Potrebno vam je:

– karton
– 25 tuljaca wc papira
– skalpel
– škare
– vruće ljepilo
– uhu ljepilo
– crveni i zlatni hamer papir
– papirnata maramica ili vata (za dim iz dimnjaka)
– obična olovka s gumicom na vrhu
– bijela tempera ili akrilna boja
– kalup za kekse u obliku zvijezde
– crni flomaster

Na veći komad kartona složite 24 tuljca jedan do drugoga (6 redova po 4 tuljca). Tako ćete izmjeriti veličinu podloge za tuljce tj. kućicu. Podlogu izrežite skalpelom pa na nju vrućim ljepilom zalijepite tuljce. Jedan tuljac će vam ostati za dimnjak.
Izmjerite bočne stranice i dno kućice pa iz kartona izrežite pravokutnike kojima ćete prekriti dno i stranice kuće. Također od kartona izrežite dva pravokutnika i dva trokuta za krov. Na dobivene komade kartona pomoću uhu ljepila nalijepite crveni hamer papir. Vrućim ljepilom najprije zalijepite karton na dno kućice, a potom na bočne stranice. Na kraju zalijepite krov. 
Preostali tuljac izrežite ukoso pa ga omotajte zlatnim hamer papirom i vrućim ljepilom pričvrstite za krov kuće. U njega stavite papirnatu maramice ili vatu kako bi izgledalo da se iz dimnjaka dimi.
Ako kućicu želite ukrasiti točkicama, to možete napraviti olovkom s gumicom i akrilnom bojom ili temperom. Vrh gumice umočite u boju pa na papir otiskujte točkice. 
Od crvenog hamer papira izrežite krugove koji će služiti kao poklopci za tuljce. Pomoću kalupa za kekse iz zlatnog papira izrežite zvjezdice pa ih uhu ljepilom zalijepite na crvene krugove. Crnim flomasterom na poklopce napišite brojeve od 1 do 24. 
Napunite tuljce sitnicama (slatkiši, plastelin, pastele, autići, naljepnice, gumice za kosu, labello, figurice…) i na tuljce zalijepite poklopce. Pri tom pazite da na jedan dio poklopca (najbolje na samom vrhu) ne stavite ljepilo kako bi dijete za taj dio moglo potegnuti poklopac i skinuti ga. 

Autorica: Monika Topolko

Vrlo često, kad se spomene nekažnjavanje djece, u javnosti se stječe dojam da izostankom kažnjavanja odgajamo djecu koja ne poznaju granice, ne poštuju tuđe granice i druge osobe. To proizlazi iz nerazumijevanja razlike između kažnjavanja i discipliniranja – metoda koje imaju potencijal "lomiti" dijete ili mu pomoći graditi samokontrolu i karakter.

Što je discipliniranje?

Disciplina je podučavanje. Kada vodite dijete prema pozitivnom ponašanju i učenju, izgrađujete ispravan stav u djeteta. Pozitivno usmjeravanje ohrabruje dijete na razmišljanje prije reagiranja. Pozitivno usmjeravanje izgrađuje samokontrolu. Discipliniranje zahtijeva razmišljanje, planiranje i strpljenje.

Što je kažnjavanje?

Kažnjavanje, na žalost, još uvijek često podrazumijeva udaranje, lupanje "malo po guzi" ili bilo koji drugi način kontroliranja ponašanja. U osnovi, postoje četiri vrste kažnjavanja:

• Fizičko. Pljuskanje, lupkanje po guzi (čak i "glađenje" pelene), šibanje, udaranje, korištenje remena ili bilo kojeg predmeta prilikom udaranja, itd.
  Važno je znati da fizičko kažnjavanje, ne samo da narušava odnos s djetetom, ono je u Hrvatskoj i zabranjeno zakonom! 
• Riječima. Posramljivanje djeteta, ismijavanje ili korištenje okrutnih riječi.
• Uskraćivanje nagrada. Uskraćivanje aktivnosti koje dijete smatra "nagradom" zbog neispunjenja određenih uvjeta. Primjer: "Ako ne pospremiš igračke, ne smiješ gledati TV."
• Dosuđivanje kazne. Primjer: "Zato što si slagao, nećeš dobiti džeparac."

Kažnjavanje se najčešće prakticira iz sljedećih razloga:

• Brzo je i lako.
• Roditelji ne znaju za druge metode.
• Nameće djetetu roditeljevu moć.
• Daje oduška frustraciji odrasle osobe – roditelja.
• Kažnjavanje ne potiče razvoj samodiscipline. Ono samo zaustavlja neprimjereno ponašanje u trenutku kažnjavanja. Kažnjavanje može ostvariti kratkoročan cilj, ali ometa ostvarenje dugoročnog cilja – razvoja samokontrole.

Kao rezultat kažnjavanja, djeca nauče sljedeće:

• Oni koji me najviše vole, tuku me i nanose mi bol.
• Prihvatljivo je udariti, čak i moje najbliže.
• Prihvatljivo je tući one koji su manji i slabiji od mene.
• Nasilje je u redu, kada ništa drugo (čega se mogu sjetiti) ne postiže cilj.
• Roditelji i učitelji radije bi svoju djecu naučili pozitivnijim lekcijama. Djeca koju su disciplinirana bez osjećaja i razumijevanja, reagiraju isključivo na moć, što podrazumijeva kaznu i prisilu.

Kad se disciplina postigne na takav način, umanjujući djetetovo samopouzdanje i samopoštovanje, dijete može ili otupjeti na metode provođenja discipline, ili se pak samokažnjavati. S druge strane, privrženost i osjećaji, bez discipline, mogu rezultirati djetetom koje negira odgovornost i za sve krivi druge ljude. Roditelji i učitelji uspješne djece, održavaju finu ravnotežu svih sastojaka.

Discipliniranje je…

• Pomaganje djetetu da nauči kako se složiti i ostvariti suživot s obitelji i prijateljima.
• Učenje djeteta kako se prihvatljivo ponašati.
• Pomaganje djetetu da nauči kontrolirati svoje ponašanje.

