OVDJE SE PRIJAVITE ZA EDUKACIJU

Zbog velikog interesa, u organizaciji izdavačke kuće Harfa, dr. Ranko Rajović, jedan od najvećih autoriteta na ovim prostorima kad govorimo o odgoju i obrazovanju, održat će praktičnu edukaciju pod nazivom "Kako igrom uspješno razvijati djetetov IQ" temeljenu na NTC sustavu učenja, inovativnom programu čiji je autor. Edukacija je namijenjena roditeljima, odgojiteljima, učiteljima i drugim stručnjacima koji se bave odgojem i obrazovanjem djece.
 

Dr. Ranko Rajović, inače doktor interne medicine, dugogodišnji je predsjednik Odbora za darovite međunarodne udruge Mensa i UNICEF-ov suradnik na projektu ranog poticanja intelektualnog razvoja djece te osnivač Mense Srbije i Odsjeka za darovite Nikola Tesla Centra. 

Edukacija će se održati u Ivanić-Gradu, 7. studenoga 2016. u 18.00 sati u restoranu Ivanićanka, Trg Vladimira Nazora 2
 

Trajanje je praktične edukacije četiri školska sata, a redovna cijena je cijena je 300 kn. Ako uplatu izvršite u roku 48 sati od trenutka prijave, cijena praktične edukacije za Vas je 260,00 kn + POKLON NTC – Radna bilježnica. 

Da biste sudjelovali na edukaciji, obavezna je prijava. Prijavnicu ispunite ovdje

Potvrdu o sudjelovanju dobit ćete prilikom dolaska na edukaciju.

Program edukacije:

 NTC-sustav učenja – igre koje oštećuju razvoj djeteta, a da toga nismo svjesni.

Uvod – funkcionalno znanje.

Razvoj mozga.

Koje aktivnosti oštećuju razvoj djeteta?

Je li rana stimulacija mučenje djeteta ili je potrebna?

Igre koje stimuliraju ukupni razvoj djeteta (NTC-tablica).

Reproduktivno učenje za mozak ne postoji

Zašto je reproduktivno učenje prošlost.

Kako mozak radi, reproduktivno ili asocijativno?

Zašto zaboravljamo lekcije koje smo dobro naučili?

Misaone klasifikacije, serijacije, asocijacije (NTC-tablica, II. dio)

Igra – skrivanje riječi u rečenici (I. razina)

Zašto mozak nauči lakše nešto sto nam ne treba, a ne ono što nam je ponekad važno?

Radionice, reproduktivno i asocijativno učenje

Nelogične priče, (I. razina)

NTC-sustavom podiže se intelektualni potencijal djece te se razvija brzina razmišljanja i zaključivanja – tzv. funkcionalno znanje.

Činjenica je da inteligencija ne ovisi samo o broju neurona, odnosno da nije uvjetovana samo genetskim potencijalom nego i vezama među neuronima, tzv. sinapsama. Razdoblje do sedme godine života najdragocjenije je za formiranje novih neuronskih veza (sinapsi). NTC – sustav učenja bavi se pitanjem kako stimulirati razvoj sinapsi, a time i ogromne dječje potencijale prije polaska u školu i u školi, a na njega će Dr. Ranko Rajović odgovoriti tijekom predavanja.

NTC-sustav učenja usmjeren je prema razvoju kognitivnih sposobnosti djece, a  temelji se na istraživanjima koja upozoravaju na to da mozak uspostavlja 75 % svih neuronskih veza (sinapsi) do sedme godine života, a od toga 50 % sinapsi nastane već do pete godine. Taj se argument čini dovoljno uvjerljivim da posvetimo veliku pozornost predškolskoj dobi, učinkovitosti učenja i korištenju dječjeg pamćenja. Ako tijekom formalnog osnovnoškolskog i srednjoškolskog obrazovanja radimo sa samo 25 % preostalih mogućnosti korištenja potencijala mozgovnog kapaciteta, tada je važno znati kako se razvija dijete do sedme godine života.

NTC-sustav učenja dr. Ranka Rajovića primjenjuje se na različite načine u 15 europskih zemalja. Sustav podrazumijeva učenje utemeljeno na teorijskim osnovama neurologije, neuropsihologije i drugih znanosti, posebno pedagoških – obiteljske pedagogije, didaktike i metodike za predškolski i osnovnoškolski uzrast. Taj sustav učenja predstavlja operacionalizaciju teorijskih spoznaja navedenih znanstvenih disciplina, što je dobar pokazatelj kako povezivati teoriju s obrazovnom praksom. Pritom je riječ o novom pristupu učenju u kojem dominira misaona aktivnost djeteta i njegov uspješan razvoj. Sustav je vrlo dobro i detaljno razrađen, primjenjiv u obitelji, predškolskim ustanovama i u razrednoj nastavi osnovne škole. Program nudi načine prepoznavanja darovite djece, njihove karakteristike i putove prema povećanju IQ-a, razvoja sposobnosti i stvaralačkog mišljenja. Naglašava se važnost obitelji i šire društvene zajednice (vrtići, škole, centri za darovite) u razvoju darovite djece. NTC-sustav učenja ozbiljno će poljuljati opravdanost tradicionalnog rada s djecom.

