Svi živimo užurbanim, stresnim ritmom i kao roditelji često smo zabrinuti radimo li sve za dobrobit naše djece. Danas je jasno kako je jedna od najvažnijih stvari koje trebamo napraviti – zaustaviti se i čvrsto zagrliti svoju djecu.

Istraživanja provođena posljednjeg desetljeća naglašavaju vezu između ljubavi koju osoba osjeća u dječjoj dobi i osjećaja sreće u budućnosti.

Znanost podržava ideju da toplina i privrženost koju roditelji pokazuju svojoj djeci donose trajne dobrobiti toj djeci, kažu u neprofitnoj organizaciji Child trends iz SAD-a, koja se bavi poboljšanjem života i prilika za djecu, mlade i njihove obitelji.

Snažnije samopouzdanje, bolji školski uspjeh, bolja komunikacija između roditelja i djeteta i manje psihičkih i problema u ponašanju, povezani su s ljubavlju roditelja prema djetetu.

Jednako tako, djeca koja nisu odrastala uz privržene roditelje, češće imaju nisko samopouzdanje i osjećaju se otuđeno, neprijateljski, agresivno i nedruštveno.

Postoje brojna istraživanja koja ukazuju na odnos između roditeljske naklonosti i dječje sreće i uspjeha.
 

Godine 2010. znanstvenici Medicinskog fakulteta Sveučilišta Duke otkrili su da bebe koje imaju vrlo privržene i brižne majke, odrastaju u sretnije, otpornije i manje anksiozne odrasle ljude. Istraživanje je uključilo oko 500 osoba koji su praćeni od dojenačke dobi do njihovih tridesetih godina.

Kad su bebe imale 8 mjeseci, psiholozi su promatrali njihovu interakciju s majkama, a istovremeno su provodili nekoliko razvojnih testova. Psiholozi su rangirali majčinu ljubav i razinu pažnje skalom do 5, u rasponu od "nepostojeća" do "pretjerana". Gotovo 10% majki pokazalo je nisku razinu privrženosti i ljubavi, 85% njih pokazalo je normalnu količinu privrženosti i ljubavi i nekih 6% pokazalo je visoku razinu privrženosti i ljubavi.

Nakon 30 godina, isti su pojedinci ispitivani o svome emocionalnom zdravlju. Odrasli čije su majke pokazivale "pretjeranu" i "nježnu" privrženost, u manjem su broju slučajeva osjećali stres i anksioznost. Manje je bilo vjerojatno i da će prijaviti neprijateljske, uznemirujuće društvene interakcije i psihosomatske simptome.

Znanstvenici uključeni u ovo istraživanje, zaključili su kako bi za ovaj rezultat mogao biti odgovoran hormon oksitocin.

Oksitocin je kemikalija koju stvara mozak tijekom okolnosti u kojima osoba osjeća ljubav i povezanost. Pokazalo se da ovaj hormon pomaže roditeljima povezati se s djecom, pojačavajući osjećaj povjerenja i podrške između njih. Ta povezanost najvjerojatnije pomaže mozgu proizvesti i iskoristiti oksitocin i utječe na to da dijete osjeća više pozitivnih emocija.
 

Sljedeće je istraživanje sveučilišta UCLA iz 2013. godine u kojemu je otkriveno da bezuvjetna ljubav i privrženost roditelja čini djecu sretnijom i manje anksioznom. Ovo se događa iz razloga što se dječji mozak mijenja pod utjecajem privrženosti.

S druge strane, otkriven je negativan utjecaj zlostavljanja u djetinjstvu i nedostatka privrženosti koji utječu na djecu psihički i fizički. Emocionalno zanemarivanje djeteta može uzrokovati različite zdravstvene i emocionalne probleme tijekom cijelog njegovog života. Ono što je zbilja fascinantno jest da znanstvenici vjeruju kako roditeljska ljubav štiti od štetnih učinaka stresa u djetinjstvu.
 

