Jeste li se ikad našli u situaciji da je vaše dijete palo na igralištu, a vi to niste primijetili jer ste bili previše zaokupljeni razgovorom s drugim roditeljima ili ste gledali u svoj pametni telefon pa vam je druga odrasla osoba na igralištu skrenula pažnju da dijete plače? Jeste li se ikad našli u situaciji da pokušavate otići na posao dok vam se dijete vješa za vrat ili oko noge, moleći vas da ne odete? Jeste li ikad lagali prijateljici kako vaše 10-godišnje dijete spava redovito u svojoj sobi i u svome krevetu, a u stvari spava u velikom krevetu s vama?

Nemojte se zabrinjavati oko svoji "loših" roditeljskih odluka – to bi mogle ispasti najmudrije i najbolje odluke za vas i vašu djecu.

Unatoč onome što možete pročitati u mnogim knjigama o roditeljstvu, blogovima, na raznim portalima, svega je nekoliko strogih pravila u roditeljstvu. Najčešće je izvor najboljih odluka i postupaka vaša intuicija, a ne najnoviji bestseller ili stručnjak. Roditelj najbolje poznaje svoje dijete – od odluke je li dijete sposobno pratiti više izbornih predmeta u školi, treba li dijete više ili manje maženja, treba li dijete odustati od zahtjevnih treninga ili ostati i izdržati.

Ne brinite ako vaše roditeljske odluke nisu ni slične nekakvim društveno nametnutim standardima. Možda ste odabrali postupiti ili ste slučajno krenuli alternativnim putem koji je savršen za vaše dijete i vašu obitelj.

Donosimo nekoliko primjera pogrešaka koje to doista nisu:

1. Dopuštanje djeci da riskiraju

Danas je moguće kupiti ograde za krevete namijenjene i većoj djeci, igrališta imaju mekane podloge kako bi se smanjio rizik od ozljeđivanja, a vidjeti dijete da samo hoda ulicom prava je rijetkost i odmah izaziva sumnju da je dijete zanemareno. Ali, ako eliminiramo svaku potencijalno opasnu stvar iz dječjih života, je li to dobro ili donosi i negativne posljedice?

Kad se djeca bave aktivnostima koje iziskuju strategiju i spretnost, kao što je balansiranje na ogradi ili veranje po stablu, ona razvijaju niz sekundarnih vještina, uključujući i samostalno razmišljanje, vještine analiziranja rizika, samopouzdanje i smjelost da se suoče i nadvladaju strah.

Mnogi suvremeni stručnjaci vjeruju kako izostanak prilika za suočavanje s rizicima, vodi do depresije i anksioznosti.

Ellen Sandseter je 2011. objavila rad o tome kako djeca trebaju opasnost i uzbuđenje poput korištenja složenih alata i igre blizu otvorene vatre. Kako postaju snalažljiviji u takvim situacijama, uče upravljati svojom okolinom i manje se boje novih i izazovnih situacija.

Stoga, ukoliko odlučite da se vaše dijete smije igrati u dvorištu ili na obližnjem igralištu bez vašeg nadzora ili ga ohrabrujete da pokuša nešto skuhati sa 6 godina, ne brinite što drugi ljudi misle o tome.

Društvena pravila vezana uz roditeljstvo proizvoljna su. Možda su vaši instinkti, čak i kad su u suprotnosti od trenutnih trendova, zbilja ono što je najbolje za vaše dijete – vožnja skateboarda samo s kacigom, veranje po stablu bez zaštitne mreže i sl.

2. Povremeno p(r)opuštanje pravila

Iako želimo uvijek imati sve pod kontrolom, samo roditelj iz bajke nikad ne dopušta djetetu da zaobiđe ili izbjegne neko obiteljsko pravilo. Zažmiriti povremeno na jedno oko i ne brinuti uvijek oko toga je li dijete dotaknulo uopće povrće na tanjuru i je li predugo pred TV-om, pa makar i iz vlastite lijenosti, zdravije je za dijete nego da uočite svaku pogrešku i propust i reagirate na njih.