Za sva pitanja i nedoumice stojimo vam na raspolaganju na 098/30 55 34, kontakt osoba Irena Orlović

Pročitajte intervju s Geraldom HÜTHEROM, uglednim njemačkim neurobiologom i autorom popularnih znanstvenih knjiga koji je objavljen u Tiroler Tageszeitungu – najprodavanijim lokalnim dnevnim novinama u austrijskoj pokrajini Tirol.

Došli ste u Tirol na poziv udruženja katoličkih učitelja. Jesu li učitelji i dalje usamljeni borci?

Dosad su se učitelji zaista osjećali kao usamljeni borci. Zato smo osnovali inicijativu Škola u buđenju, gdje bi se učitelji trebali međusobno jačati. Potreban nam je drukčiji međusobni odnos u školama.

Gdje god postoji savez među učiteljima, školskim vodstvom i roditeljima, tu nastaje škola koja nadmašuje samu sebe. U školama s takvim savezom može se upotrijebiti puni opseg djelovanja, unutar zakona, i on je očigledno veći nego što većina nastavnika vjeruje.
 

Digitalizacija je velika tema. Koji je u njoj zadatak učitelja i roditelja?

Moramo se uvijek iznova podsjećati da su digitalni mediji alati poput metra, čekića i dlijeta. Sve dok se ti alati upotrebljavaju za obavljanje zadatka, smatramo da ih je bolje imati nego nemati. Stoga je apsurdno odvraćati ili zabranjivati djeci kako i koliko dugo koristiti alat. To je jedna strana medalje.
 

A druga?

Digitalni mediji prvi su alat koji se također može koristiti za reguliranje emocija. Može premostiti dosadu, smanjiti frustracije, razbiti bijes, utišati emotivne potrebe. Kad se upotrebljavaju u te svrhe, a  to je u 90 posto slučajeva, tad postaju vrlo opasni. Sprječavaju mogućnost samostalnog učenja reguliranja emocija u stvarnom životu. I to je jedan od najtežih zadataka koje moramo savladati u svom postojanju. Ako u tu svrhu koristimo digitalne medije, možemo postati ovisni o njima. Završna bi misao bila da ne trebamo braniti upotrebu digitalnih medija, već da treba pomoći djeci i mladima da prepoznaju digitalne medije kao alat i na taj ih način i koriste.

U svojoj novoj knjizi bavite se vrijednostima. U školama, međutim, čini se dominiraju pritisak radi uspjeha i kaos.

Ono što se trenutačno događa u školama vrlo je upitno. Ipak trebali bismo pokušati definirati optimalnu situaciju. U školi se prije svega moramo pobrinuti da nijedno dijete ne izgubi urođenu radost učenja. To bi bio najvažniji zadatak. Kao drugo, djeca bi trebala moći izgraditi predodžbu i ideju o vlastitoj vrijednosti. Treće, trebali bismo izgraditi povezanost djece s onime što bi oni u budućnosti trebali štititi.

Tako ih trebamo povezati s prirodom, umjetnošću, glazbom itd. Nijedna osoba zadužena za nastavne planove i programe danas ne zna što će djeci trebati za 20 godina. Više nije pitanje stjecanja znanja, već je li netko spreman stalno iznova stjecati nova znanja.
 

Kako se osjećaj vrijednosti uklapa u istraživanje mozga?

Da bi djeca mogla utisnuti svijest o vlastitoj vrijednosti u mozak, potrebna su im iskustva s drugim ljudima koji će im jasno dati do znanja da su vrijedni. Svatko tko ima ideju o vlastitoj vrijednosti ne postaje objekt i ne može biti povodljiv. Ideja o vlastitoj vrijednosti potrebna nam je kao svojevrstan kompas u životu.
 

Djecu uspoređujete s biljkama penjačicama. Što mislite, dokad će roditelji surađivati sa sustavom?

U Njemačkoj postoji generacija roditelja koja više ne želi djecu prisilno slati u školu. Ako školski sustav smatramo ustanovom u koju djeca moraju ići i tamo nešto naučiti, onda ja kao istraživač mozga mogu samo reći da to ne funkcionira. Ili ćete naučiti dobrovoljno ili će to biti dresura. A onda se moram pitati, a za koga sve to činimo?
 

Za koga?

Za gospodarstvo koje će možda uništiti naš planet.

Preneseno sa Školskog portala

Sam sistem vrednovanja je potpuno umjetan. Nastavnici se ne rangiraju prema svojoj sposobnosti da pomognu djeci da ostvare svoje potencijale i istraže svoje kreativne interese. Te stvari ne podliježu testovima.

“Pogledajte što se događa obrazovanju. U posljednje vrijeme, naglasak je na ocjenjivanju i djece i nastavnika, pa se učenje svodi na pripreme za testove. A testiranja utječu kako na sudbinu učenika, tako i nastavnika.

