Drage mame, ovaj mjesec odlučila sam se dotaknuti svima nam poznate teme ali i osjećaja grižnje savjesti (mum guilt). Zvuči poznato?

Za ovaj tekst inspirirao me je nedavni telefonski razgovor s mojom prijateljicom koja mi je rekla-Irena, idem na put i ovo je prvi put da putujem sama, bez djeteta. Jedva se čekam odmoriti i malo maknuti od rutine i svega, ali je grižnja savjesti trenutačno jača od mene. Sve mi je jasno da to tako ne bi trebalo biti, ali evo, pomozi mi kako da odem “lagana” na put.

Malo smo proćaskale, a sve što sam joj kazala, prenosim i vama da imate kao podsjetnik za putovanje ili bilo koju drugu situaciju u kojoj se javlja dobro nam poznat osjećaj koji nam remeti um, duh, a nekad i planove.

Tips and tricks za mirnu glavu na putovanju

Ako je mama u dobrom emocionalnom stanju i s lakoćom objašnjava djetetu da odlazi na put, dijete će to doživjeti mirno i bez većih teškoća. Međutim, ako mama odlazi s osjećajem krivnje i grižnje savjesti, ako djetetu to objašnjava kroz tugu ili napetost, dijete će to osjetiti i emocionalno će se uznemiriti.

Dijete tada ne reagira toliko na samu činjenicu da mama odlazi, koliko na njezinu emociju — na tugu, strah ili nesigurnost koju osjeti u njenom tonu, izrazu lica i ponašanju.

Djeca ne reagiraju toliko na riječi koliko na energiju i emociju iza njih.

Ako je mama mirna, sigurnog tona i u kontaktu sa sobom, dijete prima poruku: „Sve je u redu, svijet je sigurno mjesto.“

Ako je mama napeta, preplavljena krivnjom ili tugom, dijete to osjeća kao uzbunu — iako ne razumije racionalno, emocionalno prepoznaje da nešto „nije u redu“.

To nije zato što je dijete slabo, već zato što mu je mama emocionalni kopas. Kad se ona koleba, i ono izgubi orijentaciju.

Zato je važno da mama ne ide na put s potisnutom krivnjom, nego da je prije toga prizna sebi, obradi i emocionalno integrira.
Drugim riječima — nije presudno što mama radi, nego s kakvim osjećajem to radi.

Kako se riješiti grižnje savjesti prije puta?

Kada se kod mame javi krivnja jer odlazi — zapravo to nije krivnja odraslog dijela nje, nego bol djeteta u njoj koja se aktivira. Taj unutarnji dječji dio, koji je nekada bio preplašen, nesiguran ili napušten, sada kroz situaciju s vlastitim djetetom ponovno proživljava staru priču: “Ako odem, netko će patiti. Ako odem, netko me neće voljeti. Ako nisam tu, nešto loše će se dogoditi.”

To je priča djeteta koje je možda nekad osjećalo da mora biti “dobro”, “poslušno”, “uvijek tu” — da bi bilo voljeno. U tom obrascu ljubav i prisutnost nisu bile bezuvjetne, nego su bile vezane uz ponašanje i žrtvu.

Zato, kad danas odrasla žena, majka, samo želi otići na put, odmoriti, učiniti nešto za sebe — taj stari program u njoj se budi i šapće: “Ne smiješ. Izdat ćeš. Napustit ćeš. Bit ćeš loša mama.”

A to uopće nije istina.

Jeste li znale da je krivnja često maska za tugu?

Ispod nje leži neproživljena tuga djeteta koje nije imalo dovoljno prostora za svoje potrebe, koje se rano moralo brinuti za druge. Kad ta tuga dobije prostor — kad je mama pogleda, zagrli i kaže: “Sad si sigurna. Sad ja brinem o tebi.” — tada krivnja počinje popuštati.

Ovo je moj prijedlog za knjigu koja će vam pomoći u ovakvim “mum gulit” situacijama.

Knjiga “Dijete u tebi mora pronaći dom” jest savršena za takav trenutak. Jer mama tada ne liječi samo odnos sa svojim djetetom — nego i odnos sa sobom. Kada umiri svoje unutarnje dijete, i stvarno osjeti da nije loša ako uzme vrijeme za sebe, njezino dijete to automatski osjeti kao sigurnost.

Kada je mama dobro, dobro je i dijete

Kad mama njeguje sebe, dijete odrasta uz primjer žene koja zna što znači ljubav, a ne žrtva. A vi, drage mame – jeste li se ikada susrele s mum guilt osjećajem na putovanju? Vratit ću se opet na onu rečenicu koju vjerojatno svako malo čujete-kada je mama dobro i dijete je dobro. I ona je zaista 1/1 istinita. Gdje god da ste nalazite, što god da planirate, imajte na umu ovo. Spakirajte kofere, pomilujte dijete u sebi i opustite se maksimalno!

Svako dobro vam želim,

Irena Orlović