Pridružite nam se u studenome na edukaciji dr. Ranka Rajovića u Zagrebu!
Edukacija je namijenjena roditeljima, odgojiteljima, učiteljima i drugim stručnjacima koji se bave odgojem i obrazovanjem djece. Održat će se u dva modula, a prijave su u tijeku.

 

PRVI MODUL 

Kako igrom uspješno razvijati djetetov IQ

u ponedjeljak 11. studenog 2019. godine u 17:30 sati
ZAGREB, Hotel Academia, Ul. Ivana Tkalčića 88
Trajanje: 4 školska sata, s pauzom od 20 minuta i vremenom za pitanja

 

DRUGI MODUL

Igra je učenje – učenje je igra

u utorak 12. studenog 2019. godine u 17:30 sati
 ZAGREB, Hotel Academia, Ul. Ivana Tkalčića 88
Trajanje: 4 školska sata, s pauzom od 20 minuta i vremenom za pitanja

PRIJAVITE SE OVDJE!

 

 

 

 

O PRVOM MODULU:

Naziv: Kako igrom uspješno razvijati djetetov IQ

Prvi modul je namijenjen onima koji nisu do sada bili na edukaciji dr. Rajovića i on je usmjeren na temelj NTC-a. Bez njega ne bi imalo smisla ići na drugi modul jer je drugi modul nadogradnja na znanje koje ste usvojili na ovoj edukaciji.

Program edukacije:

• Uvod u funkcionalno znanje
• Neurofiziologija.
• Razvoj mozga – pogreške roditelja
• Rana stimulacija, značaj, primjeri
• Učenje – reproduktivno učenje za mozak skoro i da ne postoji
• Fiziologija mozga
• Razvoj matematičko logičkog razmišljanja
• Misaone klasifikacije i serijacije
• Asocijacije

 

Kako igrom uspješno razvijati djetetov IQ

ponedjeljak 11. studenog 2019. godine u 17:30 sati do 20.30
ZAGREB, Hotel Academia, Ul. Ivana Tkalčića 88
Trajanje: 4 školska sata, s pauzom od 20 minuta i vremenom za pitanja

Za sudjelovanje na edukaciji obavezna je prijava. OVDJE SE PRIJAVITE.

Potvrdu o sudjelovanju dobit ćete prilikom dolaska na edukaciju.

 

 

Ako ste već ranije sudjelovali na praktičnoj edukaciji "Kako igrom uspješno razvijati djetetov IQ", možete se prijaviti na VIŠU RAZINU edukacije "Igra je učenje – učenje je igra".

 

O DRUGOM MODULU:

 

Igra je učenje – učenje je igra

Pristup učenju može za djecu biti poticajan i zabavan (a tako se najlakše uči), ako se učenje događa kroz igru i ako vodimo računa o razvoju tri područja koja treba poticati:

1. Razvoj sinapsi (vježbama motorike, grafomotorike, akomodacije oka)
2. Asocijativno razmišljanje (apstrahiranje, vizualizaciju, apstraktnu klasifikaciju, serijaciju, asocijacije i analogije … posebno u glazbi)
3. Funkcionalno razmišljanje (divergentno i konvergentno), razvoj darovitosti, NTC šifre, primjena NTC programa u praksi

 

DRUGI MODUL

Igra je učenje – učenje je igra

utorak 12. studenog 2019. godine u 17:30 sati do 20.30.
 ZAGREB, Hotel Academia, Ul. Ivana Tkalčića 88
Trajanje: 4 školska sata, s pauzom od 20 minuta i vremenom za pitanja

Za sudjelovanje na edukaciji obavezna je prijava. OVDJE SE PRIJAVITE.

Potvrdu o sudjelovanju dobit ćete prilikom dolaska na edukaciju.

 

Za sva pitanja i nedoumice stojimo vam na raspolaganju na 098 30 55 34, kontakt osoba Irena Orlović.

 

Cijena edukacije i uvjeti plaćanja

Ako odlučite sudjelovati u oba modula edukacije, što Vam svakako preporučujemo ukoliko niste prethodno sudjelovali na prvom modulu edukacije, cijena za oba dana je 600 Kn.
Redovna cijena praktične edukacije po modulu je 360 kn.

Podaci za uplatu: Harfa d.o.o., Rodrigina 4, Split, HR0723600001102468779 (ZABA)​, poziv na broj: 111119.

 

O dr. Rajoviću

Dr. Ranko Rajović jedan je od autoriteta na ovim prostorima kada govorimo o odgoju i obrazovanju te autor inovativnog programa pod nazivom NTC-sustav učenja. Inače doktor interne medicine, dugogodišnji je predsjednik Odbora za darovite međunarodne udruge Mensa i UNICEF-ov suradnik na projektu ranog poticanja intelektualnog razvoja djece te osnivač Mense Srbije i Odsjeka za darovite Nikola Tesla Centra.

 

 

 

 

Što je NTC-sustav učenja?

NTC-sustav učenja bavi se pitanjem kako stimulirati razvoj sinapsi, a time i ogromne dječje potencijale prije polaska u školu i u školi, a na njega će dr. Ranko Rajović odgovoriti tijekom predavanja.

Ovaj sustav učenja usmjeren je prema razvoju kognitivnih sposobnosti djece. Temelji se na istraživanjima koja upozoravaju na to da mozak uspostavlja 75 % svih neuronskih veza (sinapsi) do sedme godine života, a od toga 50 % sinapsi nastane već do pete godine. Taj se argument čini dovoljno uvjerljivim da posvetimo veliku pozornost predškolskoj dobi, učinkovitosti učenja i korištenju dječjeg pamćenja.

Sustav podrazumijeva učenje utemeljeno na teorijskim osnovama neurologije, neuropsihologije i drugih znanosti, posebno pedagoških – obiteljske pedagogije, didaktike i metodike za predškolski i osnovnoškolski uzrast. Taj sustav učenja predstavlja operacionalizaciju teorijskih spoznaja navedenih znanstvenih disciplina, što je dobar pokazatelj kako povezivati teoriju s obrazovnom praksom.
Pritom je riječ o novom pristupu učenju u kojem dominira misaona aktivnost djeteta i njegov uspješan razvoj. Sustav je vrlo dobro i detaljno razrađen, primjenjiv u obitelji, predškolskim ustanovama i u razrednoj nastavi osnovne škole.

