prodaja@harfa.hr
Slatke male laži – kako ih prepoznati i reagirati
Je li vam se ikada dogodilo da vaše dijete kaže nešto što nije istina, već se nekoliko puta hvalio prijateljima da je dobio malenog psića, a vi znate da to nije istina. Dolaze vam gosti i pitaju kada idete na more, a dijete odgovara danas popodne, iako idete za mjesec dana ili govori da ga je drugo dijete gurnulo, a nije… Zašto djeca stvaraju izmišljene priče i ponekad ne govore istinu?
Male dječje laži javljaju se oko 3 godine, dio su normalnog odrastanja i nisu razlog za brigu. Djeca predškolske dobi ne razlikuju još maštu od stvarnosti i istinu od laži, za njih su sve priče stvarne. Zbog svoje bujne mašte često izmišljaju priče ili preuveličavaju događaje koji su se dogodili. Nisu svjesni da ne govore istinu, govore nešto što bi željeli da se dogodi ili što ne bi željeli.
Budući da im pamćenje još nije u potpunosti razvijeno neke stvari mogu zaboraviti ili pomiješati. Još ne shvaćaju koliko traje minuta, sat, dan, tjedan tako da će često reći da se nešto događa danas, jer bi oni tako htjeli. Laži su bezazlene i beznačajne, ali ipak na njih treba reagirati kako ne bi prešle u naviku te da dijete ne počne vjerovati u njihovu istinitost.
Što potiče male laži
Kada dijete napravi nešto što zna da ne smije, vrijeme je kada se mogu javiti male laži. Laži kao da čarobnim štapićem brišu sve loše što se dogodilo i izbjegavaju se posljedice lošeg ponašanja. Može se dogoditi da dijete optuži nekoga drugog da je nešto učinio, iako je sam kriv. Optužujući drugog oni i dalje ostaju “dobri”. Djeca znaju nešto slagati, ali ne shvaćaju da odrasli znaju da nisu rekli istinu.
Ponekad dijete ne laže već samo percipira vrijeme drugačije: npr. pitate dijete je li opralo zube, a on kaže da ih je (to ne mora biti laž) oprao ujutro.
Laganje može biti i pokušaj da se dobije nešto što dijete želi
Možda žele zadiviti nekoga kako su bili negdje iako nisu, žele biti jači, bolji od drugih. Ako dijete u tim situacijama koristi male laži dobro je promotriti što dijete zaista želi i što mu treba, poticati razvoj samopouzdanja i stvarati pozitivnu sliku o sebi i svojim sposobnostima. Laganje će postepeno prestajati jer dijete neće imati više potrebu za uzdizanjem sebe. Zanemarena djeca također mogu lagati jer žele svoj svijet učiniti ljepšim i boljim.
Pokušajte promotriti i razumjeti zašto dijete laže.
Kako izgledaju djeca kada govore male neistine
Ako su učinili nešto što ne smiju često spuštaju glavu, gledaju prema dolje ili izbjegavaju pogled i govore da ne znaju tko je “razbio baš onu bakinu vazu”.
Trljaju nos ili prekrivaju usta, češkaju se po glavi ili licu dok objašnjavaju što se dogodilo, nakašljavaju se, vlaže usta ili im se lagano trza lice. No budite oprezni ako vidite neke od tih znakova, oni ne moraju nužno značiti da dijete laže, to mogu biti i svakodnevna ponašanja.
Što učiniti?
Ako dijete kaže nešto što nije istina reagirajte smirenim glasom i recite konkretno što nije dobro npr. pojeo je kolač baš prije ručka, vi to ne odobravate, a on govori da nije, iako su mu usta zamazana čokoladom. Možete reći: “Ne sviđa mi se što si pojeo kolač bez mog odobravanja, kolače jedemo nakon ručka." Tako ćete djetetu dati do znanja što je istina.
Ako znate da je dijete nešto učinilo nemojte postavljati previše pitanja je li to napravio i pokušavati doći do priznanja jer će dijete tako teže priznati, naročito ako se boji da će biti kažnjen. Recite konkretno što ste primijetili.
Laž može biti i nešto što dijete želi da se događa sada npr. dijete govori da mu je danas rođendan iako znate da nije, ipak možete reagirati i dovesti dijete u stvarnost, reći ”Ti bi voljela da ti je danas rođendan, voljela bi slaviti i imati tortu." Pokažite djetetu da se njegova priča ne događa već je samo njegova želja.
Kada dijete i smisli neku laž, nemojte ga optuživati da laže, ismijavati, nazivati lažljivcem da to ne shvati kao dio svojih osobina.
Iako su neke laži smiješne ponekad se treba suzdržati i ne pokazati to pred djetetom, jer će u želji da vas i dalje nasmijava takvo ponašanje ponavljati i dalje izmišljati lažne priče.
Pokušajte i vi biti primjer i ne lagati pred djetetom, npr. kada ste kod kuće netko vas zove telefonom, a vi govorite drugima da kažu da niste tu, a dijete vidi da ste tu. Djeca tako uče da je laganje prihvatljivo.
Ako ste nešto obećali, a niste mogli ispuniti objasnite to djetetu npr. rekli ste da kada dođete s posla idete u kino. Ali kada ste se vratili toliko ste bili umorni da vam je na pameti bio samo krevet i odmor. Objasnite djetetu da vam je žao, ispričajte ste što niste ispunili obećanje i dogovorite se za odgodu. Tako djeca uče da i roditelji snose svoje pogreške.
Izbjegavajte nedjelotvorne kazne i one koje navode dijete da u laganju nađe spas za svoje ponašanje.
Ako dijete prizna pogrešku ili neku nepodopštinu što je učinio, ne trebate ukloniti posljedice. Zajedno smislite kako ćete ispraviti ono što je učinio.
Pohvalite dijete kada kaže istinu, a bio je u velikom iskušenju.
Dječja mašta nema kraja, slušajte što vam dijete govori, a male laži pretvorite u neke nove priče.
Literatura:
Laniado, N. i Pietra, G.: (2008.): Dječje laži, Rijeka, Studio TIM
Juričić, D.: Najčešći uzroci dječjeg laganja
Juričić, D.: Kako prepoznati i spriječiti laganje kod djece
Reichlin, G. i Winkler, C. (2011.): Džepni roditelj, Školska knjiga, Zagreb
