Ustrajnost

Jedan je otac bio šokiran kad je pregledao učeničku knjižicu svoga sina, jer sudeći prema ocjenama u knjižici bilo je jasno da je dječak osuđen na neuspjeh. Otac se potajno nadao da će dječak postati odvjetnik, a sin mu je tvrdio da će on postati velik i poznat čovjek. Ravnatelj škole objasnio je ocu da se to nikada neće dogoditi jer je dječak izgubljen slučaj!
I doista, sir Winston Churchill nije postao odvjetnikom, nego jednim od najvećih vođa što ih je Velika Britanija ikada imala. Neuspjeh ga je izbacio u putanju veličine!

Kada naše dijete posustane u rješavanju nekog problema ili svladavanju prepreke, većina nas ima potrebu uskočiti i pomoći mu. Ali pazite! Mi učimo metodom pokušaja i pogrešaka. Ako dozvolimo djetetu da pogriješi, dajemo mu i mogućnost onog dobrog osjećaja kada sami nešto postignemo. Kada nam se dijete obrati za pomoć pri rješavanju nekog problema, nemojmo to učiniti umjesto njega, već sjednimo s njim i motivirajmo ga da uz našu pomoć pronađe prikladno rješenje. Tako učimo svoje dijete da zastane, promisli i da sâmo dođe do rješenja. Ne popuštajmo djetetu ni u društvenim igrama. Nemojmo dopustiti da pobjeđuje jer mu popuštamo. Tako ga zakidamo za značajnu lekciju – naime da u životu ponekad moramo izgubiti prije negoli pobijedimo. Potičimo djetetove interese. Otiđimo s njime u knjižnicu. Pomognimo mu naći knjige o temama koje ga zanimaju. Motivirajmo ga da pročita autobiografije ljudi koji su uspjeli u područjima koja njega zanimaju.

Ako dijete u nečemu ne uspije, izbjegavajmo rečenice tipa: „Jesam li ti rekao da je to teško, da nećeš moći!“ Tako djetetu šaljemo poruku da se ne treba dalje truditi, da je to ionako nemoguće. Ako i ne uspije otprve, pohvalimo ga za njegov trud i dajmo mu do znanja da u tom trenutku vjerojatno još nije pravo vrijeme za to.

Istraživanja dokazuju da je ustrajnost ono što donosi uspjeh u životu. Neka su djeca rođena kao uporna, druga pak nisu i trebaju našu podršku.

Kako razvijati djetetovu ustrajnost

• Dijete često odustane od nečega zato što mu cilj izgleda nedostižan. Postavite dostupnije ciljeve. Npr. ako dijete želi naučiti svirati klavir, nakon nekoliko mjeseci vježbanja to mu može dosaditi, može izgubiti interes jer mu se cilj čini dalekim. Ovo možemo spriječiti postavljanjem dostupnijeg cilja. Zadajte djetetu da nauči svirati kratku pjesmicu koju će s lakoćom savladati. Nakon toga, neka nauči svirati malo dužu i malo težu pjesmu. Postupnim ostvarivanjem tih pojedinačnih i dostupnijih ciljeva dijete će željeti napredovati. Dakle neka postiže ciljeve jedan za drugim. Nemojte mu odmah postaviti kao cilj da nauči svirati Beethovenovu simfoniju.

• Cilj ne smije postati važniji od putovanja prema njemu. Dijete mora uživati u procesu učenja. Ako teži velikom sportskom rezultatu, ne zaboravite ga motivirati pohvalama i pri manjim uspjesima. Dijete mora uživati u putovanju do svog cilja. Kada shvati da je putovanje sâmo po sebi najljepše, nakon ostvarenja jednog cilja postavit će si novi.

• Svako toliko potičite dijete na rješavanje nekakvih sitnih problema. Ovo će mu olakšati suočavanje s nekim većim problemom u budućnosti. Učite ga da se prepreke ne pojavljuju da bi ga zaustavile u njegovu napredovanju, nego da ga potiču da spozna koliko zaista nešto želi.

• Hvalite dijete, ne samo za uspjeh nego i za trud. Dijete će tako shvatiti da svoj trud može kontrolirati, dok nad postignutim ciljem nema kontrolu. Ako se potrudi riješiti neki problem ili svladati neku prepreku, pohvalite ga. To će mu dati „vjetar u leđa“. Na primjeru onih koji nisu odustajali pokažite djetetu kako ih je njihov trud doveo do uspjeha.