Program nudi načine prepoznavanja darovite djece, njihove karakteristike i putove prema povećanju IQ-a, razvoja sposobnosti i stvaralačkog mišljenja. Naglašava se važnost obitelji i šire društvene zajednice (vrtići, škole, centri za darovite) u razvoju darovite djece. NTC-sustav učenja ozbiljno će poljuljati opravdanost tradicionalnog rada s djecom.

NTC-sustav učenja dr. Ranka Rajovića primjenjuje se na različite načine u 15 europskih zemalja.

 

Sudjelovanje je moguće otkazati isključivo pisanim putem (na mail adresu: pametnica@pametnica.me) najkasnije 7 radnih dana prije početka programa. Sudionici koji su odustali nakon tog roka ili ne prisustvuju programu, nemaju pravo na povrat kotizacije i dužni su platiti punu naknadu. Ako prijavljeni sudionik ne može sudjelovati na programu, može poslati drugog zamjenskog sudionika.

Pametnica zadržava pravo otkazivanja – u ovom slučaju, naknada se vraća u cijelosti. Popunjavanjem ovog obrasca za prijavu, prihvaćate ove odredbe i opće uvjete.

 

Vezana literatura:

           

 

 

Ovo je predavanje trenutačno popunjeno. Budući da postoji mogućnost otvaranja slobodnih mjesta ispunite predbilježbu OVDJE

 

 

U organizaciji nakladničke kuće Harfa 21. veljače 2014. u 18.30 sati u hotelu Four Points by Sheraton Panorama,  Trg Krešimira Ćosića 9, odžat će se edukativno predavanje na temu NTC–sustav učenja pod nazivom Kako igrom uspješno razvijati djetetov IQ, 1. dio. Predavanje je namijenjeno roditeljima, odgojiteljima, učiteljima, pedagozima, psiholozima i drugim stručnjacima koji se bave odgojem i obrazovanjem djece.

Da biste prisustvovali predavanju, potrebno je kupiti jednu našu knjigu. Ovoga puta odlučili smo da to bude knjiga psihologinje Jirine Prekop Pokažimo djeci pravi put – Kako s ljubavlju pratiti dijete na njegovu putu odrastanja.

Ako želite prisustvovati predavanju, obavezno se trebate prijaviti za predavanje tako da ispunite on-line prijavnicu, a zatim izvršite uplatu u iznosu od 119,00 kn (cijena navedene knjige).
Podaci su za uplatu: Harfa d.o.o., Rodrigina 4, Split, ž.r.: HR2823400091110478520.

Prilikom dolaska na predavanje dovoljno je da kažete svoje ime i prezime na info-pultu nakon čega ćete dobiti knjigu i potvrdu o odslušanom predavanju.

 

 

Predavač je autor NTC–sustava učenja dr. Ranko Rajović, predsjednik Odbora za darovite međunarodne udruge Mensa i UNICEF-ov suradnik na projektu ranog poticanja intelektualnog razvoja djece.

NTC-sustavom podiže se intelektualni potencijal djece te se razvija brzina razmišljanja i zaključivanja – tzv. funkcionalno znanje.

Činjenica je da inteligencija ne ovisi samo o broju neurona, odnosno da nije uvjetovana samo genetskim potencijalom nego i vezama među neuronima, tzv. sinapsama. Razdoblje do sedme godine života najdragocjenije je za formiranje novih neuronskih veza (sinapsi). NTC–sustav učenja bavi se pitanjem kako stimulirati razvoj sinapsi, a time i ogromne dječje potencijale prije polaska u školu i u školi, a na njega će dr. Ranko Rajović odgovoriti tijekom predavanja.

NTC–sustav učenja usmjeren je prema razvoju kognitivnih sposobnosti djece, a  temelji se na istraživanjima koja upozoravaju na to da mozak uspostavlja 75 % svih neuronskih veza (sinapsi) do sedme godine života, a od toga 50 % sinapsi nastane već do pete godine. Taj se argument čini dovoljno uvjerljivim da posvetimo veliku pozornost predškolskoj dobi, učinkovitosti učenja i korištenju dječjeg pamćenja. Ako tijekom formalnog osnovnoškolskog i srednjoškolskog obrazovanja radimo sa samo 25 % preostalih mogućnosti korištenja potencijala mozgovnog kapaciteta, tada je važno znati kako se razvija dijete do sedme godine života.
NTC-sustav učenja dr. Ranka Rajovića primjenjuje se na različite načine u 14 europskih zemalja. Sustav podrazumijeva učenje utemeljeno na teorijskim osnovama neurologije, neuropsihologije i drugih znanosti, posebno pedagoških – obiteljske pedagogije, didaktike i metodike za predškolski i osnovnoškolski uzrast. Taj sustav učenja predstavlja operacionalizaciju teorijskih spoznaja navedenih znanstvenih disciplina, što je dobar pokazatelj kako povezivati teoriju s obrazovnom praksom. Pritom je riječ o novom pristupu učenju u kojem dominira misaona aktivnost djeteta i njegov uspješan razvoj. Sustav je vrlo dobro i detaljno razrađen, primjenjiv u obitelji, predškolskim ustanovama i u razrednoj nastavi osnovne škole. Program nudi načine prepoznavanja darovite djece, njihove karakteristike i putove prema povećanju IQ-a, razvoja sposobnosti i stvaralačkog mišljenja. Naglašava se važnost obitelji i šire društvene zajednice (vrtići, škole, centri za darovite) u razvoju darovite djece. NTC-sustav učenja ozbiljno će poljuljati opravdanost tradicionalnog rada s djecom.

Sva pitanja i nedoumice vezane uz prijavu za predavanje možete postaviti na ntc@harfa.hr ili nazvati na 098/305534.

 

Čuveni danski obiteljski terapeut godinama je živio u Hrvatskoj i govori u čemu griješe roditelji u Hrvatskoj.

Jesper Juul, diljem nordijskog svijeta, a i dalje, dobro poznat danski obiteljski terapeut, autor mnogih knjiga o odgoju djece, nije proizvod danskog novog vala, banalnih hygge teorija o životnoj sreći koje Danci tako dobro prodaju drugima.

Juulove knjige i kolumne desetljećima su i među kolegama mu i među roditeljima ozbiljno štivo koje govori o pedagogiji, životu, odnosima. Radio je kao obiteljski terapeut i konzultant po Njemačkoj, Austriji, Danskoj, Švedskoj, Norveškoj, Sloveniji, Hrvatskoj, Italiji i Turskoj. Hrvatsku dobro poznaje jer je godinama živio u Zagrebu i Istri, odakle se 2012. vratio u Dansku. Nedavno je u nas objavljena njegova nova knjiga, “Kako biti vođa vučjeg čopora?”, a u pripremi je (u Harfi) njegova knjiga "Sačuvati ljubav: Obitelj treba roditelje koji više misle na sebe".

