Sve je više djece sa zdravstvenim problemima i poremećajima poput kardiorespiratornog, dijabetesa, hipertenzije, astme, poremećajima učenja, pažnje i koncentracije. Teško bi bilo izdvojiti sve faktore koji doprinose ovom trendu, ali većinu tih faktora, iz najbolje namjere, u život djeteta unose roditelji. I to rade uvjereni kako će dijete biti sretno, zaštićeno i spremno za život. Ali istina je drugačija…

 

Idemo redom, prvi i najveći problem je NEDOSTATAK KRETANJA

Nedostatak tjelesne aktivnosti i sjedilački način života imaju veliku ulogu u povećanom broju razvojnih poremećaja jer dijete biološki ima visoku razinu energije za kretanje. Kretanjem razvija neuronske puteve i aktivira važna područja u kori velikog mozga. I nije tu važno samo hodanje, kao oblik kretanja, već i motoričke aktivnosti djeteta prilikom pomicanja ruku, glave, koordinacije oko-ruka, postizanja ravnoteže itd. Ako se dijete manje kreće, neiskorištena energija mu onemogućava spavanje u očekivano vrijeme, što većina roditelja i sama primjećuje.

I korištenje uređaja nove tehnologije dovodi se u vezu s nedostatkom sna, neredovitim ciklusima spavanja, lošijom kvalitetom sna i povećanjem umora tijekom dana, što može negativno utjecati na razvoj mozga. Potrebno je biti oprezan te ne popuštati i ne dozvoljavati djetetu prekomjerno korištenje ovih uređaja.

Kretanje je osnovna potreba djeteta i treba ga u tome podržavati i što češće voditi u park, na igralište, u prirodu, a smanjivati vrijeme provedeno pred ekranom. Većina djece će potrčati u susret blatnjavoj lokvici sa željom da po njoj gaze, skaču ili je preskoče.

 

Odakle ta potreba?

Najvažniji posao mozga je prikupljanje, a zatim i obrada informacija, što i je inteligencija. Upravo zbog toga, dijete u periodu razvoja, ima instinktivnu potrebu skupiti što više informacija, tj. naučiti što više. Tako se stvaraju veze između pojedinih dijelova kore velikog mozga što pozitivno utječe na razvoj kognitivnih sposobnosti djeteta.

Obrađivanje i povezivanje informacija je bit inteligencije i razumljivo je zašto dijete mora skakati po blatu, penjati se na drveće, skakati po krevetu – tako stimulira razvoj svojih kognitivnih sposobnosti. Zato je važno da dijete u djetinjstvu što više vremena provede u aktivnostima kao što su trčanje, skakanje, preskakanje, provlačenje, boravak u prirodi i sl.

 

PREHRANA

Prehrana je važan faktor za razvoj mozga, a s modernim stilom života i ona se promijenila. Sve je više visokokalorične hrane, konzervansa, umjetnih boja i dodataka koji hranu čine ukusnijom. Ova tema je jako opširna, ali važno je napomenuti da se uz dobro poznat utjecaj šećera na psihofizičko stanje, prekomjernim unosom šećera u adolescentskim godinama utječe i na doživljaj nagrade u odrasloj dobi.

Kako je pokazalo istraživanje neuroznanstvenice Nicole Avene, prečesto aktiviranje sustava za nagrađivanje (koji je zadužen za osjećaj zadovoljstva i užitka), što svaki slatki zalogaj upravo i radi, može dovesti do problema kao što su gubitak kontrole, povećana tolerancija na šećer i jaka želja za hranom.

Eksperiment izveden na malim životinjama 2012. godine pokazao je da prehrana bogata fruktozom usporava aktivnost mozga sabotirajući time pamćenje i učenje. Također, sve je više dokaza da prehrana bogata šećerom dovodi do neurodegenerativnih bolesti poput Alzheimerove bolesti. Neki znanstvenici su počeli Alzheimerovu bolest zvati i dijabetes tip 3.

U trudnoći i prvim godinama života, pravilna i balansirana prehrana je neophodna za optimalni razvoj mozga. Nedostatak hranjivih tvari poput željeza ili joda mogu utjecati na kognitivni i motorički razvoj.

Mnogi drugi nutrijenti poput kolina, folne kiseline i cinka povezani su s ranim djelovanjem mozga. Nepravilna prehrana ili nedostatak uravnotežene prehrane u ranom djetinjstvu dovodi se u vezu s problemima u učenju i razvoju. Dugotrajne posljedice uključuju nizak uspjeh u školi, emocionalne probleme i loše zdravlje.

