Postoji li razlika između kažnjavanja i discipliniranja

Postoji li razlika između kažnjavanja i discipliniranja

 

Vrlo često, kad se spomene nekažnjavanje djece, u javnosti se stječe dojam da izostankom kažnjavanja odgajamo djecu koja ne poznaju granice, ne poštuju tuđe granice i druge osobe. To proizlazi iz nerazumijevanja razlike između kažnjavanja i discipliniranja – metoda koje imaju potencijal "lomiti" dijete ili mu pomoći graditi samokontrolu i karakter.

 

Što je discipliniranje?

Disciplina je podučavanje. Kada vodite dijete prema pozitivnom ponašanju i učenju, izgrađujete ispravan stav u djeteta. Pozitivno usmjeravanje ohrabruje dijete na razmišljanje prije reagiranja. Pozitivno usmjeravanje izgrađuje samokontrolu. Discipliniranje zahtijeva razmišljanje, planiranje i strpljenje.

Što je kažnjavanje?

Kažnjavanje, na žalost, još uvijek često podrazumijeva udaranje, lupanje "malo po guzi" ili bilo koji drugi način kontroliranja ponašanja. U osnovi, postoje četiri vrste kažnjavanja:

  • Fizičko. Pljuskanje, lupkanje po guzi (čak i "glađenje" pelene), šibanje, udaranje, korištenje remena ili bilo kojeg predmeta prilikom udaranja, itd.
    Važno je znati da fizičko kažnjavanje, ne samo da narušava odnos s djetetom, ono je u Hrvatskoj i zabranjeno zakonom! 
  • Riječima. Posramljivanje djeteta, ismijavanje ili korištenje okrutnih riječi.
  • Uskraćivanje nagrada. Uskraćivanje aktivnosti koje dijete smatra "nagradom" zbog neispunjenja određenih uvjeta. Primjer: "Ako ne pospremiš igračke, ne smiješ gledati TV."
  • Dosuđivanje kazne. Primjer: "Zato što si slagao, nećeš dobiti džeparac."

 

Kažnjavanje se najčešće prakticira iz sljedećih razloga:

  • Brzo je i lako.
  • Roditelji ne znaju za druge metode.
  • Nameće djetetu roditeljevu moć.
  • Daje oduška frustraciji odrasle osobe – roditelja.
  • Kažnjavanje ne potiče razvoj samodiscipline. Ono samo zaustavlja neprimjereno ponašanje u trenutku kažnjavanja. Kažnjavanje može ostvariti kratkoročan cilj, ali ometa ostvarenje dugoročnog cilja – razvoja samokontrole.

 

Kao rezultat kažnjavanja, djeca nauče sljedeće:

  • Oni koji me najviše vole, tuku me i nanose mi bol.
  • Prihvatljivo je udariti, čak i moje najbliže.
  • Prihvatljivo je tući one koji su manji i slabiji od mene.
  • Nasilje je u redu, kada ništa drugo (čega se mogu sjetiti) ne postiže cilj.
  • Roditelji i učitelji radije bi svoju djecu naučili pozitivnijim lekcijama. Djeca koju su disciplinirana bez osjećaja i razumijevanja, reagiraju isključivo na moć, što podrazumijeva kaznu i prisilu.

Kad se disciplina postigne na takav način, umanjujući djetetovo samopouzdanje i samopoštovanje, dijete može ili otupjeti na metode provođenja discipline, ili se pak samokažnjavati. S druge strane, privrženost i osjećaji, bez discipline, mogu rezultirati djetetom koje negira odgovornost i za sve krivi druge ljude. Roditelji i učitelji uspješne djece, održavaju finu ravnotežu svih sastojaka.

 

Discipliniranje je…

  • Pomaganje djetetu da nauči kako se složiti i ostvariti suživot s obitelji i prijateljima.
  • Učenje djeteta kako se prihvatljivo ponašati.
  • Pomaganje djetetu da nauči kontrolirati svoje ponašanje.

Učinkovito discipliniranje

Korištenje discipline proces je razmišljanja i isprobavanja.

Upamtite:

  • Učinkovita je disciplina dobra i za roditelja i za dijete.
  • Dijete uči preuzeti odgovornost za svoje ponašanje.
  • Roditelj zadržava topao odnos sa svojim djetetom.
  • Cilj je naučiti dijete kako se prikladno ponašati, a ne učiniti da se loše osjeća zbog svog ponašanja.

 

Savjeti za kvalitetnije provođenje discipliniranja

  • Kada disciplinirate dijete, objasnite zašto to činite.
  • Odredite jasne i sigurne granice. Uvjerite se da su djeca upoznata s granicama. Budite dosljedni.
  • Zadržite pozitivnu disciplinu. Recite djetetu što smije raditi, umjesto što ne smije raditi.
  • Učite dijete primjerima. Budite dobar primjer svom djetetu. Ukoliko udarite dijete zato što je ono udarilo drugo dijete, ono neće razumjeti zbog čega nije bilo u redu udariti drugo dijete, a u redu je da vi udarite njega.
  • Upoznajte dijete s posljedicama ponašanja. Ukoliko dijete ostavi igračke izvan kuće i one budu uništene ili ukradene – ne kupujte zamjenske igračke.
  • Izgradite samopouzdanje i poštovanje. Izbjegavajte riječi koje ruše samopouzdanje.
  • Planirajte unaprijed. Izbjegnite nedopustivo ponašanje eliminirajući prilike za izazivanje takvog ponašanja. Npr. uvjerite se da su djeca sita i odmorna prije nego ih povedete u nabavku u supermarket.
  • Uvijek se usredotočite na situaciju, nikada nemojte osuđivati dijete. Ovo je jako važno jer poljuljano samopouzdanje vodi ka nesigurnosti pa čak i neprijateljstvu.
  • Budite odlučni. Jasno i glasno izrecite djetetu što treba biti učinjeno. Govorite tonom koji djetetu jasno daje do znanja da mislite ozbiljno i očekujete da dijete izvrši traženo. Nemojte vikati i prijetiti. Odlučnost je primjenjiva u svakoj dobi djeteta i u velikom broju situacija.
  • Zadržite prisebnost. Smireno saslušajte djetetovo objašnjenje problema; razgovarajte o načinima rješavanja problema. Zajednički dođite do rješenja koje je prihvatljivo i djetetu i vama – ovakav pristup pomaže djetetu naučiti preuzimati odgovornost za svoje akcije.

 

Preneseno s Roda.hr

Jeste li otvoreni razmisliti o drugačijem pristupu disciplini? Pristupu koji će vam pomoći ostvariti vaše trenutne namjere da vaše dijete učini pravi stvar u trenutku, ali i dugoročne ciljeve da mu pomognete da postane dobar čovjek koji je sretan, uspješan,  ljubazan, odgovoran i čak i samodiscipliniran? Ako je to slučaj, onda Vas pozivamo da nam se pridružite u rastu i razvoju, na radionici Disciplina sa srcem.

Share this post