To garantirano uništava svaki smisleni obrazovni proces. Nastavnik ne može biti kreativan, maštovit niti da uzima u obzir različite potrebe učenika. Učenici, s druge strane, ne mogu slijediti svoje interese, jer moraju učiti za sutrašnji kontrolni zadatak. A od rezultata testova ovisi i budućnost učenika i nastavnika.

Birokrati koje sjede po kancelarijama nisu loši ljudi, već rade unutar sistema čije ideologija i doktrine su izuzetno štetne.

Za početak, ne morate svo vrijeme ocjenjivati ljude… Oni ne moraju stalno bivati rangirani prema nekim umjetnim standardima. Sam sistem vrednovanja je potpuno umjetan. Nastavnici se ne rangiraju prema svojoj sposobnosti da pomognu djeci da ostvare svoje potencijale i istraže svoje kreativne interese. Te stvari ne podliježu testovima.

Vi rangirate, ali to je uglavnom besmisleno i samo po sebi štetno. Pretvara nas u osobe koje svoje živote posvećuju boljem rangiranju, umjesto da činimo stvari koje su vrijedne i važne.

U osnovnoj školi to je veoma razorno, što sam uvidio kada su moja djeca bila osnovci. Već kada stignu do trećeg razreda, stvara se podjela na glupe i pametne. Ako si svrstan među glupe, onda te škola tretira na potpuno drugačiji način nego kad si među pametnima.

Zamislite što to čini djeci. Ona to veoma ozbiljno shvaćaju, što je pogubno za njih, a pritom nema nikakve veze s obrazovanjem.

Obrazovanje – to je razvijanje vlastitih potencijala i vlastite kreativnosti. Možda nećete biti sjajni u školi, ali ćete biti odličan umjetnik. Što je loše u tome? To je samo drugačiji način da živite ispunjenim životom, da oplemenite i sebe i one oko vas.

Sama ideja rangiranja je štetna. Ona je dio sistema koji treba da stvori tzv. “ekonomskog čovjeka”. To je netko tko racionalno kalkulira kako da poboljša vlastiti status i svoje bogatstvo, ne obraćajući pažnju ni na šta drugo. Tko teži da gomila materijalna dobra, jer je to ono što se može izmjeriti. Ako ste dobri u tome, onda ste racionalna osoba koja donosi odluke na osnovu činjenica. Povećavate svoj “ljudski kapital” koji možete prodati na tržištu.

O kakvom to čovjeku govorimo? Je li to ljudsko biće koje želimo stvoriti? Svi ti mehanizmi – testiranje, procjenjivanje, mjerenje, vrednovanje – prisiljavaju ljude da razviju takve osobine… A takve ideje imaju svoje poslijedice…”

(Transkript dijela intervjua sa Noamom Chomskim, danog magazinu “Progresiv”)

Prevela: Jovana Papan

Izvor: alterntaivneinformacije.com

Često precjenjujemo ono što govorimo djeci. Ona nas, naime, više gledaju nego što nas slušaju: nekako bolje čuju ono što im NISMO rekli, nego ono što smo im stoput ponovili.

U odgoju djece nije stvar u tome što smo im kazali, nego što smo im pokazali svojim ponašanjem. Nažalost, puno je lakše reći i stoput ponoviti, nego se dosljedno ponašati tako kako želimo da se naše dijete jednoga dana ponaša.

Nekoliko je ponašanja o kojima je zgodno porazgovarati s roditeljima i navesti ih da se zamisle:

1. Ne prijetite svom djetetu školom i učiteljem, ne prikazujte ih kao neprijatelje​

Roditelji i učitelji su partneri u istome poslu: odgoju djeteta. Da bi uspješno surađivali ne moraju se slagati, mogu čak imati i posve suprotne stavove o načinu odgoja djece, ali nipošto se ne smiju oko toga prepucavati preko djeteta. 

​

2. Uvucite svoje dijete u rješavanje malih svakodnevnih životnih problema i naučite ga da se raduje zbog svega što je naučilo rješavajući ih​

Potaknite ga da progugla i otkrije kako odštopati začepljen odvod, kako se riješiti puževa u vrtu, otključati auto koji se automatski zaključao, a ključ je ostao u autu… Na taj će način učenje naučiti doživljavati kao životno važnu aktivnost, a ne nešto što se mora raditi samo u školi i samo zbog ocjena.

3. Oslobodite se zablude da visoka inteligencija vašega djeteta automatski znači da mora imati dobre ocjene u školi ​

Ocjena nije pokazatelj nečije pameti ili gluposti, ona je samo pokazatelj njegove vještine učenja i preuzimanja odgovornosti da obavi ono što mora. Vrlo često učenikova inteligencija i njegove ocjene nemaju baš puno veze.

Ima izrazito inteligentne djece koja imaju jako loše ocjene i jedva prosječno inteligentne djece koja su odlikaši. Stvar je samo u tome zna li dijete učiti ili ne zna, je li razvilo radne navike ili nije, je li se u stanju motivirati da napravi ono što treba i ostati usredotočen dok ne obavi posao do kraja…  Učenje vještina, tehnika, poput plivanja i vožnje biciklom. Svatko vremenom može naučiti učiti ako se potrudi i ako mu je do toga stalo.