Možda je jod dobar i najpoznatiji primjer važnosti nekog mikro elementa za pravilan rast i razvoj. Jod je nužan za normalni rast i razvoj djece, a prije svega, za normalan razvoj centralnog živčanog sustava i inteligencije u prve tri godine života. Europska agencija za sigurnost hrane (EFSA) čak tvrdi da postoji jasna veza između razine joda koji žena ima tijekom trudnoće i kasnije inteligencije djeteta. Postoje i istraživanja koja govore da je jod važan u povezivanju neurona, a od formiranja tih veza (sinapsi) ovisi i intelektualni kapacitet djeteta.

 

DOSADA

Djeci je svako iskustvo novo ili, u najmanju ruku, nije još ustaljeno i pretvoreno u rutinu, bilo rutinsku percepciju ili rutinski odaziv.

Na primjer, malo dijete koje je dovoljno blizu prozora da vidi goluba koji je upravo sletio na drvo, taj će prizor jako burno doživjeti. Uslijedit će paleta reakcija – sve u vezi s ovim događajem bit će mu novo. U jednom danu dijete prođe kroz puno ovakvih, njemu nesvakidašnjih i novih, doživljaja. Odrasla osoba, čak i ako gleda kroz prozor, ako uopće i registrira tog istog goluba, najčešće mu neće pokloniti ni mrvicu pažnje.

Dok se mozak intenzivno razvija, količina mentalne energije neophodna za njegov normalan rad je velika.

 

Do četvrte godine metabolizam mozga postane dvostruko brži nego kod odraslih i ostaje visok sve do početka puberteta. Dijete uči nevjerojatnom brzinom pa se energija ulaže gotovo isključivo u sadašnji trenutak. Mentalni modeli svijeta se konstantno prilagođavaju kako bi došli do optimalnih rezultata.

Upravo zbog toga je važno djetetu omogućiti vrijeme za sebe, da osjeti dosadu i sam se riješi tog neugodnog osjećaja te da pronalazi adekvatne aktivnosti i igre.

U igri dijete iskusi tzv. stanje tijeka (eng. flow) što je u biti stanje zanosa, kompletne koncentracije i obuzetost trenutnom aktivnošću. Dijete se pretvara u svoju igru, nestaje osjećaj vremena. U ovim trenutcima zanosa luči se dopamin, naša biološka nagrada, koja dolazi u vidu osjećaja zadovoljstva. To je nagrada koju nam daje mozak, jer smo naučili nešto novo, pa ćemo, vjerojatno, i lakše preživjeti. Tako će mozak lakše obaviti svoju osnovnu funkciju – preživljavanje.

Iako je kod odraslih ovo ponašanje normalno, kod djece je ono intenzivno. Potrebno je dozvoliti djetetu da mu vrijeme sporo prolazi jer ta dragocjenost nije vječna. Nije dobro gušiti ga različitim aktivnostima koje služe neprekidnom zabavljanju i eliminiranju dosade.

Neka dijete osjeti teret vremena, neka nauči živjeti s tim, a ne da od toga bježi. Djetetu je vrijeme sada, jučer i sutra samo su neke neobične riječi koje odrasli koriste. Ne treba prekidati to vrijeme jer, skoncentrirano dijete koje u mašti smišlja priče i dodaje likove u svoju igru, razvija važne sposobnosti: razmišljanje, maštu i kreativnost.

Osjećaj dosade je neugodan i dijete ga se samo mora riješiti. Ako odrasli eliminiraju djetetu dosadu i ako mu budu ispunjavali želje i pomagali da mu ne bude dosadno, izgubit će se važna karika u razvoju djeteta.

Zato roditelji oprez, misleći da radimo nešto korisno ili nešto čime usrećujemo dijete stalno ispunjavajući brojne zahtjeve i želje, zapravo radimo protiv svoje djece.

 

Tekst preuzet sa salveopharma.rs

 

 

Knjige dr. Rajovića:

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Ostali članci dr. Rajovića:

Dr. Rajović: Djeca kroz igru najbolje uče, a učenje napamet zastarjelo je​

Zašto djeca danas šute, sjede i plaše se lopte?​

Značenje dječje igre je ogromno, a roditelji to zaboravljaju​