Učinkovito discipliniranje

Korištenje discipline proces je razmišljanja i isprobavanja.

Upamtite:

• Učinkovita je disciplina dobra i za roditelja i za dijete.
• Dijete uči preuzeti odgovornost za svoje ponašanje.
• Roditelj zadržava topao odnos sa svojim djetetom.
• Cilj je naučiti dijete kako se prikladno ponašati, a ne učiniti da se loše osjeća zbog svog ponašanja.

Savjeti za kvalitetnije provođenje discipliniranja

• Kada disciplinirate dijete, objasnite zašto to činite.
• Odredite jasne i sigurne granice. Uvjerite se da su djeca upoznata s granicama. Budite dosljedni.
• Zadržite pozitivnu disciplinu. Recite djetetu što smije raditi, umjesto što ne smije raditi.
• Učite dijete primjerima. Budite dobar primjer svom djetetu. Ukoliko udarite dijete zato što je ono udarilo drugo dijete, ono neće razumjeti zbog čega nije bilo u redu udariti drugo dijete, a u redu je da vi udarite njega.
• Upoznajte dijete s posljedicama ponašanja. Ukoliko dijete ostavi igračke izvan kuće i one budu uništene ili ukradene – ne kupujte zamjenske igračke.
• Izgradite samopouzdanje i poštovanje. Izbjegavajte riječi koje ruše samopouzdanje.
• Planirajte unaprijed. Izbjegnite nedopustivo ponašanje eliminirajući prilike za izazivanje takvog ponašanja. Npr. uvjerite se da su djeca sita i odmorna prije nego ih povedete u nabavku u supermarket.
• Uvijek se usredotočite na situaciju, nikada nemojte osuđivati dijete. Ovo je jako važno jer poljuljano samopouzdanje vodi ka nesigurnosti pa čak i neprijateljstvu.
• Budite odlučni. Jasno i glasno izrecite djetetu što treba biti učinjeno. Govorite tonom koji djetetu jasno daje do znanja da mislite ozbiljno i očekujete da dijete izvrši traženo. Nemojte vikati i prijetiti. Odlučnost je primjenjiva u svakoj dobi djeteta i u velikom broju situacija.
• Zadržite prisebnost. Smireno saslušajte djetetovo objašnjenje problema; razgovarajte o načinima rješavanja problema. Zajednički dođite do rješenja koje je prihvatljivo i djetetu i vama – ovakav pristup pomaže djetetu naučiti preuzimati odgovornost za svoje akcije.

Preneseno s Roda.hr

Jeste li otvoreni razmisliti o drugačijem pristupu disciplini? Pristupu koji će vam pomoći ostvariti vaše trenutne namjere da vaše dijete učini pravi stvar u trenutku, ali i dugoročne ciljeve da mu pomognete da postane dobar čovjek koji je sretan, uspješan,  ljubazan, odgovoran i čak i samodiscipliniran? Ako je to slučaj, onda Vas pozivamo da nam se pridružite u rastu i razvoju, na radionici Disciplina sa srcem.

Davne 1845. godine, u Njemačkoj je dr. Heinrich Hoffman, u svojoj knjizi «Priča o nemirnom Filipu», pišući pjesme za svog trogodišnjeg sina, opisao dječaka sa hiperaktivnim ponašanjem. Od tog prvog pisanog traga, napisane su brojne knjige, brojni znanstveni i stručni članci, u kojima stručnjaci nastoje uglavnom rasvijetliti uzroke, pronaći odgovarajući tretman ili usavršiti dijagnostiku za simptom ili skupinu simptoma koji se u stručnim krugovima u novije vrijeme nazivaju ili „Deficit pažnje/hiperaktivni poremećaj (ADHD)“ ili „Hiperkinetski sindrom“.
No, kao što autor ove knjige kaže, stručnjaci ili znanstvenici ne mogu znati kako se ljudi za koje smatramo da imaju ADHD osjećaju, kako doživljavaju svijet oko sebe, kako osjećaju….a ponajviše kakva je patnja kad si ptica, a nitko ne vidi tvoja krila…

U ovoj knjizi autor iskreno i hrabro suočava sve nas sa svojom borbom, borbom sa školom, nerazumijevanjem okoline, gubljenjem sebe i, na sreću, novim početkom.
Markovo iskustvo je jedinstveno, ali i zajedničko za mnogu djecu i mlade koje okolina ne shvaća i ne prihvaća, tražeći od njih da zaborave svoja krila…

Neka nam svima ovo Markovo iskustvo bude svjetlo koje će nam pomoći da bolje vidimo i razumijemo male i velike „hiperaktivne (ili one malo mirnije) sanjare“.

dr.sc. Snježana Sekušak-Galešev, prof.psiholog, viši predavač na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu

Knjiga otkriva jedan novi unutrašnji svijet hiperaktivnih sanjara nama, običnim ljudima, potpuno nepoznat. Ona osvjetljava mračne kutke u kojima se kriju snažni potencijali i prave male škrinje s blagom, a koji često bivaju zamračeni lažnim pravom pojedinca na unikatnost i školskim sustavom koji ne zna poštivati različitosti.
Čast mi je poznavati jednog takvog hiperaktivnog sanjara i hvala mu od srca što mi pomaže shvatiti druge, male hiperaktivne sanjare s kojima se svakodnevno susrećem.