Dosljednost je dobra i saveznik je u roditeljstvu, ali previše dosljednosti prelazi iz predvidljivosti (koja je dobra za dijete jer mu daje osjećaj sigurnosti) u zanovijetanje (dijete će se ubrzo "isključiti" i neće vas doživljavati).

Kao roditelji, trebamo dozu fleksibilnosti i kreativnosti kako bi život ostao zanimljiv i zabavan. Pa tako, ako svaku večer imate isti ritual pred spavanje, o važnosti čega govori svaka knjiga o spavanju, a jednu večer dođete kući prekasno i nemate snage za čitanje priča i duge pripreme za spavanje, preskočite rutinu i ne brinite.

3. Povremeno na prvo mjesto stavite odnos s partnerom/icom

Djeca su uvijek na prvom mjestu, zar ne? Sve i svakoga bismo žrtvovali za njih? Krivo! Ne bismo smjeli tako razmišljati o našem braku ili vezi s partnerom/icom. Kad u svakom trenutku i uvijek dajemo prednost djeci pred osobom s kojom smo izgradili obitelj, ne štetimo samo toj vezi nego i djeci. Stabilnost u životima djece ovisi o našoj stabilnosti pa ako se roditelji svađaju, ljute ili ne razgovaraju međusobno, djeca to itekako osjećaju.

Planiranje izlazaka i druženja bez djece, pa čak i mini-odmora bez djece može se činiti sebičnim, ali u konačnici, svojim primjerom činite uslugu svojoj djeci – dajući im primjer kako zrele, zdrave povezanosti u vezi između dvoje odraslih.

4. Druge zanimacije u vašem životu

Uz stavljanje veze s drugim roditeljem na prvo mjesto, dobro je imati zanimacije u životu i koje nisu vezane uz djecu i obitelj. za djecu je važno da vide vašu posvećenost poslu, hobiju ili bilo kojoj drugoj aktivnosti, koja nije vezana uz obitelj i djecu. Promatranje kako živite svoj život, dok ste istovremeno i roditelj, vrlo je važna lekcija za djecu.
U ne tako dalekoj budućnosti, djeca će napustiti roditeljsko gnijezdo. Vođenje ispunjenog i bogatog života koji nema veze s djecom, važan je i snažan primjer samodostatnosti.

5. Dopuštanje djeci da spavaju u vašem krevetu

Kao i u mnogim drugim aspektima roditeljstva, pitanje spavanja je vrlo jasno podijeljeno u dvije kategorije: ono kako bi trebalo biti (kako nam govore da bi trebalo biti) i ono kako je u stvarnosti. Mnogi roditelji skrivaju činjenicu da im se povremeno u krevet uvuku čak i starija djeca, a da ovi manji nisu nikad ni prespavali noć u svome krevetu.

U teoriji, nakon određene dobi djeteta, odvojena spavaća soba je zdravija opcija za dijete i roditelje jer bi na taj način svi trebali spavati čvršće i duže.
Ali roditeljska "pogreška" dopuštanja djetetu da spava u velikom krevetu, nekoj je djeci potrebna dulje nego drugoj, ali povremeno spavanje u velikom krevetu donosi ekstra vrijeme za maženje i zajedničke trenutke koji su dragocjeni svima.

Slobodno "zeznite" povremeno!

Djeca trebaju raznolikost u životu, trebaju roditelje koji znaju pogriješiti, znaju se opustiti i koji znaju odlučiti "drugačije" onda kad tako osjećaju iako tada postupaju potpuno drugačije od uobičajenih pravila i običaja. Vjerovanje vlastitim instinktima i osjećajima rezultirat će zabavnim i veselim kaosom i prekrasnim uspomenama kakvim strogi raspored i pravila nikad ne bi mogli.

Izvor: Good Therapy