“Želim ohrabriti svakog roditelja koji brine o budućnosti svoje djece da pročita ovu objavu. Znam da mnogi ne žele čuti ono što imam reći u ovom tekstu, ali vašoj djeci je potrebno da čujete tu poruku. U našim domovima se upravo sad razvija tiha tragedija, a tiče se najvažnijih bića u našim životima – naše djece. Čak i ako se ne slažete s mojom perspektivom, molim vas da slijedite preporuke koje su napisane na kraju ovog članka. Kad vidite pozitivne promjene u životu vašeg djeteta bit će vam jasno zašto govorim to što govorim!”
Ovim riječima terapeutkinja Victoria Prooday otvorila je izuzetno ozbiljnu temu koja je danas uvelike prisutna u obiteljima širom svijeta.

Victoria je radila sa stotinama djece i njihovim obiteljima i došla je do zaključka da su današnja djeca u poražavajućem emotivnom stanju! Ona ističe da roditelji trebaju porazgovarati i s učiteljima i profesionalcima koji su radili na tom polju posljednjih 15 godina, kako bi se uvjerili da i oni dijele Victorijinu zabrinutost. U posljednjih 15 godina istraživači su objavili alarmantne podatke o naglom i stalnom porastu mentalnih bolesti kod djece i to danas dostiže razmjere epidemije:

1 od 5 djece ima probleme s mentalnim zdravljem
43% porasta poremećaja pažnje uslijed hiperaktivnosti
37% porasta depresije kod tinejdžera
200% porasta stope (pokušaja) samoubojstava kod djece u dobi od 10 do 14 godina

Imajući ovo u vidu, Victoria se pita koliko je još dokaza potrebno prije nego što se roditelji probude?

Ne, „dijagnostika je sama po sebi poboljšana“ nije odgovor!

Ne, „oni su se jednostavno takvi rodili“ nije odgovor!

Ne, „za sve je kriv školski sustav“ nije odgovor!

Da, koliko god je to teško priznati, roditelji su odgovor za mnoge dječje borbe!

Znanstveno je dokazano da mozak ima sposobnost da se sam usmjerava kroz životnu sredinu. Nažalost, sa životnom sredinom i stilom roditeljstva koje roditelji pružaju svojoj djeci oni njihove mozgove usmjeravaju u pogrešnom pravcu i doprinose njihovim izazovima u svakodnevnom životu. Da, uvijek je bilo i bit će djece koja su rođena s poteškoćama i usprkos velikom trudu roditelja da im pruže dobro uravnoteženu životnu sredinu i roditeljstvo, njihova djeca se i dalje bore.

Međutim, to NISU djeca o kojoj Victoria ovdje govori.

Ovdje je riječ o mnogo većem broju mališana čije izazove većinom oblikuju čimbenici životne sredine koje roditelji u najboljoj namjeri pružaju svojoj djeci. U svojoj praksi, Victoria je primijetila da se ta djeca promijene u trenutku kada roditelji promijene svoju perspektivu o roditeljstvu.

U čemu je greška?
 

U današnje vrijeme djeca su lišena osnova zdravog djetinjstva kao što su:

• Emotivno dostupni roditelji
• Jasno definirana ograničenja i vodstvo
• Odgovornosti
• Izbalansirana prehrana i adekvatna količina sna
• Kretanje i boravak na otvorenom
• Kreativna igra, društvena interakcija, prilike za nestrukturirano vrijeme i dosadu

Umjesto toga, djeca imaju:

• Roditelje kojima pažnju odvlače digitalni uređaji
• Popustljive roditelje koji dopuštaju djeci da „vladaju svijetom“
• Osjećaj da na nešto imaju pravo umjesto odgovornosti
• Neadekvatnu količinu sna i neuravnoteženu prehranu
• Sjedilački stil života u zatvorenom prostoru
• Beskrajnu stimulaciju, tehnološke dadilje, instant zadovoljstvo i odsutnost dosadnih trenutaka