Iva Livić, defektolog-stručni suradnik

Ova knjiga prikazuje ADHD sindrom drugačije nego ostale knjige pisane o istoj temi. Autor ju ne piše kao znanstvenik – liječnik, koji je promatrao brojnu djecu s ADHD sindromom. Piše ju iz vlastitog, često bolnog iskustva.  Zato bi ova knjiga mogla nositi podnaslov „ADHD – IZNUTRA“.
Marko je uspio izreći ono što smo svi mi, istih osobina, proživjeli na sličan način, ali nismo to znali jasno izreći u cjelovitoj knjizi. Preko tih iskustava autor pokazuje kako se drugačijem čovjeku izvan-serijske, nestandardne ADHD ličnosti, teško uklopiti u odgojne i obrazovne standarde nametnute od većine, koja ima od nas drugačiji način razmišljanja i osjećanja. Dočekuju nas zato, puni nerazumijevanja i predrasuda. Naš cilj je uklopiti se među većinu, a pri tome ne izgubiti sebi svoje svojstvene prednosti, u interesu cijelog društva.  Ova knjiga nije namijenjena samo osobama s ADHD sindromom, da im pomogne da se dožive kao Hiperaktivni sanjari. Trebali bi ju pročitati i svi koji nemaju osobno iskustvo života s biljegom ADHD – a, oni koji se osjećaju normalnima, a naročito oni koji rade s djecom među kojima sigurno ima i neki mali Einstein ili Leonardo. Treba govoriti o našim različitostima, jer nama, manjini, koja ima nestandardni način razmišljanja i osjećanja ne treba liječenje nego samo razumijevanje.

Mirana Jušić, osoba s karakteristikama ADHD-a, i majka djeteta s ADHD-om
 

Djetinjstvo je životni period ispunjen zaigranošću i srećom. To je posebno vrijeme kada se čini da nijedna briga na ovome svijetu ne postoji i period kada se primjećuju i one najmanje stvari.

Iako ugodan za razmišljanje, ovaj pomalo mitski scenarij nažalost nije stvarnost za brojnu djecu diljem svijeta. Velik broj djece i mladih u svojim je kratkim životima vidjelo i doživjelo traumatične događaje koje nam je gotovo nemoguće zamisliti.

Ovi bolni događaji mogu ostaviti značajan učinak na njihovo emocionalno zdravlje i utjecati na njih još dugo vremena.

Kako bi pomogli djeci da premoste životne prepreke moramo njegovati njihovo emocionalno zdravlje. Ovaj pojam odnosi se na njihovu mogućnost da se uspješno nose s izvorima stresa, odnosno mogućnost da  savladaju poteškoće vlastitom snagom i prilagodljivošću.

Nažalost, mnoga djeca nisu u mogućnosti pobijediti poteškoće koje im je život nametnuo. Prečesto postoje barijere koje utječu na njihov razvoj, poput psiholoških problema.

Budući da postoji toliko djece kojima je pomoć potrebna, vrijeme je da ih naučimo kako mogu poboljšati svoje emocionalno zdravlje.

Što je emocionalno zdravlje?

Emocionalno zdravlje predstavlja mogućnost prepoznavanja, regulacije, upravljanje i kontrole vlastitih emocija. Osim što predstavljaju prvi i primarni jezik svih ljudi, emocije igraju ključnu ulogu u izgradnji odnosa s ljudima koje susrećemo.

Poznati znanstveni časopis Psihologijske teme ističe važnost emocionalne kontrole, odnosno opće tendencije ka inhibiranju emocionalnih reakcija. Ona ne mora uvijek biti loša, odnosno nije nužno uvijek iskaliti svoje emocije gdje god je to moguće nego je ponekad inhibicija emocija adaptivna, posebno u nekim slučajevima.
Međutim, kada su u pitanju djeca, Hrvatski časopis za javno zdravstvo ističe važnost jasnih emocionalnih reakcija te afektivnih razmjena odmah od rođenja.
Emocije predstavljaju prvi jezik kod ljudi koji je izrazito važan za razvoj bliskog emocionalnog odnosa s roditeljima, a uvelike je važan i za sve ostale emocionalne interakcije u životu.
Drugim riječima, emocionalno zdravlje je potrebno njegovati od prvog dana djetetovog života kako bi se svi kasniji bliski odnosi mogli normalno i kvalitetno razvijati.

Sljedeća načela zapravo su osnovne emocionalne vještine koje mogu biti korisne svoj djeci, mogu se koristiti u raznim situacijama, a jednom savladane mogu trajati cijeli život.
 

“Možeš savladati životne prepreke.”

Naučite djecu da, kada se nešto loše dogodi u njihovom životu, tu prepreku mogu savladati i izaći iz te situacije snažniji nego što su bili. Rješavanje problema složen je zadatak koji zahtijeva strpljenje – pomozite djeci proći kroz moralne dileme i vodite ih dok sami slažu dijelove rješenja.

Također ih naučite da neki problemi ne mogu biti riješeni samostalno i da će u tim situacijama trebati pomoć odraslih osoba kojima vjeruju.

Pomozite im da prepoznaju ove situacije i shvate kome se mogu obratiti za pomoć. Što više uspjeha postignu tijekom savladavanja prepreka više će samopouzdanja i fleksibilnosti kasnije imati.
 

“Nisi sam/a.”

Kada se suočavaju s poteškoćama neka se djeca mogu osjećati usamljeno i izolirano. Kao rezultat bježanja od problema djeca mogu “zaključati” svoje poteškoće i ne nositi se s njima.

Nažalost, takva potisnuta iskustva mogu isplivati na površinu mnogo godina kasnije. Za dijete je važno da se poveže s osobama koje se mogu poistovjetiti s njima te koje iskreno brinu za njih.

Sama spoznaja da nisu sami te da postoje ljudi koji su doživjeli istu situaciju (i preživjeli) djetetu može dati dodatnu snagu da premosti svoje probleme.
 

“Vjeruj u sebe.”

Ako naučite dijete da vjeruje u sebe i svoje sposobnosti, to mu može pomoći da se uspješnije nosi sa stresnim situacijama.

Razna su istraživanja povezala samoučinkovitost s emocionalnim zdravljem, uspješnim nošenjem s poteškoćama i boljim izvršavanjem zadataka.

Kada se djeca dobro osjećaju zbog stvari koje mogu napraviti, motiviranija su za učenjem novih stvari, ostvarivanjem ciljeva i daljnjim razvijanjem svojih snaga i vještina.

“Nauči opraštati.”

Savladavanje “umjetnosti” opraštanja u djetinjstvu može biti dar koji će trajati cijeli život. Opraštanje se često miješa sa zaboravljanjem, iako se radi o dva potpuno različita pojma.