Nadalje, 2015. godine, istraživanje Sveučilišta Notre Dame, pokazalo je da su osobe, koje su odrastale osjećajući roditeljsku ljubav, sretnije u odrasloj dobi. Više od 600 odraslih ispitivano je o tome kako su odrastali, uključujući i koliko su fizičke naklonosti (zagrljaji, poljupci i sl. fizički pokazatelji ljubavi) primali.

Odrasli koji su se izjasnili da su dobivali više privrženosti u djetinjstvu, pokazali su niže razine depresije i anksioznosti i sveukupno su bili suosjećajniji. Oni koji su se izjasnili da su primali manje privrženosti, imali su problema s mentalnim zdravljem, bili su skloniji uznemirenosti u društvenim situacijama i manje sposobni sagledati tuđu perspektivu.

Znanstvenici su također proučavali dobrobiti od kontakta kožom-na-kožu za djecu.

Ova posebna vrsta interakcije, osobito između majke i djeteta, pomaže umiriti dijete pa ono manje plače i više spava. Pokazalo se da kontakt kožom-na-kožu potiče i razvoj mozga. Prema članku objavljenom u časopisu Scientific American, djeca koja su odrastala u uvjetima lišenim privrženog kontakta s odraslima, poput sirotišta, imala su više razine hormona kortizola u odnosu na djecu koja su odrastala uz roditelje. Znanstvenici vjeruju kako je osnovni uzrok tome nedostatak fizičkog kontakta koji je čest u sirotištima.
 

Konačno, brojna istraživanja o utjecaju masaže na djecu, pokazuju dobrobiti fizičkog dodira, osobito utjecaj na smanjenje stresa i anksioznosti kod djece. Masaža je izvrstan način za povezivanje roditelja s djetetom, fizički i emocionalno. S masažom je moguće započeti u dojenačkoj dobi, a redovito prakticiranje baby-masaže pomaže produbiti povezanost s djetetom. Istraživanja su pokazala da masaža smanjuje stres i anksioznost, kod djece i odraslih i to u brojnim stresnim situacijama poput ispita, hospitalizacije, separacije i sl.

Na kraju, kako možete unijeti više ljubavi i privrženosti u svakodnevicu?
 

1. Od rođenja, nosite, dodirujte i ljuljuškajte dijete u rukama.

Provodite puno vremena u dragocjenom maženju s bebom u kontaktu kožom-na-kožu.
 

2. Kako dijete raste, budite zaigrani.

Bavite se zajedno različitim zabavnim aktivnostima poput plesanja ili osmišljavanja smiješnih igara, npr. pravite se da ste ogromno čudovište zagrljaja i poljubaca.
 

3. Postavite si podsjetnik kako bi zagrljaji postali dio vaše dnevne rutine

U crtiću Trolovi, trolovi su nosili satove koji su ih alarmom svakih sat vremena podsjećali da je vrijeme za zagrljaje. Ukoliko je i to potrebno, postavite si alarm. Ili na drugi način osigurajte da tijekom dana u nekim trenucima zagrlite dijete, npr. kad idu u školu, prilikom rastanka u vrtiću, kad se vrate kući, prije spavanja.
 

4. Kad disciplinirate dijete, činite to s ljubavlju.

Dok razgovarate s djetetom o njegovom neprimjerenom ponašanju, koristite i fizički dodir (ruka na nozi, ruka na ramenu) i zagrlite dijete na kraju razgovora kako bi dijete znalo da ga volite, iako niste zadovoljni njegovim ponašanjem.

Ukoliko jedno od vaše djece udari brata ili sestru, objasnite im zašto to ne smiju raditi i porazgovarajte o drugim načinima pokazivanja ljutnje i ostalih emocija.

Konačno, pazite da u pokazivanju svoje ljubavi i privrženosti ne "udavite" dijete. Poštujte razinu ugode i otvorenosti za fizički kontakt svakog individualnog djeteta i budite svjesni da se taj prag tolerancije mijenja s odrastanjem.

Preneseno s Motherlyja
Prijevod: Harfa d.o.o.