Kao roditelji, priželjkujemo i nadamo se odnosu s djecom u kojem se ona osjećaju slobodna s nama razgovarati o bilo čemu. Nadamo se da će nam otkriti svoja nadanja, strepnje, probleme i snove. Međutim, nije uvijek lako ostvariti (i zadržati) takav otvoreni odnos.

Donosimo 7 učinkovitih načina na koje svaki roditelj može potaknuti i zadržati otvorenu komunikaciju s djetetom.

1. Slušajte čavrljanja i priče koje dijete dijeli s vama dok je još maleno.

Zašto? Slušanje djetetovog brbljanja ulog je u izgradnju bliskog odnosa s djetetom. Dijete će zapamtiti da ste ga uvijek rado saslušali i razgovarali s njime. Djeca, osobito ona starija, s odraslima razgovaraju onda kad znaju da ćemo ih saslušati, kad osjećaju da ih zbilja čujemo. Pažljivo slušanje, kontakt očima i smisleni odgovori danas, rezultirat će kod djeteta osjećajem da nam se mogu otvoriti s ozbiljnim temama kasnije.

2. Sudjelujte u neobaveznim, usputnim razgovorima.

Često želimo posjesti dijete pored sebe i započeti duboki, smisleni razgovor u kojemu ćemo, idealno, s djetetom podijeliti neku životnu mudrost koju će dijete zapamtiti. Međutim, većina djece važne, povjerljive razgovore započinje neobavezno čavrljajući dok su zaokupljena nekom drugom zajedničkom aktivnošću poput igranja, gledanja TV-a, pranja posuđa ili u situacijama u kojima roditelj nije u mogućnosti gledati direktno u dijete, npr. dok vozi automobil. 
Ponekad je sjajno imati prilike za razgovore "u četiri oka", ali nerijetko takve situacije uzrokuju da se dijete zatvori i nije spremno razgovarati, osobito ako pogrešno protumači vaš govor tijela. Želite li da dijete češće s vama razgovara, stvorite prilike za razgovor u kojima ste jedno uz drugo okupirani i nekom zajedničkom aktivnošću.

3. Suzdržite se od komentiranja onoga što vam dijete kaže, bar isprva.

Roditelji su ponekad skloni nepozvani davati savjete pa čak i kritizirati dijete zbog onoga što je podijelilo s njima, ali je jako važno pažljivo odabrati riječi kojima ćemo reagirati na ono što je dijete podijelilo s nama.
Kad dijete očekuje da ćete ga osuđivati ili burno reagirati, bit će sklonije povjeriti se prijatelju nego vama. Naravno, djeca ponekad trebaju vodstvo roditelja čak i onda kad ga ne traže ili ga ne žele, međutim, za odnos povjerenja presudno je da prije svega pažljivo slušate dijete.
Pažljivim slušanjem djeteta, moći ćete procijeniti je li dijete otvoreno čuti vašu životnu mudrost ili treba malo vremena prije nego bude spremno čuti ono što mu želite reći.
Kad dajete savjet djetetu, suzdržite se od predavanja. Budite kratki i jasni i pokažite da vjerujete u dijete i njegovu prosudbu kako postupiti ispravno.   

4. Vaš odnos s djetetom neka uvijek bude prioritet.

Snažna veza između roditelja i djeteta najvažniji je prediktor dobre komunikacije. Svakodnevno se povezujte s djetetom kroz različite zajedničke aktivnosti. Igrajte se, mazite, slušajte glazbu, čitajte, plešite i uživajte u zajedničkom druženju. Ponekad sami sebe, kao roditelji, preozbiljno shvatimo i pretvorimo se u policajce koji samo reguliraju ponašanja, umjesto da istinski uživamo u svojoj djeci. Na taj način ozbiljno štetimo odnosu s djetetom.
Dobar odnos s djetetom ključ je do djetetova srca i uma, bez dobrog odnosa, naše riječi neće doprijeti do djeteta. Ako se vaše dijete ne osjeća povezano i prihvaćeno, neće vas čuti.

5. Ne podcjenjujte djetetove osjećaje.

Ponekad dijete emocionalno reagira na problem koji se roditelju čini kao besmislica i vrlo se lako dogodi da roditelj umanji djetetove osjećaje, omalovažavajući djetetov "problem". Upamtite, način na koji reagirate u takvim situacijama, ulog je u izgradnju bliskog odnosa s djetetom. Budite empatični, stavite se u djetetovu poziciju i iz nje pokušajte sagledati situaciju. Kad dijete stekne povjerenje da se znate nositi s njegovim "velikim" osjećajima, češće će ih dijeliti s vama. S druge strane, ako djetetove emotivne reakcije kod vas uzrokuju (pretjerane) emotivne reakcije, posramljujete ga zbog njih ili na drugi način neprimjereno reagirate, dijete će ih zatvoriti u sebe ili podijeliti s nekom drugom osobom. 

6. Osigurajte odgovarajuće okruženje.

Pitanja poput "kako je bilo u školi" ili "s kim si se igrala tijekom velikog odmora" najčešće će iz djeteta izvući vrlo šturi odgovor. Frustrirajuće je osjećati se kao da morate na silu izvlačiti odgovore iz djeteta i to je upravo ono što nikako ne biste trebali raditi. Umjesto ispitivanja i "pecanja" odgovora, osigurajte okruženje za siguran, povjerljiv razgovor. Poticajno okruženje je ono u kojemu dijete osjeća roditeljsku povezanost i bezuvjetno poštovanje. Ako se dijete boji da će izgubiti vašu privrženost i pažnju ukoliko s vama podijeli neku tešku, neugodnu istinu, tada gubite.

7. Budite dostupni.
Roditelji tinejdžera i predtinejdžera znaju kako se djeca te dobi najlakše povjeravaju u gluho doba noći, u tišini, dok ostali ukućani spavaju. Razumljivo je da smo svi do kraja dana istrošeni i premoreni, ali ostanite dostupni svome djetetu. Nekoliko dodatnih minuta dostupnosti i spremnosti na razgovor može biti presudno za odluku da dijete s vama podijeli neki problem koji ga muči umjesto da ga odluči odšutjeti. Tih nekoliko minuta čini veliku razliku za vaš odnos s djetetom.

Preneseno s Creative Child
Prijevod: Harfa d.o.o.