Dio ovog procesa je učenje da djeca sa sobom ne moraju nositi teške emocionalne terete. Umjesto toga, mogu se rasteretiti i poteškoće ostaviti u prošlosti, gdje i pripadaju.

Kada djeca opraštaju ona donose svjesnu odluku da neće dopustiti ljudima i situacijama da ih dugo vremena pritišću, te da će držanjem za bolne uspomene patiti samo oni sami.
 

“Uživaj u sadašnjem trenutku.”

Dijete koje je često zabrinuto propušta nešto vrlo posebno – današnji dan. Pokušajte djecu naučiti da zastanu i obrate pozornost na trenutak u kojemu se nalaze.

Djeca nisu premlada da bi naučila važnost opuštanja i osjećanja svijeta koji se oko njih nalazi. Dapače, ako ovu vještinu savladaju vrlo mladi lakše će se nositi sa svakodnevnim stresom te pozitivno utjecati na svoje emocionalno zdravlje.

Savladavanje ovih pet načela može osnažiti emocionalno zdravlje djece, koja će biti sposobna uživati u svom djetinjstvu na pravi način te ostati snažna tijekom životnih uspona i padova.
Međutim, djeca se ne rađaju s ovim vještinama. Kada se dogode teške situacije djeca moraju naučiti da ih mogu riješiti, da nisu sami, da moraju vjerovati u sebe, da mogu oprostiti (ali ne i zaboraviti) te da svoj život mogu živjeti u sadašnjem trenutku.

Preneseno s Kreni zdravo
 

Zbog velikog interesa, u organizaciji izdavačke kuće Harfa, dr. Ranko Rajović, jedan od najvećih autoriteta na ovim prostorima kad govorimo o odgoju i obrazovanju, održat će predavanje i praktičnu edukaciju pod nazivom "Kako igrom uspješno razvijati djetetov IQ" temeljenu na NTC sustavu učenja, inovativnom programu čiji je autor. Edukacija je namijenjena roditeljima, odgojiteljima, učiteljima i drugim stručnjacima koji se bave odgojem i obrazovanjem djece.
 

Dr. Ranko Rajović, inače doktor interne medicine, dugogodišnji je predsjednik Odbora za darovite međunarodne udruge Mensa i UNICEF-ov suradnik na projektu ranog poticanja intelektualnog razvoja djece te osnivač Mense Srbije i Odsjeka za darovite Nikola Tesla Centra. 

Edukacija će se održati 18.11.2015. u 17 sati u hotelu Turist, Aleja kralja Zvonimira 1, Varaždin 

Trajanje praktične edukacije je 180 min, a cijena je 260 kn. Da biste sudjelovali na edukaciji, obavezna je prijava. Prijavnicu ispunite ovdje.

Potvrdu o sudjelovanju dobit ćete prilikom dolaska na edukaciju.

Program edukacije:

 NTC-sustav učenja – igre koje oštećuju razvoj djeteta, a da toga nismo svjesni.

Uvod – funkcionalno znanje.

Razvoj mozga.

Koje aktivnosti oštećuju razvoj djeteta?

Je li rana stimulacija mučenje djeteta ili je potrebna?

Igre koje stimuliraju ukupni razvoj djeteta (NTC-tablica).

Reproduktivno učenje za mozak ne postoji

Zašto je reproduktivno učenje prošlost.

Kako mozak radi, reproduktivno ili asocijativno?

Zašto zaboravljamo lekcije koje smo dobro naučili?

Misaone klasifikacije, serijacije, asocijacije (NTC-tablica, II. dio)

Igra – skrivanje riječi u rečenici (I. razina)

Zašto mozak nauči lakše nešto sto nam ne treba, a ne ono što nam je ponekad važno?

Radionice, reproduktivno i asocijativno učenje

Nelogične priče, (I. razina)

NTC-sustavom podiže se intelektualni potencijal djece te se razvija brzina razmišljanja i zaključivanja – tzv. funkcionalno znanje.

Činjenica je da inteligencija ne ovisi samo o broju neurona, odnosno da nije uvjetovana samo genetskim potencijalom nego i vezama među neuronima, tzv. sinapsama. Razdoblje do sedme godine života najdragocjenije je za formiranje novih neuronskih veza (sinapsi). NTC – sustav učenja bavi se pitanjem kako stimulirati razvoj sinapsi, a time i ogromne dječje potencijale prije polaska u školu i u školi, a na njega će Dr. Ranko Rajović odgovoriti tijekom predavanja.

NTC-sustav učenja usmjeren je prema razvoju kognitivnih sposobnosti djece, a  temelji se na istraživanjima koja upozoravaju na to da mozak uspostavlja 75 % svih neuronskih veza (sinapsi) do sedme godine života, a od toga 50 % sinapsi nastane već do pete godine. Taj se argument čini dovoljno uvjerljivim da posvetimo veliku pozornost predškolskoj dobi, učinkovitosti učenja i korištenju dječjeg pamćenja. Ako tijekom formalnog osnovnoškolskog i srednjoškolskog obrazovanja radimo sa samo 25 % preostalih mogućnosti korištenja potencijala mozgovnog kapaciteta, tada je važno znati kako se razvija dijete do sedme godine života.

NTC-sustav učenja dr. Ranka Rajovića primjenjuje se na različite načine u 15 europskih zemalja. Sustav podrazumijeva učenje utemeljeno na teorijskim osnovama neurologije, neuropsihologije i drugih znanosti, posebno pedagoških – obiteljske pedagogije, didaktike i metodike za predškolski i osnovnoškolski uzrast. Taj sustav učenja predstavlja operacionalizaciju teorijskih spoznaja navedenih znanstvenih disciplina, što je dobar pokazatelj kako povezivati teoriju s obrazovnom praksom. Pritom je riječ o novom pristupu učenju u kojem dominira misaona aktivnost djeteta i njegov uspješan razvoj. Sustav je vrlo dobro i detaljno razrađen, primjenjiv u obitelji, predškolskim ustanovama i u razrednoj nastavi osnovne škole. Program nudi načine prepoznavanja darovite djece, njihove karakteristike i putove prema povećanju IQ-a, razvoja sposobnosti i stvaralačkog mišljenja. Naglašava se važnost obitelji i šire društvene zajednice (vrtići, škole, centri za darovite) u razvoju darovite djece. NTC-sustav učenja ozbiljno će poljuljati opravdanost tradicionalnog rada s djecom.

