manje igračke po želji djeteta. Uživajte u dugotrajnoj zabavi!
 

Kukuruz (zrnje)

Za zabavnu igru je potrebno:

• plastična kutija
• kukuruz za kokice
• igračke po želji

Po sličnom principu kao i s rižom i brašnom, djetetu možete u kutiju staviti kukuruz. Dodajte igračke po želji. Djeci su uz kukuruz vrlo zanimljive igračke koje simboliziraju život na farmi pa možete dodati razne životinjice, kamione, traktore, a ako imate volje, možete zajedno s djetetom od kartona (role od toalet papira, manje kutije) izraditi npr. silose, farmersku staju i sl. Nakon izrade karton dijete može pobojati.
 

Pijesak i šljunak

Igru pijeskom možete obogatiti kao i u prethodnim primjerima.
 

Palenta

Za igru palentom potrebno vam je:

• plastična kutija/lim
• palenta
• igračke/materijali po želji
• opcionalno: predlošci za crtanje/pisanje

U kutiju stavite palente oko 2-3 cm. Stavite razne posudice i žličice za punjenje, pretakanje, „kopanje“.. Možete dodati i različite tuljke od kartona, lijevke i sl.

Izuzetno dobra aktivnost za razvoj motorike je i pisanje u palenti. Možete djetetu na prazan papir iscrtati različite linije (ravna, valovita, spiralna, isprekidana – neka svaka linija bude na zasebnom papiru) te mu ponuditi pokraj palente. Dijete neka izabere „zadatak“ te proba isto precrtati u palenti. Na predložak potom možete napisati slova, brojke, oblike… Osim navedenog, djeci je izuzetno zanimljivo i crtanje po slobodnom izboru u palenti.

Preneseno sa stranica DV Viškovo