Pretražujete li ponudu ljetnih kampova za djecu odmah po završetku nastave? Osiguravate li im tijekom nestrukturiranih ljetnih mjeseci odlazak u šahovski, sportski ili umjetnički kamp, plaćate li im sate tenisa? Ili možda više vrsta aktivnosti?

Danas se na tržištu nude brojne aktivnosti i ljetni kampovi, u mjestima stanovanja, ali i po cijeloj zemlji, koji na različite načine ispunjavaju dječje vrijeme i osiguravaju nužno potrebnu skrb o djeci kada djeca ne pohađaju školu. No, psiholozi i ostali stručnjaci upozoravaju kako je opterećivanje djece strukturiranim aktivnostima tijekom ljeta nepotrebno i da bi naposljetku moglo spriječiti djecu da otkriju što ih uistinu zanima.

“Uloga roditelja je pripremiti djecu da pronađu  svoje mjesto u društvu. Biti odrasla osoba znači i znati se zabaviti i ispuniti slobodno vrijeme na način koji nas veseli", kaže Lyn Fry, dječja psihologinja u Londonu koja se bavi obrazovanjem. "Ako roditelji troše svo svoje vrijeme kako bi popunili slobodno vrijeme svog djeteta, onda dijete nikada neće naučiti to raditi za sebe."

Fry nije jedina koji ukazuje na prednosti dosade. Dr. Teresa Belton, gostujuća suradnica na Sveučilištu East Anglia, čiji se rad fokusira na povezanost između dosade i mašte, izjavila je za BBC da je dosada ključna za razvoj “unutarnjeg poticaja”, koji potiče istinsku kreativnost.
 

Iako se naš kapacitet dosade vrlo vjerojatno bitno smanjio zbog svih internetskih sadržaja koji su nam dostupni na samo jedan klik, stručnjaci desetljećima raspravljaju o važnosti vremena u kojemu ništa ne radimo.

Godine 1993. psihoanalitičar Adam Phillips napisao je da sposobnost da osjeti dosadu može biti razvojno postignuće za dijete. "Dosada je prilika da se razmišljamo o životu, umjesto da jurimo kroz njega", rekao je u svojoj knjizi 'O ljubljenju, škakljanju i dosadi: psihoanalitički eseji o neistraženom životu'. "Očekivanje od djeteta da bude zainteresirano za sve i uvijek zabavljeno, umjesto da troši vrijeme na istraživanje što ga uopće zanima, jedno je od težih očekivanja kojim odrasli opterećuju djecu. Dosada je sastavni dio procesa 'uzimanja vremena za sebe' ”, dodao je Phillips.

Fry sugerira da na početku ljeta roditelji sjednu sa svojom djecom – barem onima starijima od četiri godine – i zajedno napišu popis svega u čemu bi njihova djeca mogla uživati ​​tijekom odmora. To mogu biti najjednostavnije aktivnosti, kao što su igranje karata, čitanje knjige ili vožnja biciklom. Također bi to mogle biti ideje za složenije aktivnosti kao što su kuhanje fine večere, kreiranje igrokaza ili fotografiranje.

Nakon toga, ako vaše dijete dođe k vama tijekom ljeta žaleći se na dosadu, recite mu da ode provjeriti popis aktivnosti.

"Na njih se stavlja teret odgovornost da kažu: 'To je ono što želim raditi!' ", kaže Fry.

Lako je moguće da će se neko vrijeme djeca povlačiti po kući i zbilja dosađivati, ali jako je važno da roditelji shvate kako takvo vrijeme nije izgubljeno vrijeme.

"Nema ničega lošeg u dosađivanju", kaže Fry. "Dosađivanje nije protuzakonito, zar ne? Vjerujem da djeca trebaju naučiti kako se dosađivati ​​kako bi ih dosada motivirala da se pokrenu i učine nešto. Dozvoliti im da se dosađuju način je na koji ih potičemo da postanu  samostalna."
 

Istu teoriju 1930. godine iznio je filozof Bertrand Russell, posvetivši potencijalnoj vrijednosti dosade poglavlje svoje knjige "Osvajanje sreće". Mašta i sposobnost suočavanja s dosadom moraju se naučiti u djetinjstvu, napisao je:

„Dijete se najbolje razvija kad je, kao mlada biljka, ostavljeno neometano u istom tlu. Previše putovanja, previše različitih doživljaja i dojmova nisu dobri za mlade i uzrokuju da, tijekom odrastanja postaju  nesposobni izdržati plodnu monotoniju."

Preneseno s qz.com