Za sva pitanja i nedoumice stojimo vam na raspolaganju na 098/305534, kontakt osoba Irena Orlović

Pedijatri odavno savjetuju – djecu bi trebalo ostaviti da što dulje borave na otvorenom, u različitim vremenskim uvjetima jer upravo to pogoduje razvoju njihova imuniteta.

Igra i boravak na otvorenom omogućavaju djeci bijeg od svakodnevnih kućnih bakterija i virusa, potiču na istraživanje i učenje, te oslobađaju od stresa svakodnevice. Ne samo da redoviti izlasci ma svjež zrak izrazito pogoduju zdravoj djeci, čak i ona sklonija bolestima, od svježeg zraka mogu imati znatno više pozitivnih učinaka.

Osim toga, redovitim boravkom na otvorenom dijete ima mogućnost razviti snažan imunološki sustav i otpornost.
Brojna istraživanja su već pokazala kako su djeca koja žive u ruralnim područjima ili koja više vremena provode na otvorenom, otpornija i općenito boljeg zdravlja zbog stalne izloženosti prljavštini, životinjama i bakterijama. Iako mnogi roditelji, baš suprotno, pokušavaju izbjeći doticaj djece s navedenim, bakterijama i prljavštinom, kao i boravak na hladnoći za dječji imunitet i zdravlje mogu biti samo od koristi.

Dakle, zdravstvene dobrobiti koje donosi fizička aktivnost na otvorenom uvelike nadmašuju rizik od obolijevanja zbog boravka na hladnijem zraku, na kiši i sl., slažu se stručnjaci. Jedino je važno odjenuti dijete sukladno vremenskim (ne)prilikama i ponijeti sa sobom rezervnu odjeću i obuću, ako je vrijeme kišovito.

Uz to što bi trebali djeci osigurati mnogo vremena provedenog na svježem zraku, bilo bi dobro da i sami roditelji sudjeluju u aktivnostima van kuće, u prirodi, na svježem zraku.
 

Djeca u dobi od 5 do 11 godina trebala bi dnevno provesti barem sat vremena u nekim fizičkim aktivnostima, što nikako ne bismo smjeli zanemariti ako su van kuće manje nego idealni vremenski uvjeti. Najviše se preporučuje igra s vršnjacima na igralištu, vožnja biciklom, i druge aktivnosti u kojima se djeca umjereno znoje i fizički jačaju.

Fizička aktivnost od samo 60 minuta dnevno, djeci pomaže:

• poboljšati ukupno zdravlje
• ostati fokusirani i općenito uspješniji u školi
• poboljšati kondiciju
• ojačati mišićnu masu
• zabaviti se
• osjećati se sretnije
• održati optimalnu tjelesnu težinu
• poboljšati samopoštovanje
• naučiti nove vještine.

U trenutku kad živimo globalnu zdravstvenu krizu (globalna pandemija COVID-19) i nastojimo slijediti upute zdravstvenih stručnjaka o izbjegavanju okupljanja i držanju udaljenosti među ljudima na 1 metar, ne vodite djecu na uobičajena okupljališta, bez obzira što su na otvorenom. Povedite radije djecu, umjesto na kvartovsko igralište, u dužu šetnju u šumu ili uz more, skupljajte kamenčiće ili grančice, skrenite djetetu pažnju na proljetno buđenje prirode, vozite bicikle ili se rolajte zajedno.

Osim u slučaju potrebe za samoizolacijom, nemojte se zatvoriti u kuću u strahu od zaraze. Izađite s djecom svaki dan na svjež zrak, poštujući osnovne smjernice samozaštite. Time ćete pridonijeti ukupnoj otpornosti organizma.

Stručnjaci upozoravaju: za dobrobit djeteta vratite obiteljsko okupljanje za stolom!
 

Svaka sekunda, minuta ili sati provedeni s djecom za svakog su roditelja od neprocjenjive važnosti. Svakim danom sve je više neodgodivih obveza i dužnosti, a sve manje dragocjenog privatnog vremena kojeg bismo htjeli i trebali provoditi s mališanima. Trenutak u kojem svi zajedno sjedite za stolom i jedete, većini roditelja ponekad izgleda poput sna.
 

U posljednje vrijeme sve je više znanstveno utemeljenih studija koje napominju da su zajednički obroci odlična prilika za istinsko obiteljsko povezivanje. Razgovorom i raspravljanjem o koječemu, djeca imaju priliku saznati puno o nama, o našim stavovima glede pojedinih tema, što smatramo dobrim, a što lošim, o našim sklonostima i odbojnostima. Zauzvrat, mi možemo naučiti puno više o svojoj djeci, njihovim promišljanjima, mislima, pa čak i ranjivostima ili slabostima. Dr. William Doherty, autor brojnih knjiga o obitelji, pak tvrdi da je vrijeme koje obitelj provodi  u blagovanju “presudno za sveopće dobro djeteta i njegova napredovanja u školi”, nastavlja tezom da obiteljski obrok također predstavlja “forum za povezivanje” te napominje da iz obitelji koje se za obroke ne okupljaju za stolom dolaze djeca s većim psihološkim problemima negoli iz onih koji to čine redovito.
 

Kako ostvariti suvremeni obiteljski obrok?