4. Ne pravite drame oko jedinice​

Jedinica nije ni kazna, ni presuda, nego – poruka. Učitelju je jednica poruka da nije uspio doprijeti do učenika i dovoljno ga motivirati da nauči ono što je trebao naučiti. Roditelju je jedinica poruka da dijete treba mijenjati načine na koje uči. 

Učeniku je jedinica poruka da treba promisliti o svom učenju i otkriti u čemu je njegov problem. U nemotiviranosti? U brzopletosti? U nedostatku nekih vještina? U krivom načinu učenja? Možda bi mu učenje bolje išlo kad bi učio s nekim vršnjakom iz razreda? Kad bi o rješenjima za probleme na koje zapne prodiskutirao s prijateljima preko Skypea? Kad bi naučio praviti bilješke iz kojih će učiti? Kad bi si u učenju pomogao gledajući edukativne videe s YouTubea? Kad bi ono što sam uči poučavao svoga mlađeg brata ili sestru?

Ne postoje na svijetu dva čovjeka koja uče na isti način i nema recepta za učenje koji svima odgovara. Svatko može naučiti učiti, ali kvaka je u tome da sam mora otkriti način koji baš njemu najbolje leži. Pogreške koje pritom učini odlične su lekcije: iz njih uči kako ne treba učiti i što treba promijeniti.

5. Čitanje (lektire) uporno prikazujte djetetu kao nagradu, a ne kao kaznu​

Nikad, baš nikad u ljutnji nemojte reći djetetu da za kaznu mora otići u svoju sobu i čitati. Naprotiv, kad dijete učini nešto dobro, recite mu da zaslužuje nagradu: da može otići u svoju sobu i u miru čitati. Jedna te ista knjiga zvuči sasvim drukčije čitaš li je za kaznu ili za nagradu.

Bit ćete svome djetetu uvjerljiviji ako i sami sebi za nagradu katkad priuštite čitanje dobre knjige i pobrinete se da vaše dijete vidi da u tome uživate. Čitanje nije samo preduvjet svakog učenja, ono je dragocjeni alat kojim brusimo svoje vještine razmišljanja i rješavanja problema.

Odgoj djece zapravo je jednostavan ako se sami uporno trudimo biti onakvi kakvi želimo da naša djeca jednoga dana postanu… i ako smo dovoljno strpljivi da ne dignemo ruke od njih svih onih beskrajno dugih godina dok to ne dočekamo.

Piše: Dinka Juričić

Preuzeto sa skolskiportal.hr

Fotografija: freepik.com

Pročitajte i:

Čemu nas japanske škole mogu naučiti o odgoju kompetentne djece​

Kako potaknuti želju za učenjem

Kad par sazna da će dobiti dijete, preplavi ga ogromna sreća i mnoga očekivanja. No malo njih zaista razmišlja o tome što ih očekuje kad se dijete rodi i planira svoj novi život utroje. Često se dogodi da njihov odnos trpi, da se međusobno udaljuju i sve podređuju djetetu.

Naravno da je dijete na neki način centar roditeljskog svijeta. No da radost zbog dolaska prinove u obitelj ne bi bila zasjenjena nezadovoljstvom i problemima među roditeljima, važno je unaprijed zajednički isplanirati brigu oko djeteta i obitelji te uskladiti vlastite želje i očekivanja s partnerovim, piše portal InsideOut.hr.

Koliko vremena provedemo odlučujući što ćemo obući za neku posebnu prigodu ili što ćemo jesti ovaj tjedan i slično? S druge strane vrlo malo žena i muškaraca razmišlja i planira kako će si organizirati život jednom kad dođe dijete. Uglavnom se to svodi na brigu o trudnoći, trudničke tečajeve, tečajeve o dojenju i slično, koji su svi itekako važni i potrebni.

No rijetka je situacija gdje budući roditelji sjednu i razgovaraju kako će podijeliti brigu oko djeteta, financija, kućanstva. Kako će se organizirati da imaju i svoje zajedničko vrijeme? Dijete je plod roditeljske ljubavi i trebalo bi ih još više povezati i ujediniti, no to nije uvijek slučaj. Kako bismo spriječili nastanak potencijalnog razdora u našem odnosu jednom kad postanemo roditelji, važno je planirati svaki segment budućeg života.
 

