Način na koji razgovaramo s djecom uvelike utječe na njihovu sposobnost učenja, ali prije svega slušanja. Kroz te razgovore i oni uče kako odgovarati nama i kako se postaviti prema našim zahtjevima.

Rješenje nije pasivnost ni oprezno biranje riječi, kao ni vikanje i agresivna komunikacija, već čvrst i konzistentan način razgovora koji je ujedno pozitivan i potiče samopouzdanje.

Kako to postići?

Važno je izgovarati djetetovo ime jer ćemo na taj način prije privući njegovu pozornost. Međutim, neće pomoći ako samo usput spomenemo ime. Važno je pridobiti njihovu pažnju, a tek onda krenuti s porukom.

Od vikanja na dijete koje viče uopće nema koristi jer će se kad-tad situacija ponoviti. Svi se ponekad naljutimo, pa zašto ne bi i dijete? Važno je sjetiti se da u tim trenucima nema smisla raspravljati i pokušavati riješiti problem sve dok se dijete, a i mi, ne smirimo. Ako vičemo, povišen glas djeca će ignorirati i u onim slučajevima u kojima je nužan kao iznenadno upozorenje, primjerice, u prometu.

“Ne” i “nemoj” riječi su koje ni mi ne volimo čuti, a zašto bi onda djeca? Umjesto toga, više bismo trebali koristiti riječi koje će pozitivno utjecati na dječje razmišljanje. Umjesto “Nemoj vući kaput po blatu”, trebale bismo reći “Bolje bi bilo kad se taj kaput ne bi vukao po podu”. Osim toga, na djecu će negativno utjecati i rječnik koji ismijava, poput uspoređivanja s bebama ili  “djevojčicama koje plaču”, nazivanja zločestim ili isticanja kako ste ga se danas baš sramili kad je nešto učinio. Takvi će izrazi samo potaknuti osjećaj manje vrijednosti.

Ako želimo da djeca surađuju, važno im je ponuditi više opcija ili alternativu. Čak će se i pri malim odlukama dijete osjećati važno pa mu ponudite da sam odabere boju tenisica ili majice za taj dan.

Uostalom, sve je važno, kao i u životu, održavati što jednostavnijim. Previše uputa odjednom dijete će samo ignorirati i možda zapamtiti onu zadnju koju smo spomenuli. Možemo li mi doista svaki put iz prve zapamtiti sve komplicirane upute prema nekom mjestu? Ista je situacija i s djecom. Važno je biti svjestan nedostatka interesa za sve te naše “naporne” zahtjeve.

Preneseno s Prvi.hr