Veoma je mala vjerojatnost da će oba roditelja stići s posla dovoljno rano da tijekom tjedna večeraju zajedno posebno s malom djecom, stoga stručnjaci predlažu da to učinite vikendom. Čak, i ako su vam djeca još u visokim stolcima, jedite dovoljno rano da mogu biti nazočni. Tijekom tjedna sjednite za stol dok vaša mala djeca jedu; nikada ne puštajte da djeca jedu sama za stolom, uvijek sjednite i razgovarajte s njima, potičite njihovo lijepo ponašanje za stolom. Djeca će biti manje izbirljiva u jelu ako njihovi roditelji jedu s njima. Kad god je moguće, jedite zajedno uvečer i, ovisno o dobi vaše djece pokušajte ostati za stolom poslije večere i npr. zaigrati neku društvenu igru. Ne brinite, to što ste počeli jesti zajedno i razgovarati kao obitelj ne znači da svi zajedno ne možete jednom tjedno uživati u naručenoj pizzi s podignutim nogama ispred TV prijamnika.
 

Samohrani roditelji / jednoroditeljske obitelji

Samohrani roditelji također mogu upriličiti obiteljsko okupljanje za stolom, jedina je razlika da je očigledno prisutan samo jedan roditelj, ali sve ostale prethodno opisane vrijednosti vrijede. Kad vam odgovara, pozovite bake i djedove, tete, stričeve i bliske prijatelje da vam se pridruže tako da se, osim što vi imate društvo, djeca navikavaju na razgovor s drugim odraslim osobama, te na slušanje. Objasnite gostima da će im se za stolom priključiti vaša djeca te im slobodno možete dati nekoliko natuknica vezanih za vašu djecu tako da imaju o čemu razgovarati. Vodite računa da se ne zanesete u razgovor sa svojim prijateljima pa da djeca ostanu zanemarena. Strpite se dok se djeca udalje od stola pa onda sa svojim gostima pretresite aktualne teme. Bez obzira u kakvim ste odnosima s drugim roditeljem vašeg djeteta, veoma je važno da u odgoju djece postoji kontinuitet, šo znači da se dijete odgaja na isti način u oba doma.
 

Postavljanje stola

Djecu od tri godine nadalje treba poticati da počnu pomagati u postavljanju stola, pa makar samo stavljali salvete sa strane. Prepustite li djeci donošenje “sitnih” odluka, primjerice koju boju salveta ili svijeća bi htjeli na stolu, osjećat će se jako važnima i pucati od ponosa. Nikada nemojte podcijeniti činjenicu da djeca ove dobi silno vole pomagati. Do četvrte godine mogu postavljati stol uz vašu pomoć. Najjednostavnije će to naučiti tako da postavite jedno mjesto s jedaćim priborom, tanjurićem za salatu, ubrusom i čašom, te ih zamolite da na isti način postave sva ostala mjesta za stolom. Razumljivo je da ćete maloj djeci donijeti čaše i noževe na stol i objasniti im da noževe treba držati za ručku, ne za oštricu.

Za posebne prilike stavite stolnjak i pokažite djeci kako mogu biti kreativni s ukrašavanjem stola, uvijek ih pohvalite i zahvalite im na trudu. Međutim, ako to starija djeca odrade šlampavo, zatražite da to obave kako treba, u protivnom će zaključiti da je prihvatljiv i nezadovoljavajući posao. Postavljanje stola je zadatak kojemu se mala djeca unaprijed raduju jer je to dio priprema za obiteljski obrok, a brzo će naučiti da je to vrlo dragocjeno vrijeme provedeno s roditeljima. Uvijek tražite od djece, bez obzira koje dobi bili da pomažu u postavljanju stola, a ako imate više od jednog djeteta, neka to čine naizmjence.
 

Poticanje razgovora za stolom

Ovo je savršena prilika za poticanje govornih vještina i općenito razgovora među ljudima jer ne postoji brži način da bilo koje dijete izgubi zanimanje nego kad ga ignoriramo. Stoga promislite o čemu ćete razgovarati za stolom da se mogu uključiti i djeca, bez obzira na životnu dob. Stručnjaci ističu i da je iznimno važno da se mališani počnu družiti za stolom s odraslima. Čak i u najranijoj dobi oni imaju mišljenje i zapažanje, stoga slušajte kad i što govore. Pokušajte postavljati pitanja koja ne traže odgovor u jednoj riječi i potičite ih da se uključe i da se pritom dobro osjećaju.
 

Pričajte priče!

Mala djeca uvijek rado slušaju priče o drugoj djeci, osobito ako je riječ o neposlušnoj djeci, možete im ispričati i nešto smiješno iz vašeg djetinjstva. Sva djeca vole pričati anegdote, pogotovo ako su smiješne, stoga potičite djecu da prepričaju nešto što im se dogodilo. Gledajte ih, slušajte pažljivo, zadržite zanimanje, gledajte ih u oči i nikada usred pričanja ne prekidajte opomenama za ponašanje kod stola njih ili njihovu braću. Postavljajući pitanja vezana za njihovu priču učinit ćete da se osjećaju važno, što je početak razvijanja njihova povjerenja u razgovor s odraslima. Kad malo odrastu, poučite ih da u razgovoru ili pričanju priče u društvu više od jedne osobe moraju gledati u oči svima, ne samo jednoj osobi, jer tako zaokupljaju pozornost svih slušatelja.
 

Pohvalite za stolom!

Jednom ili dvaput tjedno spomenite nešto što su toga dana vaša djeca napravila u kući ili u školi, a vrijedno je pohvale, pa svima za stolom ispričajte o tome. Djeca, jednako kao i odrasli uživaju u pohvalama, to im daje dodatno samopouzdanje. Nikada nemojte ponižavati svoju ili bilo čiju djecu, osobito ne pred drugim ljudima. Čak i najbezazlenije nepodopštine vašeg djeteta koje se vama mogu činiti smiješnima, mogu biti užasno neugodne vašem djetetu ako ih prepričavate okupljenima za stolom. Djeca su puno osjetljivija nego što možete zamisliti. Ako je prikladno, razgovarajte kamo biste mogli otići na godišnji odmor (bez natezanja koliko će to stajati), razgovarajte o nadolazećem obiteljskom događaju ili što biste željeli raditi poslije večere, za vikend. Raspravljajte o knjigama, filmovima, TV programima, novostima, bilo čemu što potiče razgovor i mišljenja.
 