Jednakost u odnosu

Često se događa da rođenjem djeteta nestaje taj dugo njegovani balans i ravnopravnost među partnerima. Odjednom je žena ta koja je po cijele dane kod kuće s novorođenčetom, a muškarac je na poslu i provodi toliko malo vremena sa svojim djetetom. Žena je iscrpljena i okupirana brigom oko djeteta, dojenjem, prematanjem i slično, a muškarac umoran od posla i nezadovoljan što nije s obitelji. Zato je važno dogovoriti se kakva nam raspodjela brige oko obitelji i brige oko kućnih financija i zarađivanjaodgovara. Nekim parovima odgovara da je žena kod kuće s djetetom, a da muškarac radi, a neki mogu odlučiti da se izmjenjuju na porodiljnom dopustu ili oboje rade poslove na pola radnog vremena ili žena ne želi prekinuti svoju uspješnu karijeru. Naravno, težinu u odluci ima i situacija u kojoj se nalazimo i kakve su nam mogućnosti fleksibilizacije radnog vremena. No da bi se sačuvala ravnoteža među partnerima i da bi svaki mogao zadovoljiti svoje potrebe, nužno je unaprijed planirati i organizirati se oko navedenih pitanja.
 

Njegovanje partnerskog odnosa

U početku je dijete još jako maleno i teško je da ćemo moći imati vremena da budemo sami s partnerom. No važno je iskoristiti i najmanje moguće trenutke. Tako možemo zajedno uživati u trenucima mira i opustiti se te gledati kako naš mali anđeo spava. Muškarac može biti uz ženu dok doji i biti dio tog nježnog odnosa majke i djeteta. Također, uspavljivanje djeteta može biti muškarčev posao gdje žena ima malo vremena za sebe, a ujedno može uživati u brizi svog partnera za dijete. Možemo zajednički izlaziti i njegovati svoje male rituale koje smo imali prije rođenja djeteta dok ono ne bude dovoljno veliko da si možemo priuštiti i samostalno vrijeme bez djeteta.

Partneri često zaborave da time što su postali roditelji nisu zamijenili svoju životnu ulogu, već su dobili novu. Tako se počnu međusobno zvati ocem i majkom što oni nisu jedno drugome, to su svome djetetu. Važno je ne prepustiti se u potpunosti roditeljskoj ulozi, već njegovati i partnerstvo kao i do sada. Izazove koje nosi roditeljstvo teško ćemo preživjeti i ostati zadovoljni svojim odnosom, ako se o njemu ne nastavimo brinuti predano i s nježnošću.
 

Ah, ta očekivanja!

Mnogi budući roditelji prije rođenja djeteta pročitaju mnogo knjiga, razgovaraju s drugim roditeljima, svojim roditeljima sve kako bi se pripremili na ono što ih očekuje. No istina je da nas ništa ne može u potpunosti pripremiti na ljepotu i izazove roditeljstva. Također, teško je uopće predočiti si kako je to kad odjednom imate na brizi tako malo i krhko stvorenje koje ima svoje potrebe, a kasnije i želje i prohtjeve.

Često se dogodi da kad dijete jednom dođe kući, roditelji budu jako iznenađeni i preplavljeni svom plejadom emocija i doživljavaju sve samo ne ono što su očekivali. Kad se planira budući život nakon dolaska djeteta, važno je uklopiti vrijeme za brigu o djetetu, partnerske odnose, ali i vrijeme za sebe. Sve to skupa je samo po sebi teško uklopiti, a postaje još teže kad u hodu shvatimo da mi imamo jedna očekivanja, naš partner druga, a realnost je nešto sasvim treće. Zato je važno da partneri međusobno razgovaraju o svojim očekivanjima te pokušaju provjeriti koliko su njihova očekivanja realna. Znanje o tome kakvo ponašanje očekivati od novorođenčeta od velike je koristi i jednom kad se nađemo u takvim zahtjevnim situacijama, smanjuju nam zabrinutost i razinu stresa.

Roditeljstvo je zahtjevno, ali ujedno i jedinstveno i ispunjavajuće iskustvo. Kako bi nam to iskustvo bilo lakše, uvelike nam pomaže da ga proživljavamo u skladu i zajedništvu s našim partnerom od samog rođenja djeteta pa nadalje, jer ćemo se tada i mi osjećati kao kompetentniji roditelji i partneri.

Preneseno s t-portala

Finski edukacijski sustav smatra se jednim od najboljih na svijetu. Na međunarodnim ljestvicama Finska je uvijek među prvih deset. Međutim, finski edukacijski stručnjaci nisu spremni stati na tome…

…nego su odlučili provesti revoluciju svojeg školskog sustava.

Finske vlasti, naime, žele izbaciti školske predmete iz kurikuluma. To znači da više neće biti satova fizike, matematike, književnosti, povijesti ili zemljopisa.

Šefica Odjela za obrazovanje u Helsinkiju Marjo KYLLONEN objasnila je promjene:

„Postoje škole koje poučavaju na tradicionalan način, koji je bio svrhovit na početku 1900-tih, ali potrebe više nisu iste, mi trebamo nešto prikladno za 21. stoljeće.“

Umjesto individualnih predmeta, učenici će interdisciplinarno učiti o događajima i fenomenima. Na primjer, Drugi svjetski rat bit će istražen iz perspektive povijesti, zemljopisa i matematike, a slušanjem tečaja „Rad u kafiću“ učenici će učiti o engleskom jeziku, ekonomiji i komunikacijskim vještinama.