(U međuvremenu, Harfa je izdala čak tri nova Juulova naslova: Četiri vrijednosti koje će djecu pratiti do kraja života, Sačuvati ljubav: Obitelj treba roditelje koji više misle na sebe i Agresivnost! Nov i opasan tabu.)

 

Djeca ne smiju biti vođe

Djeci treba vodstvo odraslih, trebaju im roditelji koji jasno kažu što se smije, što se ne smije, što je u redu, što nije u redu, roditelji koji šalju jasne signale… “Danas susrećemo obitelji u kojima se roditelji toliko boje da ne naštete svojoj djeci i ne povrijede ih da djeca postaju vukovi predvodnici. Ti roditelji zapravo izbjegavaju tradicionalni autoritet koji se temelji na društveno zadanim društvenim ulogama, a često ne znaju razviti osobni autoritet koji se temelji na tome da oni, kao ljudi i kao roditelji, imaju osjećaj vlastite vrijednosti.”
 

Gladan sam, želim pizzu!

Na pitanje koje su temeljne razlike u predominantnom načinu odgoja djece u Hrvatskoj i Danskoj, Juul za Jutarnji kaže: “Imam osjećaj da se u Hrvatskoj u posljednjih šest godina, koliko me nema ondje, mnogo toga dogodilo, hrvatski roditelji danas pokušavaju prakticirati jednakost. Međutim, odnosi između djece i roditelja nikada ne mogu biti ravnopravni, za takvo što prevelika je razlika u moći. Ti roditelji tendiraju zaboraviti da djeca znaju samo ono što ona žele i za čime čeznu, a da su roditelji baš zato što trebaju znati što je djetetu potrebno. Primjerice, kad dijete kaže: ‘Mama, gladan sam i želim pizzu’, odgovor roditelja može biti: ‘Znam koliko voliš pizzu, ne želim da tri puta tjedno jedeš pizzu jer to nije zdravo. Možeš je, recimo, dobiti tri puta mjesečno.’” To je banalan primjer, ali pokazuje da je bitno da roditelj da do znanja da je svjestan djetetove želje i da mu objasni zašto mu je ne može zadovoljiti te da mu ponudi razuman kompromis.

Vukovi kao inspiracija

Juul upozorava da djeca sve češće preuzimaju kontrolu nad roditeljima. Ta djeca, kaže, odrastaju u nesigurne ljude jer svako dijete, svaki čovjek u djetinjstvu treba – vodstvo roditelja koji jasno zna reći “da” i “ne” i stati iza svoje odluke.

Iskusan pedagog u naslov knjige o odgoju je stavio vukove, životinje koje većinom asociraju na alfa-životinje i agresiju, nikako na harmoniju i odmjerenost.

Vukovi, kaže Juul, imaju vrlo visoku socijalnu inteligenciju, imaju inteligentnu strategiju vođenja čopora, ona je potpuno usmjerena na obitelj, koja je neka vrsta klasične proširene obitelji. “Imati vođu koji dobro funkcionira i grupu drži na okupu za vukove je pitanje preživljavanja. Mislim da je ključ uspješnih obitelji i kod ljudi i kod vukova: povezanost i povjerenje.”
 

Razvod braka i sustav 50/50

U Hrvatskoj se raspada svaki treći brak, većina djece ostaje živjeti s majkom, manji broj s očevima, a manje od 1% djece živi po tzv. sustavu 50/50, gdje tjedan ili dva žive kod jednog roditelja pa potom isto toliko vremena kod drugog.

U Danskoj i Švedskoj broj djece koja žive po sustavu 50/50 danas je nešto manji od 50%.

Je li za djecu bolje da žive s jednim od roditelja i da svakog drugog vikenda viđaju onog roditelja s kojim ne žive ili je bolji sustav 50/50? Evo što pokazuju danska iskustva: “Još ne znamo koliko je to 50/50 dobar sistem. U Danskoj smo prije trideset godina započeli tu praksu i treba proći još deset godina da uopće to pitanje postavimo jednoj ili dvjema tisućama djece koja danas imaju između trideset i četrdeset godina. Tek tada ćemo znati odgovor. Kad bismo ih sada to pitali, djeca bi ‘lagala’ jer još itekako surađuju s roditeljima.
 

Tata, idi na tenis, pusti me na miru!

Tek kad roditelji umru, a njihove kćeri i sinovi steknu dovoljno veliki odmak od njih, moći će reći istinu o tome kako su preživjeli razvod. Djeca će inače uvijek reći: ‘Sve je u redu, nema problema.’ … No djeci između dvanaest i petnaest godina prilično je naporno ako roditelji ne odustaju od podjele 50/50. Ima roditelja – majki i očeva – koji se u tjednu kad je dijete kod njih žele posvetiti isključivo njemu. A djeci je to strašno, to je golema odgovornost.

Dobivam gomile e-mail poruka, najčešće od djevojčica, koje mi pišu: ‘Možeš li, molim te, pisati o tome? Ne bi li mogao nazvati moga oca? To je tako naporno! Svaki drugi tjedan moram biti s njim. On ne ide u kino, nema prijateljicu. Kad nisam kod njega, obično igra tenis s kolegama, ali ne i kad sam kod njega’. Kad razgovaram s tom starijom djecom i njihovim očevima i majkama, ona vrlo jasno i ljubazno kažu: ‘Živite svoj život! Ne želim biti tvoj život, to je prošlo!’”, piše Juul.
 

Kad djeca izgube sebe

Kod razvoda se često događa situacija da neka djeca moraju i fizički prevaliti dugačak put od doma jednog do drugog roditelja. Neki tako počnu putovati već u dobi od tri godine … “Na tom putovanju od kućanstva do kućanstva pomalo gube sami sebe. Nažalost, to izlazi na vidjelo tek pet ili sedam godina poslije i vrlo se često odražava u školi kao poteškoća u učenju, odnosno koncentraciji ili nečem sličnom. A jadna djeca ne znaju u čemu je problem jer to nisu ni primijetila. Naporno su radila i toliko bila zaokupljena time da ‘danas budu sin svoje majke, sutra sin svog oca’ da se nisu stigla upitati: ‘Tko sam ja zapravo – samom sebi?’”