“Je li itko mogao zamisliti da je moguće podići zdravu generaciju u ovako nezdravoj životnoj sredini? Naravno da ne! Za roditeljstvo ne postoje prečice i ne možemo prevariti ljudsku prirodu. Kao što možemo vidjeti, rezultati su poražavajući. Naša djeca emotivno trpe zbog gubitka dobro uravnoteženog djetinjstva. Kako to popraviti? Ako želimo da nam djeca odrastu u sretne i zdrave ljude, onda se moramo trgnuti i vratiti osnovama. To je još uvijek moguće!”, napominje Victoria i dodaje: “Znam to zato što je stotine i stotine mojih klijenata za samo nekoliko tjedana (u nekim slučajevima i za samo nekoliko dana) primjenjivanja ovih preporuka vidjelo pozitivne promjene u emotivnim stanjima svoje djece. Postavite ograničenja i ne zaboravite da ste vi svom djetetu RODITELJ, a ne prijatelj.”
 

Poanta ovog teksta je da djeci ponudite dobro uravnotežen stil života ispunjen onime što njima TREBA, a ne samo onime što ŽELE. Nemojte se bojati reći „Ne!“ svojim mališanima ako ono što žele nije ono što im treba.

• Osigurajte im kvalitetnu hranu i ograničite grickalice
• Provedite (bar)jedan sat u prirodi – vozite bicikle, pješačite, pecajte, gledajte ptice/kukce
• Svakog dana večerajte zajedno i ne držite tehnološke uređaje u trpezariji
• Jednom dnevno odigrajte neku društvenu igru
• Dajte svome djetetu jedan zadatak dnevno (slaganje rublja, pospremanje igračaka, vješanje odjeće, vađenje namirnica iz vrećica, postavljanje stola i sl.)
• Stvorite konzistentnu rutinu spavanja kako biste bili sigurni da vaše dijete dovoljno spava. U sobi ne smije biti elektroničkih uređaja (ekrana).

Naučite svoju djecu odgovornosti i neovisnosti. Nemojte ih previše štititi od malih neuspjeha jer će im oni razviti vještine koje će im biti potrebne da savladaju veće izazove u životu. Nemojte pripremati školsku torbu svome djetetu, nemojte nositi njegov/njen ruksak, nemojte mu nositi u školu zaboravljenu hranu/raspored sati i nemojte guliti bananu petogodišnjem djetetu. Učite ih vještinama – nemojte ih raditi umjesto njih.
 

Učite ih odloženom zadovoljstvu i pružite im prilike za „dosadu“ jer je to vrijeme kada im se budi kreativnost:

• Nemojte vjerovati da ste odgovorni za to da zabavite svoje dijete
• Nemojte koristiti tehnologiju kao lijek za dosadu
• Izbjegavajte koristiti tehnologiju za vrijeme doručka, ručka i večere, u automobilu, restoranima i trgovačkim centrima. Te trenutke koristite kao prilike da njihove mozgove istrenirate tako da funkcioniraju i kada im je „dosadno“
• Pomozite im da stvore „Pribor za prvu pomoć u slučaju dosade“ s idejama o aktivnostima za trenutke „kada im je dosadno“

Budite emotivno dostupni kako biste se povezali sa svojom djecom i naučite ih samoregulaciji i društvenim vještinama:

• Kako vam telefoni ne bi odvraćali pažnju, isključite ih sve dok vam djeca ne odu na spavanje
• Postanite emotivni trener svojoj djeci. Naučite ih da prepoznaju frustraciju i bijes, te da se nose s njima
• Naučite ih da pozdravljaju, dijele, suosjećaju, ponašanju za stolom, vještinama razgovaranja
• Povežite se emotivno – smijte se, grlite, ljubite, škakljajte, čitajte, plešite, skačite ili puzite sa svojim djetetom.

“Moramo unijeti promjene u živote svojih mališana prije nego što cijela generacija djece završi na lijekovima! Još uvijek nije kasno, ali uskoro će biti”, naglasila je Victoria.

Preneseno s Lola magazina