Poticanje slušanja

Kad djeca steknu dovoljno samopouzdanja da razgovaraju sa skupinom odraslih i drugom djecom, može ih obuzeti toliko oduševljenje da ne prestaju upadati u riječ. Dakle, sad kad ste ih pridobili da govore, moraju shvatiti kada smiju, a kada ne smiju govoriti. Objasnite im da svatko ima pravo na svojih pet minuta i da moraju čekati da dođe red na njih. Osim toga, moraju naučiti slušati što drugi govore tako da bi mogli postavljati pitanja i izraziti svoje mišljenje. Moguće je da će za stolom biti i situacija kada ćete poželjeti nešto raspraviti sa svojim partnerom, a djeca trebaju šutjeti pet ili deset minuta. Ako se uključe u razgovor, jasno im dajte do znanja da mogu slušati, ali neka šute i ne prekidaju. Premda se trebamo družiti s djecom i za stolom, mora im biti jasno da se život ne okreće oko njih. Ne budite jedan od roditelja koji prekida svaki razgovor odraslih čim dijete poželi nešto reći, osim ako je to od po život opasne važnosti kao npr: “Gori kuća/vaša kosa /susjedov stan!”
 

I za kraj, ne smijemo zaboraviti napomenuti da je smijeh uvijek najbolji lijek. Pokušajte se zajedno smijati za stolom svaki dan jer smijeh čini čuda za opuštanje i kvalitetne međuljudske odnose.

Preneseno s Klinfo.rtl.hr

Neopisivo je važno roditeljima osvijestiti koliko na djecu utječe njihovo emocionalno stanje i raspoloženje. Prikrivanje frustracija i gluma određenih osjećaja ne mogu prekriti trenutno emocionalno stanje, a djeca su izrazito vješta u opažanju ljudi oko sebe.

Stoga bi roditelji trebali biti svjesni da je izrazito važna briga za njihovo vlastito emocionalno zdravlje. Drugim riječima, svojoj djeci ćete pomoći u razvoju emocionalnog zdravlja samo ako i sami postanete svjesni važnosti toga pojma te počnete raditi na sebi i svojem emocionalnom zdravlju.

Djeca nesvjesno kopiraju ponašanje svojih roditelja te od njih uče načine komuniciranja s okolinom. Imajte na umu da će vaša djeca reflektirati vaše emocije posebno kada je u pitanju neka stresna situacija s kojom se sama ne znaju nositi.

Svoju djecu ćete naučiti emocionalnoj regulaciji samo ako i sami sebe naučite istom.

Pritom bi vam mogli pomoći neki od sljedećih savjeta:

• nemojte ignorirati znakove patnje kod djece – ako uočite bilo kakve neobične negativne promjene u ponašanju kod djece, razgovarajte s njima i pokušajte im pomoći jer možda je u pitanju nešto s  čim se već neko vrijeme bore ili nešto s čim se uopće ne znaju ili ne mogu nositi,
• nemojte omalovažavati dječje osjećaje – nikada nemojte dječje osjećaje olako shvaćati zato što će vam ih prestati pokazivati, a to može utjecati na brojne druge emocionalne probleme,
• budite osjetljivi na dječje emocionalne reakcije – nemojte ignorirati dječje emocije niti ih zanemarivati zato što su one ponekad jedini način pomoću kojega žele pokazati dublji problem s kojim se muče,
• provodite vrijeme sa svojom djecom – ključna stvar u razvoju emocionalnog zdravlja je upravo redovito kvalitetno vrijeme provedeno s djecom kako bi se emocionalna razmjena između roditelja i djeteta mogla nesmetano razvijati,
• ako djeca ne žele razgovarati s vama o određenim emocijama, pronađite način da se povjere nekom drugom – ponekad ne trebate tražiti treću osobu već samo promijeniti situaciju kako bi dijete imalo dovoljno povjerenja (npr. umjesto da djecu svaki dan na brzinu pitate kako su, uzmite vrijeme u danu kada ćete sjesti pored njih i uz neku zanimljivu aktivnost postavljati suptilna pitanja o njihovom emocionalnom stanju),
• ako imaju probleme, pomozite im u njihovom rješavanju – nikada nemojte rješavati probleme vaše djece umjesto njih nego im dozvolite da sami riješe svoje probleme, ali ih aktivno usmjeravajte i pomažite onda kada zatrebaju pomoć,
• vodite brigu o svojem emocionalnom zdravlju – sretni roditelji, sretno dijete!

Preneseno sa Kreni zdravo

Na koji način bi se roditelji trebali igrati sa svojom bebom, savjetuje profesor dječje psihijatrije na Yaleu, Kyle Pruett
 

Pored toga što su zabavne roditeljima, igre s bebom su vrlo važne za psihomotorni razvoj djeteta. Kako bi igra bila što učinkovitija i produktivnija, roditelji bi trebali obratiti pažnju kako se igraju sa svojom bebom, savjetuje Kyle Pruett, profesor dječje psihijatrije na Yaleu. Odmah na početku, Pruett predlaže da se zapitate “Zašto je potrebno da bebina pažnja bude aktivna?”.

“Bebin mozak više napreduje u jednom danu, nego što mozak odraslog čovjeka može napredovati za godinu dana. Količinu njihove oduševljenosti svijetom koji ih okružuje mi ne možemo više ni da zamislimo. Dosađivanje jednostavno nije dio repertoara zdravog novorođenčeta!”, ističe profesor Pruett.
 