U Norveškoj, socijalno i financijski razvijenoj zemlji, bivši supružnici, mogu li to tako organizirati, sve češće nakon razvoda učine da djeca ostaju živjeti u obiteljskom domu, a roditelji se naizmjence doseljavanju njima, jedan tjedan s njima živi majka, drugi tjedan otac.
 

4 godine tugovanja nakon razvoda

Rastava je situacija u kojoj je mnogo stvari koje se teško mogu kontrolirati. “Jednostavno moramo shvatiti: ta situacija za nas može biti bolna, može nam donijeti olakšanje, ali za djecu je uvijek strašna. … Bilo da djeca žive tjedan s jednim, tjedan s drugim roditeljem ili da žive samo s jednim roditeljem.” Jesper naglašava: “u svakoj roditeljskoj kući mora biti mjesta za bol! … Djetetu se mora dopustiti da ovdje i sada bude tužno i da čezne. A to je većini roditelja teško jer su rastavljeni roditelji u velikoj mjeri uglavnom zaokupljeni samima sobom. Ili su ogorčeni ili zaljubljeni ili im je laknulo nakon rastave, što li već. Ti roditelji žive u budućnosti, a djeca to ne mogu. … Trebaju proći tri ili četiri godine da dijete proradi tu tugu. A odrasli im moraju za to osigurati prostor, mjesto i biti fleksibilni i otvoreni.“

 

Preneseno iz Jutarnjeg lista
 

 

Priče je bolje čitati s papira nego s ekrana.
Istraživanje iz 2019. pokazalo je da djeca više komuniciraju s roditeljima kad im čitaju tiskanu knjigu ili slikovnicu, nego kad čitaju digitalnu verziju s ekrana. Rezultati istraživanja objavljeni su u ožujku 2019. u časopisu Pediatrics.
 

Digitalne knjige se dobro prodaju. Sve je više čitatelja koji knjige čitaju na e-čitačima. Takav trend ne čudi, jer su digitalna izdanja jeftinija i zauzimaju manje mjesta od knjiga.

Ipak, kad se radi o maloj djeci, iz čega djeci čitamo čini veliku razliku, rekla je glavna autorica studije.

"Tiskana, papirnata slikovnica ili knjiga, zlatni je standard u ostvarenju i poticanju pozitivne interakcije između roditelja i djece," rekla je dr. Tiffany Munzer. Dr. Munzer je suradnica na odjelu razvojne bihevioralne pedijatrije na Sveučilištu u Michiganu, C.S. Mott Children’s Hospital. „Nama nije cilj rezultatima istraživanja otežati roditeljima svakodnevicu, već im pomoći da se usredotoče na aktivnosti koje potiču interakciju s djecom u okolnostima koje je olakšavaju.“

Ona procjenjuje da 30 posto djece barem jednom tjedno čita e-knjige.

Dr. Munzer i njezini kolege proučavali su 37 parova roditelja i djece. Svaki je par snimljen u laboratoriju tijekom čitanja tri različite priče iz iste serije (Little Critter). Za svaku priču roditelji su imali vremensko ograničenje od 5 minuta kako se rezultati ne bi mogli vezati uz to koliko im je vremena trebalo da predstave priču. Koristili su tri formata knjiga: tablet s pojačanim vizualnim i zvučnim efektima, tablet bez efekata i tiskanu slikovnicu. Praćeni su broj i vrste interakcija koje su obitelji razmjenjivale – poput roditelja koji djeci postavljaju pitanja, govore im što vide na stranici i potiču ih da istaknu predmete tijekom pripovijedanja.

Roditelji su se najviše okupirali svojim mališanima u čitanju tiskanih slikovnica. Oni su tijekom pet minuta uspijevali proći više stranica priče kad su je čitali naglas iz tiskane knjige. I mališani su više komentirali tiskane slikovnice, a i neverbalni znakovi povezivanja bili su jači kad su se čitale papirnate slikovnice.

Kad su roditelji čitali e-knjige, više su razgovarali o tome kako koristiti tablet; na primjer, kako prijeći prstom do sljedeće stranice ili gdje pritisnuti gumb.
 

Zašto tiskane knjige djeluju bolje na malu djecu od e-knjiga?

Dr. Munzer osjeća kako se odgovor nalazi u distrakcijama ugrađenima u e-knjige, poput gumba za pritiskanje i ugrađenih zvukova i objašnjenja koje bi inače sami roditelji pružili.

"Tiskana knjiga je zaista lijep predmet uz koji svaki roditelj i dijete različito komuniciraju potaknuti njenim sadržajem", rekla je dr. Munzer. "Roditelji dobro poznaju svoju djecu i moraju je oživjeti kako bi za dijete stvorili magiju."

 

Prijevod: Harfa d.o.o.
Izvor ABC News

 

 

Aforizmi Duška Radovića o djeci

 

"Za mene su prava djeca ona koja još ne idu u školu, koja tek počinju učiti, misliti i govoriti. E, jedino su ona u stvari još ona zdrava, autentična, originalna i jedino još ona imaju sačuvanu tu originalnost i u mišljenju i u izrazu."

Najbolje aforizme o djeci vjerojatno nam je u nasljedstvo ostavio Duško Radović, pisac, novinar i aforističar. Uvijek je lijepo da ih se podsjetimo. Jer, činilo se i još se čini, da je Duško svako dijete bolje poznavao od običnog roditelja, kao i svi oni ljudi koji su izašli kao pobjednici u teškoj borbi da nikada ne izgube dijete u sebi.

Podsjetimo se riječi čuvenog Duška Radovića, upamtimo bar svaku treću rečenicu, prepričajmo svakom roditelju kojeg poznajemo bar svaku desetu, i djeca će svakako biti mnogo sretnija u našem ozbiljnom i namrštenom svijetu.
 

“Ako riješite sve probleme svoje djece, ona neće imati drugih problema osim vas.”

“Ima velike sirotinje među našom djecom kojoj, osim novca, roditelji ništa drugo nisu mogli dati.”

“Tucite svoju djecu čim primijetite da počinju sličiti na vas.”

“Volimo djecu i kad su kriva, jer će ih život kažnjavati i kad nisu.”

“Samo djeca koja ne slušaju mogu postati bolja od svojih roditelja.”

“Ne odgajajte djecu ako ne znate. Bolje je biti neodgojen nego loše odgojen.”

“Jedno upozorenje roditeljima: ako budete tukli svoju djecu, ona će tući vaše unuke.”