Taj sustav bit će uveden za starije učenike, počevši od 16 godina. Ideja je da učenici sami izaberu koji fenomen, događaj ili temu žele proučavati, imajući na umu svoje ambicije za budućnost i svoje sposobnosti. Tako ni jedan učenik neće morati proći cijeli kurikulum iz fizike ili kemije istovremeno se pitajući zašto on to mora znati.

Tradicionalni format komunikacije između učitelja i učenika također će se izmijeniti. Učenici neće više sjediti iza školskih stolova i tjeskobno čekati prozivanje da odgovore na neko pitanje. Umjesto toga, surađivat će u malim grupama i raspravljati o problemima.

FINSKI EDUKACIJSKI SUSTAV POTIČE KOLEKTIVNI RAD, što je razlog zbog kojeg će promjene utjecati i na učitelje.

Školske reforme zahtijevat će dobru suradnju učitelja različitih predmeta. Oko 70 posto učitelja u Helsinkiju već je prošlo pripremni rad u skladu s novim sustavom za prezentiranje informacija i, kao rezultat toga, oni će dobiti i veće plaće.

Očekuje se da će promjene biti završene do 2020. godine.

Harfa je još prije dvije godine objavila knjigu Škole se bude koja govori o ovoj inicijativi koju je u Njemačkoj pokrenuo ugledni neuroznastvenik prof. dr. Gerald Hüther.

PROČITAJTE VIŠE U KNJIZI ŠKOLE SE BUDE

Preuzeto sa skolskiportal.hr

PRIJAVITE SE ZA EDUKACIJU

Zbog velikog interesa, u organizaciji izdavačke kuće Harfa, dr. Ranko Rajović, jedan od najvećih autoriteta na ovim prostorima kad govorimo o odgoju i obrazovanju, održat će praktičnu edukaciju pod nazivom "Kako igrom uspješno razvijati djetetov IQ" temeljenu na NTC-sustavu učenja, inovativnom programu čiji je autor. Edukacija je namijenjena roditeljima, odgojiteljima, učiteljima i drugim stručnjacima koji se bave odgojem i obrazovanjem djece.
 

U zadnjih nekoliko desetljeća neuroznanost je došla do brojnih značajnih saznanja o kojima malo znamo. Neuroznanstvenici su potvrdili da dječji mozak nije neki stroj koji je strukturiran po planu i programu došao na svijet, već je to naslijeđen i nerazvijen ljudski organ koji se ovisno o okolini razvija cijeli život. U ranim godinama formiraju se temeljne strukture, koje će nas doživotno obilježiti.Stimulans u prvim godinama djetetova razvoja na mozak djeluje poput katalizatora.  Što možemo napraviti kad je rana stimulacija u pitanju govorit će vam Irena Orlović, autorica nagrađivane web-aplikacije „Pametnica“, vlasnica i urednica izdavače kuće Harfa putem koje je prethodnih 17 godina proučavala literaturu uglednih svjetskih neuroznanstvenika. Vođena osobnim iskustvom kroz rad na ranoj stimulaciji sa svojim djetetom, neke je naslove objavila i na hrvatskom jeziku pod sloganom „Knjige koje vole djecu“. 

"Dijete od roditelja nasljeđuje samo skicu, a način na koji

će se oblikovati i graditi dječji mozak ovisi o njegovoj interakciji

najprije s roditeljima, a potom i okolinom."

                                                                             Irena Orlović

• Kako izravno utječemo na oblikovanje dječjeg mozga?
• Zašto samo potičemo djecu s teškoćama u razvoju kada znamo koliko važnu ulogu igra rana stimulacija kad je razvoj dječjeg mozga u pitanju?
• Što ubrajamo u ranu stimulaciju?
• Zašto su roditelji najvažnija karika u odgoju i obrazovanju djece?
• Kako pomoći djeci da crpe svoje potencijale i izrastu u najbolju verziju sebe? 
• Zašto je emocionalni razvoj temelj intelektualnog razvoja?
• Kako putem komunikacije možemo oblikovati i integrirati mozak u razvoju? 
• Na što trebamo obratiti pozornost ako želimo da se mozak zdravo razvija u prvim godinama?

​

"Da bi dijete imalo zdrave socio-emocionalne vještine, ljudi u njegovoj 

okolini trebaju iste razvijati." 

                                                                                                                  Tatjana Gjurković

• Koje vještine terapije igrom možemo koristiti u odgoju djeteta?
• Kako se igrati s djecom koristeći vještine terapije igrom?
• Jeste li se ikada zapitali kako razvijamo socio-emocionalno osjetljivo dijete kroz svakodnevne interakcije s njim?
• Kako razvijamo djetetove sposobnosti da bude emocionalno inteligentno biće u situacijama kada treba jesti, kada ujutro treba krenuti u vrtić ili školu, kada nas uveseljava ili pak kada napravi nešto loše, kada nas povrijedi?
• Kako poticati empatiju kod djeteta koja je važna za zdrav emocionalni razvoj?
• Jeste li se ikada zapitali kako je povezana neverbalna komunikacija s empatijom

Tijekom edukacije Tatjana Gjurković, mag.psihologije, certificirana transakcijska analitičarka – psihoterapeutkinja te registrirana terapeutkinja igrom, produbit će vaše znanje o emocionalnoj inteligenciji. Govorit će o važnosti samosvjesnosti vlastitih obrazaca osjećanja, razmišljanja i ponašanja kao i znanje o emocijama  te će osvijestiti kako razgovarati s djetetom i kako poticati razvoj djetetove empatije, što je preduvjet za razvoj njegove socijalne svijesti i odgovornosti prema sebi i drugima. 