Evo njegovih prijedloga na što biste trebali obratiti pažnju dok se igrate već poznatih i uobičajenih igara s vašom bebom:

1. Igre skrivanja odlične su za animiranje male bebe. Ono što je posebno važno je da igru započnete tako što ćete prvo uspostaviti kontakt očima. A zatim pratite kako raste uzbuđenje kod vaše bebe u trenucima kada se sakrijete i u iščekivanju da se vaše lice ponovo pojavi.
2. Bilo koju glazbenu igru ili puštanje glazbe započnite tako što ćete prvo vi proizvoditi zvukove gledajući vašu bebu u oči. Neka to budu lagane, jednostavne melodije koje se ponavljaju.
3. Svaku igru koja podrazumijeva tjelesni kontakt trebalo bi započeti nježnim dodirom ili uzimanjem bebe. Intenzitet igre povećavajte u odnosu na reakciju vašeg mališana.
4. Izbjegavajte igru radi igre, odnosno, ne ometajte bebu onda kada vidite da se sama zagledala ili zainteresirala za nešto. U suprotnom, za par godina imat ćete pasivno dijete koje će uvijek od vas očekivati da ga zabavite.
5. Izbjegavajte digitalna pomagala, pogotovo kod novorođenčadi i mlađih beba.

Nekada vaša beba neće reagirati onako kako ste očekivali, ali nemojte da vas to brine ili opterećuje. Može se desiti i da beba ne bude raspoložena za igru u isto vrijeme kada i vi, i to je sasvim prirodno. Pokušajte drugi put, kad vidite da je beba zainteresirana.

Također, događat će se da nećete imati vremena za igru u trenucima kada primijetite da je vaša beba baš raspoložena za druženje. Ne brinite, i to je stvar zbog koje vas ne treba peći savjest. Malo odlaganje igranja nikako ne može naškoditi vašem djetetu.

Preneseno s Roditelji.hr

PRAKTIČNA EDUKACIJA

"Kako igrom uspješno razvijati djetetov IQ"

25. svibnja 2018. godine u 17 sati

ZAGREB, Hotel Aristos, Cebini ul. 33, Buzin

Za sudjelovanje na edukaciji, obavezna je prijava. OVDJE SE PRIJAVITE.

Potvrdu o sudjelovanju dobit ćete prilikom dolaska na edukaciju.

Edukacija je namijenjena roditeljima, odgojiteljima, učiteljima i drugim stručnjacima koji se bave odgojem i obrazovanjem djece.

Ako ste već ranije sudjelovali na praktičnoj edukaciji "Kako igrom uspješno razvijati djetetov IQ", možete se prijaviti za VIŠU RAZINU edukacije "Jedini posao djeteta je igra​".

Zbog velikog interesa, u organizaciji nakladničke kuće Harfa, dr. Ranko Rajović održat će praktičnu edukaciju pod nazivom "Kako igrom uspješno razvijati djetetov IQ" temeljenu na NTC-sustavu učenja, inovativnom programu čiji je autor. 

Dr. Ranko Rajović jedan je od autoriteta na ovim prostorima kada govorimo o odgoju i obrazovanju te autor inovativnog programa pod nazivom NTC-sustav učenja. Inače doktor interne medicine, dugogodišnji je predsjednik Odbora za darovite međunarodne udruge Mensa i UNICEF-ov suradnik na projektu ranog poticanja intelektualnog razvoja djece te osnivač Mense Srbije i Odsjeka za darovite Nikola Tesla Centra.

Što je NTC-sustav učenja?

NTC-sustav učenja bavi se pitanjem kako stimulirati razvoj sinapsi, a time i ogromne dječje potencijale prije polaska u školu i u školi, a na njega će dr. Ranko Rajović odgovoriti tijekom predavanja.

Ovaj sustav učenja usmjeren je prema razvoju kognitivnih sposobnosti djece. Temelji se na istraživanjima koja upozoravaju na to da mozak uspostavlja 75 % svih neuronskih veza (sinapsi) do sedme godine života, a od toga 50 % sinapsi nastane već do pete godine. Taj se argument čini dovoljno uvjerljivim da posvetimo veliku pozornost predškolskoj dobi, učinkovitosti učenja i korištenju dječjeg pamćenja.

Sustav podrazumijeva učenje utemeljeno na teorijskim osnovama neurologije, neuropsihologije i drugih znanosti, posebno pedagoških – obiteljske pedagogije, didaktike i metodike za predškolski i osnovnoškolski uzrast. Taj sustav učenja predstavlja operacionalizaciju teorijskih spoznaja navedenih znanstvenih disciplina, što je dobar pokazatelj kako povezivati teoriju s obrazovnom praksom.
Pritom je riječ o novom pristupu učenju u kojem dominira misaona aktivnost djeteta i njegov uspješan razvoj. Sustav je vrlo dobro i detaljno razrađen, primjenjiv u obitelji, predškolskim ustanovama i u razrednoj nastavi osnovne škole.

Program nudi načine prepoznavanja darovite djece, njihove karakteristike i putove prema povećanju IQ-a, razvoja sposobnosti i stvaralačkog mišljenja. Naglašava se važnost obitelji i šire društvene zajednice (vrtići, škole, centri za darovite) u razvoju darovite djece. NTC-sustav učenja ozbiljno će poljuljati opravdanost tradicionalnog rada s djecom.

NTC-sustav učenja dr. Ranka Rajovića primjenjuje se na različite načine u 15 europskih zemalja.

PROGRAM PRAKTIČNE EDUKACIJE "Kako igrom uspješno razvijati djetetov IQ"

Trajanje: 4 školska sata (17 – 21 sat)

Uvod. Funkcionalno znanje

Neurofiziologija. Razvoj mozga – pogreške roditelja

Rana stimulacija, značaj, primjeri

Učenje – reproduktivno učenje za mozak skoro i da ne postoji

Fiziologija mozga

Razvoj matematičko logičkog razmišljanja

Misaone klasifikacije i serijacije

Asocijacije

Za sva pitanja i nedoumice stojimo vam na raspolaganju na 098 30 55 34, kontakt osoba Irena Orlović.

Redovna cijena praktične edukacije je 360 kn.

Ako uplatu izvršite u roku 48 sati od trenutka prijave, cijena praktične edukacije za vas je 300 kn.
 

Podaci za uplatu: Harfa d.o.o., Rodrigina 4, Split, HR0723600001102468779 (ZABA)​, poziv na broj: 250518.