“Za mene su prava djeca ona koja još ne idu u školu, koja tek počinju učiti, misliti i govoriti. E, jedino su ona u stvari još ona zdrava, autentična, originalna i jedino još ona imaju sačuvanu tu originalnost i u mišljenju i u izrazu.”

“Eto, kada uzmete onu knjigu Olovka piše srcem, vi kao pisac morate zavidjeti na toj nenamjernoj originalnosti tog nerazvijenog dječjeg intelekta i duha, do kakvih se sjajnih misli dolazi neznanjem i spontanošću. U tom smislu su mala djeca za mene velika inspiracija u toj velikoj slobodi prema navikama, shemama, klišejima…”

“Ona nemaju pojma ni o čemu! Kada pišem za djecu i ja bih volio da sam toliko čedan i oslobođen svih kalupa i da progovorim iz ove svoje pameti toliko čedno i čisto… Ne postoji ništa draže od mišljenja male djece i načina na koji ga ona formuliraju: on je uvijek nepogrešiv. Kada je bio mali, moj sin mi je rekao: toliko sam gladan kao da sam žedan. To ja ne mogu zamisliti!”

“Djeca su stvarno nepogrešiva u svojim formulacijama. To mi je neki ideal! Kad bih ja znao…?”

“Velika sreća i sloboda dječja je u tome što ona stvarno nemaju nikakvog cilja. Malo dijete živi danas pa se ispava – pa živi sutra  – pa se ispava i nije svjesno nikakvih ciljeva. Mislim da ti ciljevi strašno kvare ljude, upropaštavaju živote i ne daju nam da živimo svakoga dana, nego smo u stanju da šesnaest godina života upropastimo zbog neke male prednosti. Starci su opet na kraju života i nemaju što postići pa samim tim nemaju ni cilja. Kada nema velikih ciljeva i male stvari postaju važne.”

“Koliko je čovjek samo u stanju zanemariti divne, male stvari zbog nekih ciljeva koje će dostići. U ime nečeg velikog što će dostići ili ne! Kada je netko mali ili sasvim star, on stoji pred tim svijetom oslobođen svega onoga što bi mu uskratilo te sitne životne radosti. I najsitniji doživljaj nekome može pričiniti veliku radost, nekome tko živi u ovom trenutku… i nema više… i ništa mu ne smeta da potpuno živi u tom trenutku.”

 

Preneseno s Atma.hr

 

 

Kukanje, plač, bacanje igračaka, vješanje po vama čim uđete kuću. Poznato? Ma vi ste zapravo jedna sretna mama.

 

Dolazite po svoje dijete u vrtić i tete ga hvale kako je samo dobao, mio i poslušan. Ostavite ga malo kod bake i ona je oduševljena njegovom dobrotom te se u čudu pita zašto se vi stalno žalite na njegovo ponašanje.

Radite i dijete je cijeli dan s tatom – dobro, zabavno, poslušno, kolegijalno – sušta suprotnost onom ponašanju kada je s vama. U čemu je kvaka?

Zar doista toliko ne vole svoje mame da ne propuštaju nijednu priliku kako bi vam malo zagorčali život?

 

Ako ste se već sto puta uhvatili za glavu u pitanju – "Zašto? O, zašto?”,  znajte da je to zato što vas vole najviše, vi ste njihova sigurna luka i iako vam se ponekad čini da ste im ujedno i kanta za sve njihove negativne emocije, to je zato što je to upravo tako.

 

Nema veće sigurnosti od majke koja voli, koja razumije, koja se trudi pomoći svom djetetu pa kada vas nema, djeca u sebi jednostavno skupljaju sve svoje proživljene dojmove i čekaju samo vas da vam ih istresu.

One dobre emocije koje su ih okupirale, nedostajanje koje su osjećali, njih će ispoljiti zagrljajem, poljupcem i skakutanjem oko vas – i to vam neće smetati.

To će vas i više nego usrećiti no već sekundu nakon, započet će kukanje, plač, cendranje, bacanje igračaka, vješanje po vama uz krikove… situacija koja vas ubija u pojam jer ne razumijete što se to upravo dogodilo da su baš sada tako poludjeli.

Dogodilo se to da je došla njihova sigurna luka u koju će kao brod balastne vode izbaciti sve što ih je dosad ljutilo i mučilo. S vama je došao i osjećaj da sada konačno mogu otpustiti kočnicu i osloboditi svoje osjećaje.

 

I neka vas ta mora ne mori jer to samo znači da dijete u vama vidi nekoga tko mu dozvoljava da bude prirodno, da pokaže svoje osjećaje, da se utješi.  I zato kada vas vaše voljeno dijete sljedeći put već na vratima dočeka kao mali divljak, ne ludite i ne ljutite se – pustite da se ispuše.

Vi ste možda njihova kanta i vreća za udaranje, ali ste im ujedno i najveći oslonac u životu – okrilje u kojem će cijeli svoj život imati posebno mjesto gdje mogu biti najiskreniji i najprirodniji. Mjesto gdje će najprije početi razvijati svoju emocionalnu inteligenciju, izražavati svoje osjećaje, te na temelju toga razvijati i svoje samopouzdanje.

Znajte da vaše dijete nije razmaženo niti zločesto, ono samo čeka vas da vam sve ispriča.

 

Nisu ni tate daleko od toga, čisto neka se zna, jer kada njega dugo nema pa se odjednom pojavi i on će vjerojatno dobiti poštenu porciju gromoglasnih otpuštanja osjećaja.

 

Tu stoga leži i odgovor na ono pitanje zašto su djeca u prisustvu roditelja lošija nego kada ih čuva netko drugi.

 

Ako situacija u vašoj obitelji nije takva, ako nikada do sada niste primijetili ovakve oscilacije u njihovom ponašanju, vjerojatno postoje samo dva adekvatna odgovora – ili ste baš stalno s njima ili djeca u vama ne vide svoju najsigurniju luku. A to baš i nije dobro za njih.
 

Dakle, kada se sljedeći put vraćate kući već se pred vratima pomirite s tim da će vas vaše dijete zasutim svim svojim proživljenim emocijama.

I nemojte zato ludjeti i dočekati ih sa stavom, dočekajte ih širom otvorenog zagrljaja da se što brže istresu i što brže vrate svom ritmu – utješeni i sretni što su vam baš sve ispričali.

 

Preuzeto s atma.hr

 

Nove studije pokazuju da rano čitanje naglas unapređuje rast djece i razvoj njihova mozga.