Želimo li da dijete razvije vještine i sposobnosti emocionalne i socijalne inteligencije, tada je svakako važno da o tome mislimo svakoga dana. U ovoj edukaciji povezat ćemo svakodnevne situacije s poticanjem razvoja emocionalne inteligencije kod djeteta. Neke se od vještina emocionalne inteligencije, o kojima ćemo govoriti tijekom edukacije,  koriste i u terapiji igrom.

Edukacija je namijenjena za: roditelje, odgojitelje, učitelje, psihologe, pedagoge, socijalne pedagoge, edukacijske rehabilitatore, logopede, psihoterapeute i sve druge koje zanima ovo područje dječjeg razvoja.

''Što ubrajamo u rano poticanje emocionalnog i intelektualnog razvoja?''

19.04. u 17.30 sati u Hotelu Aristos, Cebini ul. 33, Buzin (Zagreb).

Edukacija traje četiri školska sata. Redovna cijena edukacije je 320 kn. Ako uplatu izvršite u roku 48 sati od trenutka prijave, cijena praktične edukacije za Vas je 260 kn. Podaci za uplatu su sljedeći: Harfa d.o.o., Rodrigina 4, Split, HR2823400091110478520 (PBZ), poziv na broj: 1904

Svi sudionici dobit će potvrdu o sudjelovanju.

Igra je, uz ljubav i pažnju, ključan čimbenik djetetova rasta i razvoja. Evo kako svakodnevne situacije mogu postati dio igre i zabave.

Razgovarajte s vašim djetetom

Govorite razgovjetno i gledajte ga dok mu govorite o onome što ga zanima.

Npr. ako je dijete cendravo a vi morate kuhati ručak:
zavežite dijete u maramu, da bude uz vas dok obavljate poslove ili stavite dijete u ležaljku ispred sebe i pričajte mu o onome što radite, sve mu detaljno objašnjavajući. Koristite jednostavne rečenice i polako uvodite opisne riječi. Pričajte pjevušeći. Igrajte se riječima, zabavite i sebe i dijete.

Čitajte djetetu od rođenja

Uzmite dijete u ruke, udobno se smjestite u omiljenu fotelju i izaberite štivo. Pokazujte slike prstom i pri tome ih detaljno opisujte, Knjiga prije spavanja je ugodna rutina i dobar način kako smiriti mališana. Mijenjajte ton glasa i radite pauze tako da dijete može uzivati u onome sto čuje i vidi. Čitanje ne mora biti ograničeno slikovnicama i knjigama. Dok šetate pokazujte djetetu reklame, znakove, natpise… sve što vidite oko sebe – komentirajte.

Slušajte glazbu

Postoje brojni audio materijali s dječjim pjesmicama i brojalicama. Djeca prilično vole i klasičnu glazbu, pogotovo Mozarta. Izaberite pjesmu i pjevajte, plešite, zabavite se sa svojim djetetom.

Ponudite mu krpene igračke, igračke koje sviraju, lutke….

Samo zato što vaša beba ne sjedi to ne znači da se s njom ne možete igrati. Pričajte joj, pridržavajte predmete ispred nje pokazujući ih uz različite zvukove i pustite da dodiruje različite materijale – djecu to oduševljava. Lopte, kockice i ostale igračke su odlične za dodirivanje, bacanje, žvakanje…

Bilo bi dobro da djetetu date na raspolaganje dvije-tri igračke i kad vidite da se dijete zasitilo tih igračaka, sklonite ih i dajte mu one koje ste prije toga spremili.

Pokažite mu neke mogućnosti igračke i pustite ga da dalje istražuje samo.

Zašto nikad nije prerano za učenje kroz igru?

