Kada djeca dođu u tinejdžerske godine, roditeljima se čini kao da do njih dopiru sve rjeđe i lošije. Nedostatak komunikacije može stvoriti još veći jaz, stoga je važno znati kako, u kojem trenutku i s kojim očekivanjima pristupiti djetetu u najosjetljivijoj dobi.

Ponaša se superiorno, odijeva se čudno, nikad se ne ispričava, ili laže ili šuti…

Pubertet je raskrižje između svijeta djetinjstva i svijeta zrelosti. Prelazak preko ovog raskrižja proces je koji traje nekoliko godina, ali zahtijeva oprez i onoga koji raskrižje prelazi i onoga koji je već prešao na drugu stranu, stranu odraslih.
Današnji tinejdžeri, za razliku od vas, roditelja, imaju kraći fitilj, drugačiju vrstu pažnje pa svaki pokušaj da sebe postavite u superioran položaj odmah nailazi na neuspjeh i otpor. Većina tinejdžera se, prema mišljenju roditelja, ponaša potpuno neprihvatljivo. U ovom uzrastu vaše dijete, odjednom, gleda kroz vas, ne vidi vas, izgleda kao da sluša, a ne čuje. Lupa vratima svoje sobe, kad razgovara telefonom, govori u šiframa, a o vama misli da ste dosadni i sigurno je da ga ne razumijete. Ponaša se superiorno, odijeva se čudno, nikad se ne ispričava, ili laže ili šuti…

Kako razgovarati s nekim tko ne želi razgovarati s vama?

Zaista, kako razgovarati s nekim tko šuti i odbija s vama razgovarati? Odluku da šuti, odnosno ne razgovara s vama, dijete donosi ili ako ima neki problem ili kada zna da vi niste odgovarajući sugovornik. U mlađoj dobi dijete počinje šutjeti kada ima neki razlog (na primjer, ako je vaša obitelj izložena stresu ili se događaju neke krupne promjene u njegovu životu). Ali, u pubertetu se može dogoditi da dijete odbija komunikaciju s vama čak i kada je do tog trenutka ona bila vrlo iskrena, kvalitetna i s puno povjerenja.

Pričekajte. Možda mu je potrebno malo vremena da bi smislilo kako će vam nešto reći ili da samo sa sobom preradi određeni doživljaj.

Osluškujte. Osnovna promjena u razgovorima s tinejdžerima u odnosu na raniju dob je neophodnost vašeg pažljivog slušanja. To nije nimalo laka pozicija jer se često svodi na vaše žongliranje. Naime, s jedne strane tinejdžeri očekuju da ih tretirate kao odrasle, a s druge strane svjesni su da, kao odrasle osobe, gube razne privilegije koje su imali kao djeca.

Budite svjesni ograničenja uzrasta. Osim promjena u fizičkom tijelu vašeg djeteta, podjednako je bitno, iako ne toliko očito, ono što se događa u njegovu mentalnom i emotivnom planu. Jedna od tih promjena na unutrašnjem planu jest i omnipotencija. Ova osobina označava da dijete ne poznaje svoje granice, misli da je za sve sposobno, da sve zna, da je sve moguće.
Zašto je to posebno važno?
Pubertet je, među ostalim, i vrijeme velikih odluka. Kako je emotivni pogled na svijet tinejdžerima primaran, tako su i odluke koje donose emotivno donesene odluke. No, u kombinaciji s omnipotencijom, rizici da odluke koje tinejdžer donese budu pogrešne mnogostruko se povećavaju. Obično se u ovom periodu uzima prva cigareta, događaju prva eksperimentiranja s drogom, moguće je prvo zaljubljivanje te prvo seksualno iskustvo.

Vrlo je važno da sve ove odluke budu donesene racionalno, a ne emotivno jer svaka od njih može život obilježiti na dulji period. No, dijete ih najčešće donosi samo ili u razgovoru sa svojim vršnjacima, tj. opet emotivno. Zato je neophodno da napravite sve što možete kako biste u ovakvim odlučivanjima bili prisutni i povezani s djetetom jer kao odrasla osoba možete utjecati na to da i racionalni aspekt ima značaj u djetetovu odlučivanju.

Pokušajte najprije čuti

Kontroliranje prvih reakcija. Ako ste svjesni ograničenja djetetova uzrasta, bure hormona u njegovu tijelu, omnipotencije, naizgled proturječnih potreba (na primjer, istovremeno žarko želi pripadati nekom društvu, a s druge strane, ima potrebu biti samo), povećat će se šanse da kontrolirate (ili prešutite) svoje prve reakcije i iskažete one promišljene.
Pokušajte najprije čuti što vam dijete želi reći, saslušajte ga, stavite se u njegov položaj pa tek onda izrecite svoje mišljenje. Nemojte moralizirati, kritizirati, osuđivati, ponižavati jer time zatvarate vrata za budući kontakt. Dijete od vas ne traži uvijek savjet ili mišljenje, nego često samo da ga saslušate.

Poželjne rečenice. Koliko ćete biti uspješan sugovornik svom tinejdžeru to ovisi upravo o vašem međusobnom odnosu do perioda puberteta, načinu komunikacije i stupnju povjerenja koji ste postigli. Svaki oblik moraliziranja ili rečenice kao što je Kad sam bio tvojih godina…, bez obzira na to koliko ste dobronamjerni, znači zatvaranje vrata komunikacije. Također, istog trenutka nakon ove rečenice dijete postaje gluho za sve što mu pokušavate reći. Ono vas tada može ne slušati, a da vi to i ne primijetite.
Umjesto ovakvog pristupa, pokušajte svog tinejdžera saslušati s razumijevanjem. Nije neophodno da se uvijek slažete s njegovim mišljenjem, ali će mu puno značiti ako mu pokažete da želite čuti njegovo mišljenje. Time mu poručujete da imate poštovanja prema njemu, da ga smatrate važnim i ravnopravnim članom vaše obitelji. Rečenice koje uvijek otvaraju vrata komunikacije su: Razumijem te; Drago mi je što razgovaramo; Pričaj mi još o tome; Važno mi je da znam tvoje mišljenje…

Uzajamno poštovanje. Većinu poželjnog ponašanja do perioda puberteta djeca su već savladala. Zato sada imate pravo da na određenim postupcima insistirate bez dodatnih objašnjavanja. Na primjer, umjesto da molite ili objašnjavate zašto vam je to važno, zahtijevajte obostrano poštovanje: Ja tebi ne spuštam slušalicu usred razgovora, molim te, nemoj ni ti meni to raditi; Molim te, reci mi to ljubaznije ili Ne vičem na tebe, molim te, nemoj ni ti ne vikati na mene…

Preuzeto sa Sensa.hr