Čitajući svome djetetu povezujete se s njim i upoznajete se s njegovim osjećajima te mu također pomažete da spozna vlastite. Čitanjem unapređujete razvoj dječjega govora. Dok im čitate, djeca uče nove pojmove, razvijaju maštu i kreativnost. Novija istraživanja govore da djeca kojoj roditelji čitaju u ranoj dobi ranije svladaju tehnike čitanja i razumijevanja pročitanog.
 

• Evo nekoliko prijedloga kako bi čitanje bilo na radost djetetu, a i vama:
• Najprije dopustite djetetu da sâmo odabere priču koju bi htjelo čuti.
• Upoznajte se sa sadržajem priče kako biste je što bolje mogli prezentirati djetetu.
• Osigurajte mir u prostoriji.
• Dijete smjestite u takav položaj da može osjetiti vašu bliskost, a ujedno da su mu ilustracije potpuno vidljive – najbolje u krilo.
• Odbacite sve stresne i negativne misli koje ste prikupili toga dana i na trenutak zamislite da ste glumac.
• Uživite se u priču i odglumite je svome djetetu najbolje što možete.
• Dozvolite mu da postavlja pitanja tijekom čitanja.
• Čitanje ne mora trajati dugo, ali bitno je da ste tih nekoliko minuta potpuno uživali zajedno sa svojim djetetom.
• Pokušajte dati sve od sebe da se dijete u tim trenucima osjeća posebno.
• Nakon čitanja zamolite dijete da vam nacrta nešto vezano za priču.

Ilustracije u priči i vaša intuicija mogu vas potaknuti da izmislite sasvim novu priču, koja bi možda popravila loše raspoloženje vašeg djeteta toga dana, ili ga pak umirila nakon nekog nemilog događaja. Pomoću obiteljskih fotografija, djetetovih crteža i slika iz časopisa pokušajte s djetetom izraditi njegovu vlastitu slikovnicu.

Iskoristite svaki slobodan trenutak da kroz igru čitate sa svojim djetetom i ne zaboravite da ste vi kao roditelj prvi i najvažniji djetetov učitelj.
 

 

Sve je više djece sa zdravstvenim problemima i poremećajima poput kardiorespiratornog, dijabetesa, hipertenzije, astme, poremećajima učenja, pažnje i koncentracije. Teško bi bilo izdvojiti sve faktore koji doprinose ovom trendu, ali većinu tih faktora, iz najbolje namjere, u život djeteta unose roditelji. I to rade uvjereni kako će dijete biti sretno, zaštićeno i spremno za život. Ali istina je drugačija…

 

Idemo redom, prvi i najveći problem je NEDOSTATAK KRETANJA

Nedostatak tjelesne aktivnosti i sjedilački način života imaju veliku ulogu u povećanom broju razvojnih poremećaja jer dijete biološki ima visoku razinu energije za kretanje. Kretanjem razvija neuronske puteve i aktivira važna područja u kori velikog mozga. I nije tu važno samo hodanje, kao oblik kretanja, već i motoričke aktivnosti djeteta prilikom pomicanja ruku, glave, koordinacije oko-ruka, postizanja ravnoteže itd. Ako se dijete manje kreće, neiskorištena energija mu onemogućava spavanje u očekivano vrijeme, što većina roditelja i sama primjećuje.

I korištenje uređaja nove tehnologije dovodi se u vezu s nedostatkom sna, neredovitim ciklusima spavanja, lošijom kvalitetom sna i povećanjem umora tijekom dana, što može negativno utjecati na razvoj mozga. Potrebno je biti oprezan te ne popuštati i ne dozvoljavati djetetu prekomjerno korištenje ovih uređaja.

Kretanje je osnovna potreba djeteta i treba ga u tome podržavati i što češće voditi u park, na igralište, u prirodu, a smanjivati vrijeme provedeno pred ekranom. Većina djece će potrčati u susret blatnjavoj lokvici sa željom da po njoj gaze, skaču ili je preskoče.

 

Odakle ta potreba?

Najvažniji posao mozga je prikupljanje, a zatim i obrada informacija, što i je inteligencija. Upravo zbog toga, dijete u periodu razvoja, ima instinktivnu potrebu skupiti što više informacija, tj. naučiti što više. Tako se stvaraju veze između pojedinih dijelova kore velikog mozga što pozitivno utječe na razvoj kognitivnih sposobnosti djeteta.

Obrađivanje i povezivanje informacija je bit inteligencije i razumljivo je zašto dijete mora skakati po blatu, penjati se na drveće, skakati po krevetu – tako stimulira razvoj svojih kognitivnih sposobnosti. Zato je važno da dijete u djetinjstvu što više vremena provede u aktivnostima kao što su trčanje, skakanje, preskakanje, provlačenje, boravak u prirodi i sl.

 

PREHRANA

Prehrana je važan faktor za razvoj mozga, a s modernim stilom života i ona se promijenila. Sve je više visokokalorične hrane, konzervansa, umjetnih boja i dodataka koji hranu čine ukusnijom. Ova tema je jako opširna, ali važno je napomenuti da se uz dobro poznat utjecaj šećera na psihofizičko stanje, prekomjernim unosom šećera u adolescentskim godinama utječe i na doživljaj nagrade u odrasloj dobi.

Kako je pokazalo istraživanje neuroznanstvenice Nicole Avene, prečesto aktiviranje sustava za nagrađivanje (koji je zadužen za osjećaj zadovoljstva i užitka), što svaki slatki zalogaj upravo i radi, može dovesti do problema kao što su gubitak kontrole, povećana tolerancija na šećer i jaka želja za hranom.

Eksperiment izveden na malim životinjama 2012. godine pokazao je da prehrana bogata fruktozom usporava aktivnost mozga sabotirajući time pamćenje i učenje. Također, sve je više dokaza da prehrana bogata šećerom dovodi do neurodegenerativnih bolesti poput Alzheimerove bolesti. Neki znanstvenici su počeli Alzheimerovu bolest zvati i dijabetes tip 3.

U trudnoći i prvim godinama života, pravilna i balansirana prehrana je neophodna za optimalni razvoj mozga. Nedostatak hranjivih tvari poput željeza ili joda mogu utjecati na kognitivni i motorički razvoj.

Mnogi drugi nutrijenti poput kolina, folne kiseline i cinka povezani su s ranim djelovanjem mozga. Nepravilna prehrana ili nedostatak uravnotežene prehrane u ranom djetinjstvu dovodi se u vezu s problemima u učenju i razvoju. Dugotrajne posljedice uključuju nizak uspjeh u školi, emocionalne probleme i loše zdravlje.