• Zabavno je. Kroz igru se puno nauči, stoga ispunite slobodno vrijeme korisnim igrama.
• Lagano je. Šetnja parkom, igra u pijesku, crtanje i slikanje bojicama na papiru i svakodnevno sretno učenje
• Omogućuje stvaranje povezanosti. Koji je bolji način učvršćivanja međusobne povezanosti od zajedničkog neometanog čitanja omiljene slikovnice?
• Djeca uče brzo. Sigurno ste čuli za izraz «mozak kao spužva» – dijete ima urođene sposobnosti za spontano učenje; na nama je da mu nudimo poticajnu sredinu.
• Učenje donosi razumijevanje i red u stvarima koje se čine kaotičnima.Kroz učenje djetetova slika svijeta postaje jasnija.
• Potaknite u djetetu samouvjerenost:"Ja to mogu sam!" Ispitivanjem, pokušajima i pogreškama dijete uči kako svojim djelovanjem može mijenjati okolinu – bacati stvari, proizvoditi zvukove, skinuti čarapicu…
• Priprema za daljnje učenje. Dobro predznanje i priprema u ranim godinama dobar je temelj za uspješan početak u školi.
• Rano učenje oslobađa od stresa i dijete i roditelje.
• kroz igru učimo ali se i upoznajemo.
• Važne godine. Sve je očitije da su prve tri godine vrlo važne u postavljanju temelja za budući uspjeh u životu.
• Neovisnost se uči kroz igru i svakodnevne aktivnosti.
• Dijete koje se osjeća sigurnim u sebe uspješnije je u mnogim aspektima života.

Preneseno s Roda.hr

EMOCIONALNA inteligencija je mjerilo naše sposobnosti kontroliranja vlastitih emocija, razumijevanja emocija drugih i nošenja s društvenim odnosima na prikladan način.
To je vrsta inteligencije koja čini dobrog pregovarača, suosjećajnog prijatelja i ljubaznog kolegu. Svaka osoba koja ima visoku emocionalnu inteligenciju, veselo i umirujuće djeluje na skupinu ljudi… Novorođenčad i djeca još nisu dosegla stupanj na kojem je emocionalna inteligencija visoko razvijena, ali ponašanje njihovih roditelja prema njima može im pomoći izgraditi osnove za buduće vještine na tom području. 

Učenje od roditelja 

Kako beba raste, o svijetu uči na dva načina. O fizikalnom svijetu uči ispitujući predmete, igrajući se s igračkama i eksperimentirajućim pokretima vlastita tijela. No bez obzira koliki kvocijent inteligencije razvije, to ništa ne govori o njezinim socijalnim vještinama. Njih mora naučiti od svojih roditelja. Tijekom prvih dviju godina života roditelji ili skrbnici glavni su izvor otkrića kako se ljudi međusobno ophode. Ako je beba sretna da bude veoma voljeno dijete, ima veće šanse razviti se u odraslu osobu punu ljubavi. Sve što treba učiniti jest provesti veliku emocionalnu promjenu od „primanja ljubavi“ prema „davanju ljubavi“. 

Loši roditelji, dobri roditelji 

Malena djeca s kojima roditelji loše postupaju i koja dobivaju vrlo malo ljubavi i pažnje, sporo uče socijalne vještine i možda nikad ne uspiju posve razviti sposobnost suosjećanja i brige za tuđu bol. Kao odrasle osobe mogu ostati trajno slabi na tom području. Pojedinci koji odrastaju s niskom emocionalnom inteligencijom obično imaju slabu samokontrolu i često im je potrebna kontrola bijesa. 

Mala djeca koja su dovoljno sretna da odrastaju u sretnom domu punom ljubavi upijaju vrstu odnosa koju primjećuju oko sebe. Roditelji ili bližnji koji su uvijek veseli, brižni i puni smijeha utječu na emocionalno učenje djeteta čak i kad ono nije izravno uključeno. Ono vidi što se događa i pohranjuje iskustva o tome kako se ljudi međusobno odnose. Ako vidi da se odrasli ljubazno ponašaju jedan prema drugome, lakše upija pojam ljubaznosti nego ako tome rijetko prisustvuje. 

Učenje o drugim živim bićima 

Bebi je teško pojmiti razliku između neživog predmeta i živog bića. Ona će vjerojatno praviti malu razliku između meke igračke i živog mačića. Potrebno je naglasiti da se djeca obično ne odnose dobro prema kućnim ljubimcima. Beba može udariti mačića jednostavno zato što ne razumije što čini. Njoj je to samo još jedan test, poput udaranja u bubanj ili izbacivanja igračaka iz kreveta. Tada roditelji mogu, s puno strpljenja, započeti dugotrajan proces treniranja ponašanja u odnosima. Ključan trenutak razumijevanja javlja se kada dijete postane svjesno da mačić osjeća bol od udarca, baš kao i ono samo. Kada shvati da i druga živa bića imaju iste osjećaje, rađa se emocionalna inteligencija. Nije jednostavno prenijeti kada je dijete mlađe od dvije godine, no uz puno brige, to je moguće. Što prije proces započne, dublje se usađuje u mozak. 
 

Postizanje ravnoteže 

Istina je da se sva ljudska bića rađaju s porivima prema natjecanju i suradnji koji su usađeni u našim mozgovima, ali ravnotežu između ta dva impulsa lako je poremetiti. Malo dijete koje vidi previše sukoba, može ih smatrati društvenim obrascem. Mališan koji vidi samo djela puna ljubavi, može odrastati nespreman za okrutnost života odraslih. Ono dijete koje iskusi puno ljubavi i povremenu disciplinu, ima najbolje šanse biti najspremniji i suočiti se sa svijetom kada odraste – s dobro razvijenom emocionalnom inteligencijom. 

Preneseno s Index.hr