Možda je jod dobar i najpoznatiji primjer važnosti nekog mikro elementa za pravilan rast i razvoj. Jod je nužan za normalni rast i razvoj djece, a prije svega, za normalan razvoj centralnog živčanog sustava i inteligencije u prve tri godine života. Europska agencija za sigurnost hrane (EFSA) čak tvrdi da postoji jasna veza između razine joda koji žena ima tijekom trudnoće i kasnije inteligencije djeteta. Postoje i istraživanja koja govore da je jod važan u povezivanju neurona, a od formiranja tih veza (sinapsi) ovisi i intelektualni kapacitet djeteta.

 

DOSADA

Djeci je svako iskustvo novo ili, u najmanju ruku, nije još ustaljeno i pretvoreno u rutinu, bilo rutinsku percepciju ili rutinski odaziv.

Na primjer, malo dijete koje je dovoljno blizu prozora da vidi goluba koji je upravo sletio na drvo, taj će prizor jako burno doživjeti. Uslijedit će paleta reakcija – sve u vezi s ovim događajem bit će mu novo. U jednom danu dijete prođe kroz puno ovakvih, njemu nesvakidašnjih i novih, doživljaja. Odrasla osoba, čak i ako gleda kroz prozor, ako uopće i registrira tog istog goluba, najčešće mu neće pokloniti ni mrvicu pažnje.

Dok se mozak intenzivno razvija, količina mentalne energije neophodna za njegov normalan rad je velika.

 

Do četvrte godine metabolizam mozga postane dvostruko brži nego kod odraslih i ostaje visok sve do početka puberteta. Dijete uči nevjerojatnom brzinom pa se energija ulaže gotovo isključivo u sadašnji trenutak. Mentalni modeli svijeta se konstantno prilagođavaju kako bi došli do optimalnih rezultata.

Upravo zbog toga je važno djetetu omogućiti vrijeme za sebe, da osjeti dosadu i sam se riješi tog neugodnog osjećaja te da pronalazi adekvatne aktivnosti i igre.

U igri dijete iskusi tzv. stanje tijeka (eng. flow) što je u biti stanje zanosa, kompletne koncentracije i obuzetost trenutnom aktivnošću. Dijete se pretvara u svoju igru, nestaje osjećaj vremena. U ovim trenutcima zanosa luči se dopamin, naša biološka nagrada, koja dolazi u vidu osjećaja zadovoljstva. To je nagrada koju nam daje mozak, jer smo naučili nešto novo, pa ćemo, vjerojatno, i lakše preživjeti. Tako će mozak lakše obaviti svoju osnovnu funkciju – preživljavanje.

Iako je kod odraslih ovo ponašanje normalno, kod djece je ono intenzivno. Potrebno je dozvoliti djetetu da mu vrijeme sporo prolazi jer ta dragocjenost nije vječna. Nije dobro gušiti ga različitim aktivnostima koje služe neprekidnom zabavljanju i eliminiranju dosade.

Neka dijete osjeti teret vremena, neka nauči živjeti s tim, a ne da od toga bježi. Djetetu je vrijeme sada, jučer i sutra samo su neke neobične riječi koje odrasli koriste. Ne treba prekidati to vrijeme jer, skoncentrirano dijete koje u mašti smišlja priče i dodaje likove u svoju igru, razvija važne sposobnosti: razmišljanje, maštu i kreativnost.

Osjećaj dosade je neugodan i dijete ga se samo mora riješiti. Ako odrasli eliminiraju djetetu dosadu i ako mu budu ispunjavali želje i pomagali da mu ne bude dosadno, izgubit će se važna karika u razvoju djeteta.

Zato roditelji oprez, misleći da radimo nešto korisno ili nešto čime usrećujemo dijete stalno ispunjavajući brojne zahtjeve i želje, zapravo radimo protiv svoje djece.

 

Tekst preuzet sa salveopharma.rs

 

 

Knjige dr. Rajovića:

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Ostali članci dr. Rajovića:

Dr. Rajović: Djeca kroz igru najbolje uče, a učenje napamet zastarjelo je​

Zašto djeca danas šute, sjede i plaše se lopte?​

Značenje dječje igre je ogromno, a roditelji to zaboravljaju​

 

Poznati američki psihijatar i stručnjak za razvoj mozga dr. Dan Siegel objašnjava kako provjeravanje mailova, poruka ili objava na društvenim mrežama prije spavanja ugrožava zadovoljenje prirodne potrebe za snom, a onda i normalno funkcioniranje tijekom dana.

 

 

 

Dr. Dan Siegel, klinički profesor psihijatrije na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Kaliforniji, Los Angeles, autor više knjiga o razvoju dječjeg mozga, u videu snimljenom za Buisness Insider objašnjava kako gledanje u ekran prije spavanja utječe na mozak i tijelo:

“Ljudi izlažu oči toku fotona iz digitalnih uređaja, koji zapravo mozgu poručuju: Ostani budan, još nije vrijeme za spavanje. Ako u 10, 11 ili 12 sati navečer provjeravate mailove ili poruke, svjetlo uređaja sprječava lučenje melatonina, hormona sna. I onda ste budni u pola jedan u noći i opet provjeravate mobitel – budni ste, pa zašto ne biste provjerili. Idete spavati u jedan, a budite se za posao u šest i to je pet sati sna. Znamo da san omogućuje aktivnim neuronima da se odmore, ali, još važnije, tijekom spavanja, glija stanice čiste toksine koje su neuroni stvorili. Bez sedam do devet sati sna, ti toksini ostaju u sustavu. To vrijedi za preko 95 posto ljudi, a samo mali postotak zaista ne treba toliko sna. Iako će se neki hvaliti kako su sinoć spavali samo tri sata, a danas opet rade, to smanjuje koncentraciju, otežava pamćenje, umanjuje sposobnosti rješavanja problema, a poremećeno je i lučenje inzulina, koji pomaže u regulaciji metabolizma, pa je vjerojatnije da ćete se više debljati od onoga što jedete i jesti više. A kao da sve ovo nije dovoljno, to je i toksično za veze među stanicama mozga.

Zato je važno snu dati prioritet. Isključiti uređaje s ekranima do, recimo, devet navečer i osigurati si barem sat vremena bez ekrana prije spavanja. To je ozbiljan problem, a možemo na njega utjecati ako se odlučimo pobrinuti i za taj aspekt korištenja digitalnih uređaja.”

 

Preneseno s Medijske pismenosti

 

Predškolsko dijete većinu vremena provede u igri i kroz nju uči, spoznaje svijet oko sebe i priprema se za školu. A onda dođe i taj veliki dan polaska u školu koji unese veliku promjenu u život svakog predškolca. Kako da dijete što lakše prihvati tu promjenu, kako da bude spremno sjesti u školsku klupu i da u školi bude uspješno te kako da do kraja izgradi pozitivnu sliku o sebi, socijalne vještine i emocionalnu stabilnost, savjetuju odgojiteljice Jelena Salatović i Martina Sokač.
 

Važno nam je naglasiti da priprema za školu počinje puno ranije od zadnje predškolske godine u vrtiću i podrazumijeva cijeli spektar različitih vještina potrebnih za dobro funkcioniranje. Od prvih dana u vrtiću djecu pripremamo za život, a to je ujedno i priprema za školu. Dijete treba ovladati različitim vještinama tijekom predškolskog perioda, između ostalog posebnu pozornost posvećujemo razvoju samostalnosti, odgovornosti, emocionalnoj stabilnosti, samopouzdanju, grafomotoričkoj i tjelesnoj zrelosti.

Kontinuiranim radom i poticanjem djeteta na kvalitetan razvoj sukladno dobi i mogućnostima i u razvoju potrebnih kompetencija, dobit ćemo spremnog predškolarca koji je spreman odgovoriti na izazove koji ga čekaju u školi.

 

Često se pitamo koja je uloga roditelja u toj pripremi za školu

Bez obzira to što dijete prolazi predškolski program pripreme za školu u vrtiću, ključna je uloga roditelja kao djetetovog primarnog odgojitelja. Kao roditelji mogli bismo si postaviti nekoliko pitanja:

• može li dijete funkcionirati u nepoznatoj okolini
• je li spremno odvojiti se od roditelja
• komunicira li uspješno i surađuje li s vršnjacima
• izražava li svoje emocije na socijalno prihvatljiv način
• zna li se nositi s neuspjehom
• rješava li sukobe na konstruktivan način

 

Kako mu "ja" kao roditelj mogu pomoći i pripremiti ga na novu situaciju?

• Ohrabrite dijete u svakoj prilici kad svladava nešto novo.
• Dajte mu na znanje da je za svako postignuće potreban trud, cijenite njegov trud bez obzira na rezultat.
• Pružite mu priliku da uči na vlastitim iskustvima, time jačamo samostalnost i samosvijest.
• Pozitivno govorite o učiteljima i školi.
• Dajte mu na znanje da vjerujete kako će se u školi dobro snaći.
• Upozorite ga na opasna mjesta na putu do škole, te kako ih sigurno i uspješno svladati.
• Vježbajte zaključavanje i otključavanje stana.
• U slučaju potrebe uputite dijete na osobe koje mu mogu pomoći ako je samo kod kuće.
• Verbalizirajte različita emocionalna stanja kroz koje dijete prolazi, budite mu podrška u izražavanju emocija na društveno prihvatljiv način.
• Potičite njegovu samostalnost (npr. briga o sebi, samostalnost u uzimanju obroka, odlazak u trgovinu, poštivanje pravila u prometu, odlazak u šetnju do škole…)

 

Što još možemo raditi:

• Kako biste potaknuli djetetova opća znanja, spoznaju, znanje o sebi i obitelji, logičko zaključivanje, pamćenje, imenovanje i slično, podržavajte i razvijajte radoznalost djeteta, vodite ga u šetnju, razgovarajte, imenujte, opisujte, posjetite muzej, knjižnicu ili kazalište. Tijekom šetnje postavljajte mu neka od ovih pitanja: što vidi ili čuje, što je veće/manje, što je lijevo/desno i slično. Prilikom šetnje sakupljajte kamenčiće i kada dođete kući brojite ih te ih klasificirajte prema boji, obliku ili veličini. Iste kamenčiće možete pobojati ili na njima pisati slova ili ih pretvoriti u zanimljive kukce i slično.
• Zajedno izradite memori sa slikama slova, s brojevima ili geometrijskim oblicima.
• Igranjem društvenih igara, usvajajte poštivanje pravila u igri i osnovne matematičke pojmove, vježbate zapamćivanje i koncentraciju.
• Redovito potičite dijete na crtanje i pravilno držanje olovke. Pružite mu mogućnost da i u svom obiteljskom okruženju u opuštenoj atmosferi vježba različite grafomotoričke zadatke i tako usvaja prijeko potrebne vještine za školu.
• Ako ste na pješčanoj plaži pišite štapom slova po pijesku. Ako niste u prilici izradite jednostavnu podlogu za pisanje (na tacnu stavite šećer i neka dijete piše prstićem, od kartona ili starog cd-a izradite sat s pomičnim kazaljkama).
• Zajedno posudite slikovnice u knjižnici te čitajte, a zatim potičite dijete da istu priču prepriča vama, postavljajte poticajna pitanja kako bi se dijete prisjetilo detalja iz priče. S djetetom izradite slikovnicu a neka dijete osmisli naslov priče.
• Kako bi potaknuli predčitalačke vještine možete sami osmisliti igre: prepoznaj i imenujkojim glasom počinje i završava riječ, smišljajte rimu (lonac – konac…), igra ˝na slovo na slovo˝.

 

Jednako je važna i tjelesna spremnost i koordinacija pokreta i ravnoteže u svim oblicima kretanja pa sve do fine motorike

• Igrajte se loptom (dodavanje, gađanje, kotrljanje), skakanje, trčanje, preskakivanje, provlačenje i slično.
• Vozite bicikl ili se rolajte.
• Igrajte se skrivača, lovice i slično.
• Za poticanje fine motorike: crtanje, slikanje, izrezivanje, lijepljenje, nizanje, modeliranje, vezanje, zakopčavanje, otkopčavanje i slično.

 

Njegujte pozitivna očekivanja

I za sam kraj važno je osvijestiti koliko presudnu ulogu imaju stav, mišljenje i očekivanje roditelja od djeteta u ovoj fazi pripreme za školu. Iako je zabrinutost roditelja za uspješnost prilagodbe djeteta školskom životu i obvezama razumljiva, jako je važno paziti da se ona ne prenosi na dijete, i potruditi se da dijete s kreće u školu s pozitivnim iščekivanjem.

I najvažnije je da uživate u svemu gore navedenom, imate povjerenja u svoje dijete i da mu budete podrška.

 

Preneseno s Roditelji.hr